Sirup od bijelog sljeza

Korijen bijelog sljeza (500 g) oguliti te izrezati u sitne kocke i stavi u staklenku. Na to se nalije litra i pol vode i 100 g alkohola jačine 96%.

Smjesu držati na toplom mjestu 24 sata.

Boca se treba često promućkati. Nakon 24 sata se ocijedi, doda 1600 g šećera i kuha dok se ne ukuha na polovicu. Uzima se kavena žlica protiv lakšeg ispljuvka (šlajma) kašlja, plućnog katara i teškog disanja.

Bijeli jasen

Najpoznatija ljekovita djelovanja bijelog jasena odnose se na list i koru.

List (antireumatik, antigiht, diuretik, dijaforetik, detoksikant, katarik, laksativ, purgativ) bijelog jasena tradicionalno se priprema za liječenje bolesti bubrega i mjehura (upalna stanja, za otapanje kamenaca i pijeska, te za preventivno djelovanje protiv stvaranja kamenca, za čišćenje i pojačano izlučivanje mokraće itd).

Dobar je za liječenje želuca i crijeva (potiče probavni sustav, laksativno djelovanje - potiče crijeva na pražnjenje, slično djelovanje kao i sena), reumatskih tegoba, podagre ili gihta (kod otečenih zglobova, bolnih zglobova, vode u zglobovima, bolnih stanja gihta kod oteklina palca i jako bolnog palca itd.

Upotrebljava se i u liječenju vodenih bolesti (ascitis, tegobe sa vodom u nogama itd), te za proljetno čišćenje organizma, kao i za izradu jastučića ili ležaja za reumatične bolesnike (jastuk ili madrac napunimo sa listovima paprati i listovima bijelog jasena itd).

Kora drveta je staro ljekovito sredstvo protiv groznica te za to djelovanje navode i slično djelovanje kinina (bijeli jasen u nekim narodima Europe nazivaju i Evropski kininovac, te ga preporučuju kod svih vrsta infekcija bile one virusne ili bakterijske itd) za tegobe rada crijeva (nametnici-paraziti u crijevima, proljeva, dizenterije, raznog krvarenja itd), za sifilis, za otekline limfnih čvorova (skrofula) te kao lijek koji jača cijeli organizam (pijenje vina iz vrčeva koji su napravljeni od drveta bijelog jasena), za skidanje visoke temperature tijela, ako koru bijelog jasena kuhamo u vinu tada dobivamo jaki diuretski napitak koje tjera na učestala mokrenja, za sužavanje perifernih krvnih sudova te teške i dugogodišnje rane za čireve na nogama (ispiranje bolesnih mjesta i stavljanje obloga itd).

Bijeli sljez

Sveta Hildegarda je protiv glavobolje preporučivala ljekovite obloge od svježeg sljeza. Najviše ljekovitog učinka ima korijen bijelog sljeza, zatim list, te na kraju cvijet.

Izuzetna ljekovita svojstva i djelovanje vodenog ekstrakta od korijena ili lista sljeza pripravljenog hladnim postupkom dolaze do izražaja u liječenju unutarnjih sluznica (usta, ždrijela, želuca, pluća, crijeva, urinarnog trakta), dišnih, probavnih i mokraćnih sustava, plućnih bolesti, gnojnih procesa u ustima i upala u usnoj šupljini i grlu, kožnih tegoba.

U čaj od mješavine biljaka koje ljekovito djeluju na pluća, uvijek se dodaje i vodeni ekstrakt bijeloga sljeza. Od pripravaka radi se i klizma za Ispiranja crijeva.

Svi dijelovi bijeloga sljeza, list, cvijet, sjeme, korijen, pripremaju se na hladan način jer tako načinjeni pripravci imaju najjače protuupalno djelovanje.

