Upoznajte 6 smrtonosnih antibiotika

Tužna istina. Mislite kako farmacija radi u našu korist i korist našeg zdravlja? NE, to nije točno. Da nam žele pomoći da ozdravimo, nanijeli bi štetu sami sebi, te umanjili svoj profit višestruko. Umjesto toga, dobri smo im ako bolujemo i ako trošimo na lijekove.

Nekada ta nebriga ima jako loše posljedice po naše zdravlje, a može doći i do onog najgoreg - smrti.

Ovom prilikom ćemo Vas upoznati sa smrtonosnim antibioticima.

Antibiotici iz klase fluorokinolona, bilo da se uzimaju oralno ili putem injekcije, prijete trajnim oštećenjem živaca, obavijestila je američka Agencija za hranu i lijekove (FDA).

To oštećenje može nastati ubrzo nakon početka uzimanja fluorokinolona i može biti trajno.

Periferna neuropatija je oštećenje živaca u rukama ili nogama, obilježeno bolom, peckanjem, obamrlošću, slabošću ili promjenama u osjetu dodira.

FDA je već ranije upozorila da ovi lijekovi mogu izazvati i oštećenja tetiva.

Fluorokinoloni su povezani i s oštećenjima drugih organa, uključujući bubrege, oči i mišićno-koštani sustav.

Opasna šestorka je: ciprofloksacin, gemifloksacin, levofloksacin, moksifloksacin, norfloksacin i ofloksacin.

Fluorokinoloni su opasni zato što im je, radi pojačavanja djelotvornosti, dodana molekula fluorida.

Ovaj element omogućuje lijeku da se probije u teško prohodna tkiva. Nažalost, ta sposobnost čini fluorokinolone smrtonosnima za živčani sustav.

Teške nuspojave koje nastaju

U istraživanjima provedenima prije 12 godina, 91 posto pacijenata koji su uzimali ove lijekove imalo je popratne nuspojave vezane za živčani sustav, uključujući bol, peckanje, obamrlost, slabost, glavobolje, tjeskobu i gubitak pamćenja.

Kod 73 posto pacijenata utvrđeni su nuspojave na mišićno-koštanom sustavu (puknuće ili upala tetive i oteknuće zglobova).

Istraživanja na životinjama pokazala su da fluorokinoloni ometaju sintezu kolagena i pospješuju razgradnju kolagena.

Kao posljedica, lijekovi s dodatkom fluorida oštećuju mišiće, tetive, hrskavicu i ligamente.

Otkrivene su tegobe i na području senzornih organa (učestalost 42%), srčano-krvožilnog sustava (36%), kože (29%) i probavnog sustava (18%).

Oralno uzimani fluorokinoloni povećavaju rizik od disglikemije – bilo previsokog ili preniskog šećera u krvi – kod dijabetičara, objavljeno je u kolovoškom broju revije Clinical Infectious Diseases.

Brojne tužbe zbog nuspojava

Jedan od spomenute šestorke lijekova, levofloksacin, predmet je brojnih tužbi pacijenata zbog niza teških nuspojava.

Nuspojave uključuju ablaciju mrežnice, koja može dovesti do sljepoće, dijareje, akutnog zatajenja bubrega, slušnih smetnji, poremećaja metabolizma šećera, bolnog osipa, depresije i halucinacija.

Levofloksacin, zajedno s moksifloxacinom, povećava opasnost od akutnog trovanja jetre kod ljudi iznad 66 godina života, objavio je  časopis Canadian Medical Association.

Tko je najugroženiji?

Vjeruje se da su fluorokinoloni najopasniji za djecu do 18 godina i za odrasle iznad 60 godina.

Također, ugrožene su trudnice i dojilje, ljudi s bolesnom jetrom, dijabetičari i oni koji uzimaju kortikosteroide ili nesteroidne protuupalne lijekove.

Kada se uzmu u obzir sve spomenute prijetnje, lako je zaključiti da su ovi lijekovi među najopasnijim antibioticima.

S obzirom na njihov nepovoljan sigurnosni profil, ove bi lijekove trebalo čuvati samo za ozbiljne bakterijske infekcije protiv kojih drugi lijekovi nisu pomogli.

Također, potrebno je upozoriti pacijenta na moguće nuspojave. Nažalost, mnogi liječnici propisuju ove lijekove i za blaže infekcije sinusa, uha i mokraćnih putova.

Nastanak otpornih bakterija

Medicina bilježi porast otpornosti bakterija na fluorokinolone, iako su ranija predviđanja govorila da će ta otpornost bili neznatna.

