Zečji trn

Kod travara koji se dugo bave ljekovitim biljem omiljena je tema razgovor o jačim ili najjačim biljnim diureticima, kao i razgovor o tegobama branja.

Iskapanje korijena zečjeg trna doista je nešto što malo koji travar voli. Ali, ako imate tegoba s nakupljanjem vode u organizmu tada uzmite "zečji trn"!

Ova biljka koristi u liječenju vodenih bolesti, i to sakupljanja vode u svim organima, i svih drugih bolesti kod kojih je potrebno pojačati mokrenje, te za detoksikaciju organizma, reumu, giht i bolne zglobove, srčane i plućne bolesti, bolesti krvi jer pročišćava krv i cijeli organizam, tegobe s jetrom, otklanjanje kamenca i pijeska u bubregu i mjehuru, umirenje upala i bolova bubrega i mjehura (nazivaju ga urinarnim sedativom).

Ako se uzima preventivno tada sprječava stvaranje kamenaca i katara mjehura, bolesti kože kao što su razni kronični osipi, psorijaza, lišajevi, ekcemi, razne kožne nečistoće.

Ljekoviti su svi dijelovi biljke - list, korijen i cvijet zečjeg trna.

Korijen zečjeg trna rabimo za liječenje bolesti jetre i žuči. U kombinaciji s ostalim ljekovitim biljem dobro utječe na metaboličke procese. Zečji trn je biljka koja se redovito stavlja u čajne mješavine za diuretični učinak kao i za liječenje urinarnog sustava.

Pasji trn, vučji trn

Hippophae rhamnoides

Mesnati dio ploda nalik na bobice i ugodnog kiselkastog okusa kod pasjeg trna razvija se iznimno iz časke, a ne iz tučka. Bobice pasjeg trna u sebi sadrže veću količinu vitamina C i brojnih drugih vitamina, nego bilo koje samoniklo ili kultivirano voće. Upotrebljavaju se kao sok ili u voćnim kompotima kod nedostatka vitamina, slabog apetita i kao preventiva oboljenjima prehlade. Pasji trn često je sastojak multivitaminskih napitaka, Plodovi se kod ubiranja pojedinačno odsijeku škarama, jer se inače jako lako zgnječe.

Pasji trn

Crni trn ili trnjina

Crni trn je vrlo stara ljekovita biljka koju i danas s uspjehom koristimo kod kroničnih zatvora u djece i odraslih, onemoćalih bolesnika. Pronađena je još u iskopinama iz sojeničarskog razdoblja, kada se vjerojatno koristila i za prehranu i kao lijek. O ljekovitom učinku cvjetova govore antički i, kasnije, arapski pisci. U srednjem vijeku napitci od crnog trna primjenjivali su se kod nesanice. Prije svega su se cijenili njegova blaga sposobnost čišćenja crijeva, te okrjepljujuće djelovanje na želudac.

PRUNI SPINOSAE FLOS: Crni trn cvjeta na samome početku proljeća. Cvjetove beremo u ožujku ili početkom travnja, prije nego što se rascvjetaju. Cvjetovi imaju blag miris koji podsjeća na gorke bademe, a koji se pri sušenju izgubi. Sušimo ih brzo, kako ne bi posmeđili, a čuvamo ih u dobro zatvorenim posudama.

PRUNI SPINOSAE FRUCTUS: Zdrave plave plodove ubiremo u kasnu jesen, pošto su neko vrijeme bili izloženi mrazu. Tek tada postaju jestivi, jer se u to vrijeme raspadaju velike količine trjeslovina. Možemo ih sušiti i zimi dodavati čajnim mješavinama. Najčešće spravljamo sok ili pekmez koji u djece potiče apetit.

Stanište biljke i rasprostranjenost: U nas vrlo rasprostranjeno raste u živicama, na kamenitim sunčanim obroncima i svijetlim šumama.

Srodne vrste: Sremza (Prunus padus L.) i trešnja (Prunus avium L.) u narodnoj su medicini vrlo omiljene i često se koriste. Plodovi sremze zbog trjeslovina se koriste kod bolesti probavnih organa. Mješavina listova, kore i cvjetova poznat je narodni lijek kod uloga. Glavna je aktivna tvar prunin, glikozid cijanovodične kiseline. U većim količinama uzrokuje glavobolju. Peteljke trešnje i višnje daju dobar prsni čaj pogodan za uporabu kod prehlada.

Djelovanje biljke i upotreba u medicini: Cvjetovi opuštaju grčeve, ublažavaju bolove i djeluju blago purgativno. U narodnoj medicini već se dugo koriste kod tvrdokornih zatvora gdje drugi purgativi stanje uglavnom pogoršavaju. Čaj od suhih plodova ili pekmez povećavaju apetit, pomažu kod tegoba s mjehurom, pri upalama grla i sluznice usta.

