Crvotočina obična

Biljka crvotočina obična ima latinsko ime Lycopodium clavatum. U narodu je poznata i kao prečica, zmijina mahovina, lisičjek, lisičjak, vučja noga, prašuljica.

To je trajna, zimzelena biljka slična mahovini. Crvotočina obična puzi po šumskom tlu u obliku vriježa dugih jedan do dva metra sa sitnim, tankim korjenčićima. Iz vriježa rastu razgranate stabljike duge sedam do deset centimetara, vrlo meke na opip, slične resama samo s mekšim i gušćim lišćem. Četverogodišnja biljka razvija ljeti žute male klasove, čiji cvjetni prah se naziva lisičjekovim brašnom. To se brašno koristi za homeopatsko liječenje vlažnih kožnih osipa.

Crvotočina obična je ljekovita biljka koja sadrži radij, a po njezinim velikim, konopastim vriježama i žutom cvjetnom prahu njezinih klasića lako u razlikujemo od ostalih vrsta mahovina. Raste samo iznad 600 metara nadmorske visine na sjevernoj strani visokih šuma i šumovitih obronaka. Nakon sječe drveća (krčevina) biljka požuti i konačno posve nestane, jer se pod izravnim sunčevim svjetlom njezina životna snaga gubi.

Čaj od crvotočine dobro djeluje u slučaju gihta (ulozi) i reumatskih bolesti čak i onda kad su se već pokazale promjene na zglobovima, kao i kod kroničnoga zatvora stolice i hemoroida. Osobe koje imaju proljev smiju samo s najvećim oprezom piti taj čaj, jer se inače mogu pojaviti crijevni grčevi. Crvotočinu ne smijemo nikada kuhati nego samo preliti s proključalom vodom. Čaj se također koristi kod svih oboljenja mokraćnih i spolnih organa, bolova i otvrdnuća testisa, kod nastajanja bubrežnog pijeska i bubrežnih grčeva. Crvotočina je nezaobilazna kod upale jetre, pojave bolesnih izraslina na vezivnom tkivu jetre, čak i kad su oboljenja već zloćudna. U procesu ozdravljenja omogućuje brz povrat pune snage.

Ako u vašem krugu znanaca postoji netko tko boluje od ciroze jetre, čak i onda kad slučaj izgleda beznadan, ohrabrite ga i uputite na radijem bogatu crvotočinu, tako važnu u pučkoj medicini. Čak i ljudima koji boluju od zloćudnih oboljenja jetre crvotočina može darovati život.

Brašno crvotočine, koje se u nekim ljekarnama može dobiti u obliku spora pomaže kod teških bolesnika, koji imaju rane od ležanja (dekubitus), one zacijele vrlo brzo. Pospemo brašno oprezno i dobro raspršeno na otvorena mjesta. Najčešće već nakon prve primjene nastupi vidno olakšanje.

Način uporabe crvotočine u narodnom liječenju

Priprema čaja: Punu čajnu žličicu crvotočine prelijemo s četvrtinom litre kipuće vode, samo kratko ostavimo da stoji. Gutljaj po gutljaj dnevno pijemo samo jednu šalicu i to ujutro natašte, pola sata prije doručka. Kod ciroze kao i zloćudnih oboljenja jetre dnevno pijemo dvije šalice čaja.

Jastuk s crvotočinom: S osušenom crvotočinom (uzmemo, s obzirom na veličinu mjesta zahvaćenog grčevima, 100, 200 ili 300 g) napunimo jastuk i stavimo preko noći na bolno mjesto s grčevima. Takav je jastuk djelotvoran cijelu godinu.

Crvotočina

Crvotočina se tradicionalno rabila za liječenje jetre - žutice, masne jetre, ciroze i malignih bolesti.

Biljka je dobra i za liječenje bubrega i mjehura, bubrežnih komplikacija, bolova urinarnog trakta, bubrežnih napada, poremećaja mokrenja - teško mokrenje, pijeska i kamenaca, cistitisa, kože - herpes, čireva, ekcema, osipa, erizempla, vrbanca, vertiga, dermatitisa, rana -žuti prah od spora zaustavlja krvarenje, kod dekubitisa ili rana od ležanja - starijih bolesnika kao i izjedline kod djece, raznih upalnih erupcija kože, otvrdnuća potkožna, opeklina, reume, reumatskog artritisa, kostobolje - kod promjena na zglobovima, želuca i crijeva - proljeva, dizenterije, enterltisa, grčeva, nadimanja, katara, gastritisa, zatvora - opstipacije, katara crijeva, žgaravice, vodenih bolesti - hidropsija, ascitis, gihta, pluća - velikog kašlja, bronhitisa, upale pluća, katara, spolnih organa - kompliciranih upala jajnika i testisa, itd.

