Bolesti suznih kanala

Suzna se tekućina stvara u suznoj žlijezdi koja leži u gornjem vanjskom kutu očne šupljine. Pomoću očnih vjeđa tekućina curi u suzne kanaliće, iz njih u suznu vrećicu, a odatle u nosni suzovod. Mjesta iz kojih suzna tekućina prelazi u suzovode nazivamo suznim točkicama.

Jedna od najučestalijih bolesti suzila je katar suzne vrećice (suzišta), odnosno upala njene sluznice. Zbog katara sluznica otekne i sprečava odvod suzne tekućine koja se zadržava u suznoj vrećici. Na taj način nastaje oteklina u očnom uglu. Oko neprestano suzi, a druge smetnje su dosta umjerene. Ta se bolest učestalo vraća, i prolazi kao svaki drugi akutni katar. Međutim, često nastaju komplikacije jer se ognoji suzna vrećica. Gnojna promjena uvijek je jako opasna budući da je sadržaj suzne vrećice jako otrovan pa može i najneznatnijom ozljedom inficirati rožnicu, koja se, pak, često zagnoji. Smetnje uslijed katara mogu potrajati godinama.

Liječenje

Isparavati oči nad jakim i mlakim čajem od mješavina jednakih količina kunice i kamilice. Postupak se vrši ujutro i uvečer po 25 minuta. Za vrijeme isparavanja lagano trljati sljepoočnice i uokolo vjeđa. Trljati čistom krpicom ili prozirnom krpom (gazom) namočenom čajem nad kojim se vrši postupak. Kad se čaj dovoljno ohladi njime namočiti očne kapke. Poslije toga vjeđe i korijen nosa lagano namazati mlakim maslinovim uljem, glavu umotati toplim ručnikom i spavati do jutra. Boraviti u toploj prostoriji. Izbjegavati nagle promjene topline. Sobna temperatura treba da bude između 20 i 25° C.

Za vrijeme liječenja pije se lagani čaj od mješavine jednakih količina listova divlje nane i stabljike timijana. Čaj se zaslađuje medom i pije mlak.

Sastav čaja od ljekovitih trava: 20 g listova pčelinje ljubice, 20 g cvjetova kamilice i 20 g listova divljega sljeza.

Za liječenje bolesti može korisno poslužiti lagani čaj od mješavine jednakih količina kamilice i kunice. Ujutro i uvečer mlakim čajem ispiru se oboljele oči. Poslije jutarnjeg ispiranja, na zatvorene očne kapke stavljati oblog od pamučne krpe namočene domaćom rakijom šljivovicom. To činiti za dana. Poslije večernjeg ispiranja, prije spavanja stavljati oblog od pamučne krpe namočene maslinovim uljem.

Liječeći se čajevima, ujedno je potrebno usmjeriti punu pažnju čistoći tijela, posebice glave i ruku. Izbjegavati bilo kakvo trljanje rukama, bolesnik se ne smije nalaziti u prašnjavim i vjetrovitim prostorijama. Po sunčanu danu preporuča se nositi tamnozelene sunčane naočale.

Sirup od bijelog sljeza

Korijen bijelog sljeza (500 g) oguliti te izrezati u sitne kocke i stavi u staklenku. Na to se nalije litra i pol vode i 100 g alkohola jačine 96%.

Smjesu držati na toplom mjestu 24 sata.

Boca se treba često promućkati. Nakon 24 sata se ocijedi, doda 1600 g šećera i kuha dok se ne ukuha na polovicu. Uzima se kavena žlica protiv lakšeg ispljuvka (šlajma) kašlja, plućnog katara i teškog disanja.

Bijeli sljez

Sveta Hildegarda je protiv glavobolje preporučivala ljekovite obloge od svježeg sljeza. Najviše ljekovitog učinka ima korijen bijelog sljeza, zatim list, te na kraju cvijet.

