Pastrnjak je korijen zdravlja koji će obogatiti vašu kuhinju

Pastrnjak je ljekovita biljka koja se najčešće uzgaja kao začin ili kao povrće.
Kod nas se tradicionalno dodaje u razna jela, a omiljena je povrtna biljka u mnogim zemljama.
Pastrnjak se na tržnicama često može zamijeniti za mrkvu ili peršin.
No, iako im je sličan, njihov sastav i ljekovita svojstva su potpuna drugačija.
Radi se o dvogodišnjoj biljci koja se sastoji od bijelog vretenastog korijena i stabljika koja završavaju u listovima.

Ova ljekovita biljka bogata je eteričnim uljima, vitaminima B, C i E, mineralima i vlaknima.
Od velikog broja minerala koji se nalaze u pastrnjaku, ističe se kalij.
Iz tog razloga preporučuje se kod bolesti srca, pluća, bubrega i jetre.
Kod bolesti gdje se nakuplja voda ovi organi ne mogu funkcionirati kako treba.
Naime, pastrnjak ima snažno diuretičko djelovanje te stimulira spomenute organe i pomaže izbaciti nakupljenu vodu iz tijela.
Uz to, poznat je kao prirodni lijek za:
liječenje grčeva u trbuhu
kod liječenja psihičkih bolesti
regulira krvni tlak
pomaže kod reguliranja srčanih otkucaja i zdravlja srca
pomaže kod zdravlja krvnih žila.

Pastrnjak je odličan za zdravlje probave, a pomaže i kod visoke temperature.
Temperaturu uspješno smanjuje tako što potiče znojenje tijela.
Osim što ga možete sami uzgojiti u svom vrtu jer ne zahtijeva puno brige, često ćete ga naći na livadama među samoniklim biljem.
Ipak, valja biti oprezan kod branja pastrnjaka.
Naime, pošto se sastoji od velike količine eteričnog ulja, ako ga berete mokrim ili znojnim rukama, mogli biste opeći kožu.
Isto tako, nakon što ste bili u dodiru s njime, trebali biste odmah oprati ruke jer njegove tvari na vašoj koži mogu izazvati alergijsku reakciju.
Pastrnjak se skladišti i čuva na isti način kao i mrkva.
Najbolje ga je čuvati na hladnom mjestu, u hladnjaku, prethodno položenog u plastičnu vrećicu iz koje ste istisnuli sav zrak.

Pastrnjak u kulinarstvu

Pastrnjak se za jelo koristi u cijelosti.
Jestivi su i njegovi listovi i korijen. Iako se najčešće priprema njegov korijen, listovi su također ljekoviti.
Korijen možete dodati u povrtne juhe, razna jela od povrća ili bilo koja druga jela. Koristite ga na isti način kao i mrkvu.
Listove možete sitno isjeckati i dodati u juhe, rižu, tijesto ili bilo koje drugo jelo koje želite fino začiniti.
Ove ukusne, specifične i aromama bogate listove možete pripremiti i same za sebe kao varivo.
U varivo dodajte malo krumpira, no neka okus pastrnjaka prevladava.
Koristite li mlade listove za pripremu, nećete imati puno posla. Oni nisu gorki i vodu nije potrebno mijenjati.
No, ako su listovi stariji bit će gorki pa se tada preporučuje da ih prije pripreme prokuhate i promijenite vodu.

Liječiti grčeve u venama

Prije spavanja donesu se pred krevet dvije posude, u jednoj neka bude 8 do 10 litara čiste vode, a drugu ostaviti praznu.

U praznu posudu se stave noge koje se izmjenično polijevaju od koljena prema dolje. Voda se mora sva upotrijebiti.

Polijevanje ne smije trajati duže od 5 do 7 minuta. Nakon polijevanja mora se obavezno ići u krevet. Kura se ponavlja svaku večer 15-20 dana i žile će ozdraviti.

Treba se čuvati prehlade.

Ljekoviti pripravci od lana

Ovom prilikom vam predstavljamo recepte za ljekovite pripravke od lana.

Čaj od lana protiv zatvora, kašlja, grlobolje i upale sluznice želuca

SASTOJCI: 15-20 g sjemena lana, litra vode

PRIPREMA: Stavite sjeme lana u litru hladne vode. Ostavite da se namače tijekom noći pa ujutro procijedite.

