ALPSKI SRČENJAK - Polygonum alpinum

Ima bijele cvjetove i duguljasto-kopljaste listove.

Raste na planinskim livadama i kamenjarima svih naših visokih planina. Listovi i sočni dijelovi stabljike sadrže vitamin C, proteine i dosta drugih materija.

Mogu da se upotrebljavaju za salatu, čorbe, variva i kao zamjena za čaj.

MALI SRČANIK — Polygonum viviparum

Višegodišnja biljka sa jajolikim ili kopljastim listovima.

Rasprostranjena je na svim našim većim planinama, a raste na planinskim livadama. Korijen sadrži dosta škroba i tanina i osušen i samljeven može da se koristi za spravljanje kaša, kao dodatak drugim krušnim sirovinama i slično.

Od korijena se kuha i ukusan čaj kao zamjena ruskom čaju.

SRČENJAK — Polygonum bistorta

Srčanik, trava od srdobolje, želudnjak, jermen, srčano zelje.

Listovi su mu širi, a u donjem dijelu sužavaju se u dršku. Cvjetna stabljika je dosta široka, a pri vrhu nosi klasastu cvast od sitnih ružičastih cvjetova. Ima oveći okruglasti podanak.

Rasprostranjen je u većem dijelu naše zemlje, po visokim brdima i planinama, a raste na vlažnim livadama i u uvalama, često u velikom mnoštvu.

Sasvim mladi listovi i stabljike mogu da se koriste kao salata, za čorbe i variva.

PLANINSKO ZELJE - Rumex alpinus

Planinska kiselica, alpsko zelje, alpski štavelj, pluštur, ravent, staglina ili ravet.

Višegodišnja zeljasta biljka sa snažnom stabljikom, koja može da naraste i do 2 m u visinu. Prizemni listovi su veoma veliki, a mogu biti dugački i do 50 cm i veoma široki, zaobljeno srcastog oblika.

Rasprostranjeno je skoro u cijeloj našoj zemlji, i to samo u planinskim predjelima od oko 1300 do blizu 2500 m nadmorske visine. Raste naročito na mjestima kuda se kreće ili zadržava stoka, oko planinskih pašnjaka, torova, katuna, zatim oko planinskih potoka i po drugim planinskim vlažnim mjestima, često u veoma velikoj količini, pokrivajući katkad u neprekidnom ćilimu površinu od po više hektara.

Sasvim mladi, još pomalo žućkasti listovi i mladi izdanci mogu da se upotrebljavaju za spremanje miješanih salata, za čorbe, variva, pirea, nadjeve i slično. Također mogu da se kisele kao kupus i da se ostavljaju za zimu. Beru se od ranog proljeća i u toku cijelog ljeta sve do kasne jeseni, budući da za sve to vrijeme izbijaju naknadni mladi listovi. Mogu da se upotrebljavaju bez ograničenja. Stariji listovi su kruti i pomalo gorki. Na mjestima na kojima se biljka javlja u velikoj količini jedan čovjek može u proljeće za jedan sat da nabere 5 kg upotrebljivih  listova i izdanaka.

U ljeto i u jesen skupljanje ide sporije, pošto moraju da se odaberu samo najmlađi listovi. Korijen sadrži škroba, nešto šećera, tanina i drugih materija. Može da se kuha i upotrebljava za jelo.

KOPRIVA — Urtica dioica

Porodica Urticaceae — koprive (žara, velika kopriva, žegavica, žgoča kopriva, kropiva).

Višegodišnja zeljasta biljka. Može da naraste i preko 100 cm u visinu. Stabljika je četvrtasta. Listovi su jajoliko-duguljasti, sa produženim šiljastim krajem, po ivici zupčasti.

S obe strane pokriveni su kratkim mekim dlakama. I stabljika i listovi obrasli su još i dužim, lomljivim dlakama punim kiseline koja žari i izaziva plikove na koži. Sitni, neugledni zelenkasti cvjetovi skupljeni su u razgranani grozdastu cvast pri vrhu stabljike ili njenih ogranaka. Cvjeta u junu i julu.

O ljekovitim svojstvima ove biljke pročitajte na linku.

Veoma je rasprostranjena u cijeloj našoj zemlji, od nizina do visokih planina. Raste po zapuštenim mjestima, kao korov pokraj putova, oko naselja, torova, kraj ograda, po šumama, močvarama, zapuštenim njivama i voćnjacima i na sličnim mjestima, često u velikom mnoštvu na jednom mjestu.

Mladi izdanci i listovi, kao i ovršci mladih stabljika mogu da se upotrebljavaju za spravljanje čorbi, variva, pirea, za nadjeve i sl., a također mogu da se prže na ulju ili masti. Isušeni i samljeveni u prah mogu da se čuvaju za kasniju upotrebu, a mogu i svježi da se konzerviraju na različite načine. Ne postoji opasnost da se zamijene sa nekom drugom škodljivom biljnom vrstom i mogu da se upotrebljavaju bez ograničenja.

Listovi se najviše upotrebljavaju u proljeće, ali i kasnije, pa i u jesen od naknadnih izbojaka. Na mjestima na kojima se kopriva javlja u većoj količini jedan čovjek može za jedan čas da nabere do 4 kg listova i sočnih ovršaka stabljike.

BUJAD - Pteridium aquilinum

Velika paprat, bujača, gorska paprat, orlova paprat, stelja, hostni praprot.

Višegodišnja biljka, visoka 50 do 150 cm. Veliki listovi su na veoma dugačkim jakim drškama koje su s donje strane ižlijebljene. Trokutastog su oblika i dvostruko do trostruko izdijeljeni.

Veoma je rasprostranjena po cijeloj zemlji, od nižih brda pa do visokih planina. Raste na više suhim mjestima u rijetkim, svjetlijim šumama, na proplancima, krčevinama, šumskim čistinama, na zapuštenim mladih izdanaka.

Podanak (podzemna stabljika) bujadi sadrži dosta velike količine škroba. Može se vaditi s jeseni ili krajem zime i mljeti u brašno, pa tako upotrebljavati kao dodatak sirovinama za spravljanje kruha ili se iz takve mase može ispiranjem izdvojiti škrob.

Ukusna i zdrava jela od ljekovitog bilja.