Prema izvještaju objavljenom u reviji Frontiers of Microbiology, stručnjaci su pretpostavljali da će otpornost bakterija na fluorokinolone biti slaba te da će nastajati samo slučajnim genetskim mutacijama.

Kao umjetno stvoreni lijekovi, fluorokinoloni ne postoje u prirodi, pa se mikroorganizmi nisu imali priliku na njih naviknuti. Tako su bar vjerovali farmaceuti.

Nažalost, bakterije su se pokazale mnogo tvrđim orahom te su razvile niz mehanizama koji su im omogućili otpornost na fluorokinolone.

Prekomjerno korištenje antibiotika, uključujući fluorokinolone, odgovorno je za pojavu brojnih super-bakterija otpornih na antibiotike.

Među otpornim bakterijama su Staphylococcus aureus, Enterococci i Clostridium difficile, a otkriveni su i sojevi otpornih bakterija tuberkuloze i gonoreje.

Lijekovi u hrani

Liječnici nisu jedini krivci za prekomjeran unos ovih lijekova. Fluorokinoloni se masovno daju stoci i peradi tijekom uzgajanja radi promicanja njihovog rasta.

Zahvaljujući tome, potrošači nesvjesno konzumiraju antibiotike kroz mesne proizvode.

Lijek protiv masnoće

Domaći lijek protiv masnoće. Jednostavan, isproban i jako efikasan.

Priprema: Svako jutro natašte uzeti jedan jogurt, usuti dvije žlice kokosova brašna, izmiješati i pojesti.

To je to…

Sastojci za ovaj jednostavni a opet efikasni lijek su: 1 nemasni jogurt i 2 žlice kokosova brašna.

Još malo detalja o kokosu.

Liječenje uz pomoć vina

Vina i pripravke s vinom konzumiramo vrlo oprezno kako ne bi liječenje s doduše ugodnim lijekom dovelo do još opasnije bolesti - ovisnosti o alkoholu.

Zbog alkohola, vino i pripravke od vina ne dajemo djeci!

Za pripremu ljekovitih napitaka uzimamo uvijek dobro, plemenito vino, kakva su primjerice rebula, rizling, barbera, itd. Pjenušci nisu pogodni, kao ni vino samoniklih loza (izabela). Najčešće upotrebljavamo bijelo vino. Ljekovito bilje ostavimo u vinu do 30 dana na hladnome, te u međuvremenu nekoliko puta promiješamo. Matičnjak i pelin stavljamo uvijek da odstoji u crnome vinu 8 do 10 dana.

Uzmemo pola litre dobroga vina i u njemu namočimo do vrha punu čajnu žličicu suhe ili pet žličica svježe biljke. Pripravak s vinom konzumiramo nakon jela u manjim količinama, i to pola čaše ili čašice.

Uvijek valja imati na umu da je u pripravku alkohol, stoga takve pripravke djeci uopće ne dajemo, a u odraslih uzimamo u obzir liječničke savjete.

Protiv bakterija uz pomoć crnog vina

Crno vino ne ometa korisne bakterije u stomaku, a pomaže nam u zaštiti od štetnih. Štetne bakterije od kojih nas brani crno vino su ešerihija koli i listerija, pokazali su rezultati jednog američkog istraživanja.

Crno vino ubija te bakterije, ali i sprečava njihovo razmnožavanje, a tri vrste - „kaberne”, „merlo” i „pino noar” - su se pokazale kao najbolje među testiranim, istakla je profesorica Azlin Mustafa koja je vodila istraživanja.

Dr Mustafa je istakla da se kemijski sastojci koji se prirodno nalaze u kožici grožđa i pomažu samoj biljci da se odbrani od raznih bolesti, mogu naći i u crnom vinu, što bi moglo da bude objašnjenje pojave da to vino štiti ljude od određenih bolesti koje izazivaju bakterije. Dr Mustafa je navela da je crno vino, čak i kada su ga istraživači razblažili, ipak uništilo ili smanjilo razmnožavanje štetnih bakterija.

Ipak, najvažnije je umjereno konzumiranje, što znači jedna čaša crnog vina dnevno za žene i dvije za muškarce, rekla je dr Mustafa. Istraživači su ispitivali i bijelo vino, ali su ustanovili da samo crno vino pomaže u zaštiti od štetnih bakterija, prenio je Glas Amerike.

