Što je benigna hiperplazija prostate?

BPH ili benigna hiperplazija prostate je, kako i samo ime kaže, dobroćudno uvećanje te žlijezde. Za razliku od karcinoma prostate, benigna hiperplazija prostate ne metastazira.

Hiperplazija je prekomjerni rast normalnih stanica, za razliku od raka gdje su stanice abnormalne. To znači da je benigna hiperplazija prostate ne maligni, prekomjerni rast stanica prostate. To ne zvuči tako loše dok se ne podsjetimo da uretra, cijev kojom urin izlazi iz mjehura, prolazi kroz prostatu. Kako se hiperplazija razvija, tako se uretra postepeno sužava što dovodi do velikog broja neugodnih i uznemirujućih simptoma.

BPH - Benigni (ne kancerogeni) rast stanica u prostati.

Učestalost BHP povećava se s godinama. Tako je uobičajeno, da se kaže da će 'svi muškarci dobiti benignu hiperplaziju prostate ako požive dovoljno dugo'. Određeni stupanj BHP prisutan je u 80% muškaraca starijih od 40 godina, a ta se brojka povećava na 95% muškaraca starih od 80 godina.

Do BHP dolazi u periuretralnoj i tranzicijskoj zoni prostate, tj. tkivu koje okružuje uretru u prostati. Rast započinje unutar mišićnih i fibroznih stanica prostate, te se kasnije širi na stanice koje luče tekućinu. Dio tkiva zahvaćenog benignom hiperplazijom prostate je u obliku čvorova, a drugi dio je difuzniji. Kako tkivo zahvaćeno benignom hiperplazijom u prijelaznim i periuretralnim područjima raste, gura okolno tkivo u centralne i periferne zone i to tako dugo dok ga ne stisne uz vanjsku čahuru.

Rast stanica prostate nastavlja se čak i kad više nema prostora u prostati i to je kada povećani pritisak počinje pritiskati uretru i dovoditi do urinarne opstrukcije. Ostali faktori, kao što su mišićna vlakna oko uretre, se kao dio procesa BPH kontrahiraju i doprinose opstrukciji. Kako do hiperplazije dolazi u unutarnjem dijelu prostate koji okružuje uretru, veličina žlijezde ima mali ili nikakav utjecaj na razvoj simptoma.

Čak i mala prostata može biti teško začepljena, a velika prostata može biti potpuno prohodna. Još ne postoji zadovoljavajuće objašnjenje za nastanak BHP. Muški bi hormoni mogli igrati određenu ulogu, ali nitko ne zna da li stimuliraju hiperplaziju ili samo pružaju povoljan okoliš za njezin razvoj. Rak prostate, BHP i normalne stanice prostate – svi trebaju dihidrotestosteron (DHT) i ostale androgene za rast i održavanje. Kastracija poboljšava simptome BHP. Sljedeće objašnjenje za BHP bilo bi da razmnožavanje stanica nadmašuje njihovu smrt u određenoj životnoj dobi muškarca.

Bez obzira na uzrok, benigna hiperplazija prostate može negativno utjecati na mjehur i na mokraćni sustav općenito. Kako tumor zadire u mokraćnu cijev, pražnjenje mjehura je otežano što zahtijeva jacu kontrakciju mišica stjenke mjehura, detrusora, da bi došlo do istjecanja mokraće. To funkcionira neko vrijeme, a onda detrusor postaje deblji i jači da bi uspješno kompenzirao povećani napor. Te promjene zaostaju i nakon definitivnog operativnog tretmana prostate, što objašnjava zašto kod nekih muškaraca simptomi perzistiraju čak i 12 mjeseci nakon operacije. Na kraju detrusor gubi sposobnost tjeranja mokraće kroz suženu uretru. Mjehur se više ne može potpuno isprazniti i tada se javlja većina simptoma. Ako se takva situacija zadrži, tlak unutar mjehura se povećava i putem mokraćnog sustava prenosi natrag u bubrege što može izazvati njihovo trajno oštećenje, opasno po život. Na sreću, to se rijetko događa zato što većina muškaraca zatraži liječničku pomoć prije nego što dođe do ozbiljnih komplikacija.

