Kava je korisna u umjerenim količinama

Prema starim pričama, jedan etiopski pastir je primijetio da su mu koze bile živahnije kada su sa lišćem brstile i zrna kave, pa ih je i sam oprobao. Tako, barem prema toj legendi, započinje priča o današnjem poznatom napitku.

Uzgoj kave je započelo na arapskom poluotoku oko 1100-te godine. Dr. Lenore Arab, sa medicinskog fakulteta Univerziteta države Kalifornije, u Los Angelesu kaže da se u 16. stoljeću na kavu gledalo sa podozrenjem od strane kršćanske vladajuće klase, tada predvođe papom Klementom osmim.

“Papa je zatražio da se upotreba kave osudi zbog toga što su je pili muslimani, pa su je smatrali đavolskim pićem. Međutim, pošto ju je jednom probao, papa je odlučio da je kava ipak dobro piće jer je mogla da održava monahe u budnom stanju tijekom dugih noćnih molitvi.” Zabrinutost da kava predstavlja zdravstveni rizik odavno je prisutna. Zahvaljujući kofeinu, kava je prirodni stimulans. Ako je pijete previše možete se osjećate napetim i nervoznim. Kava može da poveća krvni tlak, a kofein stvara blagu ovisnost. Međutim, prema jednom nedavno provedenom istraživanju, umjerena konzumacija kave, nekoliko šalica dnevno, može da bude od zdravstvene koristi i čak da smanji opasnost od nekih ozbiljnih bolesti.

Dr. Rob van Dam, sa Harvardskog univerziteta, izučavao je povezanost između kave, sa i bez kofeina, i šećerne bolesti.

“ U svijetu je sprovedeno oko 16 studija o povezanosti uzimanja kave sa dijabetesom tip dva. Pokazalo se da ljudi koji piju 4 do 5 šalica kave dnevno imaju manje šanse da obole od šećerne bolesti...”

Na Konferenciji za eksperimentalnu biologiju, nedavno održanoj u Washingtonu, Van Dam je rekao da istraživačima nije lako da razdvoje utjecaj kave od drugih faktora rizika, kao što su gojaznost, način ishrane i fizičke vježbe. Prije oko dvije decenije, jedna studija je navodno pronašla vezu između kave i raka pankreasa.

Međutim, stotine drugih studija pokazalo je da oni koji redovno piju kavu imaju manje šanse da obole od raznih vrsta raka, počevši od raka debelog crijeva. Ali, ima i drugih reagiranja. Doktor Lenora Arab kaže da neka istraživanja ukazuju da žene u drugom stanju koje piju kavu možda izlažu svoju nerođenu djecu riziku od dječje leukemije. Konzumacija kave bi također mogla da poveća opasnost od raka stomaka.

Stručnjaci preporučuju da u kavi, kao i mnogim drugim stvarima, treba uživati umjereno. Ako pijete više od jedne litre kave dnevno, možda ćete morati da odlučite da li vam to donosi veće uživanje ili veći rizik.

Što je benigna hiperplazija prostate?

BPH ili benigna hiperplazija prostate je, kako i samo ime kaže, dobroćudno uvećanje te žlijezde. Za razliku od karcinoma prostate, benigna hiperplazija prostate ne metastazira.

Hiperplazija je prekomjerni rast normalnih stanica, za razliku od raka gdje su stanice abnormalne. To znači da je benigna hiperplazija prostate ne maligni, prekomjerni rast stanica prostate. To ne zvuči tako loše dok se ne podsjetimo da uretra, cijev kojom urin izlazi iz mjehura, prolazi kroz prostatu. Kako se hiperplazija razvija, tako se uretra postepeno sužava što dovodi do velikog broja neugodnih i uznemirujućih simptoma.

BPH - Benigni (ne kancerogeni) rast stanica u prostati.

Učestalost BHP povećava se s godinama. Tako je uobičajeno, da se kaže da će 'svi muškarci dobiti benignu hiperplaziju prostate ako požive dovoljno dugo'. Određeni stupanj BHP prisutan je u 80% muškaraca starijih od 40 godina, a ta se brojka povećava na 95% muškaraca starih od 80 godina.

Do BHP dolazi u periuretralnoj i tranzicijskoj zoni prostate, tj. tkivu koje okružuje uretru u prostati. Rast započinje unutar mišićnih i fibroznih stanica prostate, te se kasnije širi na stanice koje luče tekućinu. Dio tkiva zahvaćenog benignom hiperplazijom prostate je u obliku čvorova, a drugi dio je difuzniji. Kako tkivo zahvaćeno benignom hiperplazijom u prijelaznim i periuretralnim područjima raste, gura okolno tkivo u centralne i periferne zone i to tako dugo dok ga ne stisne uz vanjsku čahuru.

Rast stanica prostate nastavlja se čak i kad više nema prostora u prostati i to je kada povećani pritisak počinje pritiskati uretru i dovoditi do urinarne opstrukcije. Ostali faktori, kao što su mišićna vlakna oko uretre, se kao dio procesa BPH kontrahiraju i doprinose opstrukciji. Kako do hiperplazije dolazi u unutarnjem dijelu prostate koji okružuje uretru, veličina žlijezde ima mali ili nikakav utjecaj na razvoj simptoma.

Čak i mala prostata može biti teško začepljena, a velika prostata može biti potpuno prohodna. Još ne postoji zadovoljavajuće objašnjenje za nastanak BHP. Muški bi hormoni mogli igrati određenu ulogu, ali nitko ne zna da li stimuliraju hiperplaziju ili samo pružaju povoljan okoliš za njezin razvoj. Rak prostate, BHP i normalne stanice prostate – svi trebaju dihidrotestosteron (DHT) i ostale androgene za rast i održavanje. Kastracija poboljšava simptome BHP. Sljedeće objašnjenje za BHP bilo bi da razmnožavanje stanica nadmašuje njihovu smrt u određenoj životnoj dobi muškarca.