Ljekovita djelovanja ulja od kantariona

Glavna farmakološka djelovanja ulja:

Važno protuupalno djelovanje kantarionovog ulja (Gospina trava) na oštećenu i upaljenu kožu, kao i sluzokožu pripisuje se uglavnom acilfluoroglucinolskom derivatu hiperforinu koji je glavni lipofilni sastojak biljke Hypericum perforatum.

U jednom novom naučnom radu po prvi puta je objavljeno da hiperforin kao i ekstrakti iz H. perforatum, snažno suprimiraju 5-lipooksigenazu (5-LO) kao i ciklooksigenazu (COX)-1, ključne enzime u formiranju proinflamatornih eikosanoida iz arahidonske kiseline (AA). Ovaj mehanizam bi mogao objasniti snažnu protuupalnu aktivnost produkata na bazi kantarionovog ulja.

Hiperforin je također snažan antibakterijski agens, aktivan protiv Staphylococcus aureus, i nekih drugih bakterija.

Glavni diantronski derivati iz kantariona su hipericin i pseudohipericin i to su komponente koje pokazuju antivirusnu aktivnost. Hipericin, i u manjoj mjeri pseudohipericin, djeluju protiv virusa tako što inaktiviraju zrele viruse i inhibiraju pravilnu reprodukciju inficiranih virusnih stanica. Oni su efikasni protiv virusa sa opnom (to su one virusne stanice okružene sa lipidnom membranom), uključujući herpes simplex tip 1 i 2, i neke druge. Međutim, hipericin posjeduje potencijalnu aktivnost protiv retrovirusa, uključujući virus (HIV) što je dodatno zaintrigiralo naučnike. Mada je potrebno još mnogo istraživanja, ipak se može reći da hipericin iz kantariona pokazuje obećavajuće rezultate kao potencijalni lijek protiv retrovirusa HIV koji izaziva AIDS.

Karotenoidi, epoksiksantofili, pomažu zarastanje rana, posjekotina, opekotina na koži, kao i obnavljanju vaginalne sluznice oštećene uslijed različitih infektivnih procesa, ili u stanjima koja uzrokuju vaginalnu suhoću (menopauza, različita stanja hormonskog disbalansa).

Flavonoidi, hiperozid, kvercetin i rutin posjeduju naučno potvrđeno antitumorsko djelovanje.

U stanjima koja dovode do pojačanog vaginalnog sekreta, adstringentna i stiptična svojstva katehinskih tanina iz kantariona izgleda imaju blagotvorni učinak. Kantarionovo ulje općenito na oštećenu kožu i vaginalnu sluznicu djeluje kao blagotvorni lubrikant i tonizirajući agens.

Dodatno o indikacijama i neželjenim efektima možete pročitati na linku.
Također, ako vas zanima kako se priprema ulje od kantariona slijedite link.

Kako se pravi vino od kupine?

Kupinovo vino, odnosno vino od kupine je od davnina poznato kao koristan i jako učinkovit lijek protiv anemije.

Kupinovo vino se također koristi i u slučaju iscrpljenosti, neuhranjenosti te za regulaciju probave, i krvnog tlaka.

Ova ljekovita tekućina pojačava apetit te doprinosi boljem lučenju žuči i mokraće. Postoje dokazi da kupinovo vino uspješno uklanja i kožne bolesti poput lišajeva i površinskih osipa po tijelu.

Vino uspješno smanjuje razinu povišenog kolesterola a sprečava i zgrušavanje krvi. Kupinovo vino smanjuje mogućnost pojave srčanih bolesti te neuroloških poremećaja kao što su Parkinsonova bolest ili Alzheimerova bolest.

Priprema vina od kupine objašnjena je u članku Recept za pripremu domaćeg kupinovog vina.

Vino se pije ujutro na prazan stomak ili na večer prije nego odete na spavanje. U ljekovite svrhe dnevna doza trebala bi biti od 0,5dl do 1dl vina, koje se pije u dužem vremenskom periodu, od 2 do 3 mjeseca.

KORIJANDAR - Coriandrum sativum

Ljekoviti dijelovi biljke: Plod - Coriandri fructus

Ljekovite i djelotvorne tvari: Korijandar sadrži oko 1% eteričnog ulja, oko 20% ostalog ulja i oko 16% bjelančevina. Iz korijandrova ulja izdvaja se linalol 60-70%, a sadrži još pineol, borneol, limonen, geraniol i drugo. Ulje se dobiva destilacijom nezrelih plodova. Ulje izaziva jedan oblik pijanstva i duboki san. To ulje služi kao zamjena za bergamontovo ulje.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Korijandar čini sastavni dio ljekovitih pripravaka Aqua carminativa i Spiritus aromaticus.

