Pistacije čuvar zdravlja

Konzumacija pistacija smanjuje razinu kolesterola i osigurava tijelo antioksidansima koje obično nalazimo u namirnicama biljnog porijekla.
Ovaj je orašasti plod odličan izvor biljnih vlakana, bjelančevina, raznih vitamina i minerala.

Bogat je kalcijem i željezom, što znači da je dobar za zdravlje kosti i zubi, a isto tako pomaže osobama koje boluju od anemije prouzrokovane manjkom željeza. Također, sadrži puno kalija što pogoduje osobama koje imaju povišeni tlak.


Kanadski su stručnjaci također ustanovili kako pistacije smanjuju osjećaj gladi jer kontroliraju hormone koji ju stimuliraju te tako mogu poboljšati dugoročno kontroliranje razine šećera u krvi. Zaključuju kako nezasićene masnoće iz pistacija dokazano pomažu sniziti loš kolesterol (LDL) i povećati dobar (HDL) koji štiti srce.


Istraživanja pokazuju kako redovit unos pistacija može 'uništiti' kolesterol, a samim time smanjuje se rizik od srčanog udara. Studije su potvrdile da konzumacija 42,5g orašastih plodova poput pistacija smanjuje rizik od infarkta.


Pistacije sadrže niz esencijalnih vitamina, minerala i antioksidanata, poput kalcija, željeza, magnezija i vitamina C, te su izvrstan izvor energije. Ipak, pripazite ako pazite na liniju jer 100g pistacija sadrži oko 557 kalorija pa ne pretjerujte s količinom!


Konzumacija pistacija može učiniti čuda za vašu kožu. Sadržaj vitamina E u plodu je izvrstan antioksidans koji štiti membranu kože od štetnih vanjskih utjecaja. On ubrzava liječenje oštećene kože te se bori protiv štetnog utjecaja slobodnih radikala, stimulira cirkulaciju vlasišta i tjemena te pomaže u održavanju prirodne jačine i vlažnosti noktiju.

Propolis je antibiotik koji hrani

To je savršena namirnica koja hrani i liječi ljudsko tijelo.
Propolis je zajedničko ime za smjesu smolastih supstanci koje pčela skuplja s cvjetova različitih biljaka

Pčele ga skupljaju i miješaju sa sekretom čeljusnih žlijezda, enzimski ga modificiraju tako da najvažnije sastavnice, flavonoidi, postaju aktivne tvari.
Propolis je specifičnog izgleda, jedinstvenog gorkastog ukusa, karakterističnog i aromatičnog mirisa.
Sastav i boja propolisa ovisi o biljnim vrstama s kojih pčele prikupljaju materijal i o godišnjem dobu.
Propolis se tradicionalno koristi preko 2000 godina.
Povijesni zapisi pokazuju da je propolis bio važan i cijenjen proizvod u medicini Egipćana, Babilonaca, Arapa, Grka, Rimljana i mnogih drugih starih naroda.



Propolis sadrži 50% smole, 30% voska, 10% eteričnih ulja, 5% cvjetnog praha, brojne vitamine i minerale, organske kiseline, polifenole, flavonoide.
Flavonoidi su u najvećoj mjeri zaslužni za ljekovito djelovanje propolisa.
Flavonoidi su pigmenti prisutni u voću, povrću, cvijeću i kori drveća. Imaju antioksidativnodjelovanje, njihova uloga je zaštita biljaka od patogena iz okoline.
U propolisu su zastupljeni brojni flavonoidi: galangin, kvercetin, krizin, kempferol, apigenin, pinocembrin i pinobanksin.
Propolis je jedan od onih mudrih lijekova prirode koji ubija sve što smeta zdravom organizmu. Istovremeno čuva zdravo tkivo i liječi oboljelo.
Brojnim istraživanjima je utvrđeno da je propolis prirodni anestetik, antioksidant, antiseptik, antibiotik, da djeluje protiv većine virusa uključujući i virus gripe. Odličan je u borbi protiv gljivica i parazita.
Posebnost propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i nema štetnih popratnih pojava, što je mana sintetskih antibiotika.

Prije spavanja dovoljno je namazati područje prsa propolisom da biste umirili kašalj i osigurali dubok san.
Propolis mast je odlična za rane koje teško zarastaju, kao i za mnoga kožna oboljenja: akne, ekcem, psorijazu, dermatitis, gljivična oboljenja kože, noktiju i vlasišta.
Izuzetno je efikasna kod čireva, opekotina i uboda.
Propolis ima svojstvo da zaustavlja abnormalno razmnožavanje stanica (citostatik) i liječi dobroćudne tumore.
Poznato je da propolis stimulira stvaranje novih stanica i regeneraciju oštećenog tkiva.
Propolis pomaže i u slučaju teških dijareja, gdje su drugi lijekovi bespomoćni.
Kao vrhunski aktivni biostimulator, propolis doprinosi poboljšanju kompletnog stanja organizma, normalizaciji metabolizma i imuniteta.
Koristi se i za liječenje bolesti uha i usne šupljine. Odlične rezultate daje u liječenju i prevenciji upale grla.
Pomaže kod zubobolje, paradentoze, neugodnog zadaha, hemoroida, upale mokraćnih kanala i gastritisa.

Kao snažan antioksidant učinkovito djeluje protiv slobodnih radikala, koji se danas smatraju uzročnicima mnogih, pa i najtežih bolesti poput ateroskleroze, katarakte, raka, Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.
Najnovija istraživanja pokazuju da propolis jača imunološki sustav te ima antikancerogeni učinak.

Krastavci su idealno povrće za zdravo mršavljenje i jačanje imuniteta

Krastavac sadrži visok udio vode i obilje minerala (kalij,magnezij, mangan, molbiden), pa je odličan za hidrataciju i detoksikaciju; uravnotežuje krvni tlak, poboljšava probavu. Dobar je izvor vitamina C i kavene kiseline, koji također pospješuju “otplavljivanje” štetnih tvari iz organizma.

 U krastavcima se nalaze i značajne količine vitamina A, vlakana, folne kiseline i silicijeva dioksida koji je važan za zdravlje kože. Upravo zbog silicijeva dioksida, kao i već spomenute kavene kiseline, krastavci su poznato prirodno sredstvo za smirenje nadražene kože, ublažavanje oteklina i podočnjaka.

U kulinarstvu su krastavci podjednako pogodni za pripremu jela i napitaka. Odličnu prijaju kada se u toplim danima poslužuju svježi i rashlađeni, u različitim salatama i hladnim juhama (gazpacho) ili oplemenjeni umacima. Krastavci se odlično slažu s drugim povrćem (tradicionalno se kombiniraju s rajčicom, paprikom, lukom i češnjakom), maslinovim uljem, limunovim sokom, octom, jogurtom, vrhnjem, koprom, metvicom...

