BUJAD - Pteridium aquilinum

Velika paprat, bujača, gorska paprat, orlova paprat, stelja, hostni praprot.

Višegodišnja biljka, visoka 50 do 150 cm. Veliki listovi su na veoma dugačkim jakim drškama koje su s donje strane ižlijebljene. Trokutastog su oblika i dvostruko do trostruko izdijeljeni.

Veoma je rasprostranjena po cijeloj zemlji, od nižih brda pa do visokih planina. Raste na više suhim mjestima u rijetkim, svjetlijim šumama, na proplancima, krčevinama, šumskim čistinama, na zapuštenim mladih izdanaka.

Podanak (podzemna stabljika) bujadi sadrži dosta velike količine škroba. Može se vaditi s jeseni ili krajem zime i mljeti u brašno, pa tako upotrebljavati kao dodatak sirovinama za spravljanje kruha ili se iz takve mase može ispiranjem izdvojiti škrob.

Ukusna i zdrava jela od ljekovitog bilja.

Toksično ljekovito bilje - Salata divlja

Ljekovito djelovanje. U pučkoj medicini rabi se kao dobro sredstvo za uspavljivanje kod nesanica, za umirivanje centra za kašljanje i sl.

Međutim, danas se zbog mogućeg trovanja u slučaju uzimanja malo većih količina, mliječni sok ne rabi, ali se koristi sirup od divlje salate i to za nesanicu, umirenje nervnog kašlja, umirivanje grčeva, protiv, bolova, stanja uzbuđenosti, liječenje seksualne pohotljivosti.

Tinktura od cijele biljke rabi se za umirivanje iritirajućeg kašlja, protiv nesanice.

Sjeme se rabi za dobar san, umirenje kod prevelikih uzbuđenja te se znalo reći da sjeme čovjeku oduzima volju i ljubav čineći ga pospanim i nevoljnim za bilo koju aktivnost. U nedostatku duhana pušilo se suho lišće salate divlje, ili se sakupljao sok i miješao sa suhim biljem. Na isti način tradicionalno se rabilo se i na zapadu.

Kontraindikacije. Trudnicama je zabranjeno je uzimanje većih doza salate divlje ma u kom obliku.

Simptomi trovanja. Znojenje, ubrzano disanje i rad srca, širenje zjenica, smetnje u vidu i sluhu, vrtoglavica, neusklađene kretnje tzv. ataksija, a zbog kljenuti srca može nastupiti i smrt.

Šipak ili divlja ruža

Plod divlje ruže bogat je vitaminima, pa se upotrebljava za jačanje imuniteta. Koristan je i u preventivi bubrežnih bolesti, osobito nakupljanja kamenaca, a mogao bi pomoći i kod artritisa.

Od divlje ruže (Rosa canina) u biljnoj se medicini najčešće rabi njezin plod, odnosno šipak, koji je pun vitamina C i B2 te antioksidanata. Zbog visokog sadržaja vitamina C pripravci od šipka služe kao sredstvo za jačanje imuniteta. Zbog toga se propisuju kao dodatno sredstvo tijekom liječenja i oporavka, a jačaju i otpornost na infekcije poput prehlade i gripe. Šipak sadrži i trjeslovine koje imaju sposobnost stezanja, što olakšava probleme s proljevom, osobito onim koji je izazvan groznicom. Pektini i organske kiseline iz šipka imaju diuretički učinak, a organske kiseline potiču izlučivanje probavnih sokova te tako ublažavaju gastritis. Novija su istraživanja pokazala da bi šipak mogao pomoći ublažavanju bolova i povećanju pokretljivosti zglobova zahvaćenih artritisom.

Čaj od šipka rabi se i kod upalnih procesa bubrega, osobito za sprečavanje novih oboljenja. Ljudi kod kojih lako dolazi do skupljanja pijeska i kamenaca u bubrezima ili mokraćnome mjehuru trebali bi dulje vrijeme piti čaj od šipka. Zbog kiselkasta okusa šipkov čaj je ugodno osvježenje kod bolesti s vrućicom. Sjemenke se u narodnoj medicini koriste kod kamenca, bolesti bubrega i mjehura, kod reume i uloga. Marmelada od šipka zimi je dobar dodatni izvor vitamina C. Divlja se ruža može uzgojiti iz reznica u vlažnom i dobro dreniranom tlu bogatom hranjivim sastojcima. Najbolje je odabrati neutralnu ili blago kiselu zemlju te sunčano mjesto. Zreli šipak bere se od lipnja do rujna, zatim se suši i drobi u sitnije dijelove.

Čaj od šipka

SASTOJCI: žličica zdrobljenog šipka, šalica kipuće vode

PRIPREMA. Žličicu zdrobljenog šipka sta-vite u šalicu kipuće vode. Pokrijte i ostavite da odstoji deset minuta, a zatim procijedite. Pijete li ga kao lijek za bolesti dišnih organa, zasladite ga medom, inače ne.

PRIMJENA: Popijte tri šalice na dan.

Šipkova rakija za jačanje imuniteta

SASTOJCI: 250 g šipka, 250 g šećera. litra lozovače s 45% alkohola, 250 g šećera

PRIPREMA: Šipak usitnite i stavite u staklenku od 1,5 I,prelijte lozovačom, dodajte šećer pa ostavite da odstoji deset dana na toplome mjestu. Povremeno promućkajte. Procijedite i ulijte u boce.

PRIMJENA: Oko 0,4 dl na dan.

OPREZ! Čaj od šipka nema nikakvih štetnih učinaka, pa ga se može piti i tijekom duljeg vremena.