Bez obzira na uzrok, benigna hiperplazija prostate može negativno utjecati na mjehur i na mokraćni sustav općenito. Kako tumor zadire u mokraćnu cijev, pražnjenje mjehura je otežano što zahtijeva jacu kontrakciju mišica stjenke mjehura, detrusora, da bi došlo do istjecanja mokraće. To funkcionira neko vrijeme, a onda detrusor postaje deblji i jači da bi uspješno kompenzirao povećani napor. Te promjene zaostaju i nakon definitivnog operativnog tretmana prostate, što objašnjava zašto kod nekih muškaraca simptomi perzistiraju čak i 12 mjeseci nakon operacije. Na kraju detrusor gubi sposobnost tjeranja mokraće kroz suženu uretru. Mjehur se više ne može potpuno isprazniti i tada se javlja većina simptoma. Ako se takva situacija zadrži, tlak unutar mjehura se povećava i putem mokraćnog sustava prenosi natrag u bubrege što može izazvati njihovo trajno oštećenje, opasno po život. Na sreću, to se rijetko događa zato što većina muškaraca zatraži liječničku pomoć prije nego što dođe do ozbiljnih komplikacija.

Tko obolijeva od benigne hiperplazije prostate

U rizičnu skupinu spadaju stariji muškarci, no postoje neki drugi faktori koji mogu igrati ulogu u nastanku benigne hiperplazije prostate. Postoji zanimljiva veza između BHP i pušenja. Manja je vjerojatnost da će pušači oboljeti od BHP. To se isto odnosi na muškarce koji imaju cirozu jetre. U njih je učestalost BHP manja nego u muškaraca sa zdravom jetrom, a liječnici smatraju da je to zbog većih koncentracija ženskih hormona. Bez obzira na razlog, nemojte ovo shvatiti kao poziv na konzumiranje alkohola i pušenje jer ćete tako samo zamijeniti jednu benignu bolest za dvije daleko ozbiljnije. Na kraju, uobičajeno je pitanje da li se uslijed BHP povećava rizik od karcinoma prostate. Nažalost, istraživanja nisu uspjela riješiti taj problem. Neka ispitivanja ukazuju na povećani rizik, neka na nepostojanje, a neka na smanjeni rizik. Najbolji način sažimanja ovih podataka je reći da ne postoji jaka veza između BPH i raka. Međutim jasno je da su faktori rizika jednaki i za BPH i za raka prostate – starija životna dob muškarca. Često BHP i rak koegzistiraju, zbog čega se tkivo uklonjeno tijekom operativnog liječenja benigne hiperplazije prostate pažljivo pregledava.

Simptomi benigne hiperplazije prostate

Manje od polovice svih muškaraca oboljelih od BPH imaju simptome koji uključuju: usporeno ili odgođeno mokrenje, slabi mlaz, nepotpuno pražnjenje (podražaj za mokrenjem odmah nakon mokrenja), isprekidanost (prekid mlaza tokom pražnjenja mjehura), kapanje (kapanje mokraće koje traje nekoliko sekundi pri kraju mokrenja, a znak je da detrusor više ne može zadržati jaki mlaz), nokturija (potreba za mokrenjem 2 do 3 puta tijekom noći), dizurija (bol pri mokrenju), hematurija (prisutnost krvi u mokraći), retencija mokraće (zastoj mokraće), učestalije mokrenje, urgentno mokrenje (jak i iznenadan podražaj za mokrenjem) te inkontinencija (nekontrolirano istjecanje mokraće).

Prostatizam se često koristi kao naziv za niz simptoma izazvanih BHP. Simptomi BHP mogu se podijeliti u dvije kategorije – opstruktivni i iritativni simptomi. Opstruktivni su direktna posljedica utjecaja BHP na uretru, a iritativni su manifestacija nestabilnosti detrusora uslijed opstrukcije. U nekih muškaraca s BHP postoji opstrukcija ali bez simptoma – to je tzv. tihi prostatizam.

Opstruktivni simptomi uključuju usporeno ili odgođeno mokrenje, slabi mlaz, isprekidanost, nepotpuno pražnjenje i kapanje na kraju mokrenja.

Iritativni simptomi uključuju učestalost, noćno mokrenje, urgentno mokrenje, inkontinenciju, dizuriju, hematuriju, infekciju mokraćnog sustava i retenciju mokraće.

Niti jedan od ovih simptoma nije specifičan za BHP. Bilo koji od njih može biti znak neke druge bolesti. Simptomi opstrukcije mogu biti uzrokovani sužavanjem mokraćne cijevi, stezanjem vrata mjehura, kamencima u mjehuru, ili karcinomom prostate ili mjehura. Iritativni simptomi mogu nastati uslijed nestabilnosti mišica mokraćnog mjehura-detruzora, infekcije mokraćnog trakta, upale prostate ili dijabetesa.

Simptomi benigne hiperplazije prostate mogu se pogoršati uzimanjem nekih lijekova za liječenje drugih bolesti. Stimulansi, kao neki koji se nalaze u lijekovima za astmu i odčepljenje sinusa, mogu još više suziti mokraćnu cijev. Ostali lijekovi, kao mnogi antispazmolitici, mogu smanjiti sposobnost pražnjenja mokraćnog mjehura. Diuretici i alkoholna pića također mogu pogoršati simptome, te je zato važno liječniku dati popis svih lijekova koje pacijent uzima (uključujući lijekove koji ne idu na recept). Prestanak uzimanja tih lijekova je možda sve što treba učiniti kako bi se uklonili simptomi.