Izuzetna ljekovita svojstva i djelovanje vodenog ekstrakta od korijena ili lista sljeza pripravljenog hladnim postupkom dolaze do izražaja u liječenju unutarnjih sluznica (usta, ždrijela, želuca, pluća, crijeva, urinarnog trakta), dišnih, probavnih i mokraćnih sustava, plućnih bolesti, gnojnih procesa u ustima i upala u usnoj šupljini i grlu, kožnih tegoba.

U čaj od mješavine biljaka koje ljekovito djeluju na pluća, uvijek se dodaje i vodeni ekstrakt bijeloga sljeza. Od pripravaka radi se i klizma za Ispiranja crijeva.

Svi dijelovi bijeloga sljeza, list, cvijet, sjeme, korijen, pripremaju se na hladan način jer tako načinjeni pripravci imaju najjače protuupalno djelovanje.

Korijen bijelog sljeza (može i kombinacija korijena i lista), rabi se za liječenje probavnih organa - želuca i crijeva (slabog I osjetljivog želuca, hiperaciditeta, žgaravice, čira rta želucu, gastritisa, katara želuca, te kod oštećenja želučane sluznice uzrokovanih alkoholom, kavom, hranom, cigaretama ili lijekovima, zatim, katara crijeva, ulceroznog kolitisa, enteritisa, proljeva, slabog rada crijeva, Crohnove bolesti, zatvora, infekcije, nametnika i grčeva), respiratornih organa (astma, bronhitis, kronični bronhitis, emfizem, katar, tvrdokorne sluzi, infekcije, upale pluća, porebrica, katni dišnih putova, upala sluznica usta, grla i bronha, grča glasnica, promuklosti, kašlja, iritirajućeg kašlja i kašlja pušača, za liječenje nosa, sinusitisa, prehlade, hunjavice), i mokraćnih organa i putova (upalna stanja, nefritis, cistitis, infekcije, bakterije, katar mjehura, kamenci i pijesak u bubregu i mjehuru, teškoće u mokrenju, bakterijske infekcije mokraćnih kanala), bolesti kože i proširenih vena (upalnih procesa na koži, raznih nečistoća kože, osipa, lišaja, varikoznih i proširenih vena, čireva, opeklina, psorijaze), spolnih bolesti (kao što su početna upala sluznica i infekcije bakterijama).

Može se reći da postoje pravila za uporabu pojedinih dijelova bijelog sljeza u liječenju, pa se tako za digestivni sustav i bolesti kože rabi korijen bijelog sljeza, a za respiratorni i urinarni trakt list bijelog sljeza.

Crni sljez

Biljke koje u sebi sadrže sluz kakav je i sljez tzv. mucilaginozne biljke, izvrsno pomažu u svim tegobama i problemima sa sluznicama.

Sluznice respiratornih organa, upaljene ili pune naslage katara ili sekreta, obavezno liječimo i čistimo čajem od listova i korijena crnog sljeza.

Čaj od sljeza u pravilu se uvijek priprema na hladan način namakanjem, jer tako dobiven ima ljekovito djelovanje.

Sljez crni omekšava i rastvara tvrdokornu sluz da se lakše izlučuje.

Pomaže u liječenju upale sluznice želuca i crijeva (klistira), upale sluznice grla i jednjaka, kod promuklosti i grča glasnica, bolesti mjehura, bolesti kože, bolesti očiju, bolova u uhu, te u liječenju ženskih bolesti.

Sjemenke sljeza crnog jestive su i izvrsno su prirodno sredstvo za jačanje muške potencije, te za jačanje cijelog organizma. U narodu je poznato ljekovito djelovanje cvijeta u liječenju bronhija, kašlja, očiju, kože, i to u obliku inhalacija i parenja bolesnih mjesta. Poznata je terapija čajem od cvjetova crnog sljeza s medom kod slabog rada crijeva i zatvora. Sljez crni se priprema i s vinom. Kad se želi jače i brže djelovanje crnog sljeza valja od svježe ubranog sljeza istisnuti sok i uzimati 1-2 jušne žlice soka s medom na dan. Sljez crni od davnina se rabi u obliku kupki uz pomoć kojih se liječe razni bolovi i grčevi u tijelu.