Izvanredno osvježavajući napitak dobit ćete ako hladnu vodu obogatite tanko narezanim kriškama krastavca, kriškama limuna i lišćem metvice.
Krastavac se dobro uklapa i u gušće napitke - primjerice, izmiksajte zajedno 1 oguljeni krastavac i “meso” dinje ili lubenice, i poslužite u ohlađenoj čaši.
Dajte prednost jedrim, čvrstim plodovima jasne boje (od zelene do tamnozelene), a nemojte uzimati one koji su omekšali i požutjeli.
Po mogućnosti birajte ekološki uzgojene krastavce kako biste u pripremi jela bez bojazni mogli ostaviti i koru koja je izvor mnogih hranjivih tvari.
Krastavci su osjetljivi na toplinu, pa ih treba čuvati na hladnom kako ne bi izgubili svježinu i hranjive tvari. Mogu izdržati do 10 dana ako su u hladnjaku. Prije spremanja u hladnjak nemojte ih prati. Stavite ih u plastičnu vrećicu tako da ih njome čvrsto omotate, pritom istiskujući iz nje što više zraka.
Morate li čuvati narezane krastavce, stavite ih u posudu s dobro prianjajućim poklopcem ili u plastičnu vrećicu, pa spremite u hladnjak. Upotrijebite ih najkasnije za dva dana.
Krastavci se ponekad sole da im se izvuče višak tekućine. No, soljenje se ne preporučuje jer krastavci postaju mlohavi i preslani, a s “izvučenom” tekućinom gubi se i znatna količina dragocjenih minerala.

Dragoljub je ukrasna biljka koja čuva zdravlje

Ako volite ukrašavati svoje balkone i okućnice biljem, jedna od ljepših i popularnijih je svakako dragoljub (Tropaeolum majus), koji osim što će ukrasiti vaš dom, i vašem će organizmu ponuditi zdravlje.

Dragoljub je jednogodišnja biljka koja potječe iz zemalja Južne Amerike gdje se od davnina koristi kao ljekovita biljka, a ponajprije za zarastanje rana i sprečavanje eventualnih infekcija. Smatra se jakim prirodnim antibiotikom, koristi se kao tinktura a od njega se može pripremati i sok. Dragoljub je jestiva biljka, listovi imaju gorak okus te su odlični kao dodatak salatama.

Raste u visinu do 15 cm, ima velike skoro okrugle listove, zelenkaste boje te lijepe narančasto-žutocrvene cvjetove. Dragoljub ima i plod sa sjemenkom koja se može sušiti i jesti. Na našim se prostorima uzgaja kao ukrasna biljka, a voli topla i suncem obasjana mjesta.

Dragoljub je izvor i vitamina C, pektina, tanina, eteričnih ulja, flavonoida, karotina, fosforne i aminokiseline, saharoze, fruktoze, željeza, magnezija, fosfora, sumpora pa ima široku primjenu u liječenju.

Dragoljub je jedan od prirodnih antibiotika, a djeluje antigljivično, antiseptički, antibakterijski, kao diuretik i laksativ. Posljednjih godina je dokazano da svi dijelovi biljke djeluju antibiotski i povećavaju otpornost organizma. Kako djeluje antibakterijski, upotrebljava se i za liječenje infekcija poput onih urinarnog trakta. Sumporno ulje u dragoljubu je ljekovito u slučaju bronhitisa, pospješuje izbacivanje sluzi, a koristi se kod astme te pojačava izlučivanje mokraće.

Ukoliko niste, obavezno isprobajte salatu od dragoljuba a pripremiti je možete tako što ćete mlado lišće biljke isjeckati sitno, posoliti i dodati maslinova ulja i balzamičnog octa ili limunovog soka. Možete ga pomiješati s listovima drugih salata.

Sok od dragoljuba se priprema tako da se listovi i stabljika biljke melju i iscijede, a pripravak pomaže kod oboljenja bronhija.

Čaj se pripravlja od osušenih cvijetova i listova biljke koji se preliju vrelom vodom ( za jednu šalicu čaja je dovoljno jednu žlicu osušenog dragoljuba preliti vodom ). Odličan je za urinarne infekcije, ali u malim količinama.

Biljnu tinkturu od dragoljuba možete pripremiti sami ili nabaviti u specijaliziranim prodavaonicama a koristi se kod raznih kožnih oboljenja.

Aronija je čudesna bobica koja štiti od bolesti

Aronija, s plodovima nalik ribizu, ima kiseli i trpki okus.
Otporna je na zimu i mraz, pa tako preživljava na temperaturama i do -47 stupnjeva Celzija, zbog čega nosi naziv sibirska borovnica.
Zbog svoje otpornosti, aronija danas raste i u hladnijim zemljama poput Finske, Švedske i Rusije.

Potječe iz Sjeverne Amerike, odakle je došla u Europu.
Sjevernoamerički domoroci koristili su aroniju kao hranu i lijek.
U Europi je prvenstveno bilo zapažena zbog ljepote cvijeta.
U mnogim dijelovima svijeta ovo voće zbog svojih ljekovitih svojstava svrstava se u ljekovito bilje.
Nakon eksplozije u Černobilu, korištena je za ublažavanje posljedica radijacije.
Prema ORAC i TEAC standardima, aronija ima najveće antioksidativno djelovanje među svim bobičastim i orašastim voćem.

Ljekovito djelovanje aronije

-Aronija je bogata antioksidansima, flavonoidima, mineralima u tragovima, folnom kiselinom i vitaminima B, C i E.
Zbog visokog udjela antioksidanata i vitamina C i E, aronija djeluje antivirusno, antibakterijski i antiupalno.
-Aronija je bogata antioksidantom antocijanom koji jača imunitet, smanjuje rizik od raka i usporava starenje.
-Aronija blagotvorno djeluje na rad želuca. Stimulira rad štitnjače, pa se posebno preporučuje osobama s hipotireozom.
-Aronija sprečava nastanak kardiovaskularnih bolesti. Ovo voće snižava visoki tlak i kolesterol te potiče proizvodnju dobrog kolesterola.
-Aronija stimulira rad jetre, pomaže kod žučnih kamenaca i upala žučnog mjehura.
-Blagotvorno djeluje i na naš probavni sustav - smiruje grčeve i bolove u crijevima, smanjuje upalu sluznice crijeva i zaustavlja proljev.
-Aronija je korisna i kod upale mokraćnog sustava.

Ovo voće možemo pronaći u mnogim proizvodima za mršavljenje, jer pomaže u održavanju idealne tjelesne težine.
Istraživanja ruskih znanstvenika su pokazala da aronija pospješuje izlučivanje teških metala kao i nekih radioaktivnih tvari iz organizma.

