Zečji trn

Kod travara koji se dugo bave ljekovitim biljem omiljena je tema razgovor o jačim ili najjačim biljnim diureticima, kao i razgovor o tegobama branja.

Iskapanje korijena zečjeg trna doista je nešto što malo koji travar voli. Ali, ako imate tegoba s nakupljanjem vode u organizmu tada uzmite "zečji trn"!

Ova biljka koristi u liječenju vodenih bolesti, i to sakupljanja vode u svim organima, i svih drugih bolesti kod kojih je potrebno pojačati mokrenje, te za detoksikaciju organizma, reumu, giht i bolne zglobove, srčane i plućne bolesti, bolesti krvi jer pročišćava krv i cijeli organizam, tegobe s jetrom, otklanjanje kamenca i pijeska u bubregu i mjehuru, umirenje upala i bolova bubrega i mjehura (nazivaju ga urinarnim sedativom).

Ako se uzima preventivno tada sprječava stvaranje kamenaca i katara mjehura, bolesti kože kao što su razni kronični osipi, psorijaza, lišajevi, ekcemi, razne kožne nečistoće.

Ljekoviti su svi dijelovi biljke - list, korijen i cvijet zečjeg trna.

Korijen zečjeg trna rabimo za liječenje bolesti jetre i žuči. U kombinaciji s ostalim ljekovitim biljem dobro utječe na metaboličke procese. Zečji trn je biljka koja se redovito stavlja u čajne mješavine za diuretični učinak kao i za liječenje urinarnog sustava.

Zečji trn

Zečji je trn još u antici bio poznat zbog svog diuretičnog djelovanja. Već u 1. stoljeću Galen spominje njegovo djelovanje kod bubrežnih kamenaca. U srednjem vijeku ne nalazimo nikakve podatke o njegovoj uporabi. Tek se u 16. stoljeću ponovno preporučuje, namočen u ocat kao lijek pri zubobolji. Otad se njegova primjena neprekidno širi sve do danas, kad je omiljeno i učinkovito sredstvo za izlučivanje tekućine.

ONONIDIS RADIX: Ujesen iskopamo više od deset centimetara dugačak korijen, zajedno s postranim korijenjem, i dobro ga osušimo. Deblje korijene prerežemo po dužini, kako bismo ga lakše osušili. Osušena droga ima blago slatkast miris i aromatičan, slatkasto-gorak, trpak okus. Droga se danas većinom dobiva od samoniklih biljaka.

Raste na sunčanim i suhim mjestima, od nizine do visoko gorskog pojasa. Zimi se nadzemni dijelovi najčešće smrznu, a korijen u proljeće potjera nove izdanke.

Srodne vrste: U Hrvatskoj raste više vrsta zečjeg trna, medu kojima ljekoviti najlakše prepoznajemo po brojnim, snažnim trnovima.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Zečji trn ima izražen diuretični učinak i pritom ne uzrokuje nadraživanje bubrega. Njegovu djelovanju pridonose svi sastojci. Koristimo ga za ispiranje kod upalnih procesa mokraćnih organa, kao što je upala bubrega i mjehura, kod pijeska u bubregu i mjehuru, za sprječavanje nastajanja kamenca i skupljanja vode u tkivima (edemi). Droga je, uglavnom u kombinaciji s listovima breze, sastavni dio čajnih mješavina, koje koristimo kod uloga i reume ili kao čajeve za »čišćenje krvi«.

Čaj: Dvije čajne žličice droge prelijemo vrućom vodom i ostavimo da pokriveno stoji pola sata, jer je za djelovanje važno i hlapivo ulje. Pijemo po dvije do tri šalice toplog, nezaslađenog čaja na dan, između obroka. Prema mišljenju nekih stručnjaka, diuretično djelovanje pri daljoj uporabi malo pomalo prestaje. Stoga se tijekom primjene uvijek preporučuju tjedni razmaci. Vrlo je uspješno i liječenje svrbljivih ekcema i mjehurastih osipa oblozima od čaja. Za takvo liječenje možemo upotrijebiti i svježu zelen.