Čajna mješavina. Sljez, stolisnik, gospina trava, metvica, kadulja, divizam, kopriva - list i korijen - pirika, troskot, preslica.

U zapadnoj pučkoj medicini sljez crni se rabi za liječenje respiratornih organa, bronhitisa, katara pluća i bronha, kašlja, prehlade, groznice, gripe, probavnih bolesti, gastroenteritisa, gastritisa, želučanog katara, kožnih tegoba, upale grla, laringitisa, urinarnih bolesti, rana, upalnih tegoba sa želucem i crijevima, tonzilitisa, kamenaca u mjehuru, akni, apscesa, zatvora, proljetnog umora, za grgljanje, angine, katara crijeva, ekcema, upale krajnika, bubrežnih kamenaca, za pojačanje mliječnosti u dojilja, za jače izlučivanje mokraće, bolesti očiju, a koristi se i u veterini.

Kineska pučka medicina kao i Ajurvedska naročito štuju sljez crni za liječenje upalnih procesa te za izbacivanje sluzi, sekreta i katara iz tijela.

Kontraindikacije. Sljez crni ne bi smjele uzimati osobe s akutnim oboljenjima jetre, želuca, gušterače.

CRNI SLJEZ - Malva silvestris

Ljekoviti dijelovi biljke: Od biljke se u prvom redu beru listovi (Malvae folia) od druge polovine lipnja pa do sredine rujna, zatim cvjetovi (Malvae flores) za vrijeme cvatnje.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Iako se crni sljez ubraja medu najstarije ljekovite biljke, njegova je ljekovitost samo djelomično poznata. Sve vrste i varijeteti sljeza sadrže obilnu sluz, zatim tanin i eterično ulje. U listu sadržani malvidin daje siringa kiselinu.

Ljekovito djelovanje

Sljez je prastara ljekovita biljka. Ona je pod imenom tungkueitze već prije 5000 godina kod Kineza bila veoma cijenjena ljekovita biljka za otklanjanje probavnih smetnji i za rastvaranje sluzi. Sljez se spominje i u Bibliji a i Pitagorini pristaše držale su sljez ljekovitom biljkom. Dioskurid i Plinije naglašavali su njegovo djelovanje za umirenje nadražaja, za rastvaranje i smekšavanje sluzi. Sljez je u Kapitularima Karla Velikoga preporučivan za uzgoj, a najveće priznanje nalazi i u svim Mlinarskim knjigama srednjeg vijeka. Sljezovi svih vrsta pripadaju bilju koje služi kao sredstvo za omekšavanje (emollientia) u vidu vlažnih obloga na stvrdnutu ili upaljenu kožu. I cvijet i list crnoga sljeza u službenoj su upotrebi te ih propisuje farmakopeja, tj. knjiga koja sadrži popis lijekova koji se moraju nalaziti u ljekarnama. Za pripremu čaja sljez se ne smije kuhati, nego se namače u vodi temperature do 40°C. Priprema čaja vrši se kao i kod bijelog sljeza hladnim putem. Sluzne tvari u crnom sljezu olakšavaju kašalj, jer povećavaju izlučivanje sluzi iz svih dijelova organa za disanje. Zato se ispravno pripremljen čaj upotrebljava kod kašlja, katara bronhija, promuklosti, upale ždrijela, nadutosti pluća (emfizem) i kod katara pluća. Radi omekšavajuće i rastvarajuće ljekovite moći crni sljez pokazuje veoma dobre rezultate i kod grča glasnica (laringospazam).

Iz pučke medicine

Biljka i korijen crnog sljeza kuhani u vinu s anisom i komoračem smiruju bolove u mjehuru i crijevima, smekšavaju stolicu i potiču stvaranje mlijeka kod majki koje doje.

Cvjetovi crnog sljeza kuhani u vinu s malo meda i sasvim malo stipse (alaun) daju dobro sredstvo za grgljanje i vodu za usta protiv gnojne upale zubnog mesa i čireva u grlu.

