Žen šen

U svojoj bogatoj tradiciji liječenja ljekovitim biljem Kinezi su oduvijek žen šen rabili za liječenje svih svojih zdravstvenih tegoba od mentalnih i fizičkih do emocionalnih. Za njih je žen šen biljka koja krijepi, jača, vitalizira cijeli organizam te u konačnici pomlađuje pa se može rabiti za usporavanje prirodnog tijeka starenja.

U narodu je poznato da je žen šen dobar i siguran afrodizijak pa se u tom svojstvu i preporučuje, ali malo je znano da je žen šen veliki lijek za bolesti srca pa se preporučuje u liječenju žila i krvnog tlaka kojega, ako je visok snizuje, a niski povisuje, te pojačava cirkulaciju, u reguliranju masnoća u krvi i šećera, te kod slabokrvnosti, u liječenju bolesti jetre kao što su masna i otečena jetra, te povećana jetra i ciroza jetre, bolesti imunosustava, u liječenju živčanih bolesti i stanja anksioznosti te protiv nesanice, (glavobolja koje su posljedica takvih stanja, slabih živaca, neurastenije, neuroza, napetosti, akutnih stanja zabrinutosti ili brige za zdravlje u akutnim bolestima, stresa kojeg izvrsno regulira te štiti organizam od štetnih posljedica stresa, ujedno stvarajući obrambeni zid prema stresu; isto važi i za razna stanja anksioznosti koja graniče s panikom, smiruje agresivno ponašanje i držanje, utječe na to da organizam održava mentalnu i fizičku kondiciju).

Također reducira rizik od karcinoma, stimulira rad endokrine žlijezde, pomaže u liječenju reume i bolesti zglobova, otklanja kronični umor, potiče metabolizam i pospješuje bolju apsorpciju hranjivih sastojaka, od vitamina do minerala, potiče žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem na rad, pojačava trošenje masnih kiselina i izgaranje rezervnih masnih kiselina i to naročito kod sportaša, te pomaže kondicijskoj i psihofizičkoj relaksaciji i koncentraciji jer ubrzano nadoknađuje izgubljenu snagu, jača izdržljivost, te pojačava snagu dubine uzdisaja i izdisaja pa je koristan sportašima.

Preporučuje se, jednostavno rečeno, kod svih tegoba pa spomenimo još poboljšava vid, liječi glavobolju, probavne smetnje, koristi protiv povraćanja, mučnine, potiče i pojačava moždanu aktivnost, regulira endokrini sustav i hormonalne disfunkcije, pojačava izlučivanje adrenalina, potiče funkcije pluća, itd.

Listovi žen šena su dobar emetik i ekspektorant.

Prirodni preparati od žen šena mogu se naći u obliku praška, ekstrakta u kapsulama, kompresama, tabletama, u obliku tinkture te ostalih vrsta ljekovitih suplimenata kao dodataka hrani. Preparate treba uzimati prema preporuci proizvođača.

Anis

Engleska narodna izreka glasi: "Anis je tvoj jastuk koji te čuva od loših snova". Probajte popiti šalicu čaja od anisa prije spavanja i uvjerite se u istinitost ove izreke. Anis otvara, grije i jača želudac i druge probavne organe. Ljekovito djeluje na dva načina.

Prvo najpoznatije djelovanje je grijanje cijelog abdomena što pomaže kod želučanih bolova, kronične dijareje, kod povraćanja, mučnine, te dječjih želučano-crijevnih problema, uklanja vjetrove te se koristi kod nadimanja i grčeva koji nastaju od plinova nakupljenih u crijevima. Čaj od sjemena anisa izvrsno smiruje.

Drugo najpoznatije ljekovito djelovanje anisaje u liječenju bronhija. Eterično ulje anisa rastapa i omekšava sluz, a ujedno sprječava grčeve u najfinijim mišićima u najmanjim bronhijama. Djelotvorne tvari anisa koje se resorbiraju u bronhima izlučuju se preko sluznice bronhija, za razliku od drugih biljnih tvari koje se izlučuju preko i lijeva. Olakšano iskašljavanje u kojemu je i ispljuvak rjeđi, produkt je takvog djelovanja anisa na bronhije. U liječenju astme, bronhitisa, nesanice, gripe, prehlade i kašlja sjeme anisa je izvrsno pomoćno ljekovito sredstvo kojega u obliku rado piju i djeca.

Anis je i afrodizijak, pogotovo ako se kuha u vinu i zasladi medom.

Ovaj način pripreme anisa dobar je i za razna stimulativna djelovanja na rad bubrega i mjehura te za stvaranje mlijeka u dojilja, ali je zabranjeno anis rabiti za vrijeme trudnoće.