Koje se pretrage mogu napraviti?

Digitorektalni pregled (pregled prostate prstom kroz zadnje crijevo) otkriva povećanu i mekanu prostatu. Može se mjeriti brzina protoka urina (u muškaraca s BHP ona je manja od 10 ml u sekundi). Mjerenje dostatnog urina (količina urina preostalog u mjehuru nakon mokrenja). Ispitivanje tlaka urina tijekom mokrenja: može se izmjeriti tlak u mjehuru kako bi se potvrdila dijagnoza ili pronašla blokada. Moguće je napraviti analizu urina kako bi se provjerilo sadržava li krv ili je li prisutna infekcija. Urinokultura u slučaju infekcije. Cistouretrogram. Pretraga krvi – antigen specifičan za prostatu (PSA). Cistoskopija – promatranje prostate i mjehura.

Malo više o čišćenju organizma

Zbog čega je dobro očistiti organizam? Kako se čisti organizam i zbog čega? Ako ste osoba kojoj se stalno spava, umorni ste, i imate manjak energije, onda vam preporučujemo da pročitate ovaj članak i naučite kako da očistite organizam, te povratite izgubljenu energiju.

Čišćenjem organizma vraćate energiju i poboljšavate vaše zdravlje. Da bi očistili vaš organizam trebate si posvetiti malo vremena i truda, i rezultati će doći.

Zašto trebamo čistiti organizam?

Naš organizam, koliko god čudotvoran bio, opterećen je mnogobrojnim elementima kojima ga mi sami namjerno, ili nenamjerno 'napadamo'. Ovdje se ne radi samo o probavljanju teške i nezdrave hrane. Organizam mora eliminirati pesticide, onečišćenja i toksične tvari koje ulaze u tijelo iz našeg okruženja i hrane.

Ako u gornju 'formulu' dodamo i stres, te prebrzi ritam života i manjak vježbi, kao rezultat dobili smo jako oslabljen imunološki sistem i općenito lošeg zdravstvenog stanja naš organizam kojem je hitno potrebna pomoć. Sve što smo spomenuli može preopteretiti i oslabiti organizam i spriječiti njegov pravilan rad. Tu smo mi da vas savjetujemo, i vi da djelujete. Dakle pomognite vašem organizmu da se izbori protiv raznih otrova, te da ojača i sačuva otpornost od raznih loših djelovanja na vaše zdravlje.

Nepravilan rad organizma može uzrokovati manje tegobe, kao što su umor i pospanost, a kasnije i veće probleme kao što su depresija, prerano starenje i različite bolesti.

Detoksikacija - kako zovemo čišćenje organizma, pomaže našem tijelu vratiti prirodnu ravnotežu. Mnogi ljudi, koji su oprobali neke poznatije metode čišćenja organizma, svjedoče o tome da im je čišćenje pomoglo vratiti energiju, koncentraciju i pozitivni stav.

Treba li meni čišćenje?

Ako ste stalno umorni, usporeni i imate lošu koncentraciju vjerojatno vašem organizmu treba čišćenje.

Drugi simptomi viška toksina u organizmu:• glavobolja
• alergija
• problemi sa kožom
• zadah i neugodan miris tijela
• rast Candide
• depresije
• mlitavost, slabo pamćenje
• nadutost trbuha i plinovi
• loša probava
• debljanje ili prekomjerno mršavljenje
• zatvor
• prerano starenje

Kada je najbolje napraviti čišćenje organizma?

Iako čišćenje organizma možete napraviti kad god to trebate, najbolje vrijeme za to je proljeće i ljeto. Nakon duge zime, kada u prehrani nedostaje svježe povrće i voće, proljeće je vrijeme da očistite organizam i napunite ga vitaminima i mineralima.

Načini čišćenja tijela

Postoji više načina detoksikacije tijela. Iako skoro svaki wellness centar može vam ponuditi tretman detoksikacije, nemojte se žuriti: priroda nam nudi jednostavne i besplatne načine čišćenja organizma.

Ovaj vodič će Vam pomoći da odaberete način čišćenja organizma koji Vam najviše odgovara.

Čišćenje bubrega
Čišćenje pluća
Čišćenje kože
Čišćenje uha i sinusa
Čišćenje crijeva
Čišćenje od parazita
Čišćenje jetre prema dr.Clark
Čišćenje jetre - infografika
Ayurvedsko čišćenje jezika
Jogičko čišćenje nosa i sinusa
Panchakarma - čišćenje organizma na ayurvedski način
Čišćenje organizma od toksina i teških metala
Čišćenje i zaštita od radijacije
Čišćenje organizma zelenom glinom
Proljetno čišćenje organizma
Sauna za čišćenje organizma
Detox dijeta
Kako očistiti organizam za 5 dana uz pomoć limuna i javorovog sirupa
3 trika za čišćenje organizma od toksina
Kako izbaciti otrove iz organizma uz pomoć žlice ulja
Brza detoksikacija uz pomoć proljetnih super-namirnica

Sok koji jača imunitet

Uzmite 3 mrkve srednje veličine, 2 struka celera, prstohvat đumbira u prahu i jednu slatku jabuku.

Isjeckajte u kvalitetnom sokovniku i po želji dodajte kockicu, dvije leda i dobar tek. Kad se naviknete na ovaj okus postepeno dodajte pola krastavca ili isjeckano lišće peršina (dobar je za bubrege, ima diuretska svojstva i velike količine vitamina C).

Uživajte u vašoj dnevnoj dozi zdravlja.

Ljekovita svojstva žitarica

Hranjivi čajevi od žitarica imaju dugu tradiciju u narodnoj medicini, a osim zrnja rabe se i zeleni dijelovi žitarica. U posljednje vrijeme sve su popularniji i svježi sokovi od izdanaka žitarica.