Čaj od crnog trna: Od dviju tajnih žličica droge cvjetova spravljamo oparak i pijemo ga ujutro i navečer, po jednu šalicu. Suhe plodove 6 sati namačemo u hladnoj vodi, a potom grijemo do vrenja i ostavimo da odstoji još 10 minuta. Pijemo po tri šalice na dan.

Moguća neželjena djelovanja crnog trna: Nisu poznata. U kućnoj ljekarni preporučljivo je imati tu drogu, osobito kad djeca trpe od zatvora ili nemaju tek.

Zečji trn

Zečji je trn još u antici bio poznat zbog svog diuretičnog djelovanja. Već u 1. stoljeću Galen spominje njegovo djelovanje kod bubrežnih kamenaca. U srednjem vijeku ne nalazimo nikakve podatke o njegovoj uporabi. Tek se u 16. stoljeću ponovno preporučuje, namočen u ocat kao lijek pri zubobolji. Otad se njegova primjena neprekidno širi sve do danas, kad je omiljeno i učinkovito sredstvo za izlučivanje tekućine.

ONONIDIS RADIX: Ujesen iskopamo više od deset centimetara dugačak korijen, zajedno s postranim korijenjem, i dobro ga osušimo. Deblje korijene prerežemo po dužini, kako bismo ga lakše osušili. Osušena droga ima blago slatkast miris i aromatičan, slatkasto-gorak, trpak okus. Droga se danas većinom dobiva od samoniklih biljaka.

Raste na sunčanim i suhim mjestima, od nizine do visoko gorskog pojasa. Zimi se nadzemni dijelovi najčešće smrznu, a korijen u proljeće potjera nove izdanke.

Srodne vrste: U Hrvatskoj raste više vrsta zečjeg trna, medu kojima ljekoviti najlakše prepoznajemo po brojnim, snažnim trnovima.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Zečji trn ima izražen diuretični učinak i pritom ne uzrokuje nadraživanje bubrega. Njegovu djelovanju pridonose svi sastojci. Koristimo ga za ispiranje kod upalnih procesa mokraćnih organa, kao što je upala bubrega i mjehura, kod pijeska u bubregu i mjehuru, za sprječavanje nastajanja kamenca i skupljanja vode u tkivima (edemi). Droga je, uglavnom u kombinaciji s listovima breze, sastavni dio čajnih mješavina, koje koristimo kod uloga i reume ili kao čajeve za »čišćenje krvi«.

Čaj: Dvije čajne žličice droge prelijemo vrućom vodom i ostavimo da pokriveno stoji pola sata, jer je za djelovanje važno i hlapivo ulje. Pijemo po dvije do tri šalice toplog, nezaslađenog čaja na dan, između obroka. Prema mišljenju nekih stručnjaka, diuretično djelovanje pri daljoj uporabi malo pomalo prestaje. Stoga se tijekom primjene uvijek preporučuju tjedni razmaci. Vrlo je uspješno i liječenje svrbljivih ekcema i mjehurastih osipa oblozima od čaja. Za takvo liječenje možemo upotrijebiti i svježu zelen.

Moguća neželjena djelovanja: Kod uporabe u skladu s preporukama ne treba očekivati popratne pojave. Povećanje doze ne dovodi do povećane diureze. Kad se sposobnost izlučivanja tekućine umanji, treba uporabu prekinuti najmanje na jedan tjedan. Tu drogu nikada ne smijemo rabiti u slučaju kad se tekućina u tijelu nakupila zbog neodgovarajućeg rada srca.

Pasji trn ili vučji trn

Pasji je trn jedna od najbolje istraženih biljaka kada je riječ o djelovanju staništa, nadmorske visine, uvjeta podneblja i stupnja dozrijevanja na količinu vitamina C. Ne zahtijeva posebne uvjete u tlu i svojim dubokim korijenjem može uspijevati na šljunkovitim tlima i do 4000 m iznad razine mora. Često se uzgaja u prostranstvima sjeverne Europe i Azije, gdje je glavni izvor vitamina C.

Žute ili narančaste plodove koristimo prerađene u sokove i marmelade, tek rijetko osušene. Ubiremo ih u rujnu, odnosno prije nego što posve dozriju. Tada je količina vitamina C najveća, a količina maslačne kiseline, koja im kasnije daje neugodan okus, najmanja.

Raste po šljunčarama i riječnim prudovima. Pasji se trn često sadi u grmovitim nasadima uz nove ceste ili parkirališta. Uspijeva i u vrtu. Biljka je dvodomna; kako bismo dobili plodove, moramo imati muške i ženske biljke.