Osušen plod gubi neugodan i dobiva ugodan miris. Upotrebljava se samo osušen. Uzima se i kao tinktura, i to triput po 10-20 kapi poslije jela, ili kao prašak, po 0,5 g nekoliko puta dnevno za bolju probavu, protiv nadutosti.

Anis

Engleska narodna izreka glasi: "Anis je tvoj jastuk koji te čuva od loših snova". Probajte popiti šalicu čaja od anisa prije spavanja i uvjerite se u istinitost ove izreke. Anis otvara, grije i jača želudac i druge probavne organe. Ljekovito djeluje na dva načina.

Prvo najpoznatije djelovanje je grijanje cijelog abdomena što pomaže kod želučanih bolova, kronične dijareje, kod povraćanja, mučnine, te dječjih želučano-crijevnih problema, uklanja vjetrove te se koristi kod nadimanja i grčeva koji nastaju od plinova nakupljenih u crijevima. Čaj od sjemena anisa izvrsno smiruje.

Drugo najpoznatije ljekovito djelovanje anisaje u liječenju bronhija. Eterično ulje anisa rastapa i omekšava sluz, a ujedno sprječava grčeve u najfinijim mišićima u najmanjim bronhijama. Djelotvorne tvari anisa koje se resorbiraju u bronhima izlučuju se preko sluznice bronhija, za razliku od drugih biljnih tvari koje se izlučuju preko i lijeva. Olakšano iskašljavanje u kojemu je i ispljuvak rjeđi, produkt je takvog djelovanja anisa na bronhije. U liječenju astme, bronhitisa, nesanice, gripe, prehlade i kašlja sjeme anisa je izvrsno pomoćno ljekovito sredstvo kojega u obliku rado piju i djeca.

Anis je i afrodizijak, pogotovo ako se kuha u vinu i zasladi medom.

Ovaj način pripreme anisa dobar je i za razna stimulativna djelovanja na rad bubrega i mjehura te za stvaranje mlijeka u dojilja, ali je zabranjeno anis rabiti za vrijeme trudnoće.

Čaj od anisa djeluje na pravilan rad žuči.

Dobro djeluje na peristaltiku i crijevnu mikrofloru te pomaže pri eliminaciji raznih parazita.

Eterično ulje anisa koristi se i za vanjsku uporabu te se, primjerice, uspješno primjenjuje kod uništavanja ušiju.

Žvakanje sjemena anisa potiče odstranjivanje glista kod djece, a djeluje i laksativno te otklanja loš okus i zadah iz usta.

U novije vrijeme anis se rabi u liječenju raka prostate, hepatitisa i ciroze jetre.

Najnovija istraživanja usmjerena su na djelovanje anisova ulja koje je slično djelovanju adrenalina, na mišićni sustav uključujući skeletni mišićni sustav i srce, kao i na stimulativno djelovanje na CNS (centralni nervni sustav), te na respiratorni sustav. Anis povećava broj leukocita u krvi.

Ulje anisa izvana rabimo kod ujeda insekata, za masažu čela kod glavobolje i sinusa te za inhalacije kod astme, bronhitisa i jakog kašlja.

U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd. Anis se koristi u kozmetici i u proizvodnji likera. U Makedoniji se od anisa pravi mastika, u Francuskoj pernod, u Grčkoj ouzo, u Turskoj raki. Kod nas je poznata aniseta, rakija sa sjemenom anisa. Zvjezdasti anis ili kineski anis (illicium anisatum), djeluje sedativno te pomaže kod nesanice, depresije otklanjajući loše misli i osjećaje.

BOSILJAK - Ocimum basilicum

Ljekoviti dijelovi biljke: Ocimum b. herba — nadzemni dio biljke.

Ljekovite i djelotvorne tvari: Eterično ulje, cineol, metilkalvikol, tanin, jedan glikozid i jedan kiseli saponin. Čitav niz tvari još nije pobliže istražen.

Ljekovito djelovanje: Biljku bosiljka, odnosno listove, treba pohvaliti kao sredstvo protiv nadi-manja i kao sredstvo za jačanje želuca i poticanje teka. Bosiljak se s uspjehom može uzimati kod katara želuca, upale crijeva, kod pojave trovanja želuca i crijeva, želučanih grčeva, povraćanja, kod nadutosti i začepljenja. Gotovo potpuno je nepoznata ljekovita primjena kod hripavca, pri čemu se ljekovito djelovanje može proširiti i na bolesti pluća. Kod početnih stanja i pojave tuberkuloze može se računati na zapaženi uspjeh, no bolest mora biti pod kontrolom liječnika.