Ječam

Ječam snižava razinu kolesterola i pomaže uravnotežiti razinu šećera u krvi. Čaj od prženog ječma u Japanu je poznat pod imenom mugisha i vrlo je popularno piće za vruće dane jer hladi i čisti tijelo. U narodnoj medicini čaj od ječma rabi se kao lijek protiv hemoroida, upalnog artritisa, prehlade i gripe. Sadrži sluzi koje olakšavaju simptome bronhitisa.

Riža

Čaj od riže rabi se za liječenje želučanih smetnji i probavnih tegoba, za smirenje, protiv glavobolje i menstrualnih bolova. Riža je također korisno sredstvo za čišćenje crijeva, snižavanje povišenoga kolesterola i povišenog tlaka, pa se posebno preporučuje srčanim bolesnicima. Protiv prehlade je preporučljiv čaj od riže s prstohvatom mljevenog čilija.

Heljda

Sjemenke heljde pripremaju se kao kaša, a čaj se kuha od osušenih zelenih dijelova biljke koji se ubiru u vrijeme cvatnje. Heljdin čaj pomaže kod bolesti krvnih žila (proširenje vena, pucanje kapilara i razna krvarenja kapilara), slabog pamćenja, reumatizma, visokog tlaka, glaukoma i dijabetesa. Najbolje je piti tri, četiri šalice na dan šest-osam tjedana.

Pšenica

Čaj od zrna pšenice djeluje umirujuće, a koristan je i kod artritisa i reume te sprečava gripu i prehladu. Još je korisniji svježi sok od pšenične trave. Ona se uzgaja slično kao božićna pšenica - zrna se moče jedan dan, a potom se rasporede u plitku posudu na sloj zemlje ih vate. Vrlo je važno upotrijebiti pšenicu koja nije tretirana kemijskim sredstvima.

Priprema soka od pšenične trave

Sastojci: Pšenična trava stara 7-14 dana. Priprema napitka: Usitnite pšeničnu travu i izmiksajte je u sokovniku ili blenderu te procijedite. Primjena ovog ljekovitog soka: Na dan je dobro popiti decilitar soka. Bogat je vitaminima i mineralima, a preporučuje se i zdravima i bolesnima.

Čaj od prženih žitarica

Sastojci: 1-2 žlice smeđe riže, pšenice ili ječma, 300 ml vode. Priprema čaja: Žitarice operite i posušite. Zagrijte debelu tavu (najbolje od lijevana željeza) te pržite žitarice dok ne postanu zlatne i počnu ispuštati orašast miris. Prelijte kipućom vodom i lagano kuhajte 15-20 minuta. Ostavite da odstoji pet-deset minuta i procijedite.

Kukuruz

Iako se čaj može pripremati i od zrna kukuruza ispečenih u pećnici, u liječenju se mnogo češće rabi kukuruzova svila. Ona pomaže kod cistitisa, zadržavanja vode, bubrežnih kamenaca i gihta. Smatra se da može pomoći i kod poremećaja jetara, žuči, dijabetesa i visokog tlaka. Da biste dobili čaj, ostavile kukuruzovu svilu da odstoji pet minuta u vrućoj vodi.

Zob

Liječnici travama od davnina rabe zob kao pomoć kod probavnih tegoba te za smirivanje upale u crijevima povezane s proljevom. Zob djeluje smirujuće i kod reumatizma i kod gihta. Zobena zelen koja se ubire u vrijeme cvatnje kuha se kao čaj, koji treba odstajati 15 minuta u vreloj vodi. Takav čaj može se dodavati i kupeljima kod kožnih bolesti, reume ili ekcema.

Vinova loza (Vitis Vinifera L.)

Ljekoviti dijelovi biljke

Upotrebljavaju se u prvom redu plodovi, a za ljekovite svrhe i cvjetovi, listovi i vitice. Miris i okus grožđa je toliko mnogostran koliko ima odlika. Cvjetovi imaju posebno ugodan miris. Ljekovite i djelotvorne tvari i ljekovito djelovanje toliko je različito da ga treba nabrojiti prema vrstama.

Ljekovite i djelotvorne tvari

Listovi i vitice vinove loze uz tanin sadrže: vinsku, jabučnu i jantarnu kiselinu, vosak, šećer i mineralne tvari, te razne komplicirane organske spojeve. Listovi vinove loze (Folia Vitis vinifera) primijenjuju se u pučkoj medicini, a veoma su cijenjeni kao lijek protiv reume, gihta, povraćanja i krvavog ispljuvka.

Zrelo svježe grožđe sadrži daleko više nego listovi, tanin, vinsku, jabučnu i jantarsku kiselinu, mineralne tvari, razne komplicirane organske spojeve, a od svega najobilnije grožđani šećer i razne vitamine. Grožđe se preporuča onima koji se oporavljaju od bolesti, jer ono stvara krv, jača, izgrađuje tkivo i veoma je ukusno. Iako se čovjek osjeća zdravim, trebalo bi da se svaku godinu podvrgne kuri čišćenja krvi, pogotovu kuri s grožđem.

Kod postojanja jačih srčanih bolesti ili kod smetnji u optoku krvi, jednako tako nastupa poboljšanje zdravstvenog stanja, no tada kura mora trajati dulje vrijeme, a poduzima se samo pod liječničkim nadzorom.

Svježi grožđani sok: Bezalkoholni groždani sok može se također upotrijebiti za groždanu kuru. On dovodi tijelu najveće količine vitamina (A, B i C) i mineralnih tvari. Svježim ili pasteriziranim groždanim sokom, ne samo da se pospješuje apetit, jačaju probavni organi i bolešću oslabljeno tijelo, nego se i zdravo tijelo oslobađa otrovnih tvari, pobuđuje se izmjena tvari, obnavlja krv, a sadržaj šećera u krvi dovodi se u ravnotežu, čime se stvara otpornost protiv najrazličitij ih bolesti.