Dobrobiti aronije:

odličan je izvor antioksidanata
sprečava bolesti srca i krvnih žila
regulira krvni tlak
štiti zdravlje urinarnog sustava
ima antiupalna svojstva
stimulira rad štitnjače
poboljšava pamćenje i koncentraciju
regulira razinu šećera u krvi
jača imunitet
povoljno djeluje na probavni sustav
štiti od virusa i bakterija
pospješuje izlučivanje teških metala iz organizma

Žižula smiruje upale i probavne tegobe te snizuje tlak

Žižula (lat. Ziziphus zizyphus), zvana još i žižola, čičimak, ćićindula i cicindra, a poznata i kao kineska datulja, drevno je azijsko voće koje se udomaćilo na Mediteranu, pa tako i u našim primorskim krajevima.

Bodljikavo stablo žižule vrlo je otporno na vrućinu i hladnoću. Na izmaku jeseni dozrijevaju koštuničavi plodovi crveno-narančasto-smeđe boje od kojih se pripravljaju delicije za zimsku okrepu.
Ovisno o sorti, plodovi su oblikom nalik šljivama, maslinama ili datuljama. Meso žižula aromatično je, ugodna slatko-kiselkastog okusa, a jedu se svježe ili osušene.
Osušene žižule okusom podsjećaju na datulje, pa ih mnogi nazivaju zimskim datuljama. Od žižula se pripremaju marmelade i sokovi. Plodovi se mogu i kandirati, ili “potopiti” u lozovači za aromatičnu ljekovitu rakiju. Od plodova, lišća i kore žižule dobivaju se ljekoviti pripravci i čajevi.

Žižula je bogata vitaminom C, raznovrsnim mineralima (kalij, fosfor, kalcij, željezo, magnezij), voćnim kiselinama, vlaknima i snažnim antioksidansima - flavonoidima.

Žižula ublažuje upale i probavne tegobe. Pomaže sniženju krvnog tlaka i povišene tjelesne temperature; umiruje i zacjeljuje osjetljivu i oštećenu kožu; smanjuje napetost i bol u mišićima. Koristi se i kao prirodni antidepresiv, a navodno je i moćan afrodizijak.

Ljekovita biljka svijeta: alfalfa

Alfalfa (lat. Medicago sativa), poznata i kao lucerna, dugogodišnja je cvjetajuća biljka iz porodice mahunarki.
Ime je dobila po arapskoj riječi koja veliča bogatstvo njezinih hranjivih sastojaka.
Poznata je po svojem dubokom korijenu koje može izrasti i preko 9 metara te tako može crpiti rijetke i dragocjene minerale koje većini biljaka nisu dostupne. 

Ima dugu povijest upotrebe u prehrambene i medicinske svrhe.
Tradicionalna kineska medicina koristila je pripravak od njezina lišća za poboljšanje apetita i liječenje čireva.
Indijska ayurvedska medicina je list alfalfe upotrebljavala u liječenju edema, artritisa i čireva.
Danas alfalfa ima status superhrane i znanstveno su potvrđena njezina mnoga ljekovita svojstva.
Osim listova i sjemenki biljke, dostupni su i drugi oblici u kojima se može konzumirati - klice i koncentrirani prah.
U jednoj šalici svježih klica ima samo 8 kalorija, a njezini hranjivi sastojci su većinom proteini.
Alfalfa je do deset puta bogatija mineralima od većine žitarica. Vrlo je bogata kalcijem, magnezijem, željezom, kalijem i fosforom.
Sadrži visok udio vitamina B skupine, te A, C, D, E i K.
Alkalizira i čisti organizam
Alfalfa je bogat izvor klorofila - prirodnog sastojka koji je poznat po svom alkalizirajućem i pročišćavajućem djelovanju na organizam.

Klorofil je jedan od najvažnijih kelata u prirodi (kelacija je vezanje atoma teškog metala na kompleksne organske spojeve i izbacivanje iz organizma).
Njegova sposobnost uklanjanja teških metale poput žive iz organizma, čini ga moćnim iscjeliteljem.
Stoga se alfalfa koristi za oporavak i čišćenje organizma nakon uzimanja lijekova, kao zaštita nakon uklanjanja amalgamskih plombi i tijekom liječenja ovisnosti o alkoholu.
Smanjuje sposobnost vezanja kancerogenih tvari za DNA u jetri i drugim organima. Pomaže u ponovnoj izgradnji i obnavljanju crvenih krvnih stanica.
Poznato je da kiselost organizma može negativno utjecati na naše zdravlje, jer potiče rast bakterija, gljivica, virusa i parazita. Klorofil alkalizira organizam (sprečava kiselost i čini krv lužnatom).
Alfalfa i općenito, klorofil, prirodni su zaštitnici od bolesti želuca.
Helikobakter pylori otkrivena je 1979. godine. Ova gram-negativna bakterija naseljava različita dijelove želuca gdje uzrokuje upalu koja je čvrsto povezana sa većinom želučanih tegoba uključujući gastritis i maligne promjene na želucu.

Posebno je opasna inficiranost bakterijom Helicobacter pylori uz istovremeno pušenje, korištenje alkohola, nezdrave hrane, kao i konzumiranje nekih lijekova jer dolazi do kontinuiranog oštećivanja sluznice želuca te razaranja tkiva želuca.
Klorofil ima antibakterijsko djelovanje, a posebno je djelotvoran u sprječavanju razvoja i umnožavanja Helikobakter pylori.
Uz nevjerojatnu sposobnost zacjeljivanja i regeneracije tkiva, idealno je sredstvo za liječenje i obnavljanje sluznice želuca.
Nekoliko značajnih studija dokumentira upotrebu klorofila u iskorjenjivanju Helikobakter pylori, te liječenju gastritisa i peptičkog čira kod osoba gdje se liječenje konvencionalnom terapijom pokazalo neučinkovitim.
Istraživanja o aminokiselini kanavaninu, koja se u izobilju nalazi u klicama alfalfe, ukazala su na njezin povoljan učinak u prevenciji raka gušterače, debelog crijeva i leukemije.

Biljka sadrži i fitoestrogene slične ženskim spolnim hormonima, estrogenima.
Oni smanjuju rizik od osteoporoze, bolesti srca i raka dojke.
Prirodna su pomoć u ublažavanju simptoma menopauze.
Smanjuje masnoću u krvi
Klinička istraživanja su pokazala da svakodnevno uzimanje alfalfe kao dodatka prehrani može pomoći normalizaciji razine masnoća u krvi.
Njezina vlakna i biljne tvari zvane saponini doprinose smanjenju apsorpcije kolesterola u organizam, te onda posljedično i sprječavanju aterosklerozu krvnih žila.
Utvrdilo se i da su listovi biljke učinkovitiji kod snižavanja razine masnoća nego klice.
Laboratorijska istraživanja potvrdila su da zahvaljujući obilju bioflavonoida alfalfa ima protuupalna i antioksidativna svojstva, te obećavajuće djelovanje u liječenju sistemskog lupusa i drugih autoimunih bolesti.
Kako je jako bogata mineralima neophodnima za izgradnju kosti, može pomoći u liječenju artritisa.