Moguća neželjena djelovanja: Kod uporabe u skladu s preporukama ne treba očekivati popratne pojave. Povećanje doze ne dovodi do povećane diureze. Kad se sposobnost izlučivanja tekućine umanji, treba uporabu prekinuti najmanje na jedan tjedan. Tu drogu nikada ne smijemo rabiti u slučaju kad se tekućina u tijelu nakupila zbog neodgovarajućeg rada srca.

ZEČJA SOCA (Oxalis acetosella) Fam. Oxalidasceae

Popularni nazivi: žuta djetelina, kiseljača, cecelj, zečji kiseljak

Opis: Ova biljka raste u izobilju po šumama gdje svojim tamno-zelenim listovima i lijepim, bijelim cvjetovima pokriva zemljište. To je mala biljka sa puzavičastim stablom. Lišće je trolisno. Cvjetovi imaju bijelu boju i kratku dršku, a raspoređeni su u kapitele (cvjetne glave) gotovo loptastog oblika. Kapiteli su sukcesivno vezani; svaki od njih je smješten na vrhu unutrašnje strane peteljke.

Terapeutske indikacije: Parkinsonova bolest. Pije se sok (2-3 kapi biljnog ekstrakta u čaju od hajdučice), u rijetkim gutljajima. Masira se kičmeni stub.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 kašičica sveže nabranog lišća dodati na 1/2 litre ključale vode. Ostaviti da odstoji 30 sekundi, zatim procijediti.

Svježi sok: Listovi se operu i propuste kroz sokovnik.

Ljekovita svojstva biljke Zečji trn

Zečji trn, čkalj ili gladiš su narodna imena za ljekovitu biljku latinskog imena Ononis spinosa, poznatu i kao Radix Ononidis.

Raste podjednako kako u nižim tako i u brdskim područjima na pjeskovitom tlu, naročito na mršavim pašnjacima, livadama i rubovima šuma. To je trajno zeljasta biljka, a naraste visok do 50 cm. Grane imaju oštre bodljikave izdanke. Na granama ima malo lišća. Dok su mlade, grane su pokrivene svilastim dlačicama. 

Stabljika je žućkasto bijela. Iz pazušca listova tjeraju brojni ogranci — na kraju su snabdjeveni bodljikom — koji također imaju listove. Cvjetovi se nalaze na kraju trnovitih izdanaka i grimizno su crvene ili ružičasto ljubičaste boje. Cvate čitavo ljeto sve do jeseni.

Sabire se korijen višegodišnje stare biljke, podanak i cvijet. Korijen sa podankom se opere, raskoli i dobro osuši na suncu. Suši se u tankim naslagama.

Čaj od korijena i cvijeća tjera mokraću, čisti krv, liječi katar mjehura, reumatizam i giht. Vrlo je dobar protiv bolesti srca, podstiče bubrežna tkiva na rad, uvećava krvni pritisak. Liječi oboljele bubrege, kao i natečene noge i trbuh. Cvijet se bere nešto prije nego se razvije. Stari cvjetovi mogu da izazovu bol u želucu.

Cvijet se priprema u obliku čaja: 3 jedaće žlice na litru ključale vode. Pije se triput dnevno po šalicu.

Ljekovita biljka Zečji trn žuti

Zečji trn žuti - Sarothamnus vulgaris, Wimmer - Ljekarničko ime: Herba, Flores Genistae.

Naraste visoko i do dva metra. Stablo mu je uspravno, oštrih rubova s golim granama. Sitni trolisni listići obrnuto su jajasti s peteljkom, poredani su u vidu spirale, meko su dlakavi. Cvijeće je zlatno žuto u dugačkim grozdovima i prijatnog mirisa. Cvjeta svibanj-srpanj. Plod mu je crna plosnata mahuna po rubu dlakava i puna sjemenki. Sadrži eterično ulje, alkaloid spartein, boju, gorčinu i tanina.

Cvjetne grančice upotrebljavaju se za jače mokrenje, čišćenje krvi i kod bolesnih bubrega. Uzima se nepuna žlica na 200—300 g ključale vode da stoji poklopljeno 10—15 minuta. Nakon toga se ocijedi i pije 3—4 šalice dnevno, Cijela biljka u obliku čaja smanjuje krvni pritisak, proširuje krvne sudove.

Radi otrovnosti biljku treba upotrebljavati oprezno i uzimati samo pod kontrolom liječnika.