Suhe grožđice: Zrelo osušeno grožđe potječe većinom iz Grčke pa u prodaju dolaze sitne sušene grožđice pod imenom rozine ili korinte (Passulae minores), ili krupne pod imenom »cibebe« (Passulae majores). Pod imenom »sultanine« označene su po veličini najveće, a proizvode se u Maloj Aziji.

U pučkoj medicini preporučuju se grožđice kod slabokrvnosti, za jačanje srca, pa se u tu svrhu jedan sat prije ručka ili večere jede puna jedaća žlica grožđica. Ova kura djeluje na otvaranje i pomaže izlučivanje suvišnih sokova iz tijela. Za ublažavanje kašlja pije se u gutljajima mlačno vino u kojem su kuhane sitne grožđice. Veće grožđice, tj. »cibebe i »sultanine«, djeluju na omekšavanje tvrdog trbuha, na začepljenje, i ublažuju tvrdu stolicu pa se u tu svrhu između glavnih obroka jede po jedna puna čajna žlica.

Vino: Vino je prevreli groždani sok sa sadržajem alkohola od 9 do 14%. Sadržaj alkohola i kiseline u vinu ovisi o klimatskim prilikama, načinu prerade, sortama vinove loze, porijeklu i dr.

Kod odraslih osoba, kao i kod onih koji se oporavljaju od bolesti, vino oživljuje, pobuđuje i jača organizam ako se umjereno uzima, pa je u tom smislu lijek. Trpka i crvena vina dobra su protiv proljeva. Staro bijelo vino tjera na mokrenje a gusta vina, bez obzira jesu li slatka ili kiselkasta, pomalo zatvaraju, a crvena vina više nego bijela.

Topli oblozi od bijelog vina s nešto šafrana umiruju bolove kod reumatizma i gihta. Pranje vinom oživljuje i jača a rane se ispiranjem čiste.

Medicinska vina za razna oboljenja su:

•             vinum aromaticum (aromatično vino),

•             vinum antichloroticum (vino za liječenje bljedoće),

•             vinum tartari emetici (vino za povraćanje),

•             vinum chinae (kinavino), vinum diureticum

•             (diuretično vino), vinum chinae ferratum

•             (željezno kinavino), vinum stomachicum

•             (vino za jačanje želuca), vinum Absinthi

Neko se ljekovito bilje može močiti (macerirati) u vinu, jer time se, pod određenim preduvjetima, povećava njegova ljekovitost, a osim toga u vino se mogu staviti i raznovrsni plodovi pa se dobiju razna vina, kao na primjer vino od borovnice, bazge, ribiza, brusnice i dr.

Kao najjače sredstvo za jačanje daje se katkada, naročito slabim bolesnicima koji se oporavljaju, i pjenušavo vino, no sadržaj ugljične kiseline mora nastati od prirodnog vrenja. Jeftina pjenušava vina, kojima se dodaje na umjetan način izrađena ugljična kiselina, ne mogu se upotrebljavati u te svrhe.

Vinska žesta (alkohol 9,6%): u službenoj upotrebi nazvana Spiritus vini, dobiva se destilacijom vina te se upotrebljava kao sredstvo za otapanje mnogih lijekova, a u razrijeđenom stanju (70%) i za čišćenje rana. Razrijeđena vinska žesta veoma je dobra kao oblog ili kao sredstvo za pranje bolesnika koji su prisiljeni dugo ležati i koji su uslijed dugog ležanja dobili rane po tijelu (dekubitus).

Malo razrijeđena (70%), i ugrijana vinska žesta, upotrebljava se za liječenje opekotina; svježe se rane od opeklina navlaže tako pripremljenom vinskom žestom. To vlaženje treba ponavljati dok se bolovi ne smanje. Oblozi s razrijeđenom vinskom žestom nisu djelotvorni ako je na opekotinu prije toga stavljena hladna voda, što je potpuno krivo u liječenju ovakvih rana.

Najrazličitije ljekovito bilje stavlja se u vinsku žestu za unutarnju i vanjsku upotrebu: brđanka, srčanik, komorač, borovnica, crni ribiz, iđirot, trešnje i višnje, kim, orah, brusnica, borovica i pelin. Detaljnije o tome u drugom dijelu knjige.

Vinski ocat: U službenoj upotrebi (Acetum vini) dobiva se octenim vrenjem iz dobroga vina. Vinski ocat hladi i steže, umiruje proljeve i krvarenja, bilo da se pije razrijeđen, bilo da se stavlja kao oblog.

Ljekoviti plućnjak

Pulmonaria officinalis

Svi nadzemni dijelovi biljke sadrže sluzi, trijeslovine i saponine koji ublažavaju nadraženja i potiču iskašljavanje kod oboljenja dišnih organa. Kod oboljenja prehlade upotrebljava se oparak (2- 3 čajne žličice isitnjene zeleni ili listova/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta, zasladiti s medom). Listovi s bijelim mrljama prema srednjovjekovnim farmakomejama pomažu i kod liječenja tuberkuloze pluća. Mlade listove može se spravljati kao samoniklo povrće.