Ljekovita svojstva alfalfe:

smanjuje masnoću u krvi
štiti srce i krvne žile
alkalizira organizam
predstavlja zaštitu od raka gušterače, debelog crijeva i leukemije
potiče razgradnju bubrežnih kamenaca
pomaže kod artritisa i osteoporoze
ublažava simptome menopauze
štiti od želučanih bolesti
bogata klorofilom, mineralima i proteinima

Primjena alfalfe

Alfalfu možete konzumirati u obliku klica, cijele biljke i koncentriranog praha.
Preporučena količina praha je 1-2 čajne žlice dnevno, u soku ili smoothiju.

Napomena

Alfalfa je sigurna za zdravlje, ali postoje situacije kad je potrebno primijeniti oprez.
Prije uzimanja alfalfe, konzultirajte se sa svojim liječnikom ili naturopatom ako uzimate lijekove protiv zgrušavanja krvi, primate hormonalnu terapiju, bolujete od autoimunih bolesti ili ste trudni.

Iznimno ljekovita : Kiselica

Kiselica je raširena, lako prepoznatljiva domaća biljka, poznata po svom kiselom okusu, po kojem je i dobila naziv.
Postoji nekoliko vrsta, a najljekovitije su obična kiselica (lat. Rumex acetosa), i mala kiselica (lat.Rumex acetosella). 

Kiselicu su mnogi kao djeca brali na livadama i grickati, no ona je mnogo više od usputne grickalice.
U 16. i 17. stoljeću smatrali su je gotovo čudotvornom biljkom protiv infekcija, groznice, skorbuta i trovanja.
Stari narodi obilno su je koristili i u kulinarstvu, u pripremi juha, salata i povrtnih priloga, te u pripremi jakih čajeva.
Visok udio oksalne kiseline čini kiselicu blago otrovnom i zato njen unos mora biti umjeren (u malim količinama je bezopasna).
Ova kiselina odgovorna je i za njen okus, koji pecka na jeziku, a sličan je kiviju ili jagodama.
Kiselica se uglavnom sastoji od vlakana te manjeg dijela proteina.
Od vitamina sadrži C, A i B6, a od minerala željezo, magnezij, kalij i kalcij.
Obiluje i polifenolnim kiselinama, flavonoidima i antocijaninima.
Njena ljekovita svojstva narodna medicina je prepoznala već odavno. Stoljećima koristi kiselicu kao djelotvoran lijek za različite bolesti.
Zbog visokog udjela vlakana, dodavanje kiselice u prehrani pomaže boljoj i zdravijoj probavi.
Vlakna pokreću probavni sustav, smanjuju konstipaciju, proljev, nadutost i grčeve, kao i druge ozbiljnije želučano-crijevne tegobe.
U povijesti kiselica je služila i kao prevencija i lijek kod trovanja hranom i različitih želučanih infekcija.
Šalica kiselice sadrži 15% dnevne preporučene doze kalija.
Kalij je regulator tekućine u tijelu te opušta srčane žile i arterije.
Bogatstvo dijetalnih vlakana čini kiselicu i prirodnom zaštitnicom organizma od kolesterola, ateroskleroze te posljedično, težih stanja kao što su moždani i srčani udar.
Snižava krvni tlak, što smanjuje rizik od ugrušaka i naprezanja srca koje može dovesti do koronarnih srčanih bolesti i drugih komplikacija.
Kiselica čisti krv, potiče cirkulaciju i utječe na zdravlje, kvalitetu i izgled kože.
Ljekovito djelovanje pripisuje se vitaminu A i C, kao i drugim nutrijentima pronađenima u ovoj biljci.
Sušeno lišće dobro je jesti ako bolujete od lišajeva i suhe kože.
Sok iz svježeg lišća narodni je recept protiv osipa i iritacija na koži.
Iako studije o antioksidativnom djelovanju kiselice i dalje traju, postoji dovoljno dokaza o djelovanju polifenola, flavonoida i antocijanina na ljudsko tijelo.
To su sve antioksidansi koji preveniraju maligne promjene u organizmu. Oksalna kiselina iz kiselice također ima antitumorska i antikancerogena svojstva.
Antioksidansi, kojima je kiselica posebno bogata, donose niz koristi za organizam, a njihovo antikancerogeno djelovanje jedno je od najvažnijih.
Rutini i polisaharidi u kiselici preveniraju rak i druge vrste izraslina.
Beta karoten djeluje kao antioksidans, povećavajući proizvodnju T-stanica koje ubijaju stanice karcinoma.
Klorofil iz kiselice čisti jetru, regenerira tkivo, smanjuje zbog bolesti povećanu gušteraču, čisti krv i jača otpornost na utjecaj zračenja.
Koristi se i za ublažavanje posljedica kemoterapije.
Mast od kiselice pokazala je snažno djelovanje na smanjenje cisti i broja tumorskih stanica dok se sama biljka pokazala kao prirodno sredstvo koje rastvara i smanjuje tumorske tvorbe.

Možda je najbolje citirati Rene Caisse, ženu koja je popularizirala Essiac čaj za liječenje raka:
„Biljka koja će uništiti rak je psećeuha mala kiselica (Rumex acetosella), ponekad zvana i kisela trava. Cijela biljka se mora koristiti, ubrana u proljeće, prije formacije cvjetova.“ - Iz pisma doktoru Stocku, 4. lipnja, 1974. godine.

Ostala ljekovita svojstva kiselice:

čisti krv
jača imunitet
potiče cirkulaciju
pomaže kod dijabetesa
štiti mjehur i bubrege
pomaže kod infekcija dišnih puteva


Kiselica raste po poljima, livadama, zasijanim površinama i rijetkim šumama.
Ima usku crvenkastu stabljiku koja naraste do pola metra.
Mali listovi u obliku strijele narastu do 3 centimetra.
Cvate od ožujka do studenog, kada se na biljci stvaraju mali crveno-žuti cvjetovi, a kasnije se razvijaju u crvene, male, okrugle plodove.
U medicini se koriste svi dijelovi ove korisne biljke.
Lišće i stabljika beru se u proljeće ili u ljeto, prije cvjetanja.
Korijenje se bere u jesen.
Male količine lišća mogu se jesti na salatu ili kuhati, kao povrće.
Osušeno lišće je deset puta jače od svježeg. Prije kuhanja mora namočiti u vodi 12-16 sati.