PRIMJENA: Pijte šalicu ujutro prije jela, a zatim četiri, pet šalica tijekom dana, ali ne u vrijeme obroka. Kod upale sluznice usta i desni te upale grla i ždrijela te promuklosti čaj upotrebljavajte za grgljanje i ispiranje usta.

Oblog protiv bolova u trbuhu, žučnih grčeva, potkožnih čireva i neuralgije

SASTOJCI: 100 g sjemenki lana, litra vode

PRIPREMA: Sjemenke lana stavite u platnenu vrećicu ili vrećicu od gaze. Potopite vrećicu u kipuću vodu, ostavite u vodi 15 minuta, izvadite i ocijedite. Još vruću vrećicu sa sjemenkama lana stavite na oboljelo mjesto i držite 20 minuta ili dok se ne ohladi.

PRIMJENA: Ponovite postupak nekoliko puta na dan.

Petoprsta ili srčenjak

Od velikog broja petoprsta, danas se za liječenje koriste samo dvije vrste. U knjigama o ljekovitom bilju iz 16. stoljeća, srčenjaku se pripisivala svemoguća ljekovitost, čak i kod kuge. Zbog uvoza stranih droga, njegova se uporaba ponajviše očuvala u narodnoj medicini. U posljednje vrijeme stručnjaci mu ponovno posvećuju veću pozornost.

TORMENTILLAE RHIZOMA: Podanak ubiremo ujesen. Kod mladih je biljaka gomoljast, a u starijih valjkast i katkad dulji od 10 cm. Srčenjak od drugih petoprsta najlakše razlikujemo po tome što u vjenčiću najčešće ima samo 4 latice, dok ih ostale vrste imaju pet. Podanak operemo, po potrebi razrežemo i dobro osušimo. Zbog gubitka ljekovitih svojstava, svake godine spravljamo novu zalihu. Droga nema miris, dok je okus trpak.

Stanište biljke i rasprostranjenost: Vrlo rasprostranjeno raste na livadama i pašnjacima, uz rubove šuma i na šljunkovitim tlima, od nizine do pred planinskog pojasa.

Srodne vrste: Za liječenje koristimo vrstu Potentilla anserina L. koja nerijetko raste uz puteve, na vlažnim livadama i uz obale vodotoka. U vrijeme cvatnje, od svibnja do kolovoza, ubiremo cijelu zelen (ANSERINAE HERBA) ili pak ujesen korijen. Sadrži trjeslovine koje potječu od elagne kiseline (10%), flavonoide, ponešto gorkih tvari i različite sterole. Djeluje kao blagi spazmolitik, opušta grčeve. Gdjegdje se koristi kod hripavca, astme i protiv grčevitih menstruacijskih bolova. Zbog trjeslovina, čaj koristimo i kod proljeva te crijevnih tegoba s kolikama. Osobito je prikladan za liječenje djece, jer djeluje blago. Djelotvorna je i mješavina od jednakih dijelova biljaka Potentilla erecta i Potentilla anserina i kamilice. Spravljamo je kao uvarak kod crijevnih katara s grčevima. Nekoć se koristila i zlatna petoprsta (Potentilla aurea L.) kojoj se pripisivala djelotvornost kod šećerne bolesti. I druge vrste petoprsta vjerojatno djeluju ljekovito, ali još nisu istražene.

Djelovanje biljke i upotreba: Petoprsta je najpoznatija kao adstringens kod svih oblika proljeva. Izvana je koristimo za ispiranje kod upala u usnoj šupljini i ždrijelu, osobito kod angine. U obliku kupelji i obloga prikladna je kod ozeblina, lakših opeklina, rana koje sporo zacjeljuju, hemoroida te svrbeži vanjskih spolnih organa i anusa. Iznutra se koristi za liječenje probavnih smetnji povezanih s proljevima, nepravilnim vrenjima, vjetrovima i grčevima. Njome liječimo sve oblike ljetnih proljeva, također i u djece. Prema novijim istraživanjima, djeluje antialergijski i općenito stimulira imunološki sustav. Njezini polisaharidi potiču nastajanje interferona. Interferoni su prirodni glikoproteini koji u organizmu nastaju nakon virusnih infekcija i sprječavaju razvoj virusa i nastajanje tumora.

Neželjena djelovanja biljke: Kod osjetljivih osoba, droge s trjeslovinama mogu uzrokovati povraćanje i bolove u želucu. Bolesnici tu drogu dobro podnose pa je možemo davao djeci, u iznimnim slučajevima čak i dojenčadi, svakako u bitno manjim količinama.