Ljekoviti sljez

Čajevi od crnog i bijelog sljeza uvijek se pripremaju u hladnoj vodi jer bi vruća uništila korisne sastojke. Obje biljne vrste bogate su sluzima te korisne za probavne i dišne putove.

Razlikujemo bijeli sljez (Althea officinalis)i crni sljez (Malva sylvestris). Djelovanje im je slično, no od bijelog se češće rabi korijen, a od crnog listovi i cvjetovi.

Bijeli sljez dobro je poznat po umirujućim i protuupalnim svojstvima, pa se često propisuje za smirivanje suhoga kašlja i liječenje drugih bolesti dišnih putova kao šio su upala grla i bronhitis. U vanjskoj upotrebi (kad se primjenjuje kao oblog) vrlo je učinkovit u liječenju nadmenoga zubnog mesa, čireva, akni i opeklina. Zbog visoke razine sluzi u korijenju bijelog sljeza ta biljka ima sposobnost smanjivanja upalnih procesa.

Istraživanja su pokazala i antiseptičko djelovanje bijelog sljeza te njegovu sposobnost da se bori protiv infekcija poticanjem rada imunosnog sustava u organizmu. Bijeli sljez može se uzgojiti iz sjemena. Posijte sjeme u proljeće u vlažnu zemlju na mjestu do kojeg dopire mnogo sunca. Korijenje se iskopava u jesen, i to dvije godine nakon početka uzgoja, a potom suši. Listovi se katkad beru ljeti za pripremu čajeva.

Crni sljez umirujuće djeluje na bronhije, pa se najčešće rabi za smirenje kašlja i bolesti bronhija. Također se može uzimati za smirivanje upala u probavnom traktu te za liječenje simptoma zatvora i katara debelog crijeva. U vanjskoj upotrebi crni sljez smiruje nadraženost kože i pomaže kod tegoba u ustima. Stoga se čaj od crnog sljeza može stavljati na desni djeteta za smirenje bolova kod nicanja zuba. Crni sljez sije se u kasno proljeće, na suncu ili u polusjeni. Rasle na dobro dreniranom tlu, čak i ako je siromašno hranjivima.

OPREZ! Uzimate li druge lijekove, prije uporabe bijelog sljeza posavjetujte se s liječnikom jer sljez može utjecati na njihovu učinkovitost.

Čaj od crnog sljeza protiv čira na želucu

SASTOJCI: 2 žličice listova i cvjetova sljeza, šalica vode

Prelijte sljez hladnom vodom i ostavite nekoliko sati. Prije upotrebe lagano zagrijte.

Ujutro i navečer, na prazan želudac, u razmacima i u manjim gutljajima popijte šalicu toplog čaja. Pritom pet minuta ležite na leđima, pet minuta na lijevoj strani, pet minuta na trbuhu i pet minuta na desnoj strani. To će obložiti želudac sluzima koje će ga zaštititi. Na isti se način može upotrijebiti i čaj od bijelog sljeza.

Čaj i kapi za nos od bijelog sljeza

SASTOJCI: žlica korijena bijelog sueza, 2 dl vode

Usitnjeni korijen prelijte hladnom vodom, namačite osam sati i procijedite. Pripremate li kapi za nos, stavite samo 50 mililitara vode. Svakog dana treba ih pripremati svježe. Pijte čaj u malim gutljajima. Kapi uzimajte nekoliko puta na dan - po tri, četiri kapi u svaku nosnicu.

Crni sljez, šumski sljez, divlji sljez

Malva sylvestris

Listovi crnog sljeza, prikupljeni samo u toplim danima i osušeni što je moguće brže, sadrže sluzi i trijeslovine. Iznutra se upotrebljava kao oparak (2 čajne žličice listova ili cvjetova/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta) kod katara i upala u usnoj šupljini i ždrijelu, kod opeklina ili nadraženih sluznica probavnog trakta, a izvana kod čireva i ekcema. Cvjetovi se mogu koristiti i kao dekoratvini sastojak u čajnim mješavinama. Mladi listovi crnog sljez a mogu se jesti u salatama od divljeg bilja. Prašnici zarastaju u centralni šuplji stup koji tijesno obuhvaća vrat.