Narodni recepti s kiselicom

Čaj od kiselice

Čaj od lišća koristi se kod gripe, upala i skorbuta.
Za prirodnu terapiju problematične kože, sklone aknama, možete iskoristiti lišće ili korijen.
Čaj napravite ga tako da 20 g listova (ili 40 g korijena, ako je riječ o napitku za ljepšu kožu) skuhate u 1 litri vode i ostavite da odstoji 10 minuta. Procijedite.
Pijte 2 šalice dnevno, po 1 ujutro i navečer.

Uvarak od kiselice

Šaku svježih listova kiselice kuhajte 15 minuta u kipućoj vodi, procijedite i pijte jednu šalicu na dan.

Oblog za kožne bolesti

Ublažava osjećaj peckanja, otekline, oštećenja na koži, prištiće, akne i druge kožne probleme.
Oblog napravite tako da 2 šake listova kiselice kuhate 15 minuta u litri vode i zatim procijedite. Tekućinom natopite čistu tkaninu i nanesite na problematični dio kože.

Napomena

Kiselica je dostupna i u obliku tinkturi, kapsula i čajeva.
Zbog većeg udjela oksalne kiseline, ova biljka je zabranjena za oboljele od reume i artritisa te sve one koji su podložni stvaranju bubrežnih kamenaca.
Kiselicu nikad ne kuhajte u metalnom posuđu, jer će u protivnom zbog reakcije s oksalnom kiselinom zadobiti neugodan miris i okus.

Raštika je niskokalorična, a izvanredno hranjiva i zdrava

Raštika - drevno mediteransko povrće koje je još u antičko doba bilo posebno cijenjeno zbog hranjivosti, danas je manje poznato nego njegovi rođaci iz botaničke obitelji kupusnjača: brokula, kelj, kupus, cvjetača, prokulica...

No raštiku vrijedi upoznati jer je prava riznica zdravlja.
Osim što kao i ostale kupusnjače obiluje sumpornim tvarima koje štite od raka, raštika je izvanredan izvor kalcija koji je važan za čvrstoću kostiju. Također je bogata kalijem, cinkom, manganom, magnezijem, fosforom i željezom.
Raštika sadrži velike količine beta-karotena (odnosno vitamina A) te luteina i zeaksantina važnih za dobar vid. Obiluje i vitaminima B, C, E i K te omega-3 masnim kiselinama i triptofanom, koji regulira san.
Idealna je namirnica za zdravu prehranu jer je bogata hranjivim tvarima, a niskokalorična: jedna šalica kuhane raštike ima samo 49 kalorija. Raštika je dostupna tijekom cijele godine, no najbolji okus ima na vrhuncu sezone, tijekom hladnih mjeseci kada mraz utječe na razvoj slatkasta okusa, a pravilna priprema raštike ključna je za postizanje najboljeg okusa i očuvanje maksimalne količine hranjivih tvari.

U potrazi za najzdravijim načinom pripremanja raštike isprobao sam svaku moguću metodu kuhanja i otkrio da najbolje rezultate daje kuhanje metodom al dente jer se tako postiže željena mekoća izvana i hrskavost iznutra. Raštiku je najbolje kuhati na pari samo 5 minuta. Ona jest žilavo povrće, ali vrlo je važno ne prekuhati je- ističe George Mateljan, utemeljitelj portala za zdravu prehranu.
Kuhanjem samo nekoliko minuta dulje od preporučenog vremena raštika može izgubiti do 50% određenih hranjivih tvari. Ni kuhanje kraće od 5 minuta nije dobro jer je upravo 5 minuta kuhanja na pari potrebno kako bi se omekšala vlakna i povećala probavljivost raštike. Ne preporučuje se kuhanje u vodi, pirjanje ni pečenje raštike jer tako gubi teksturu, okus i hranjive tvari.


George također savjetuje da pri odabiru raštike pazite da bude prirodno uzgojena te da ima čvrste, svježe i zelene listove. Može ostati svježa do pet dana ako se čuva u hladnjaku. Prije stavljanja u hladnjak raštiku nemojte prati. Čvrsto je omotajte plastičnom vrećicom i maksimalno istisnite zrak.
Da biste osigurali najbolji okus i hranjivost, važno je pravilno čišćenje i rezanje raštike. Odstranite oštećene listove koji su promijenili boju.
Prije rezanja dobro je isperite pod mlazom tekuće vode, a nemojte je namakati da ne izgubi vitamine topljive u vodi.
Da biste raštiku jednostavno i brzo pripremili, nekoliko listova naslažite na hrpu (jedan na drugi) ili ih zamotajte u smotuljak. Režite ih na komadiće veličine 1,5 cm dok ne dođete do stabljike - iskoristite i nju jer je ukusna. Narežite stabljiku na komadiće veličine 0,5 cm. Režite sve do kraja stabljike, a kraj bacite (u slučaju da je stabljika drvenasta i šuplja, odstranite je cijelu).
Stabljiku je dobro narezati na manje komadiće kako biste je mogli skuhati zajedno s listovima. Ako su stabljike jako debele, najprije ih narezane kuhajte 2-3 minute, a potom dodajte narezane listove.

Nakon rezanja najbolje je ostaviti raštiku da prije kuhanja odstoji barem 5, a optimalno 10 minuta, jer se tako pojačava djelovanje mirozinaze - enzima koji određene hranjive tvari pretvara u njihove aktivne oblike blagotvorne za zdravlje. Vitamin C pojačava aktivnost mirozinaze, pa prije nego što ostavite raštiku da odstoji, možete je poprskati s malo limunova soka te tako povećati koncentraciju blagotvornih hranjivih tvari.

Od sirove raštike pripremite mariniranu salatu.Najprije usitnite raštiku tako da stavite 3 lista jedan iznad drugoga. Lagano ih zamotajte u smotuljak i poprečno narežite na tanke trake do 0,3 cm. Stavite ih u zdjelu za posluživanje. Prelijte raštiku s 1 žlicom limunova soka, 3 žlice ekstra djevičanskog maslinova ulja, 1 žlicom meda te dodajte kopar, sol i papar. Neka se marinira 1 sat ili preko noći u hladnjaku. Ukrasite salatu narezanim maslinama i rajčicama.
Raštiku kuhanu na pari možete kombinirati sa krumpirom kuhanim na pari. Kombinaciju po ukusu možete “pojačati“ sezamovim sjemenkama.
Okus raštike kuhane na pari možete naglasiti jednostavnim preljevom - pripremite ga od 3 žlice maslinova ulja, 1 žličice limunova soka, 1 režnja češnjaka, malo morske soli i papra.
Kad raštiku kuhate na pari, možete je obogatiti lukom - počnite ga kuhati 2 minute prije nego dodate raštiku. Tako pripremljena raštika dobro se slaže s različitim umacima, npr. sojinim ili nekim ljutim umakom, te s ljutim začinima poput čili papričica.