Biljka - Obična crvotočina

Zeleni dijelovi crvotočine nekoć su imali raširenu primjenu, a danas se upotrebljavaju još samo prašak od spora ili njihovi homeopatski pripravci. Zbog blagotvornog djelovanja kod zacjeljivanja rana i njege dojenčadi, kao i u stočarstvu, tu biljku vrijedi barem nakratko primijeniti.

LYCOPODIUM: U srpnju i kolovozu beremo zrele sporangije, sušimo ih i iz njih istresamo žuti prah. Drogu čuvamo u tamnim, dobro zatvorenim posudama.

LYCOPODII HERBA: Zelen kod životinja danas koristimo tek rijetko, jer je otrovna.

Stanište biljke i rasprostranjenost: Crvotočina raste u kiselim crnogoričnim šumama, od nizina do gorskog pojasa.

Srodne vrste crvotočini: Kod nas raste i vrsta Lycopodium annotinum L. Možemo sakupljati i njegove spore. Pritom pazimo da ne oštećujemo samu biljku.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Prah od spora ublažava upale i bolove te hladi kožu. Zelen djeluje izrazito diuretički, protiv grčeva i bolova te stimulira metabolizam, ali je više ne preporučujemo jer je otrovna.

Puder od crvotočine: Prah od spora najbolji je puder za rane. Kod bolesnika s dekubitusom, s masnim naborima, a i kod dojenčadi s kožnim tegobama, taj puder s uspjehom koristimo za sušenje i zacjeljivanje. Prah se katkada koristi kao diuretik. Miješa se s mliječnim šećerom (laktoza) i ta se smjesa vrškom noža uzima triput na dan.

Gotovi pripravci: Crvotočina je danas najznačajnija u homeopatiji, kod bolesti probavnih, dišnih, mokraćnih i spolnih organa.

Moguća neželjena djelovanja biljke: Zbog otrovnog djelovanja zeleni crvotočine danas je više ne koristimo.

Ljekovita Krkavina ili trušljika

Krkavina se kao ljekovita biljka prvi put spominje tek u 14. stoljeću. Unatoč tome što djeluje vrlo pouzdano, nema osobito velike opasnosti da, kao kod sličnih droga, dođe do smanjivanja učinka zbog navike. Uvozom droge od podanka rabarbare, krkavina je izgubila na važnosti. Njezina je primjena otišla u zaborav, a u farmakopeje je kao priznata droga ponovno ušla prije približno 150 godina.

Koru grana i mladih stabala uzimamo od svibnja do srpnja. Kora je na vanjskoj strani tamno blistava, a na unutarnjoj narančasto žuta. Osušena droga nema miris. Neugodna je gorko-slatkastog okusa, u ustima blago sluzava. Pri žvakanju slinu oboji intenzivnom žuto-smeđom bojom. Svježe osušena droga uzrokuje povraćanje. Upotrebljavamo je tek nakon jednogodišnjeg skladištenja ili nakon grijanja na 100 stupnjeva Celzijevih (1-2 sata), pošto se glukofrangulini razgrade u franguline i slobodne antrakinone.

Srodne biljke krkavini su: Obična krkavina, pasji drijen ili pasjakovina (Rhammis aitbarticus L.) koja raste na sunčanim suhim tlima i u grmlju po cijeloj Hrvatskoj jednako je tako blago sredstvo za čišćenje crijeva.

Koristimo zrele, crne plodove (RHAMNI CATHARTICI FRUCTUS) koje beremo ujesen. Dobro ih osušimo, može i pri malo višoj temperaturi. U zelenim plodovima prevladavaju reducirani antracenski derivati koji pri dozrijevanju i sušenju prelaze u emodin, glukofranguline i franguline. Droga sadrži i flavonske glikozide, trjeslovine, gorke tvari, saponine i voćne kiseline. Pasji drijen je blago sredstvo za čišćenje crijeva, unatoč tome, kod doziranja trebamo biti oprezni. Počinjemo sa 5 bobica na dan i dozu povećavamo od 10 do 20 bobica na dan. Mljevene bobice dodajemo marmeladama, jednostavno ih grizemo ili od njih spravljamo čaj. Drogu koristimo i u čajnim mješavinama, kao diuretik i za »čišćenje krvi«. I korijen naše vrtne rabarbare (Rbeum undulatum), koja nije u srodstvu s trušljikom, sadrži antrakinonske sastojke, ali ga koristimo tek rijetko. Kao droga, koristi se korijenje kineskih vrsta rabarbare (RHEI RADIX) koje možemo dobiti u ljekarni.