Konačno, valja još spomenuti da bosiljak pruža mogućnost ljekovite primjene kod mnogih bolesti mokraćnih organa, kao i kod upale bubrega, katara mjehura, ili bolnog mokrenja. Kod žena je poznato da djeluje kod pojava prekomjernog lučenja iscjetka iz rodnice i pomaže ozdravljenju.

Toksično ljekovito bilje - Naprstak

Ljekovito djelovanje. Spomenuti dr. Withering došao je do zaključka da je liječenje insuficijencije srca ovom biljkom učinkovito tek tada kada je količina tj. doza lijeka tolika da već graniči s opasnošću od trovanja. Također je otkrio da se dugom uporabom sastojci ove biljke kumuliraju i talože u srcu te mogu izazvati ozbiljne srčane tegobe.

Naprstak, kojega nazivaju i srčanim morfijem ili opijumom, djeluje na živce krvnog sustava usporavajući i umirujući ubrzani rad srca, uz pojačano izlučivanje mokraće.

U pučkoj medicini rabi se za liječenje vodenih bolesti tj. oscitesa, vode u osrčju, u plućima, edema, oligurije, bolesti srca kao što su srčane slabosti, asistolija, insuficijencija srčanog mišića, reuma srca, aritmija, tahikardija, bolesti respiratornih organa tj. astme, upale pluća, tuberkuloze, bolesti mozga kao što su upala mozgovne opne i edemi mozga, povišene tjelesne temperature.

Naprstak ili digitalis uzima se samo 3-6 dana, nikako više. Tada se napravi stanka od dva tjedna a može i mjesec dana, kako bi se izbjeglo nakupljanje digitalisa u srcu. U liječenju ovom biljkom potrebno je obaviti detoksikaciju cijelog organizma, i to pročišćavanjem crijeva, uz odgovarajuću dijetu i odmor. Preporuka. Najbolje je preko liječnika nabaviti tablete naprstka i poslušati njegov savjet.

Simptomi trovanja. Mučnina, povraćanje, proljev, bolovi želuca, glavobolja, nepravilan i slab puls, tremor, nesvakidašnje vizije u boji, konvulzije...

Toksično ljekovito bilje - Mala mliječ

Ljekovito djelovanje. U pučkoj medicini sok mlječike rabi se za liječenje kožnih bolesti, kao što su osipi i razne tvorbe poput bradavica.

Sok jako nadražuje, izaziva crvenilo, mjehure i nekrozu tkiva, a ako dođe u dodir sa sluznicom oka može čak izazvati sljepilo.

Iako je jak otrov, u malim količinama uzima se za izazivanje povraćanja te za čišćenje crijeva.

Zapadna pučka medicina rabi malu mliječ za liječenje angine, bradavica, pa i onih na stopalu, upala u ustima, upala jednjaka.

Simptomi trovanja. Kod svih trovanja simptomi su uglavnom slični i nužna je brza liječnička pomoć, jer se mora isprati želudac. U slučaju trovanja mlječikom to je izuzetno važno, a za prvu pomoć, do dolaska liječnika, daju se drveni ugljen i mlijeko za izazivanje povraćanja. Ako sok dođe u oko valja ga brzo i temeljito neutralizirati ispiranjem oka.

Toksično ljekovito bilje - Bršljan

Ljekovito djelovanje. Bršljan je biljka izvanrednih ljekovitih svojstava, ali se mora koristiti uz najveći mogući oprez i pridržavanje uputa terapeuta. U unutarnjoj primjeni koristi se u liječenju oboljenja dišnih organa kao što su astma, hripavac, bronhitis, skrofula, grčeva kao što su spazmatički bronhitis i grčevi glatkih mišića, bolesti žuči, oboljenja krvnih žila, reumatskih oboljenja, oboljenja mjehura i mokraćnih putova, jakih i neredovitih menstruacija, bijelog cvijeta i krvarenja, vodenih bolesti, kroničnog katara pluća, želuca i crijeva, otrovanja pesticidima i posljedica radioaktivnog zračenja, kožnih oboljenja.