Prokulice su pametne glavice koje uklanjaju toksine i štite od raka

Mnogi ne uživaju u prokulicama zbog intenzivna mirisa i kašaste teksture. No nisu za to “krive” prokulice nego način pripreme. Najčešće budu prekuhane, pa zbog toga izgube fini okus i znatnu količinu hranjivih tvari.

Smatra se da je prokulicama, zato što su žilavo povrće, potrebno dosta vremena da se skuhaju, no prehrambeni stručnjaci ističu da je dovoljno 5 minuta kuhanja na pari. Ne preporučuje se kuhanje u vodi jer lako postanu kašaste, a pečenjem se osuše i smežuraju.
Pet minuta kuhanja na pari pokazalo se kao optimalno vrijeme da prokulice budu najukusnije - izvana mekane, a iznutra hrskave, te lako probavljive. Ako se dulje kuhaju, previše omekšaju, izgube mnogo klorofila pa njihova zelena boja izblijedi, a počinje se oslobađati sumporovodik stvarajući neugodan miris koji utječe i na okus.
Prokulica ili kelj pupčar zaslužuje kulinarsku pripremu “u punom sjaju” jer je ovo niskokalorično povrće pravo čudo kad je riječ o hranjivim tvarima. Prokulica je odličan izvor vitamina A (u obliku beta-karotena), B, C, E i K,   a sadrži i brojne minerale: kalij, mangan, željezo, magnezij, bakar, kalcij... Tu su i omega-3 masne kiseline, bjelančevine, vlakna, triptofan, lutein, zeaksantin...
Prokulice se ubrajaju u obitelj kupusnjača u kojoj su brokula, kelj, cvjetača, kupus. Kao i ostale spomenute kupusnjače, prokulice sadržavaju značajne količine sumpornih tvari, poput glukozinolata i izotiocijanata koje povećavaju sposobnost jetre da stvara enzime koji neutraliziraju potencijalno otrovne tvari te štite od raka.
Zbog obilja vitamina, minerala i omega-3 masnih kiselina prokulice pridonose zdravlju kože i vezivnih tkiva pa su odlična “hrana za ljepotu”. Na jelovniku se preporučuju i za dobru probavu, čvrste kosti, snažne mišiće...
Birajte prirodno uzgojene, glatke i čvrste i kompaktne prokulice zelene boje, a izbjegavajte one koje su požutjele ili imaju uvele listove.
Prokulice mogu ostati svježe do 10 dana ako se pravilno čuvaju u hladnjaku. Stavite ih u plastičnu vrećicu tako da ih njome čvrsto ih omotate i maksimalno istisnete zrak. Ne perite ih prije nego što ih stavite u hladnjak jer će izlaganje vodi ubrzati proces kvarenja.
Dobro ih operite pod mlazom tekuće vode tek neposredno prije pripreme, a nemojte ih namakati jer tako gube hranjive tvari.
Prokulice se jednostavno pripremaju tako da im nakon čišćenja odrežete kraj (stabljiku) i glavice narežete na četvrtine. Dobro je pustiti da narezane “odahnu” 5-10 minuta prije kuhanja jer se tako aktiviraju blagotvorni enzimi. Da biste “pojačali” taj proces, možete ih poprskati s malo limunova soka.

Ideje za pet
1. Prokulice kuhane na pari možete preliti slasnim umacima:

Izmiješajte 3 žlice maslinova ulja, 2 žličice limunova soka, 2 režnja češnjaka (sitno ga nasjeckajte ili zgnječite), malo morske soli i papra. Dodajte 1 žlicu senfa, 1 žličicu kapara i 2 žličice nasjeckanog svježeg bosiljka ili peršina.
Izmiješajte 1 žlicu sojina umaka, 1 žlicu meda, 2 žlice rižina octa, 2 žličice sezamovih sjemenki i 1 žličicu naribanog đumbira.

2. Pospite prokulice preprženim i nasjeckanim orasima ili suncokretovim sjemenkama.

3. Začinite ih balzamičnim octom, bosiljkom i kravljim sirom.

4. Prokulice kuhajte na pari 5 minuta s nasjeckanim lukom te umiješajte sitno nasjeckane svježe jabuke i prepržene orahe.

5. Prokulice kuhajte na pari 5 minuta s nasjeckanim lukom pa im dodajte parmezan i nasjeckane prepržene bademe.

Ljekovita moć lanenog ulja

U narodu još poznat i kao ćeten ili preslej, lan se smatra jednom od najstarijih pripitomljenih biljaka na Zemlji.
Ova se biljka u to doba naveliko koristila za izradu tkanina jednostavnim alatima u kućnoj radinosti.
Ljekovita svojstva malih sjemenki korištena su i za olakšavanje mnogih zdravstvenih tegoba te održavanje dobrog zdravlja.
Danas se lan neopravdano zanemaruje, a iznimna vrijednost njegovog sjemena poznata je tek upućenima u znanja o zdravoj prehrani.

Bogatstvo vrijednih sastojaka

Lan je prirodni biljni izvor visokih koncentracija esencijalnih masnih kiselina (od čega je većina višestruko nezasićenih), dijetalnih vlakana, esencijalnih aminokiselina, te brojnih drugih vrijednih nutrijenata.
Sjemenke lana sadrže vitamine B, C, E, fitosterole, te minerale kalcij, selen, bakar, željezo, cink, natrij, magnezij, fosfor i kalij.
Lan sadrži linolnu (omega-6), oleinsku (omega-9), te palmitinsku masnu kiselinu, a više od polovice masnoća sadržanih u lanu, čini alfa linolenska kiselina (omega-3), što laneno sjeme čini najbogatijim biljnim izvorom omega-3 masnih kiselina (dvostruko većim od ribljeg ulja).
Sjemenke su također najbogatiji biljni izvor lignana, važnih antioksidanasa.
Lan je moguće konzumirati kao sjemenke (potrebno ih je samljeti kako bi tijelo moglo iskoristiti njihovu punu vrijednost) ili jednostavnije – u obliku ulja.
Laneno ulje dostupno je kao tekuće ulje u bocama te u kapsulama radi jednostavnijeg uzimanja.
Ne preporučuje se koristiti ga za kuhanje budući da ne ostaje stabilno pri višim temperaturama te se njegove korisne masne kiseline tada raspadaju na štetne tvari.