Korijen bijelog sljeza (može i kombinacija korijena i lista), rabi se za liječenje probavnih organa - želuca i crijeva (slabog I osjetljivog želuca, hiperaciditeta, žgaravice, čira rta želucu, gastritisa, katara želuca, te kod oštećenja želučane sluznice uzrokovanih alkoholom, kavom, hranom, cigaretama ili lijekovima, zatim, katara crijeva, ulceroznog kolitisa, enteritisa, proljeva, slabog rada crijeva, Crohnove bolesti, zatvora, infekcije, nametnika i grčeva), respiratornih organa (astma, bronhitis, kronični bronhitis, emfizem, katar, tvrdokorne sluzi, infekcije, upale pluća, porebrica, katni dišnih putova, upala sluznica usta, grla i bronha, grča glasnica, promuklosti, kašlja, iritirajućeg kašlja i kašlja pušača, za liječenje nosa, sinusitisa, prehlade, hunjavice), i mokraćnih organa i putova (upalna stanja, nefritis, cistitis, infekcije, bakterije, katar mjehura, kamenci i pijesak u bubregu i mjehuru, teškoće u mokrenju, bakterijske infekcije mokraćnih kanala), bolesti kože i proširenih vena (upalnih procesa na koži, raznih nečistoća kože, osipa, lišaja, varikoznih i proširenih vena, čireva, opeklina, psorijaze), spolnih bolesti (kao što su početna upala sluznica i infekcije bakterijama).

Može se reći da postoje pravila za uporabu pojedinih dijelova bijelog sljeza u liječenju, pa se tako za digestivni sustav i bolesti kože rabi korijen bijelog sljeza, a za respiratorni i urinarni trakt list bijelog sljeza.

Uporaba soka i tinkture od bijelog luka u liječenju

Primjena bijelog luka u liječenju je široko rasprostranjena. Ovom prilikom vam donosimo neke savjete kako uz pomoć soka i tinkture od bijelog luka liječiti neka stanja.

Kod uboda insekta, ugriza psa, ujeda zmije za prvu pomoć na ranu nakapati sok ili tinkturu bijelog luka.

Kod bronhitisa, kašlja, gripe, prehlade uzimati tinkturu tri puta po 15-20 kapi u malo čaja.

Kod kožne bolesti (Lupus erythematodes) kapati na oboljelo mjesto sok ili tinkturu, te uzimati čaj za čišćenje krvi.

Kod raznih nečistoća lica, prištića i bubuljica trljati lice razrijeđenom tinkturom ili sokom.

Kod bolova u uhu nakapati nekoliko kapi soka bijelog luka pomiješanog s toplim maslinovim uljem.

Kod nesanice u čašu mlake vode ukapati 25 kapi tinkture od bijelog luka, pomiješati sa žlicom meda i popiti prije spavanja.

Protiv glista djeci se daje sok od bijelog luka s mlijekom, a odraslima tinktura tri puta po 20 kapi u čaju.

Kod nesvjestice dobro je trljati čelo tinkturom bijelog luka.

Kod šuge i krasta sokom od bijelog luka pomiješanim s jednakim dijelovima maslinovog ulja, mazati oboljela mjesta.

Kao što i sami možete vidjeti, bijeli luk je jako ljekovita biljka. Više o liječenju bijelim lukom pročitajte na ovom linku.

Toksično ljekovito bilje - Bijeli bun

Ljekovito djelovanje. U pučkoj medicini ova biljka ima dugu tradiciju, a rabi se za liječenje bolesti oka, naročito za širenje zjenice, bolesti živaca, naročito kod maničnih depresija, epilepsije, nesanica te bolesti želuca i crijeva. Također dobra je za liječenje kronično bolnih grčeva želuca, crijeva i čmara, trbušnih tegoba i bolova, viška želučane kiseline, čira na želucu i dvanaesniku, raznih rana na želucu i crijevima, zatvora, za smirenje proljeva, te za poticanje crijeva na rad, ženskih bolesti kao što su bolni grčevi maternice i vrata maternice, neuralgija, bolesti mokraćnog sustava odnosno grčeva mokraćnih organa i bolova, bolesti respiratornih organa, svih oblika astme, hripavca, tuberkuloze, znojenja kod tuberkuloze, bolesti jetre, žuči, žučnih kanala i bolnih grčeva žuči.

Bijeli bun liječi bolesti srca, Parkinsonovu bolest, trovanja, i to morfijem, muscarinom, opijumom i druga.

Zapadna pučka medicina bijeli bun rabi za liječenje bolova, bolesti živaca, bolnih grčeva općenito, te grčeva crijeva, želuca, urinarnog trakta, noćnog znojenja, očnih tegoba, Parkinsonove bolesti, prehlade, srčanih komplikacija, trovanja s morfijem, upalnih stanja, kao i za smirivanje i za stimuliranje nervnog sustava.

Kontraindikacije. Osobe oboljele od glaukoma i srčanih komplikacija ne smiju uzimati preparate bijelog buna ni u kojem obliku.