U vanjskoj primjeni bršljan se rabi za liječenje čireva i oteklina, teških opekotina, reumatskih teškoća, rahitisa, gihta, bolova različitih uzroka kao što su migrena, neuralgija i išijas, kožnih infekcija nakon uboda insekta ili ugriza otrovnih životinja, gnojnih rana koje teško zacjeljuju, otečenih nogu, škrofuloze, te za odstranjivanje ušiju, gnjida, grinja.

Svježi sok iz stabljike dobar je afrodizijak, a ušmrkan u nos liječi polipe. Bršljan je poznata biljka u kozmetici lica i tijela. Oblozi od lišća bršljana s uspjehom se primjenjuju u liječenju celulitisa i raznih kožnih nečistoća. Zgnječeni list u obliku kaše stavlja se na kurje oko. Smola koja curi iz starijeg stabla u pučkoj se medicini rabi kao afrodizijak.

Simptomi trovanja. Biljka može izazvati iritaciju kože koja je praćena crvenilom i svrabom, mliječni sok izaziva plikove na koži. Jedenjem plodova dolazi do pečenja u grlu, delirijuma, ukočenosti, ridanje, mučenje - muka, konvulzija, grčeva mišića, paralize, povraćanja, halucinacija i groznice. Jedenjem listova dolazi do jakog osipa kože.

Avokado

Strani nazivi su:

Engleski - Alligator Pear

Francuski - avocatier, avocado, avocadool

Njemački - Avocado

Slovenski - avokado

Talijanski - avocado

Avokado spada u voće a ne u povrće, jer pripada porodici Lovora - Lauraceae. Kao dobra i zdrava prirodna hrana sa 60 posto većim postotkom kalija od banane koristan je za održavanje dobrog zdravlja te za liječenje posljedica stresa, slabe ili jalove muške potencije - impotencije, što zasad znanost nije ni potvrdila niti porekla.

Također, ekstrakt listova, kore i sjemenki rabi se za razne aplikacije na koži kod upalnih stanja, raznih infekcija, osipa, iritacije, pojačava i izlučivanje kolagena, te priječi pojavu bora i starenja kože a koristi se i kod dijareje, dizenterije, za pojačano izlučivanje mokraćne kiseline te protiv kolesterola.

I ulje avokada rabi se za liječenje raznih kožnih tegoba, jer hrani grubu - suhu i pjegavu kožu, te za jačanje korijena kose, protiv bolova kod napadaja gihta, kao i za mazanje bolnih mjesta, a koristi se i kod dijareje, dizenterije, za pojačano izlučivanje mokraćne kiseline te protiv kolesterola.

List se rabi za liječenje kašlja, za jače izlučivanja žuči, za ublaživanje artritičnih bolova.

Avokado se preporučuje i u preventivi i u liječenju srčanih oboljenja kao i kod karcinoma.

Izvrsna je dijetalna hrana za osoba treće dobi, invalida, rekonvalescenata, slabašne djece, i to u obliku pirea od avokada.

U Gvatemali avokodo rabe za rast kose, odstranjivanje crijevnih parazita te kod dijareje. U Africi kao hranu za djecu (baby food). U kozmetičkoj industriji od avokada se priprema ulje koje je sastavni dio šampona za dječje kupke.

Kontraindikacije. Veća uporaba ekstrakta djeluje abortivno ili izaziva mjesečnicu.

Avokado je hrana rezervirana za raskošni ili, bolje reći, za skupi kraljevski stol. U Brazilu od avokada pripremaju razne kreme, na Filipinima sa šećerom i mlijekom kao napitak za doručak, a kao poklon pri vjenčanju daruje se u Južnoj Americi.

Avokado je dobar:

abortiv

adstrigent

afrodizijak

antibakterik

antibiotik

antidijaroik

antioksidans

antitusik

diuretik

mikocid

Uzgojite sebi vlastite biljne lijekove

Čak i vrtlarski početnici lako mogu uzgojiti korisno bilje jer ono ne zauzima puno mjesta, ne treba ga gnojiti, a otporno je na bolesti i štetnike.