Ljekovito djelovanje

Redovito korištenje sirovog lanenog ulja ima širok spektar ljekovitog djelovanja. Neka od njih uključuju djelovanje na:

stanice raka, naročito rak dojke, jajnika i prostate
mozak, te preventivno na pojavu moždane kapi
aterosklerozu
srčane tegobe, posebice pojavu srčanog infarkta, te aritmije
hipertrofiju prostate
upalu mokraćnog mjehura
nastanak žučnih kamenaca
probavu (blaga laksativna svojstva, sjemenke imaju snažnije djelovanje od ulja)
artritis i bolove u zglobovima
metabolizam masnoća u tijelu
simptome ekcema, psorijazu, akne, glatkoću i blistavost kože
simptome menopauze
imunitet i slobodne radikale


Laneno ulje vrlo je efikasno i pri korištenju za vanjsku primjenu, nanošenjem na kožu. Koristi se za zacjeljivanje ožiljaka (ne nanositi na otvorene rane), kod opeklina, upala, ekcema, psorijaze, kožnih osipa.
Vrlo je korisno i za vanjsku primjenu kod suhe i ljuskave kože.
Jednostavan i ukusan, a iznimno zdrav obrok možete pripremiti tako da laneno ulje umiješate u svježi kravlji sir, a tome se može dodati i malo čili papričice. Potrebno je dobro izmiješati sve sastojke, tako da se u potpunosti prožmu. Ovaj recept preporučuje se za održavanje idealne tjelesne težine i dobrog zdravlja.

Preporučeni unos i čuvanje

Najbolje je koristiti laneno ulje iz organskog uzgoja.
Ulje visoke kvalitete uopće nema ili je jedva osjetnog mirisa i vrlo je blagog, pomalo orašastog okusa.
Kako bismo u potpunosti iskoristili sve blagodati lanenog ulja, preporučena dnevna doza unosa je 1-3 velike žlice. Ova količina ne bi se trebala prekoračiti.
Ukoliko uzimate lijekove protiv zgrušavanja krvi ili ste trudnica ili dojilja, prije uzimanja lanenog ulja savjetujte se sa svojim liječnikom.
Kod čuvanja ovog ulja trebamo uzeti u obzir njegovu osjetljivost na svjetlost i temperaturu te sklonost oksidaciji. U slučaju kvarenja, u lanenom se ulju počinju oslobađati štetne molekule lipid peroksida, a ono postaje neugodnog okusa i oštrog mirisa.
Stoga ga je nužno držati dobro zatvorenog u hladnjaku, što se također odnosi i na laneno ulje u kapsulama.

Utjecaj vitamina i minerala na nastanak bubrežnog kamenca

Bubrežni kamenci su jako česta pojava. Naime, od nastanka bubrežnog kamenca pati čak 10% muškaraca i 3% žena. Radi se o zaprekama u bubrezima koje mogu uzrokovati upalu i oštećenja jer ometaju mokrenje. Kamenci mogu biti nevjerojatno bolni, a sprječavanje njihovog nastajanja je jako važno.

Kamenci u bubrezima sastojak su kalcija i oksalata. Iako se često savjetuje da bolesnici smanje uzimanje kalcija i hrane s mnogo oksalata, jedno istraživanje s Harvarda otkrilo je da su ispitanici koji su jeli hranu bogatu kalcijem za 34% manju vjerojatnost imali od dobivanja kamenaca koji sadržavaju kalcij. Čini se da prehrana bogata kalcijem štiti od bubrežnih kamenaca. Vjerojatnije je da su oksalati glavni krivac.

Kompletan članak pročitajte na linku

Za čišćenje organizma

Za čišćenje organizma oprobajte sljedeće: U blenderu izmiksajte mrkvu, paradajz i sok od limuna.

Vitamini iz ovog povrća osigurati vam lijep ten. Riječ je o moćnim antioksidantima koji usporavaju starenje stanica. Kombinacija mrkve, paradajza (bogatog likopenom) i limuna (punog vitamina C) podstiče stvaranje kolagena.

Tijekom dvije nedjelje svakodnevno prije ručka i večere popijte veliku čašu ovog soka. Ponovite to dva do tri puta godišnje. Pozitivne efekte ćete primijetiti već nakon prvih sedam dana. Pošto je ovaj sok prilično hranljiv, možete da ga pijete i za popodnevnu užinu.

Magnezij

Taj veoma važan mineral uključen je u više od 300 tjelesnih procesa. Istraživanja objavljena u časopisu Journal of American College of Nutrition utvrdila su da niska razina magnezija može povećati razinu C-reaktivnog proteina u krvi, što je ključni marker i fini pokazatelj upale povezane s bolestima poput srčanog udara.

Nutricionisti upozoravaju kako ljudi konzumiraju samo oko 80 posto od preporučenih 400 miligrama magnezija na dan. A bez dovoljno magnezija, svaka stanica u vašem tijelu mora se boriti za generiranje energije.

Morska hrana, grahorice, špinat

Namirnice bogate magnezijem su morski plodovi, grahorice i špinat. Međutim, malo ljudi može doseći preporučenih 400 miligrama dnevno hranom, pa se obično savjetuje dodavanje oko 250 mg magnezija dnevno u obliku suplementa. Najbolju apsorpciju u organizmu imaju magnezij sulfat i magnezij citrat.

Još o magneziju i ostalim mineralima

Vitamini i minerali ubrzavaju zarastanje rana

Vitamin A povećava otpornost rane na istezanje (cijepanje) za 35-70%. Stimuliranjem produkcije kolagena ubrzava se zatvaranje rane i pomaže u borbi protiv infekcije. Ima ga u žutom i zelenom voću, povrću, jajima i mlijeku.

Vitamin E ubrzava zarastanje rana i sprečava stvaranje ožiljaka. Dobri izvori ovog vitamina jesu pšenične klice (ulje pšeničnih klica), jaja, orasi, lješnjaci, bademi, sjeme suncokreta, hladno cijeđena biljna ulja (maslinovo, kukuruzno, sojino), špinat.

Vitamin C ključan je za zarastanje rana jer sadrži kolagen prisutan u voću i povrću, a najviše u citrusima, brokuli, paprici, kupusu, šipku...

Cink ima vrlo značajnu ulogu u procesu zarastanja površinskih i dubokih rana, pa je poželjno unositi ga u dovoljnim količinama kroz namirnice poput bundevinih sjemenki, morske ribe, jaja, integralnih žitarica, oraha...

Napitak za bolju probavu

Ovakav napitak  ispunjen vitaminima, mineralima i amino-kiselinama možete konzumirati ujutro ili kao međuobrok koji će zamijeniti šalicu kave ili vrećicu čipsa.