U novije vrijeme postaje važan i korijen turske rabarbare (Rbeum rbaponticum L.). Pored antrakinona, sadrži stilbenski derivat raponticin (5%) koji kod ljudi djeluje estrogeno. U pripravcima se koristi kod nedovoljno izražene menstruacije te u klimakteriju za sprječavanje osteoporoze.

Djelovanje krkavine i upotreba biljke u liječenju: Drogu koristimo kod kroničnoga zatvora koji je posljedica nedovoljnog rada debeloga crijeva (lijeno crijevo). Poboljšava se stanje svih bolesnih pojava povezanih s takvim zatvorom (nadutost u trbuhu, bolovi u debelom crijevu, osobito na lijevoj strani trbuha, oštećenja jetre i drugih organa zbog resorpcije mnogih otrova). Glavobolja i vrtoglavica te drugi oblici zdravstvenih tegoba, povezani sa zatvorom, polagano nestaju. Antrakinonski glikozidi razgrađuju se tek u debelom crijevu, sprječavaju apsorpciju vode (omekšavaju stolicu) i potiču rad crijeva. Poznata je i njihova sposobnost uklanjanja glista i poticanja izlučivanja žuči.

Čaj od krkavine: Jednu čajnu žličicu droge 12 sati držimo u hladnoj vodi, a potoni grijemo do temperature pogodne za pijenje. Pijemo po jednu do dvije šalice na dan.

Moguća neželjena djelovanja krkavine: Svježe osušena kora obične trušljike i zeleni nezreli plodovi krkavine uzrokuju povraćanje, grčeve u trbuhu i jake proljeve. Koristimo odstajalu ili termički obrađenu koru i zrele, crne plodove krkavine. Ne koristimo ih u trudnoći, za vrijeme dojenja i u djece. Kao i kod primjene drugih sredstava za čišćenje crijeva, najprije s liječnikom valja otkriti uzroke zatvora. Pri produljenoj uporabi dolazi do većeg gubitka kalija i drugih mineralnih tvari, zbog čega se crijevo dodatno ulijeni.

Ljekovita biljka Rosopas

Rasprostranjen gotovo na cijeloj sjevernoj polutki, ovaj biljni pionir se od davnine smatra djelotvornim lijekom kod jetrenih i bubrežnih bolesti. Rosopas se od srednjeg vijeka koristi pri kožnim bolestima. U narodnoj se medicini do danas očuvala njegova uloga u uklanjanju bradavica.

Svježu zelen neugodna mirisa beremo u doba cvatnje i brzo je sušimo. Droga je bez mirisa, oštra, izrazito gorka okusa. Za gotove standardizirane pripravke koje možemo dobiti u ljekarni koristi se i korijen (CHELIDONII RADIX).

Rosopas raste u zemljama regije, na starim zidovima, neobrađenim tlima, u grmovitim živicama, u blizini naselja.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Droga djeluje blago umirujuće, ublažava grčeve i potiče stvaranje žuči. Za djelovanje su prije svega bitni alkaloidi. Kelidonin djeluje sedativno na središnji živčani sustav, protiv bolova (analgetički) i protiv grčeva (spazmolitički).

Sangvinarin djeluje kao lokalni anestetik. Berberin ublažava grčeve (djeluje spazmolitički), potiče otjecanje žuči (djeluje kolokinetički), sprječava razvoj bakterija (djeluje antibakterijski) i gljivica (djeluje antimikotički). Keleritrin djeluje na središnju obamrlost, uzrokuje povraćanje te nadražuje kožu. Droga također stimulira i poboljšava rad srca, povisuje krvni tlak, snizuje razinu šećera u krvi i okrjepljujuće djeluje na maternicu. Koristimo je pri upalama žučnog mjehura, kod žutice, otečene jetre, pijeska u žuči, katara želuca i crijeva, hemoroida, reume i uloga. Uglavnom uzimamo gotove pripravke u kojima je količina alkaioida točno određena (standardizirana). Vrlo je uspješno liječenje homeopatskom tinkturom i njezinim potencijama. Mnogim je ljudima poznata primjena narančastog soka za odstranjivanje bradavica. Pritom djeluju alkaloidi, osobito keleritrin, koji sprječava dijeljenje stanica (djeluje antimitotički) te proteolitički enzimi koji razgrađuju bjelančevine. Uspjeh je vrlo raznolik. Kod nekih osoba pri najkraćem utrljavanju svježim sokom bradavice brzo nestaju, dok ih drugi uzalud pokušavaju odstraniti tim načinom.