Crni sljez

Crni sljez ili divlji sljez

Ljekovita snaga sljeza poznata je još od davnine. Razne vrste sljeza omiljene su u narodnoj medicini, gdje se koriste i cvjetovi i zeleni dijelovi. Možemo koristiti i ukrasne vrtne sljezove,jer sadrže velike količine sluzi.

MALVAE FLOS: Cvjetove ubiremo od lipnja do listopada i sušimo u sjeni. Čuvamo ih u dobro zatvorenim posudama. Imaju jedva primjetan miris i izrazito sluzav okus.

MALVAE FOLIUM: Listove crnog sljeza ubiremo u doba cvatnje. Valja pripaziti da nisu zaraženi gljivicama. Kod malog sljeza s manjim, svijetlo-ružičastim cvjetovima, ubiremo cvatuće mladice.

Stanište sljeza i rasprostranjenost: Crni je sljez rasprostranjen na neobrađenim tlima, uz putove, na zidovima, njivama, livadama, od nizine do planinskog pojasa. Mali sljez uspijeva na pognojenu tlu, pa ga nalazimo u blizini čovjekovih prebivališta, uz putove, u vrtovima, njivama i vinogradima.

Srodne vrste sljezu: Za uporabu u domaćinstvu ubiremo cvjetove svih vrsta sljezova koji rastu u nas. Na moru raste mauritanijski sljez Malva mauritiana L. (Malva sylvestris subsp. mauritiana) koji je vrlo sličan crnom sljezu, samo što ima manje, intenzivnije obojene cvjetove. Ta se vrsta najčešće uzgaja radi dobivanja droge.

Djelovanje sljeza i upotreba u medicini: Ove vrste sljeza koristimo kao i bijeli sljez, kod upala usne šupljine i ždrijela, kod kašlja, zajedno s ostalim drogama, kod bolesti i preosjetljivosti kože, kod njege dojenčadi i bolesnika.

Čaj od sljeza: Dvije čajne žličice smrvljene droge prelijemo hladnom vodom i ostavimo da odstoji nekoliko sati. Isprva ljubičast, čaj brzo izgubi boju. Prije uporabe napitak grijemo. Koristimo ga i za ulkusnu kuru. Kod ulkusne kure svako jutro prije ustajanja, na prazan želudac, u razmacima i manjim gutljajima, pijemo veliku šalicu umjereno toplog čaja. Pritom 5 minuta ležimo na leđima, 5 minuta na lijevoj strani, 5 minuta na trbuhu i konačno 5 minuta na desnoj strani. Time postižemo to da cijeli želudac ostaje obložen sluzima koje štite njegovu sluznicu. Postupak je dugotrajan a kod redovitog uzimanja dovodi do poboljšanja znakova bolesti, pa čak ozdravljenja. I od listova ili mješavine listova i cvjetova možemo spraviti čaj.

Izvana čaj koristimo za grgljanje, ispiranje, za kupke i njegu kože.

Moguća neželjena djelovanja sljeza: Nema nuspojava. Vrlo prikladna droga za široku uporabu.