Čaj od anisa djeluje na pravilan rad žuči.

Dobro djeluje na peristaltiku i crijevnu mikrofloru te pomaže pri eliminaciji raznih parazita.

Eterično ulje anisa koristi se i za vanjsku uporabu te se, primjerice, uspješno primjenjuje kod uništavanja ušiju.

Žvakanje sjemena anisa potiče odstranjivanje glista kod djece, a djeluje i laksativno te otklanja loš okus i zadah iz usta.

U novije vrijeme anis se rabi u liječenju raka prostate, hepatitisa i ciroze jetre.

Najnovija istraživanja usmjerena su na djelovanje anisova ulja koje je slično djelovanju adrenalina, na mišićni sustav uključujući skeletni mišićni sustav i srce, kao i na stimulativno djelovanje na CNS (centralni nervni sustav), te na respiratorni sustav. Anis povećava broj leukocita u krvi.

Ulje anisa izvana rabimo kod ujeda insekata, za masažu čela kod glavobolje i sinusa te za inhalacije kod astme, bronhitisa i jakog kašlja.

U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd. Anis se koristi u kozmetici i u proizvodnji likera. U Makedoniji se od anisa pravi mastika, u Francuskoj pernod, u Grčkoj ouzo, u Turskoj raki. Kod nas je poznata aniseta, rakija sa sjemenom anisa. Zvjezdasti anis ili kineski anis (illicium anisatum), djeluje sedativno te pomaže kod nesanice, depresije otklanjajući loše misli i osjećaje.

Čičoka

Druga imena po kojima je čičoka poznata su divlji krumpir, jeruzalemska artičoka, gomoljasti suncokret, nahod, nahodnjak, slatki krumpir, topinambur, trtol i zemljina kruška.

Strani nazivi za čičoku su:

Engleski - Jerusalem Artichoke

Francuski - Helianthe tubereux, Topinambour

Njemački - Knollen-Sonnenblume, Erdbirne, Topinambur

Slovenski - laška repa, topinambur

Talijanski - Helianthe tubereux, Topinambour

Čičoka uz današnju uporabu ima mjesta i u budućnosti jer sadrži škrob i inulin. Kako je prema statistikama, svaki četvrti stanovnik ušao u rizičnu skupinu debelih ili pretilih osoba kojima prijete bolesti poput sve raširenijeg dijabetesa, čičoka će u prehrani sve više zamjenjivati krumpir koji sadrži škrob. Hrana je danas najvažniji čimbenik zdravlja, kako održivog dobrog zdravlja, tako i onog narušenog ili izgubljenog.

Čičoka ide u red dobrih i zdravih namirnica, pa je vrlo korisna u liječenju dijabetesa i pretilosti, jer polisaharid inulin, koji je najvažniji sastojak čičoke smanjuje razinu šećera u krvi. Inulin je sastavljen pretežno od fruktoze u kojoj se razgrađuje, a najviše ga ima u korijenu omana, cikorije i artičoke, te se rabi za proizvodnju fruktoze i kruha za dijabetičare. Čičoka je dobra u liječenju gihta i reumatskih bolesti, poput upale zglobova, artritisa i reumatoidnog artritisa, te kostobolje, bolesti želuca i crijeva, jer regulira probavu i odnos bakterija u crijevnoj mikroflori i jer uništava mnoge bakterije (Echerichia coli, Staphylococus sp., Candida sp., Clastridium perfringens,) te obnavlja crijevnu floru. Inulin je i probiotik koji u crijevima stimulira razvoj acidofila i bifido-bakterije, te pomaže obnavljanje crijevne mikroflore nakon uzimanja antibiotika.

Čičoka je dobra protiv alergija, naročito onih vezanih za pojedine namirnice, arterioskleroze, bolesti krvi i krvnih žila kao što su povišene masnoće i visoki tlak.

Inulin je vrlo djelotvoran u raznim dijetama, kod kardiovaskularnih bolesti, osteoporoze, dijabetesa, gojaznosti, u jačanju imuniteta, za pojačavanje potencije umanjene slabošću ili bolestima, za pojačano stvaranje muških spolnih stanica, tj. spermija, te za preveniranje raznih infekcija i zloćudnih oboljenja crijeva.

Ljekovito djeluju i ostali sastojci čičoke. Kalij djeluje na regulaciju tlaka, a fosfor koji osigurava normalno funkcioniranje prijenosa živčanih impulsa, nadoknađuje minerale i omogućuje apsorpciju željeza, magnezija, kalcija, cinka, te se preporuča kod osteoporoze, pojačava izlučivanje tekućine i hrani srčani mišić.