Srodne su joj vrste: Pasji je trn tipična euroazijska vrsta. Na vrlo širokom prostoru rasprostranjenosti rastu još neke vrste iz kojih su uzgojeni i brojni kulturni oblici s većim plodovima i još većom količinom vitamina C.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Ulje iz plodova djeluje protuupalno, baktericidno i štiti kožu. U istočnoj Europi i Aziji koristi se za zacjeljivanje opeklina, operacijskih ožiljaka i u kozmetici. Ulje iz sjemenaka utječe na propusnost bioloških membrana i štiti jetru od utjecaja raznih štetnih tvari. Osim toga, djeluje i antikoagulativno, sprječava nastanak krvnih ugrušaka jer snizuje količinu fibrina u krvi. Pokusima na životinjama znanstvenici su potvrdili pretpostavku da ulje iz usploda i sjemenke zacjeljuje želučane čireve. Flavonoidi povećavaju snagu kojom srce tjera krv u krvožilni sustav, elastičnost žila i snižavaju periferni krvni tlak. Na imunološki sustav djeluju stimulativno i sprječavaju nastanak tumora. Osim vitamina C, u drogi se nalazi i vitamin E. Voćne kiseline blago čiste crijeva. Zahvaljujući osmotičkom djelovanju, povećavaju količinu tekućine u crijevima, dok istodobno potiču i rad mišića crijeva.

U Rusiji, Rumunjskoj i Kini ulje se koristi u ljekovite svrhe i u kozmetičkoj industriji. Kod nas se ne prodaje.

Biljka u nas ne raste vrlo često, pa se nikada nije koristila u većoj mjeri. Tko može, neka je posadi u vrtnu živicu i sam počne spravljati marmelade i sokove. Plodove ubiremo prije nego što postanu posve zreli.

Moguća neželjena djelovanja ove biljke nisu zabilježena.

Ljekovita svojstva biljke Zečji trn

Zečji trn, čkalj ili gladiš su narodna imena za ljekovitu biljku latinskog imena Ononis spinosa, poznatu i kao Radix Ononidis.

Raste podjednako kako u nižim tako i u brdskim područjima na pjeskovitom tlu, naročito na mršavim pašnjacima, livadama i rubovima šuma. To je trajno zeljasta biljka, a naraste visok do 50 cm. Grane imaju oštre bodljikave izdanke. Na granama ima malo lišća. Dok su mlade, grane su pokrivene svilastim dlačicama. 

Stabljika je žućkasto bijela. Iz pazušca listova tjeraju brojni ogranci — na kraju su snabdjeveni bodljikom — koji također imaju listove. Cvjetovi se nalaze na kraju trnovitih izdanaka i grimizno su crvene ili ružičasto ljubičaste boje. Cvate čitavo ljeto sve do jeseni.

Sabire se korijen višegodišnje stare biljke, podanak i cvijet. Korijen sa podankom se opere, raskoli i dobro osuši na suncu. Suši se u tankim naslagama.

Čaj od korijena i cvijeća tjera mokraću, čisti krv, liječi katar mjehura, reumatizam i giht. Vrlo je dobar protiv bolesti srca, podstiče bubrežna tkiva na rad, uvećava krvni pritisak. Liječi oboljele bubrege, kao i natečene noge i trbuh. Cvijet se bere nešto prije nego se razvije. Stari cvjetovi mogu da izazovu bol u želucu.

Cvijet se priprema u obliku čaja: 3 jedaće žlice na litru ključale vode. Pije se triput dnevno po šalicu.

Ljekovita biljka Zečji trn žuti

Zečji trn žuti - Sarothamnus vulgaris, Wimmer - Ljekarničko ime: Herba, Flores Genistae.

Naraste visoko i do dva metra. Stablo mu je uspravno, oštrih rubova s golim granama. Sitni trolisni listići obrnuto su jajasti s peteljkom, poredani su u vidu spirale, meko su dlakavi. Cvijeće je zlatno žuto u dugačkim grozdovima i prijatnog mirisa. Cvjeta svibanj-srpanj. Plod mu je crna plosnata mahuna po rubu dlakava i puna sjemenki. Sadrži eterično ulje, alkaloid spartein, boju, gorčinu i tanina.

Cvjetne grančice upotrebljavaju se za jače mokrenje, čišćenje krvi i kod bolesnih bubrega. Uzima se nepuna žlica na 200—300 g ključale vode da stoji poklopljeno 10—15 minuta. Nakon toga se ocijedi i pije 3—4 šalice dnevno, Cijela biljka u obliku čaja smanjuje krvni pritisak, proširuje krvne sudove.

Radi otrovnosti biljku treba upotrebljavati oprezno i uzimati samo pod kontrolom liječnika.