Žižula (lat. Ziziphus zizyphus), zvana još i žižola, čičimak, ćićindula i cicindra, a poznata i kao kineska datulja, drevno je azijsko voće koje se udomaćilo na Mediteranu, pa tako i u našim primorskim krajevima.
Bodljikavo stablo žižule vrlo je otporno na vrućinu i hladnoću. Na izmaku jeseni dozrijevaju koštuničavi plodovi crveno-narančasto-smeđe boje od kojih se pripravljaju delicije za zimsku okrepu.
Ovisno o sorti, plodovi su oblikom nalik šljivama, maslinama ili datuljama. Meso žižula aromatično je, ugodna slatko-kiselkastog okusa, a jedu se svježe ili osušene.
Osušene žižule okusom podsjećaju na datulje, pa ih mnogi nazivaju zimskim datuljama. Od žižula se pripremaju marmelade i sokovi. Plodovi se mogu i kandirati, ili “potopiti” u lozovači za aromatičnu ljekovitu rakiju. Od plodova, lišća i kore žižule dobivaju se ljekoviti pripravci i čajevi.
Žižula je bogata vitaminom C, raznovrsnim mineralima (kalij, fosfor, kalcij, željezo, magnezij), voćnim kiselinama, vlaknima i snažnim antioksidansima - flavonoidima.
Ovisno o sorti, plodovi su oblikom nalik šljivama, maslinama ili datuljama. Meso žižula aromatično je, ugodna slatko-kiselkastog okusa, a jedu se svježe ili osušene.
Osušene žižule okusom podsjećaju na datulje, pa ih mnogi nazivaju zimskim datuljama. Od žižula se pripremaju marmelade i sokovi. Plodovi se mogu i kandirati, ili “potopiti” u lozovači za aromatičnu ljekovitu rakiju. Od plodova, lišća i kore žižule dobivaju se ljekoviti pripravci i čajevi.
Žižula je bogata vitaminom C, raznovrsnim mineralima (kalij, fosfor, kalcij, željezo, magnezij), voćnim kiselinama, vlaknima i snažnim antioksidansima - flavonoidima.
Žižula ublažuje upale i probavne tegobe. Pomaže sniženju krvnog tlaka i povišene tjelesne temperature; umiruje i zacjeljuje osjetljivu i oštećenu kožu; smanjuje napetost i bol u mišićima. Koristi se i kao prirodni antidepresiv, a navodno je i moćan afrodizijak.
Nema komentara :
Objavi komentar