Jastučić - u tradiciji uporabe je staro provjereno djelovanje jastučića koji se napune sa suhom crvotočinom i rabe za bolna stanja mišića, mjehura, bubrega a najpoznatije je djelovanje na grčeve u nozi, grčeve kao posljedice ožiljka od rana - prijeloma- ozljeda, itd. Jastučić izrađujemo prema želji od 100 do 300 grama suhe crvotočine, kojemu je trajanje godinu dana.

Biljka - Obična crvotočina

Zeleni dijelovi crvotočine nekoć su imali raširenu primjenu, a danas se upotrebljavaju još samo prašak od spora ili njihovi homeopatski pripravci. Zbog blagotvornog djelovanja kod zacjeljivanja rana i njege dojenčadi, kao i u stočarstvu, tu biljku vrijedi barem nakratko primijeniti.

LYCOPODIUM: U srpnju i kolovozu beremo zrele sporangije, sušimo ih i iz njih istresamo žuti prah. Drogu čuvamo u tamnim, dobro zatvorenim posudama.

LYCOPODII HERBA: Zelen kod životinja danas koristimo tek rijetko, jer je otrovna.

Stanište biljke i rasprostranjenost: Crvotočina raste u kiselim crnogoričnim šumama, od nizina do gorskog pojasa.

Srodne vrste crvotočini: Kod nas raste i vrsta Lycopodium annotinum L. Možemo sakupljati i njegove spore. Pritom pazimo da ne oštećujemo samu biljku.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Prah od spora ublažava upale i bolove te hladi kožu. Zelen djeluje izrazito diuretički, protiv grčeva i bolova te stimulira metabolizam, ali je više ne preporučujemo jer je otrovna.

Puder od crvotočine: Prah od spora najbolji je puder za rane. Kod bolesnika s dekubitusom, s masnim naborima, a i kod dojenčadi s kožnim tegobama, taj puder s uspjehom koristimo za sušenje i zacjeljivanje. Prah se katkada koristi kao diuretik. Miješa se s mliječnim šećerom (laktoza) i ta se smjesa vrškom noža uzima triput na dan.

Gotovi pripravci: Crvotočina je danas najznačajnija u homeopatiji, kod bolesti probavnih, dišnih, mokraćnih i spolnih organa.

Moguća neželjena djelovanja biljke: Zbog otrovnog djelovanja zeleni crvotočine danas je više ne koristimo.

PREČICA (Lycopodium clavatum) Fam. Lycopodiaceae

Popularni nazivi: crvotočina, vučja noga, zmijina mahovina, samolja

Opis: Zimzelena biljka, nalik na mahovinu, raste u jelovim i bukovim šumama. Ima puzavičasto stablo koje se uzemljuje razgranatim korenjem. Iz stabljike vertikalno rastu plodonosne grane, visoke 7-10 cm, koje su mekane pod prstima i završavaju se uglavnom sa po dva klasa. Na ovom klasju su smještene spore koje sadrže žuti prah i predstavljaju organe za reprodukciju. Listovi su mali i pravi, ima ih svuda oko stabljike i raspoređeni su u 5-8 redova. Tokom jeseni ne opadaju i imaju na vrhu bjeličasto, dugačko vlakno.

Sakupljanje: Od ove biljke se koristi i sakuplja cijela stabljika sa listovima i spore (prah iz klasja). Sakupljanje se vrši u junu-augustu, prije potpunog dozrijevanja klasja. Posle sakupljanja, klasje se odvaja (suši se zasebno), a ostatak biljke se očisti od korijenja i od pocrnjelih i požutjelih dijelova, suši se na tamnim, dobro provjetrenim mjestima i poreda u tankim slojevima. Biljka se čuva u mraku da ne bi izgubila boju. Sakupljeno klasje se raširi na suncu, na čistoj hartiji i u veoma tankim slojevima.