Cijela biljka - Herba Scopoliae - Uzima se:

srednja pojedinačna doza 0,05 grama

najveća pojedinačna doza 0,2 grama

najveća dnevna doza 0,6 grama

Simptomi trovanja. Suhoća usta, osjećaj pečenja, tegobe sa gutanjem i govorom, crvenilo kože, povišen očni tlak praćen s tegobama vida, jaka žeđa, veće količine izazivaju narkotičko djelovanje, depresiju, halucinaciju, delirij, te zastoj ili sprječavanje memorije.

Dud bijeli

Druga imena za bijeli dud su bijela murva, dudinja bela i murva bijela.

Strani nazivi su:

Engleski - White mulberry

Francuski - Murier blanc

Njemački - Weisser Maulbeerbaum

Slovenski - bela murva

Talijanski - gelso comune

Uporaba je ista kao i kod duda crnog.

Zapadna pučka medicina dud bijeli koristi u liječenju: astme, artritisa, bolnih stanja, očnih bolesti, bolesti crijeva, čirića i čireva u ustima, kašlja, sluznice i upale u ustima, slabosti organizma, za relaksiranje nervnog sustava. Hartwell tvrdi da sok duda bijelog liječi tumor grla, a koristi ga za liječenje afti, astme, bronhitisa, bolesti vrata, dispepsije, edema, epilepsije, groznice, glavobolje, hiperglikemije, hipertenzije, konstipacije, kašlja, melankolije, menoragije, nesanice, prehlade, proljeva, rana, tumora, vertiga, vodenih bolesti, ugriza zmije i upalnih stanja.

Bijeli dud je dobar:

adstrigent

analgetik

antiastmatik

antibakterik

antihelmetik

antireumatik

antitusik

dijaforetik

diuretik

ekspektorant

emoliens

hipoglikemik

hipotenziv

ofthalmik

purgativ

sedativ

tonikum

Ljekoviti sljez

Čajevi od crnog i bijelog sljeza uvijek se pripremaju u hladnoj vodi jer bi vruća uništila korisne sastojke. Obje biljne vrste bogate su sluzima te korisne za probavne i dišne putove.

Razlikujemo bijeli sljez (Althea officinalis)i crni sljez (Malva sylvestris). Djelovanje im je slično, no od bijelog se češće rabi korijen, a od crnog listovi i cvjetovi.

Bijeli sljez dobro je poznat po umirujućim i protuupalnim svojstvima, pa se često propisuje za smirivanje suhoga kašlja i liječenje drugih bolesti dišnih putova kao šio su upala grla i bronhitis. U vanjskoj upotrebi (kad se primjenjuje kao oblog) vrlo je učinkovit u liječenju nadmenoga zubnog mesa, čireva, akni i opeklina. Zbog visoke razine sluzi u korijenju bijelog sljeza ta biljka ima sposobnost smanjivanja upalnih procesa.

Istraživanja su pokazala i antiseptičko djelovanje bijelog sljeza te njegovu sposobnost da se bori protiv infekcija poticanjem rada imunosnog sustava u organizmu. Bijeli sljez može se uzgojiti iz sjemena. Posijte sjeme u proljeće u vlažnu zemlju na mjestu do kojeg dopire mnogo sunca. Korijenje se iskopava u jesen, i to dvije godine nakon početka uzgoja, a potom suši. Listovi se katkad beru ljeti za pripremu čajeva.

Crni sljez umirujuće djeluje na bronhije, pa se najčešće rabi za smirenje kašlja i bolesti bronhija. Također se može uzimati za smirivanje upala u probavnom traktu te za liječenje simptoma zatvora i katara debelog crijeva. U vanjskoj upotrebi crni sljez smiruje nadraženost kože i pomaže kod tegoba u ustima. Stoga se čaj od crnog sljeza može stavljati na desni djeteta za smirenje bolova kod nicanja zuba. Crni sljez sije se u kasno proljeće, na suncu ili u polusjeni. Rasle na dobro dreniranom tlu, čak i ako je siromašno hranjivima.

OPREZ! Uzimate li druge lijekove, prije uporabe bijelog sljeza posavjetujte se s liječnikom jer sljez može utjecati na njihovu učinkovitost.

Čaj od crnog sljeza protiv čira na želucu

SASTOJCI: 2 žličice listova i cvjetova sljeza, šalica vode

Prelijte sljez hladnom vodom i ostavite nekoliko sati. Prije upotrebe lagano zagrijte.