Ljekovita biljka - Plućnjak

Ljekoviti čistac

Stachys officinalis

Nekad kao univerzalno ljekovito sredstvo hvaljena biljka ne pojavljuje se u modernim farmakopejama unatoč svom vrlo obećavajućem imenu. Trijeslovine i gorke tvari prisutne u biljci u knjigama o ljekovitom bilju 16. i 17. stoljeća bili su izričito preporučivani kod proljeva, katara dišnih putova ili za liječenje rana, no danas se upotrebljava jako rijetko. Čistac je primjenjivan i kod krvarenja nosa i rana na glavi nastalih udarcem. Biljku se danas u prirodi ne bi trebalo prikupljati jer je jako rijetka, ali zato je znatno obogaćenje u biljnom vrtu. Cvjetove bogate nektarom oblijeću različiti mali leptiri i osolike muhe.

Kućna biljna ljekarna - Gavez - Symphytum officinale L.

Ljekoviti GAVEZ - porodica Oštrolista

Liječnički naziv za ovu ljekovitu biljku je Radix Consolidae maioris

Gavez je dobar adstrigent, antibakterik, antidijaroik, antiseptik, bioregenerator, dermetik, digestiv, diuretik, drastik, hemolitik, karcinogenik, kozmetik, laksativ, mucilaginoz i specifik.

Dodatne informacije o  Gavezu možete pronaći na ovom linku.

Pravi oman

Oman se ubraja u red najstarijih ljekovitih biljaka. Još je Dioskorid njegov aromatičan korijen preporučivao kao djelotvoran lijek kod kašlja, stezanja u prsima, grčeva probavnih organa, vjetrova i ugriza otrovnih životinja. U srednjem se vijeku oman namočen u vino smatrao univerzalnim sredstvom kod bolesti glave, želuca, tegoba u prsima, kod kuge i brojnih drugih bolesti. Pomalo se uvriježila uporaba protiv zasluzenja dišnih organa, kod kašlja i bronhitisa, tako ga koristimo još i danas.

Podanak ubiremo ujesen ili u proljeće. Dobro opran i oguljen ili neoguljen podanak razrežemo po duljini, kako bismo ga lakše osušili. Suha je droga lijepe žućkaste boje, slabačka, ali ugodna mirisa i blago ljuta te gorka okusa.

Biljka raste samoniklo u grmlju uz riječne obale i u zapuštenim vlažnim područjima. Nekoć se oman češće uzgajao u seoskim vrtovima, jer se vjerovalo da iz staja tjera zle duhove. Tako se rasprostranio i u čistu prirodu. Istodobno se često koristio u liječenju bolesti domaćih životinja. Naraste do dva metra u visinu, pa je svojim velikim listovima i lijepim žutim cvjetovima ukras svakog velikog vrta.

Srodne vrste ovoj biljci su: Srodnici omana jesu obični čičak(Arctium lappa L.) i druge vrste čičaka koje rastu posvuda uz putove i na neobrađenim tlima. U korijenu (BARDANAE RADIX) nalaze se eterično ulje, trjeslovine, gorke tvari, inulin, sitosterini i tvari koje djeluju protiv bakterija i gljivica te tvari koje sprječavaju rast tumora. Koristimo ga kao blago diuretičko sredstvo u čajevima za »čišćenje krvi«, kod nedostatnog rada jetre i žučnog mjehura, a najčešće za olakšavanje kožnih bolesti kao što su svrab, lišajevi i kožne tegobe s vlasištem.

Kravljak (Carlina acaulis L.) u korijenu sadrži eterično ulje antibiotičnog djelovanja, trjeslovine, smole i mnogo inulina. U narodnoj medicini koristi se osušeni korijen (CARLINAE RADIX) za čaj kod kroničnog bronhijalnog katara i za bolje izlučivanje tekućine. Kod životinja se koristio za poticanje parenja.

Ljekovito djelovanje biljke i upotreba u medicini: Oman djeluje višestruko. Utječe na sluznice bronhija, ublažava kašalj i opušta grčeve. Zbog toga se nalazi u brojnim čajevima protiv kašlja, hripavca, čak i astme. U narodnoj se medicini još i danas često koristi kod želučanih tegoba, bolesti crijeva, jetre i žučnog mjehura, pa i kod nedovoljnog izlučivanja tekućine. Vrlo je omiljen i djelotvoran za tjeranje glista. Svježi listovi omana potiču zacjeljivanje rana i gnojnih mjehurića.

Čaj od omana: Od pola čajne žličice osušena korijena spravljamo oparak koji treba odstajati 15 minuta. Čaj zasladimo medom. Kod kašlja i astme tijekom dana ga pijemo u manjim gutljajima po jednu šalicu. Nezaslađeni čaj pijemo kod slabe probave, želučanog i crijevnog katara te za tjeranje glista.

Gorki tonik od omana: 5 g omanova podanka, 2 g pelina, 3 g kičice i 5 g narančine kore prelijemo sa 150 ml 70%-tnog alkohola i na toplotne ostavljamo 2-3 tjedna. Tekućinu nakon toga cijedimo. Uzimamo je triput na dan, po 15-20 kapi, prije jela. Takva se tinktura može koristiti više godina.

Vino od omana: 40 g svježega podanka narežemo i prelijemo s toliko 70%-tnog etanola da ga posve prekrijemo. Ostavljamo da odstoji 24 sata, zatim dolijemo do 1 l dobrog bijelog vina i tjedan dana ostavimo na suncu. Ocijedimo i čuvamo na hladnome. Čašica, odnosno žlica vina prije jela poboljšava probavu, slabost želuca i opću slabost nakon bolesti i operacija.

Moguća neželjena djelovanja biljke: Kod svih pripravaka treba se točno pridržavati preporučene količine. Kod prekoračenja može doći do želučanih tegoba i povraćanja, jer laktoni nadražuju sluznice. Oman katkada uzrokuje i alergije, osobito u bolesnika koji su im skloni. I inače pripravke uzimamo samo kraće vrijeme.