Poslije sušenja, klasje se protrlja između prstiju, kako bi se sakupio prah, koji se zatim propusti kroz fino sito radi odstranjivanja drugih dijelova biljke. Prah je tamno-žute boje, veoma sitan, bez ukusa, blagog smolastog mirisa. Stavljen u vodu, pliva na površini, jer se teško natapa. Ako se zapali, gori veoma svijetlim plamenom. Prah od prečice se čuva u kesama (od masne hartije ili od pergamenta), koje se uredno slažu u manje džakove od platna ili daščane kutije.

Uslovi za upotrebu: Biljka treba da zadrži zelenu boju i poslije sušenja, i ne bi smjelo da bude dijelova sa izmijenjenom bojom, kao ni korenja i stranih tijela. Prečica je biljka koja sadrži kemijski element - radij.

Terapeutske indikacije: Čaj se koristi protiv kamena u bubregu. kolika (bubrežnih bolnih napada), hepatitisa (upala jetre), ciroze jetre, oboljenja spolnih organa, artritisa (upale zglobova), orhitisa (upale testisa), kroničnog kolitisa (upala debelog crijeva), hemoroida (šuljeva), reumatizma.

U slučaju luksacija (uganuća i iščašenja), bolova pri kretanju ili u mišićima, stavlja se jastuk od prečice.

U slučaju prestanka mokrenja (anurije), stavlja se oblog u obliku džakčića u predjelu mokraćne bešike. Kod hipertenzije (povišenog krvnog pritiska), oblaže se lumbalni dio tijela (oko bubrega i krsta). Protiv bilo koje vrste bola možemo primeniti džakčić sa prečicom, pokrivajući oboljela mjesta. Prah od prečice liječi otvorene rane.

Način upotrebe:

Infuzija: 1/4 litre vruće vode preliti preko 1 ravne kašičice prečice, pokriti i ostaviti da odstoji 30 sekundi, a zatim procijediti.

Pažnja! Ne držati da stoji više od 30 sekundi i nikako ne kuhati, već samo preliti vodu preko biljke.

Za sve vrste spomenutih oboljenja pije sa samo 1 šalica čaja dnevno, osim u slučaju ciroze jetre kada treba piti po dvije šalice na dan.

Jastuče od prečice: Sušenom prečicom (100 g, 200 g ili 300 g zavisno od prečnika oboljele zone) napuniti jastuče i povremeno (uz kratke prekide da se ne bi iritirala koža), stavljati na bolno mjesto dok bolovi ne prestanu. Ovo jastuče je djelotvorno godinu dana.

Ljekovito bilje - Crvotočina ili lisičak

Crvotočina, prašumljica, prečica, plavun ili lisičak - sve su to nazivi za ljekovitu biljku poznatu pod latinskim imenom Lycopodium clavatum. Ljekarnička imena za ovu biljku su: Lycopodii Sporae, Herba Lycopodii.

Rasprostranjena je u vrištinama i svijetlim šumama brdskih područja. To je dugovječna puzava biljka, račvasto razgranjena i obrasla sitno zelenim gustim usiljenim listićima (sliči mahovini). Iz poleglih ogranaka izbijaju i razvijaju se guste nakupine, koje na vrhu nose po 2 plodna klasa kao viljuške (listići s trusnicama). Truske čine sitni svijetlo žuti prah; prianja uz predmete, pliva po površini vode a da se ne kvasi. Taj se prah sakuplja i upotrebljava u obliku pilula i služi kao lijek za naribane kože. Prašak je bez ukusa i mirisa, u plamenu lako gori i izgara. U mjesecu kolovozu u njemu može biti i do 50% masnog ulja, azotnih tvari, tragova alkaloida, šećera i drugih tvari.

Cvjeta u mjesecu srpnju i mjesecu kolovozu. Prašak je naročito dobar za posipanje ranjavih mjesta na koži djece ako je od mokraće izjedena. Narod upotrebljava i čitavu zelen protiv bolesti mjehura, proljeva i mokraćnih kanala. Bolje je koristiti je u manjoj količini, jer jača doza može izazvati poremećaje. Prašak se može upotrijebiti 2—4 grama protiv bolesti jetre s mlijekom triput dnevno. Dobar je i kod kožne bolesti ljuskavaca (psoriasis) i kod vlažnog lišaja.