Da bi se što bolje iskoristila ljekovitost čičoke u dijetalnoj se recepturi preporuča korištenje sirovog gomolja čičoke, jer je sirov jestiv, te priprema juha. Pečena i pirjana jela općenito ne spadaju u dijetalnu prehranu, ali su preporučljiva za zdrave osobe.

Savijača od čičoke priprema se na isti način kao i savijača od krumpira.

Čičoka je dobar:

afrodizijak

antibakterik

antidijabetik

antisklerotik

dijetetik

diuretik

holagog

remineralizant

spermatogenik

stimulator

stomahik

tonikum

Prirodni afrodizijaci

Najbolji afrodizijaci koje ćemo naći u prirodi, biljnog su podrijetla. U svatom slučaju, među voćem i povrćem koje se može kombinirati za napitke, po učinku revitaliziranja spolnih apetita, najpoznatiji su:

Nar: Za Rimljane je ovo jesenje voće bilo simbol plodnosti i obilja. Afrodizijačka svojstva nara opisao je Plinije Stariji. U nekim dijelovima Latinske Amerike sok od nara koristi se kao ljubavni tonik i tonik za pomlađivanje.

Marelica: Od antičkih vremena ovo se voće povezuje sa spolnošću. Kinezi su marelicu povezivali sa ženskim spolnim organom, a Rimljani su njezino stablo povezivali s Venerom, božicom ljubavi.

Smokva: Užitak pri jedenju toga voća razni su autori opisivali kao senzualni užitak i orgiju za nepce. U nekim zemljama smokva se povezuje sa ženskim spolnim organom.

Koštice trešnje: Osim iznimnih pročišćujućih svojstava koje trešnje Imaju, njihove su koštice upotrjebljene kao lijek za nedostatak spolnog apetita i muške impotencije.

Badem: Već su se u XII. stoljeću bademu pripisivala afrodizijačka svojstva, ali i njegovim kombinacijama sa začinima. Tako su se pripremali eliksiri i ljubavni čajevi.

Celer: Homer je prvi opjevao afrodizijačka svojstva celera, biljke koju su Grci smatrah svetom i vjerovali da osnažuje mušku potenciju.

Rajčica: Poznate su već stoljećima po svojim afrodizijačkim svojstvima, možda i zbog visokog postotka kalija, minerala koji revitalizira živčani sustav.

Prirodni afrodizijaci

Upotreba biljaka kao afrodizijaka poznata je još iz starih vremena. Za mnoge biljke, za koje se prije mislilo da su njihova afrodizijačka svojstva tek naklapanja, je potvrđeno u novije vrijeme, odnosno znanstveno dokazano da one zaista u sebi sadrže svojstva afrodizijaka.

Biljke i proizvodi na bazi biljaka nisu afrodizijaci u doslovnom smislu te riječi, no ipak one djeluju. Važno je za spomenuti, biljke u sebi sadrže hranjive sastojke na prirodnoj bazi koje naš organizam lako probavlja, te koji djeluju na naš organizam tako da pojačavaju spolnu želju i mogućnosti.

Potrebno je znati da ukoliko čovjek želi imati zdrav seksualni život, treba da usvoji kvalitetnu, zdravu i uravnoteženu prehranu, pored toga što se liječi sa nekom od afrodizijačkih biljaka.

Većina spolnih poteškoća poput frigidnosti, steriliteta, impotencije i prerane ejakulacije može biti izvor teških napetosti koje ugrožavaju psihičko zdravlje osobe i njegov društveni život.

KAĆUN (Orchis morio) Fam. Orchidaceae

Popularni nazivi: kaćunak, vranak, gorov cvijet, svračji luk

Opis: Zeljasta višegodišnja biljka, visoka 25-40 cm, sa dobro razvijenom lukovicom. Stabljika je jednostavna, uspravna, listovi su duguljasti i kopljasti. Cvjetovi su ljubičasti i raspoređeni u cvast na kraju stabljike.

Staništa: Livade, pašnjaci, čestari.

Upotrebljivi dijelovi: Lukovica.

Aktivna svojstva: Sluzaste materije.

Sakupljanje: U jesen ili u proljeće.

Farmakološko dejstvo: Emoliens (za umekšavanje), antiinflamator (protiv zapaljenja), antidijareik (protiv proliva). Narodna medicina pripisuje ovoj biljci svojstvo afrodizijaka, preporučujući je kod smetnji u seksualnoj dinamici.

Terapijske indikacije: Katar crijeva, kolitis (upala debelog crijeva), dijareja (proljev), oporavak poslije bolesti.

Način upotrebe:

Dekokt: 2 g lukovice kuhati 3 minuta u 250 ml vode ili mlijeka. Zatim ostaviti da odstoji 10 minuta. Piti po 2-3 šalice dnevno.