Zeleni dijelovi crvotočine nekoć su imali raširenu primjenu, a danas se upotrebljavaju još samo prašak od spora ili njihovi homeopatski pripravci. Zbog blagotvornog djelovanja kod zacjeljivanja rana i njege dojenčadi, kao i u stočarstvu, tu biljku vrijedi barem nakratko primijeniti.
LYCOPODIUM: U srpnju i kolovozu beremo zrele sporangije, sušimo ih i iz njih istresamo žuti prah. Drogu čuvamo u tamnim, dobro zatvorenim posudama.
LYCOPODII HERBA: Zelen kod životinja danas koristimo tek rijetko, jer je otrovna.
Stanište biljke i rasprostranjenost: Crvotočina raste u kiselim crnogoričnim šumama, od nizina do gorskog pojasa.
Srodne vrste crvotočini: Kod nas raste i vrsta Lycopodium annotinum L. Možemo sakupljati i njegove spore. Pritom pazimo da ne oštećujemo samu biljku.
Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Prah od spora ublažava upale i bolove te hladi kožu. Zelen djeluje izrazito diuretički, protiv grčeva i bolova te stimulira metabolizam, ali je više ne preporučujemo jer je otrovna.
Puder od crvotočine: Prah od spora najbolji je puder za rane. Kod bolesnika s dekubitusom, s masnim naborima, a i kod dojenčadi s kožnim tegobama, taj puder s uspjehom koristimo za sušenje i zacjeljivanje. Prah se katkada koristi kao diuretik. Miješa se s mliječnim šećerom (laktoza) i ta se smjesa vrškom noža uzima triput na dan.
Gotovi pripravci: Crvotočina je danas najznačajnija u homeopatiji, kod bolesti probavnih, dišnih, mokraćnih i spolnih organa.
Moguća neželjena djelovanja biljke: Zbog otrovnog djelovanja zeleni crvotočine danas je više ne koristimo.
Nema komentara :
Objavi komentar