Tko obolijeva od benigne hiperplazije prostate

U rizičnu skupinu spadaju stariji muškarci, no postoje neki drugi faktori koji mogu igrati ulogu u nastanku benigne hiperplazije prostate. Postoji zanimljiva veza između BHP i pušenja. Manja je vjerojatnost da će pušači oboljeti od BHP. To se isto odnosi na muškarce koji imaju cirozu jetre. U njih je učestalost BHP manja nego u muškaraca sa zdravom jetrom, a liječnici smatraju da je to zbog većih koncentracija ženskih hormona. Bez obzira na razlog, nemojte ovo shvatiti kao poziv na konzumiranje alkohola i pušenje jer ćete tako samo zamijeniti jednu benignu bolest za dvije daleko ozbiljnije. Na kraju, uobičajeno je pitanje da li se uslijed BHP povećava rizik od karcinoma prostate. Nažalost, istraživanja nisu uspjela riješiti taj problem. Neka ispitivanja ukazuju na povećani rizik, neka na nepostojanje, a neka na smanjeni rizik. Najbolji način sažimanja ovih podataka je reći da ne postoji jaka veza između BPH i raka. Međutim jasno je da su faktori rizika jednaki i za BPH i za raka prostate – starija životna dob muškarca. Često BHP i rak koegzistiraju, zbog čega se tkivo uklonjeno tijekom operativnog liječenja benigne hiperplazije prostate pažljivo pregledava.

Simptomi benigne hiperplazije prostate

Manje od polovice svih muškaraca oboljelih od BPH imaju simptome koji uključuju: usporeno ili odgođeno mokrenje, slabi mlaz, nepotpuno pražnjenje (podražaj za mokrenjem odmah nakon mokrenja), isprekidanost (prekid mlaza tokom pražnjenja mjehura), kapanje (kapanje mokraće koje traje nekoliko sekundi pri kraju mokrenja, a znak je da detrusor više ne može zadržati jaki mlaz), nokturija (potreba za mokrenjem 2 do 3 puta tijekom noći), dizurija (bol pri mokrenju), hematurija (prisutnost krvi u mokraći), retencija mokraće (zastoj mokraće), učestalije mokrenje, urgentno mokrenje (jak i iznenadan podražaj za mokrenjem) te inkontinencija (nekontrolirano istjecanje mokraće).

Prostatizam se često koristi kao naziv za niz simptoma izazvanih BHP. Simptomi BHP mogu se podijeliti u dvije kategorije – opstruktivni i iritativni simptomi. Opstruktivni su direktna posljedica utjecaja BHP na uretru, a iritativni su manifestacija nestabilnosti detrusora uslijed opstrukcije. U nekih muškaraca s BHP postoji opstrukcija ali bez simptoma – to je tzv. tihi prostatizam.

Opstruktivni simptomi uključuju usporeno ili odgođeno mokrenje, slabi mlaz, isprekidanost, nepotpuno pražnjenje i kapanje na kraju mokrenja.

Iritativni simptomi uključuju učestalost, noćno mokrenje, urgentno mokrenje, inkontinenciju, dizuriju, hematuriju, infekciju mokraćnog sustava i retenciju mokraće.

Niti jedan od ovih simptoma nije specifičan za BHP. Bilo koji od njih može biti znak neke druge bolesti. Simptomi opstrukcije mogu biti uzrokovani sužavanjem mokraćne cijevi, stezanjem vrata mjehura, kamencima u mjehuru, ili karcinomom prostate ili mjehura. Iritativni simptomi mogu nastati uslijed nestabilnosti mišica mokraćnog mjehura-detruzora, infekcije mokraćnog trakta, upale prostate ili dijabetesa.

Simptomi benigne hiperplazije prostate mogu se pogoršati uzimanjem nekih lijekova za liječenje drugih bolesti. Stimulansi, kao neki koji se nalaze u lijekovima za astmu i odčepljenje sinusa, mogu još više suziti mokraćnu cijev. Ostali lijekovi, kao mnogi antispazmolitici, mogu smanjiti sposobnost pražnjenja mokraćnog mjehura. Diuretici i alkoholna pića također mogu pogoršati simptome, te je zato važno liječniku dati popis svih lijekova koje pacijent uzima (uključujući lijekove koji ne idu na recept). Prestanak uzimanja tih lijekova je možda sve što treba učiniti kako bi se uklonili simptomi.

Koje se pretrage mogu napraviti?

Digitorektalni pregled (pregled prostate prstom kroz zadnje crijevo) otkriva povećanu i mekanu prostatu. Može se mjeriti brzina protoka urina (u muškaraca s BHP ona je manja od 10 ml u sekundi). Mjerenje dostatnog urina (količina urina preostalog u mjehuru nakon mokrenja). Ispitivanje tlaka urina tijekom mokrenja: može se izmjeriti tlak u mjehuru kako bi se potvrdila dijagnoza ili pronašla blokada. Moguće je napraviti analizu urina kako bi se provjerilo sadržava li krv ili je li prisutna infekcija. Urinokultura u slučaju infekcije. Cistouretrogram. Pretraga krvi – antigen specifičan za prostatu (PSA). Cistoskopija – promatranje prostate i mjehura.