Ljekovito bilje nije zahtjevno i lako se može uzgojiti prema uputama na vrećici sa sjemenjem. Još je jednostavnije kupiti malo veću biljku u lončiću te je presaditi na željeno mjesto. Također, možete u prirodi sakupiti sjeme samoniklog bilja i posijati ga u vrt. Neke biljke, poput ružmarina, kadulje, lavande i mirte, lako je razmnožiti reznicama. To se radi tako da se od sredine ljeta do sredine jeseni oštrim nožem ili skalpelom odreže mladica dugačka 10-15 centimetara. Reže se neposredne ispod lisnog čvora jer se ondje nalaze stanice koje potiču rast. Odaberu se zdrave, snažne mladice bez cvjetnih pupova. Potom se odrežu listovi s donje trećine stabljike. Reznice potom možete umočiti u med te umetnuti u posudicu napunjenu mješavinom za sadnju. Dobro zalijte i pokrijte plastičnom vrećicom kako bi se sačuvale vlaga i toplina. Svakih neko liko dana ih prozračite. Za nekoliko tjedana reznice će se ukorijeniti. Druga metoda jest da pripremljenu reznicu smjestite u čašu vode na mjesto s neizravnom svjetlošću i svakih nekoliko dana mijenjate vodu. Za tjedan, dva stvorit će se korijen, pa se reznica može posaditi u vrt ili u posudu. Bilje s puzajućim korijenjem, poput metvice, gaveza i sapunike, najlakše je razmnožiti tako da se biljka iskopa u proljeće ili jesen, a korijen se izreže na komade dugačke pet-deset centimetara pazeći pritom da svaki ima rastuće pupove. Potom se posade u posudu ili kompost.

Za biljni vrt u zatvorenom važni su osunčani prozor i zalijevanje

Mnoge vrste ljekovitog i začinskog bilja mogu uspijevati i na prozorskoj dasci. Posude s biljem treba svakodnevno pomalo zakretati kako bi svi dijelovi dobili istu količinu sunca i svjetla. Važno ih je i redovito zalijevati.

Kamenjari i kameni zidići "griju" biljke i pomažu im da rastu

Većini ljekovitog bilja najbolje će odgovarati sunčano mjesto zaštićeno od vjetra te pjeskovito tlo. Kamenjari i mjesta uz kamene zidiće najbolji su izbor. Kamen danju skuplja toplinu koje isijava noću te podiže temperaturu, što odgovara bilju.

Ljekovito i ukrasno bilje dobri su susjedi

Ljekovito bilje lijepo će izgledati u cvjetnjaku, ali i zaštititi druge biljke. Tako lavanda posađena ispod ruža tjera lisne uši, a tušanj čuva vlagu u tlu.

Sobna biljka koja ne služi samo za ukras

Aloja (aloe vera) uzgaja se kao i svaka druga sobna biljka. Gel istisnut iz listova liječi opekline, pomaže kod rana, ogrebotina, psorijaze, ekcema i čireva.

Lovor i ružmarin prezimljuju u kući

U hladnijim krajevima ružmarin, kadulja i lovor zimi se moraju unijeti u kuću. Starije biljke mogu prezimiti vani ako se pokriju slamom ili flisom.

Ljekovita biljka - Anis

Dobro poznato sredstvo za liječenje probavnih problema i olakšavanje grčeva također je korisno i protiv kašlja, a na glasu je i kao afrodizijak koji djeluje i na muškarce i na žene.

Anis (Pimpinella anisum, Apiaceae) već se stoljećima rabi za olakšavanje probave, dojenačkih kolika, napuhnutosti, podrigivanja i plinova u trbuhu. Zbog sposobnosti olakšavanja grčeva smatra se da može olakšati i menstrualne bolove. Anis također povećava izlučivanje sokova u crijevima pa time potiče rad probavnog sustava. Pospješuje iskašljavanje te je vrlo pogodan za liječenje bronhitisa, a liječnici biljem katkad ga rabe i protiv astme. Sjemenke anisa u narodnoj se medicini stoljećima rabe za olakšavanje porođaja, poticanje stvaranja majčina mlijeka te za reguliranje mjesečnice. Mljevene anisove sjemenke miješale su se s ribanom mrkvom kada bi se u djece pojavile gliste. Sjemenke anisa treba zdrobiti neposredno prije uporabe kako bi se oslobodili hranjivi sastojci, čije razine opadaju duljim izlaganjem zraku. Također je na glasu kao afrodizijak koji djeluje i na muškarce i na žene. Za poboljšanje okusa anis se dodaje pastama za zube i tekućinama za ispiranje usta. Od anisa se proizvode alkoholna pića kao što su grčki ouzo i francuski pernod. Također se često rabi za začinjanje kruha, kolača i slastica. Eterično ulje anisa ima atibakterijska, antigljivična i insekticidna svojstva. U vanjskoj uporabi nerazrijeđeno se ulje upotrebljava protiv ušiju, a kao mast za liječenje svraba. Sjemenke anisa prikupljaju se u jesen nakon cvatnje, suše se, a zatim ih treba spremiti na suho i tamno mjesto. Želite li uzgojiti anis, posijte sjeme u vrijeme kad biljka cvjeta, odnosno u kasno proljeće. Anis je otporna biljka kojoj najviše odgovara bogata i dobro drenirana pjeskovita zemlja. Najbolje će uspijevati na sunčanu ili blago zasjenjenu mjestu.