CRNI SLJEZ (Malva vulgaris) Fam. Malvaceae

Popularni nazivi: dobri sljez, slezovina

Opis: Sljez sa malim listovima - mali (crni) sljez - raste po ruiniranim zidinama, pored putova, na napuštenim terenima, pored ograda. To je jednogodišnja biljka sa djelomično puzavičastim stablom. Listovi su skoro okrugli, nazubljeni, a cvjetovi roze boje su smješteni pojedinačno ili grupno u bazalnom dijelu sa unutrašnje strane lista. Plod je čahurast, pomalo nalikuje na grumen sira. Sakupljaju se listovi, cvjetovi i zrakasta stabljika u periodu jun-septembar. Budući da se sušenjem gube ljekoviti sokovi, najbolje je sljez koristiti u što svježijem stanju, ali i sušena biljka ima svoju vrijednost. Bijeli sljez (Althae officinalis) je zeljasta živopisna biljka, visoka 80-150 cm, razgranata i prekrivena mekanim, sitnim dlačicama. Korijen je debeo, vretenast, žućkast spolja i bijel iznutra, sa uzdužnim brazdama. Listovi su naizmjenično raspoređeni, ovalni, punog oblika ili režnjasti. Gornji imaju po tri režnja, a donji po pet režnjeva. Mekani su, mesnati, sa dugim drškama. Stablo je kao i listovi kadifno belo zahvaljujući malim, finim trepljama. U osnovi listova i njihovih straničnih dijelova nalaze se veliki cvjetovi sa dugačkom drškom, bele ili svijetlo roze boje (2,5 - 3 cm u prečniku), sa laticama malo okrnjenim na vrhu. Cvijet ima duplu spoljašnju čašicu, sa 6-9 režnjeva. Cvjetovi su pravilni, sa po pet latica. Plod u vidu čahure je ulubljen. Listovi, kao i koren imaju slab, karakterističan miris i sluzav ukus. Cvjeta od jula do septembra. Raste na vlažnim mjestima, ponekad đubrenim, na navodnjavanim poljima, na obalama rijeka, najviše u dunavskom regionu.

Sakupljanje: Beru se cvjetovi, listovi, sakuplja se i oguljeni korijen.

Cvjetovi i listovi se beru bez drške u periodu jun-avgust. Suše se u sjenci, u provjetrenim prostorijama, rasprostrti u tankom sloju. Poslije sušenja, cvjetovi se čuvaju u papirnim kesama (džakovima), ili fiokama obloženim hartijom, a listovi u džakovima od platna.

Korijen se vadi kada dostigne dužinu od 10-15 cm, dakle najranije u drugoj godini života biljke. Ovo se obavlja u periodu mart-april ili oktobar-novembar.

Poslije sakupljanja, korijen se oguli (do bijelog sloja), zatim isječe na male komade koji se suše na suncu ili u ugrijanim prostorijama na 40°C. Prije sušenja ih ne treba prati. Posle sušenja, korijenje se čuva u džakovima od platna ili hartije, u suhim prostorijama.

Aktivna svojstva: U korijenu - sluzaste materije, amidin, uronske kiseline, šećeri, asparagin, pektin, betain, tanin, rezinozne supstance, u cvijetu i listu - flavonoid, tanin i sluzaste materije.

Uvjeti za upotrebu: Cvjetovi treba da budu rozikasto bijele boje i da imaju čašicu. Listovi treba da imaju zelenu boju i dršku ne dužu od 2 cm. Ostatak stabljike se ne koristi. Oguljen koren treba da bude bijele boje.

U istu svrhu i sa istim svojstvima se koristi i list i cvijet kultivisanog sljeza.

Farmakološko djelovanje: Sekretolitik (pospješuje lučenje sluzi), emoliens (sredstvo za omekšavanje), ekspektorans (za iskašljavanje), antiinflamator (protiv zapaljenja disajnih organa, bubrega, želuca i crijeva).

Terapeutske indikacije: Glositis (upala jezika), akutni laringitis (akutna upala grkljana), bronhitis (upala bronhija), traheitis (upala dušnika), infekcije bubrega, rane, čir, tonzilitis (upala krajnika). Kod otvorenih rana, kupka od sljeza i svježih listova bokvice može da bude djelotvorna.

U slučaju raka grkljana, čak i kad dođe do afonije (gubitka glasa), sljez može da ima veoma efikasno ljekovito djelovanje. Mlakim čajem od sljeza se ispire grlo u toku dana, a ostatak čaja se pomiješa sa ječmenim brašnom i drži se u vidu obloga u predjelu grkljana u toku noći. Dnevna količina čaja koju treba upotrijebiti je 2,5 litra. Biljka se usitni i preko noći drži u hladnoj vodi (1 puna kašičica biljke na šalicu od 250 ml). Ujutro se procijedi i blago ugrije, i to tako što se šalica stavi u drugi, veći sud sa toplom vodom. Tečnost čuvati u termos boci. Piju se 4 šalice dnevno. Sa ostatkom čaja ispirati grlo (gargarizma).