Priprema čaja: Od jedne do dviju čajnih žličica droge na šalicu vode spravljamo oparak. Pijemo po dvije do tri šalice na dan, prije jela, u obliku kure koja treba trajati najviše dva do tri tjedna.

Moguća neželjena djelovanja biljke Rosopas: Kod propisane primjene nuspojave su vrlo rijetke: suha usta, bolovi u želucu, proljev, slabost i vrtoglavica. U starijoj su literaturi opisana trovanja bila vjerojatno posljedica visokih doza svježe zeleni. Uporaba te vrlo učinkovite biljke preporučuje se isključivo pod liječničkim nadzorom, osim u čajnim mješavinama, gdje je količina alkaloida manja.

HAJDUČICA (Achillea millefolium) Fam. Asteraceao

Popularni nazivi: hajdučka trava, stolisnik, ranjenik, arvanj, kunica

Opis: Zeljasta živopisna, mirišljava biljka, visoka 20-70 cm sa pomalo vlaknastom stabljikom. Posjeduje dvije vrste nadzemnih stabljika, jedne su deblje, sa cvjetovima i listovima, razgranate u gornjem dijelu i završavaju se kapitelom (glavom) formiranim od malih cvjetova, a druga vrsta stabljike je nerodna i ima samo listove.

Listovi su naizmjenično poredani, bez drške, kopljastog izgleda, podijeljeni u zasebne grupe listića, manje ili više vlaknasti, prijatnog mirisa i gorkog ukusa koji steže sluzokožu usne duplje. Cvjetovi formiraju ovalne kapitele (glave), sjedinjene po parovima u obliku štita, na krajevima stabljika. Svaki kapitel ima 5-6 marginalno postavljenih cvjetova, koji posjeduju po pet latica, koje su uzdužne, trodijelno nazubljene, bijele, ponekad ružičaste do crvene boje. Također postoje unutrašnji cvjetovi koji su pravilni, cilindrični sa 5 prašnika. Plodovi su u obliku ahenije. Cvjeta od juna do septembra.

Upotrebljivi dijelovi: Od ove biljke se uzimaju cvjetovi sakupljeni u podne, bez drške, u vrijeme cvjetanja, ili se koristi cijela biljka, bez korijena.

Suše se na sjenovitim mjestima, u dobro provjetrenim prostorijama, na otvorenom, ili na ramovima pokrivenim hartijom.

Uslovi za upotrebu: Cvjetovi se ne smiju koristiti ako biljka pokazuje znake zrenja i beru se bez drške. Cvjetovi bi trebalo da imaju bijelo-žućkastu boju poslije sušenja.

Aktivna svojstva: Etarsko ulje, cineol, borneol, pinen, limonen, kariofilin, azulin, ahilein, ahileinska kiselina, organske kiseline: mravlja, octena, valerijanska, projonska, etilalkohol, metilalkohol.

Farmakološko djelovanje:

Unutrašnja upotreba: Bronhodilatator (širi bronhije), ekspektorans (za lakše iskašljavanje), protiv spazmi (grčenja) bronhija, smanjuje želudačne sokove, dezinfikuje i umiruje gastrointestinalni trakt, žučni antispastik (ublažava grčeve), dekongestiv za hemoroide (otklanja zastoj u hemoroidalnim venama), analgetik (protiv bolova), hemostatik (za zaustavljanje krvarenja).

Vanjska upotreba: Umirujuće sredstvo, antiinflamator sprečava upalne procese, dezinfekciono sredstvo (kupka ili kompresa).

Terapeutske indikacije: Anoreksija (odbojnost prema hrani), enterokolitis (upala tankog i debelog crijeva), gastritis (upala želudačne sluznice), kolike (bolovi) jetre, bronhitis (upala bronhija - dušnica), hipermenoreja (obilna krvarenja tokom menstrualnog ciklusa), dismenoreja (umiruje menstrualne bolove), hemoroidi (šuljevi), cistitis (upala mokraćnog mjehura).

Kao antihelmintik (protiv crijevnih glista): Infuzija od 10 g biljke na 100 ml vode. Pije se ujutro prije doručka.