Ljekovita kamilica

Latinski naziv Matricaria potječe od riječi majka, odnosno matrix, što znači majka i maternica. To ukazuje na njezino prvotno korištenje kod porođaja. Kamilica je danas najpoznatija ljekovita biljka, koja se u jednakoj mjeri koristi u službenoj i u narodnoj medicini, njezini sastojci i aktivne tvari dobro su istražene.

Cvjetove kamilice beremo za suha vremena, brzo ih sušimo i čuvamo u dobro zatvorenim posudama. Inače droga brzo gubi hlapivo ulje. Nakon godinu dana čuvanja količina hlapivog ulja smanjuje se za polovicu. Suha droga ima snažan, ugodan miris i aromatičan, blago gorak okus. Glavni su izvoznici droge Argentina, Egipat i istočnoeuropske zemlje.

Hlapivo se ulje dobiva vodenom destilacijom iz cvjetova. Ono je gusto tekuće, modre ili zelenkasto modre boje. Nema ga u prodaji.

Kamilica raste u cijeloj Srbiji, BiH i Hrvatskoj, na obrađenim tlima, uz putove i ruševine, kao poljski korov.

Ljekovito djelovanje kamilice i njezina upotreba u liječenju: Matricin u čaju i kamazulen u hlapivom ulju djeluju protuupalno (antiflogističko djelovanje). Za djelovanje čaja zapravo su značajni brojni flavonski i flavonolni glikozidi. Novija su istraživanja pokazala da flavoni imaju spazmolitički učinak. Usto, djeluju antimikrobno i antiflogistički. Nastanak upala najintenzivnije sprječava flavon apigenin. Među kumarinima važni su umbeliferon i herniarin. Kao sastojak hlapivog ulja i abisabolol djeluje antiseptički i protuupalno te sluznicu želuca štiti od nastanka čireva. Kamilica potiče zacjeljivanje rana, sprječava djelovanje bakterijskih otrova (toksina) i potiče metabolizam kože. Osobito su važne sluzi. Sluzi i drugi polisaharidi ponajprije djeluju u vodenim pripravama. Različiti polisaharidi stimuliraju fagocitozu makrofaga i granulocita. Tako su i znanstveno potvrđene brojne preporuke za primjenu koje potječu iz narodne medicine. Drogu koristimo za želučane i crijevne bolesti. Kod upale želučane sluznice još je i danas preporučljiva i učinkovita ulkusna kura. Važno je samo za nju odvojiti dovoljno vremena i pravilno je provesti. Zbog spazmolitičkog djelovanja čaj od kamilice ublažava bolove kod menstruacije, kod žučnih i crijevnih kolika. Kamilica aktivira tjelesne obrambene sustave kod akutnih i kroničnih infekcija. Često se koristi i u homeopatiji, osobito u liječenju djece i u ginekologiji.

Moguća neželjena djelovanja kod uporabe kamilice: Kod dugotrajne uporabe prevelikih količina droge dolazi do nervoze i vrtoglavice.

Čaj od kamilice: Dvije čajne žličice droge spravljamo kao oparak. Pijemo po tri do četiri šalice na dan. Čaj koristimo za grgljanje kod upala usne šupljine i ždrijela. Kod upala kože, opeklina, nakon kvarcanja, kod nečiste kože i osjetljive dječje kože koristimo čaj za pranje ili parne kupelji.

Tinktura od kamilice: Kupujemo je u ljekarni ili je spravljamo sami. 20 g suhe droge prelijemo sa 100 ml 70 postotnog etanola.

Inhalacije: Za inhalacije koristimo čaj ili 15-20 kapi tinkture.

Kupelji od kamilice: 100 g droge prelijemo litrom vode i ostavimo da pokriveno odstoji 15 minuta. Vodi za kupelji možemo dodati i tinkturu. Kupelji pomažu pri upalama kože i sluznica, kod kroničnih ekcema, svrbeža kože i hemoroida.

Ljekovita biljka Zečji trn žuti

Zečji trn žuti - Sarothamnus vulgaris, Wimmer - Ljekarničko ime: Herba, Flores Genistae.

Naraste visoko i do dva metra. Stablo mu je uspravno, oštrih rubova s golim granama. Sitni trolisni listići obrnuto su jajasti s peteljkom, poredani su u vidu spirale, meko su dlakavi. Cvijeće je zlatno žuto u dugačkim grozdovima i prijatnog mirisa. Cvjeta svibanj-srpanj. Plod mu je crna plosnata mahuna po rubu dlakava i puna sjemenki. Sadrži eterično ulje, alkaloid spartein, boju, gorčinu i tanina.

Cvjetne grančice upotrebljavaju se za jače mokrenje, čišćenje krvi i kod bolesnih bubrega. Uzima se nepuna žlica na 200—300 g ključale vode da stoji poklopljeno 10—15 minuta. Nakon toga se ocijedi i pije 3—4 šalice dnevno, Cijela biljka u obliku čaja smanjuje krvni pritisak, proširuje krvne sudove.

Radi otrovnosti biljku treba upotrebljavati oprezno i uzimati samo pod kontrolom liječnika.

Ljekovita svojstva biljke Verbena

Verbena, sporiš ili željezarka. Sve su to narodna imena za biljku latinskog naziva Verbena officinalis, koju struka poznaje i kao Herba Verbenae.

Nalazi se svagdje po livadama, uz putove, na pašnjacima, strništima i rubovima šuma. Naraste visoko do 70 cm. Ima uspravnu četverouglastu stabljiku. Ona je gola s razgranatim dugim granama, s dugoljastim jako nazubljenim nasuprotnim listovima. Cvjetovi su maleni svijetlo-ljubičaste boje, složeni na gornjem dijelu u klasove.

Za vrijeme cvata sabiru se listovi i vršike zajedno sa cvjetovima. Cvate čitavo ljeto.