U slučaju smanjenog lučenja pljuvačke (suha usta), čaj od sljeza treba često koristiti za ispiranje usta.

Način upotrebe:

Infuzija: Jednu punu (supenu) kašiku dodati na 250 ml hladne vode, ostaviti da odstoji tokom noći, a zatim ujutru blago podgrijati (30-40°C).

Kupka ruku i nogu: Jedna puna šaka sljeza se potopi u sud sa 5 litara hladne vode. Pošto odstoji 12 sati, sljedećeg dana se malo zagrije (30-40°C). Kupka traje 20 minuta.

Oblog: Talog (ostatak) koji ostane od čaja se malo zagrije u vodi, pomiješa se sa ječmenim brašnom i stavi na komad platna kojim se oblaže oboljelo mjesto.

Ljekoviti Sljez crni

Sljez crni ili guščje cvijeće - radi se o ljekovitoj biljci latinskog imena Malva silvestris, koja je među liječnicima poznata i kao Folia Malvae ili Flores Malvae.

Nalazimo ga svagdje u blizini naselja, po napuštenom zemljištu, jarcima i između ruševina. Listovi su bubrežasti s nekoliko krpa, na rubu nazubljeni ili narovašeni. Dva do četiri crveno-ljubičasta vrlo lijepa cvijeta, isprugana tamnim plavičastim prugama, rastu iz pazušca listova. Sabire se cvijet i list kad je biljka u punom razvoju. Suši se u hladu. Osušenu biljku treba čuvati u zatvorenim limenkama na suhom mjestu, jer navlači vlagu. Korijen se sabire u proljeće i jesen. Dobro očišćen i opran prereže se i suši na umjetnoj toplini.

Cvijet i list liječi (kao čaj) bolesne probavne organe i kašalj, pospješuje izbacivanje ispljuvka; sredstvo su protiv hemoroida, čireva, katara pluća; za ispiranje grla, oči i uha. U istu svrhu služi i korijen (uz ješavinu).

Crni sljez ima mnogo sluzi i nešto tanina, dok cvijeće sadrži jedan klorid koji se pretvara u malvidin i glukozu.

Ljekoviti Sljez bijeli

Sljez bijeli, ajbiš ili veliki sljez - Althaea officinalis - Ljekarničko ime: Radix, Folia ili Flores Althaeae.

Raste u jarcima uz ceste, uz obale rijeka, na vlažnim mjestima. Naraste do jedan metar visoko. Listovi su jajoliko široki i meko baršunasto dlakavi. Rubovi lista su narovašeni. Ima vrlo lijepe svijetlo-ružičaste ili bijele cvjetove, koji čine nakupine u pazušcima listova. Čitava je biljka meko dlakava. Lišće i cvijet sabire se za vrijeme cvatnje i suši u hladu na tavanu.

Korijen se vadi u proljeće i jesen: dobro se očisti, po sredini proreze i naglo suši pri umjetnoj toplini do 40° C. Prije upotrebe korijen se oguli i isječe u sitne kockice. Mora imati lijepu izrazito bijelu boju.

Svi spomenuti dijelovi se upotrebljavaju i kod plućnih bolesti. (Korijen je najljekovitiji.) Osim toga sljez liječi kašalj i upalu grla — ispiranjem — dobar je lijek protiv prekomjerne kiseline u želucu, liječi bolest mjehura i čira u želucu (kad se smiješa sa drugim biljkama).

U obliku čaja 1—2 žlice na 400—500 g staviti u mlačnu vodu i ostaviti 2 sata da se kvasi. Čaj je dobar kod crijevnih, plućnih, bubrežnih bolesti i bolesti krajnika. Ako se priprema čaj od lišća, onda jedna žlica čaja prelije se s 200—300 g ključale vode i pije gutljajima.

Bijeli sljez sadrži: asparagin, dosta masnog ulja, šećer, sluzi, škroba do 30%.