Divlja maćuhica

Viola tricolor

Saponini, flavonoidi i glikozidi biljke upotrebljavaju se u raznim gotovim pripravcima iznutra i izvana kod kroničnih oboljenja kože (seboroični dermatitis kod dojenčadi), također i u homeopatiji kod oboljenja kože i reumatskih tegoba. Oparak (1-2 čajne žličice/šačica, ostaviti da odstoji 10 minuta), pripremljen od iste količine zeleni divlje maćuhice, korijena maslačka, cvjetova lipe i plodova komorača, preporučljiv je kućni lijek kod prehlada i za čišćenje krvi. Biljka se zbog rijetkosti ne prikuplja u prirodi. Upotrebljava se uzgojena.

Divlja maćuhica

Divlja ruža, pasja ruža

Rosa canina

Duguljasti, brašnasto-mekani šipci su nepravi, sočan, jagodast plod. Nastaju povećavanjem cvjetišta, a dlakave sjemenke zapravo predstavljaju prave oraščiće. Šipkov čaj (2-3 čajne žličice/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta) potiče izlučivanje mokraće i djeluje blago laksativno, te kod prehlada zbog bogatstva vitamina (posebno vitamin C). Pri spravljanju ukusne voćne kaše ili marmelade potrebno je pažljivo odstraniti sjemenke jer njihove bjelkaste kukaste dlačice koje ih okružuju izazivaju nadraženja u crijevima. Također se mogu koristiti i drugi zreli šipci ostalih prisutnih domaćih divljih ruža.

Divlji šipak ili pasja ruža

Divlja gorušica

Sinapis arvensis

U nadzemnim dijelovima biljke prisutni su glikozidi gorušičinog ulja ljutog okusa i karakterističnog mirisa. U današnje vrijeme druge vrste gorušice imaju puno jaču ljekovitu vrijednost, a od divlje gorušice se povremeno koriste mladi listovi pikantne arome. Koriste se prijesni i sitno isjeckani kao dodatak za salate, jela od sira, omlete ili sir začinjen biljkama. Od izmljevenih ili izmrvljenih svježih sjemenki zajedno sa malo soli, maslinovog ulja, meda i vinskog octa može se spraviti jako blagi začinski senf. Cvjetove bogate nektarom posjećuje veliki broj insekata, prije svega mali leptiri i kornjaši.

Maslačak

Maslačak (radić) spada u naše najraširenije korove i livadne biljke. Kao ljekovita biljka maslačak je poznat od davnina, a u medicini se i danas upotrebljava.

U proljeće je maslačak prva divlja salata. Bere se dok biljka ne procvate, jer tada nije previše gorka. Biljke koje rastu u hladu sočnije su, tečnije i manje gorke od onih koje su izložene suncu. U proljeće je naročito visok sadržaj vitamina C u mladom lišću i ima ga od 18 do 60 mg%. Sadržaj željeza u maslačku je veći nego u špinatu. Korijen maslačka u proljeće većinom sadržava gorku tvar, od sredine kolovoza do kraja rujna prevladava inulin, a u listopadu ima najviše tarakserina. Po tome je vidljivo da treba sabirali određeni biljni dio u određeno godišnje doba, ovisno o namjeni.

Ljekovito djelovanje maslačka je višestruko. Djeluje na poboljšanje u cjelokupnoj izmjeni tvari, te na čišćenje krvi. U vezi s tim koristan je kod liječenja kostobolje, reumatizma, kožnih ekcema, čireva, lijenosti crijeva, te kod smetnji u radu jetre i žuči. Preporučuje se kod šećerne bolesti zbog znatne količine inulina. Korijen utječe na sva izlučivanja iz tijela, naročito žuči. Otklanja zastoje, smetnje i nakupljanje sluzi, ima snagu rastvarani a, osvježenja. izlučivanje znoja i jačanja organizma. Pospješuje izlučivanje mokraće, a time iz tijela otklanja otrovne tvari koje čine tijelo umornim.

Maslačak je kralj samoniklog jestivog bilja, jer daje veoma jaku energiju. Njegov gorki korijen može se osušiti, samljeti u prah i od njega kuhati napitak sličan žitnoj kavi. Od korijenu se radi i dobar začin, tako da se pirja na malo ulja i zasoli misom. Korijen maslačku može se dodavati juhama od povrća, a kad se pirja u kombinaciji sa slatkim povrćem dobije se izvrsno jelo koje potpomaže rad jetre i čisti krv, te potiče rad srcu i tankog crijeva. Lišće maslačka dodaje se zelenim salatama, ali i juhama od povrća pri kraju kuhanja, a može se i pržiti u tijestu (tempura). Korijenje i cvjetovi također se mogu pržili u dubokom ulju. Cvjetni pupoljci mogu se kiseliti i upotrijebiti umjesto kapara u salatama, za ukrašavanje sendviča i kao začin.

Danas je ta samonikla biljka u mnogim zemljama, osobito romanskim, cijenjeno i omiljeno povrće. U nas se također prodaje na tržnicama kao ukusna, gorka proljetna salata koja jača apetit. U novije doba maslačak se počeo i uzgajati. Selekcijom je dobiveno nekoliko oblika s velikim listovima.

Kao i ostalo samoniklo jestivo bilje i maslačak treba brati i njegov korijen vaditi u čistoj prirodi što dalje od bilo kakvog onečišćenje. Zbog svestrane ljekovitosti maslačak treba konzumirati u umjerenim količinama. Jedenje prevelikih količina maslačka može izazvati proljeve i smetnje u srčanom ritmu. Mladi listovi, prije razvitka cvjetne stabljike, posve su bezopasni.