Preporučuje se i protiv alergija.

Vanjska upotreba: Kod opekotina, zagnojenih rana, varikoznog čira, ekcema, u vidu kupke ili kompresa, a kod dentalnog apscesa (gnojenja zuba), kao rastvor za ispiranje usne duplje i ždrijela.

Za kupku je potrebno: 30-60 g biljke na 1 litru vode. Dodaje se i korijen gaveza.

Ima svojstvo regeneracije (obnavljanja) tkiva.

U slučaju šuljeva, preporučuje se mješavina hajdučice sa lišćem koprive, u vidu čaja koji treba piti u količini od 2-3 šalice na dan.

Biljka je od velikog značaja za liječenje oboljelih ženskih genitalija (spolnih organa).

Preporučuju se terapije čajem od hajdučice.

Proširena materica se uspješno liječi sjedećom kupkom sa ekstraktima hajdučice.

Koristi se i kod: Enurezis leukoreje (bijelog pranja kod žena) - preporučuju se 2 šalice čaja dnevno.

Za fibrom materice (dobroćudni tumor u vidu otoka mišićnih vlakana), treba pripremiti sjedeću kupku sa čajem od hajdučice.

Mlade djevojke koje još nemaju menstruaciju, treba da piju po šalicu čaja od hajdučice, na prazan stomak ujutro prije doručka, sve dok se ne uspostavi ciklus. U menopauzi kod žena čaj djeluje umirujuće.

Kod neuritisa, upražnjava se kupka gornjih i donjih ekstremiteta (ruku i nogu) sa ekstraktima hajdučice. Čaj od hajdučice ima ljekovito djelovanje i kad je u pitanju nesvjestica, mučnina, gađenje, bolovi u očima, suzenje očiju, kefalija (jaka, teška glavobolja).

Migrena, prouzrokovana promjenama vremena često se ublažava posle samo jedne šalice čaja od hajdučice koji se pije vruć, u rijetkim gutljajima. Ako se čaj pravilno i redovno pije, migrena može potpuno da nestane.

Djeluje direktno na koštanu srž stimulirajući obnavljanje krvi, zbog toga se preporučuje kod oboljenja koštane srži, leukemije. Pije se čaj, upražnjava se kupka i frikcija tinkturom od hajdučice.

Kod raka pluća se preporučuje čaj od hajdučice, ujutro i uvečer, a preko dana čaj od mješavine iste biljke i korena iđirota.

Čaj se pokazao kao uspješan i kod hemoroida koji krvare, hematemeze (melene - crne bolesti, crnog proljeva, crne boljke), piroze (gorušice).

Ovaj čaj otklanja nedostatak apetita, nadimanje i grčeve u stomaku, a koristi se i kod oboljenja jetre, upala gastrointestinalnog trakta i regulira probavu.

Uzimajući u obzir činjenicu da hajdučica pomaže kod otežane cirkulacije i grčenja krvnih sudova, preporučuje se u liječenju ishemije srca (angina pektoris).

Koristi se i kod oboljenja bubrega.

Mast napravljena od hajdučice, koristi se za šuljeve.

Sjedeće kupke ili ispiranje dekoktom od ove biljke neutraliziraju u potpunosti vaginalni svrab (vulvopruritis).

Način upotrebe:

Infuzija: 250 ml vruće vode preliti preko 1 pune kašičice biljke. Ostaviti da odstoji pola minuta, a zatim se procijediti.

Tinktura: Cvjetovi hajdučice, prikupljene po sunčanom vremenu, staviti u staklenu bocu i preko njih sipati votku jačine 40%. Zatim bocu zatvoriti i ostaviti na suncu 14 dana, nakon čega treba procijediti.

Mast od hajdučice: 90 g maslaca ili margarina zagrijati i dodati 15 g cvijeta od hajdučice, sveže ubranog i fino, sitno isjeckanog, kao i 15 g usitnjenih listova maline. Miješati se sve dok se masnoća ne istopi, a zatim skloniti sa vatre. Ostaviti da odstoji 12 sati pokriveno. Sljedećeg dana ponovo ugrijati, procijediti kroz parče platna ili gaze i sipati u čistu teglu. Čuvati u frižideru.

Sjedeća kupka: 100 g hajdučice (cijela biljka), ostaviti da odstoji 12 sati u hladnoj vodi (macerat), a zatim zagrijati do ključanja i sipati u vodu za kupanje.