U obliku čaja liječi bolesti jetre, nervozu, reumu, slabost probavnih organa, neuralgiju, bolove u krstima i glavi. Koristi protiv teškog disanja, kamenca u bubrezima i groznica.

Biljka se mora oprezno upotrebljavati: u svježem stanju može izazvati pobačaj. Sušenjem biljka gubi na jačini svog djelovanja.

Dvije jedaće žlice čaja kuha se 2—3 minute u pola litre vode. Kod jakih neuralgičnih bolova (migrene i bolova u glavi) preporuča se čaj kuhati u mlijeku s lanenim brašnom i obloge stavljati na bolna mjesta.

U litru bijelog vina stavi se 5 žlica usitnjene biljke i ostavi da stoji 30 dana. Nakon toga se ocijedi i pije više puta dnevno po čašicu. Tjera kamence i mokraću, liječi žuticu, trulež u ustima. Kao prašak dva puta dnevno na vršku noža služi za gornje bolesti.

Velebilje - oprez!

Velebilje, luda trava, vučja trešnja ili norica - Atropa belladonna - Ljekarničko ime: Folia, Radix Belladonnae.

Velebilje je jedna od najotrovnijih naših biljaka. Raste po krčevinama i šumama našeg planinskog područja. Zna narasti i preko metar visoko. Vrlo je granato s uspravnom i malo pahuljastom stabljikom. Lišće je jajasto i veliko, našiljenog oblika — bez zubaca (s kratkom drškom). Cvjetovi su veliki, cvjetasti, smeđe-ljubičaste boje na kratkim drškama. Svi su dijelovi biljke veoma otrovni. Treba je uzimati samo pod nadzorom liječnika.

Za liječenje se najviše sabiru listovi i to od srpnja do kolovoza, odnosno kada plod velebilja počinje dozrijevati. Listovi se moraju sušiti u hladu u tankom sloju kako bi zadržali zelenu boju. Korijen se vadi u proljeće, čisti od zemlje i suši razrezan na manje dijelove.

Liječi astmu, hripavac, neuralgiju, želučane bolesti, crijeva i mokraćnu cijev.

Obzirom na veliku otrovnost ove biljke, neophodno je poslije svakog sabiranja dobro oprati ruke.

Ljekovita trava od srca

Trava od srca, trava od srdobolje - Potentilla tormentilla - Ljekarničko ime: Rhizoma Tormentillae.

Raste na livadama, pašnjacima, po brdima, uz jarke, rubove šuma i putova. Cvate od svibnja do kolovoza zlatnožutim pojedinačnim cvjetićima na vrhu stabljike s 4 latice. Donji su listovi s kratkim drškama, gornji su prirasli uz samu stabljiku; duboko su urezani i 4—5 puta rasporeni.

Sabire se mlado lišće u proljeće i jesen. Podanak je debeo i drvenast. Na prelomu je ružičast i tamnosmeđ. Prije sušenja korjenčići se odstrane, podanak opere i suši na suncu ili umjetnoj toplini.

Podanak se upotrebljava u obliku čaja: na litru vode stavi se 3 jedaće žlice čaja i kuha 4—5 minuta. Pije se triput dnevno prije jela.

Vrlo je dobro sredstvo protiv proljeva, grčeva u crijevima, krvarenja, izvana za zaustavljanje krvi, za čišćenje pluća od sluzi; ispiranje rana, osipa na licu. Podstiče na rad probavne organe. Dobar je protiv vodene bolesti i žutice.

Kada se ovaj čaj kuha sa pola vina i pola vode, odvaja iz tijela sve otrovne plinove i sokove. Cisti jetra i pluća, liječi povratnu groznicu i žuticu. Čajem od 10 g korijena na pola litre vode ispiru se podbule i upaljene oči, rane, čirevi i otečene žlijezde. Protiv kostobolje dobar je vruć oblog od 30 g korijena i četvrt litre vinskog ili običnog octa kuhan 3 —5 minuta. Čireve, lišaj i rane dobro je oblagati čistom svinjskom masti pomiješanom, sa u prah, istučenim i prosijanim korijenom steže.

Mladi suhi listovi mogu poslužiti umjesto ruskog čaja.

U pola litre alkohola 60% jakosti stavi se puna žlica usitnjenog korijena trave od srca i ostavi na toplom mjestu da stoji 10 dana. Uzima se više puta dnevno 20—25 kapi na kocku šećera ili u malo vode. S ovim lijekom može se liječiti stoka ako ima proljev — naravno daje se jača doza. Kod krvarenja Kneipp preporuča na 10 g usitnjenog korijena litru vode. U početku treba uzeti svakih 20 minuta po žlicu, kasnije svaki sat po žlicu.

Šimšir - Ljekovita svojstva ove biljke

Šimšir ili puškan, ljekovita biljka latinskog imena Buxus sempervirens, poznata u struci i kao Folia Buxi.

Šimšir se uzgaja po vrtovima i grobljima, ali odatle zna pobjeći u prirodu gdje podivlja.

Sabire se lišće jer ono liječi bolesti žučne kesice, boginje; upotrebljava se kao sredstvo za otvor, a naročito je dobar protiv povratne groznice. Liječi jetru, slezenu, kamence izbacuje iz žučnih kanala, pojačava stolicu, pomaže lučenje žuči u crijevu. Liječi malariju: dobro je sredstvo za izbacivanje znoja (u obliku čaja 2 jedaće žlice na pola litre vode dobro zaslađeno). Kod žučne bolesti najbolje je uzimati u obliku alkoholature 1 : 10, dva puta dnevno prije objeda i večere po 25—30 kapi, dobro razrijeđeno u malo vode. Treba oprezno uzimati, jer izaziva pobačaj, proljev i grčeve u želucu.