Upozorenje!

Nisu uočeni ikakvi štetni učinci. Ipak, neki sastojci anisa djeluju na hormonalni sustav, pa ga je sigurnije izbjegavati ako uzimate kakve hormonske preparate.

Lomljiva vrba

Salix fragilis

Kora vrbe osim trjeslovina sadrži i razne fenolne glikozide, među njima salicin koji je kemijski vrlo sličan glavnoj aktivnoj tvari aspirina (acetilsalicilna kiselina) i koji se u probavnom traktu razgrađuje u njegov predstadij. Salicilna kiselina snižava tjelesnu temperaturu, sprečava upale i ublažava bolove. Oparak (1-2 čajne žličice kore, ostaviti da odstoji 15 minuta) koristi se kod neuralgije i bolesti popraćenih vrućicom. Vrbina kora više ne igra neku posebnu ulogu kao ljekovito sredstvo jer se acetilsalicilna kiselina sintetički može lako proizvesti. Kora sličnih vrsta upotrebljavala se na sličan način.

Tisa

Taxus baccata

Iglice i sjemenke sadrže glikozide i nekoliko alkaloida. Jako su otrovni za ljude, posebno za životinje, oštećuju bubrege i izazivaju paraliziranost srčanog mišića. Homeopatija pripravke od iglica upotrebljava kod osipa na koži i oboljenja reume. Germani su od tise spravljali jako djelotvoran otrov za strijele. Aktivna tvar takso! iz kore tise obećavajuće djeluje kod terapije raka. Karmin crveni sjemeni ovoj (arilus) ne sadrži otrove i slatkastog je okusa s jakim trpkim okusom u ustima i zbog toga tisa i nije baš preporučljiva kao divlje voće.

Miloduh

Hyssopus officinalis

Biljka sadrži eterično ulje s pinenom i pinokapfenom te manje količine flavonoida, trijeslovina i gorkih vtari. Ljekovita svojstva biljke slična su kao kod kadulje i upotrebljavaju se na sličan način. Oparak (1-2 čajne žličice isitnjene zeleni/šačica, ostaviti da odstoji 5 minuta) je prikladan kućni lijek za grgljanje kod tegoba u grlu ili kod bronhitisa. Ugodna začinska aroma u kulinarstvu se upotrebljava za poboljšanje okusa jela od mesa i krumpira, i ne tako često uz salate, variva i jela od sira. Miloduh je preporučljiv i za mirisne bukete ili mirisne mješavine s mirišljavim listovima i cvijećem. Dekorativna biljka u vrtu mora biti na sunčanom, relativno suhom mjestu i mora se redovno obrezivati.

Ljekovita biljka - Miloduh

Dobričica

Glechoma hederacea

Biljka pri trljanju lagano neugodnog mirisa zbog prisutnih trijes! ovi na i gorkih tvari tradicionalno se upotrebljava kod proljeva, slabog apetita i pokvarenog želuca. Oparak (2- 3 čajne žličice isitnjene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 5 minuta) se može upotrijebiti za grgljanje kod upala ždrijela ili izvana kod slabijih ozljeda kože. Listovi sakupljeni u proljeće jako su aromatičnog okusa i njima se mogu začiniti salate od divlje zeleni, jela od krumpira, povrće ili jela od sira. Cvjetovi su dostupni samo insektima s dugim sisaljkama.

Ljekovita biljka dobričica

Divlja maćuhica

Viola tricolor

Saponini, flavonoidi i glikozidi biljke upotrebljavaju se u raznim gotovim pripravcima iznutra i izvana kod kroničnih oboljenja kože (seboroični dermatitis kod dojenčadi), također i u homeopatiji kod oboljenja kože i reumatskih tegoba. Oparak (1-2 čajne žličice/šačica, ostaviti da odstoji 10 minuta), pripremljen od iste količine zeleni divlje maćuhice, korijena maslačka, cvjetova lipe i plodova komorača, preporučljiv je kućni lijek kod prehlada i za čišćenje krvi. Biljka se zbog rijetkosti ne prikuplja u prirodi. Upotrebljava se uzgojena.

Divlja maćuhica