Sastojci: 
• 1 i pol čaša vode
• 1 narezana glavica zelene salate
• 3 do 4 stabljike celera
• 20 do 30 dkg špinata
• 1 oguljena i narezana jabuka
• 1 oguljena i narezana kruška
• 1 banana

Sastojke izmiksajte u blenderu. Po želji možete dodati svježi korijander i peršin.

Prirodni izvori magnezija

Magnezij je četvrti najzastupljeniji mineral u ljudskom tijelu. Oko 50% magnezija u tijelu se nalazi u kostima. Potreban je za preko 300 biokemijskih reakcija u tijelu. Održava normalnu živčanu i mišićnu funkciju, regulira ritam srca, održava imunološki sistem zdravim i čuva čvrstoću kostiju zajedno sa kalcijem.

Rani znakovi nedostatka magnezija su: gubitak apetita, mučnina, povraćanje, umor i slabost. Dugotrajni manjak magnezija donosi druge simptome: utrnutost, bockanje, grčevi u mišićima, promjene osobnosti, nepravilan ritam srca, grčevi u predjelu srca. Teški nedostatak magnezija uzrokuje niske razine kalcija u krvi.

Preporučene dnevne vrijednosti magnezija ovise o starosti i spolu osobe.

• 1-3 godine: 80mg
• 4-8 godina: 130mg
• 9-13 godina: 240mg
• 14-18 godina: 410mg muškarci / 360mg žene
• 19-30 godina: 400mg muškarci / 310mg žene
• Iznad 31 godinu: 420mg muškarci / 320mg žene

Izvori magnezija u hrani

Zeleno lisnato povrće je dobar izvor magnezija jer klorofil koji daje listovima zelenu boju sadrži molekulu magnezija u centru. Mahunarke su također relativno dobar izvor. Avokado ima najviše magnezija od sveg voća, jedan avokado ima 103 miligrama magnezija što je 26% minimalne dnevne količine magnezija potrebnog za zdravo ljudsko biće.

Najbolji izvori magnezija sa postotcima (na 100 grama) su:

• Bademi – 268mg (67% dnevne vrijednosti)
• Indijski oraščići – 260mg (65%)
• Kikiriki – 176mg (44%)
• Kuhani špinat – 87mg (22%)
• Kuhana soja – 86mg (21%)
• Banana – 27mg (7%)
• Krumpir – 25mg (6%)
• Čokoladno mlijeko – 23mg (6%)
• Sjemenke bundeve – 15g sjemenski sadrži 75mg (18%)
• Čokolada – 90mg (22%)
• Rakovi i kozice – 32mg (8%)
• Suhe grožđice – polovica šalice 28mg (7%)
• Kakao prah – 1 žlica 27mg (7%)
• Kivi – srednji kivi sadrži 23mg (6%)

Jabuka - Riznica vitamina

Jabuka je vrlo bogata različitim vitaminima i predstavlja odličan izbor za zdrav međuobrok jer nudi energiju i zdravlje bez štetnih sastojaka.

Jabuka je dobar izvor energije i vitamina. Sadrži puno vode, ugljikohidrata, proteina i vlakana te nešto malo masti.

Od vitamina treba istaknuti A, B1, B2, nijacin i C, a od minerala je najbogatija kalijem i fosforom. Sadrži i malo željeza te kalcija. Neke vrste reskih ili kiselih jabuka, poput idareda ili Granny Smitha, ne odgovaraju ljudima koji imaju problema sa želucem. Za njih također vrijedi uputa da im je za konzumaciju bolji odabir kuhana nego svježa jabuka. Ipak, danas većinu voćki tretiraju pesticidima, pa se preporučuje guljenje kore iako su u njoj najbolji sastojci.

Ako baš želite pojesti i koru jabuke, tada je preporučljivo jabuke kupovati na eko farmi.

Lubenica je odlična namirnica za vruće ljetne dane

Dolaskom ljeta na placeve nam stiže i ponuda lubenica. Lubenica je voćka koja najbolje gasi žeđ. Ona osvježava naše tijelo i tijekom najvrućih ljetni dana. I mi smo spomenuli da se radi o voću, no istina je da lubenica spada u povrtne biljke poput tikve i dinje.

Lubenicu prepoznamo po zelenoj boji išaranoj na pruge drugim nijansama zelene boje.

Odličan je izvor vitamina C i A, te kalija i magnezija. Lubenica obiluje vodom, a ima samo 30kcal na 100 grama.

Ljekovita svojstva lubenice

Lubenica u sebi sadrži aktivne tvari koje blagotvorno djeluju na upalna stanja. U njoj pronalazimo i antioksidanse koji štite organizam od slobodnih radikala.

Odlično djeluje na rad bubrega, povećavajući stvaranje urina čime pospješujemo izbacivanje toksina iz tijela.

Lubenica je bogat izvor elemenata koji su važni za zdravlje srca, a to su vitamin A i C, te vitamin B6.

Minerali kalij i magnezij, koji su zastupljeni u lubenici pomažu našem organizmu da regulira krvni tlak.

Pored mesnatog dijela lubenice potrebno je spomenuti i koštice. Naime, koštice nisu štetne kako neki misle, nego baš suprotno. One su bogat izvor magnezija, fosfora, kalija i drugih minerala koji su važni za naš organizam. U istočnoj medicini koštice lubenice se koriste u liječenju, odnosno čišćenju bubrega te u druge medicinske svrhe.

Kao što vidite lubenica je jako zdrava biljka. Više o lubenici pročitajte na sljedećim naslovima:

Lubenica je odlična za pročišćavanje bubrega

Lubenice, trešnje i nektarine za zdravlje kože

Očistite bubrege uz pomoć lubenice

Vitamini, minerali i elementi u tragovima

Nabrajanjem najznačajnijih biljnih tvari koje susrećemo u ljekovitim biljkama, ne smijemo propustiti takozvane »esencijalne tvari« (neophodne u prehrani). U tu skupinu prvenstveno ubrajamo vitamine, neke minerale i elemente u tragovima.

Te tvari su potrebne za izgradnju stanica i dijelova organizma, za izgradnju enzima i hormona i za pravilno odvijanje cjelokupne izmjene tvari. Potrebne su iznimno male količine tih tvari, ali bez njih ne bismo mogli živjeti. Redovitu i dovoljnu opskrbu tim tvarima osiguravamo biljnom ishranom (povrće, voće). Većim količinama vitamina, minerala i elemenata u tragovima neke biljke ljekovito djeluju pri pomanjkanju tih tvari i smetnji u izmjeni tvari. Pripremom ekstrakata, mineralne tvari, vitamini i elementi u tragovima djelomično prelaze u otopinu pa time znatno sudjeluju u ljekovitom djelovanju. Neke ljekovite biljke su važni izvori vitamina. Tako su npr. vitamini glavna ljekovita tvar šipka i pasjeg trna.