Ujutro i navečer, na prazan želudac, u razmacima i u manjim gutljajima popijte šalicu toplog čaja. Pritom pet minuta ležite na leđima, pet minuta na lijevoj strani, pet minuta na trbuhu i pet minuta na desnoj strani. To će obložiti želudac sluzima koje će ga zaštititi. Na isti se način može upotrijebiti i čaj od bijelog sljeza.

Čaj i kapi za nos od bijelog sljeza

SASTOJCI: žlica korijena bijelog sueza, 2 dl vode

Usitnjeni korijen prelijte hladnom vodom, namačite osam sati i procijedite. Pripremate li kapi za nos, stavite samo 50 mililitara vode. Svakog dana treba ih pripremati svježe. Pijte čaj u malim gutljajima. Kapi uzimajte nekoliko puta na dan - po tri, četiri kapi u svaku nosnicu.

Bijeli bor

U narodnoj medicini malo je biljaka za koje je poznato toliko pripravaka koliko ih poznajemo za vrste s igličastim listovima. Naši su ih preci u jednakoj mjeri primjenjivali i kod ljudi i životinja, u obliku sirupa, masti, pripravaka za utrljavanje, kupelji i čajeva.

PINI AETHEROLEUM: Hlapivo ulje dobiveno vodenom destilacijom iz svježih, mladih izbojaka bora mirise vrlo aromatično i ima sapunast, gorak okus. Među već desetinama poznatih sastojaka glavni su monociklički monoterpeni kao što su beta-felandren i limonen, slijede biciklički monoterpeni, kao što su alfa-pinen, karen, cimol i kamfor.

PINI PUMILIONIS AETHEROLEUM: Od svježih iglica i odrvenjelih grana planinskoga bora vodenom se destilacijom dobiva hlapivo ulje. Ima karakterističan miris po bornilacetatu, tj. grančicama smreke.

PICEAE AETHEROLEUM: Hlapivo ulje dobiva se vodenom destilacijom od mladih izbojaka i grančica različitih vrsta smreke i jele. Karakteristična je mirisa. Sadrži do 12% bornilacetata, alfa-pinen i beta-pinen, felandren i kadinen.

TEREBINTHINAE BALSAMUM: Smolaste izlučevine iz oštećenih debala i grana borovih stabala, koje se na zraku stvrdnu u žućkaste, lomljive smole snažna mirisa nazivamo terpentinom (Terebintbinae balsamum). Terpentin se dobiva tako da se u koru stabla urezu zarezi u obliku slova V. Potom se skuplja smola koja se na zraku brzo skrutne. Jedno drvo godišnje daje približno 4 kg terpentina.

TEREBINTHINAE AETHEROLEUM: Od smole drveta, odnosno terpentina različitih vrsta bora, smreka vodenom se destilacijom dobiva hlapivo terpentinsko ulje. Korisno je oko 25%, ostatak je kolofonij. Sastav terpentinova ulja različitih vrsta crnogorice raspoznaje se plinskom kromatografijom. Glavni je sastojak ulja najčešće alfa-pinen (do 90%) i ponešto beta-pinena. Svježe je destilirano ulje bezbojno. Ima karakterističan miris i oštar, prodoran okus. S vremenom postaje žućkasto i mutno. Takvo je ulje zbog autooksidacije izmijenjeno i nadražuje kožu. Kolofonij čine smolaste kiseline (do 90%), koje potječu iz diterpena. Koristi se kod izrade sintetskih lakova i u farmaceutskoj industriji, za izradu melema i masti. Podosta se često beru mladi izbojci bora i smreke (PINI ili PICEAE TURIONES) radi pripremanja čaja ili sirupa. Pritom moramo paziti da ne oštećujemo drvo. Neiskorištenu drogu koristimo za kupelji.

Stanište biljke i rasprostranjenost: Obični je bor rasprostranjen na pješčanim, stjenovitim, sunčanim obroncima, od nizine do planinskog pojasa. U primorju ga zamjenjuje crni bor (Pinus nigra Arnold).

Srodne vrste: Od svih vrsta crnogorice dobiva se smola terpentin, a iz nje se destiliraju eterična ulja, koja se međusobno razlikuju po sastavu i djelovanju.

Djelovanje bora i upotreba u liječenju: Borovo hlapivo ulje podražuje kožu. Ona pocrveni, a prokrvljenost je toliko potaknuta da koža postaje vruća. Koristimo ga kod reumatizma, uloga i kožnih bolesti kao što su akne, u obliku masti i pripravaka za utrljavanje u kožu. Vrlo snažno podražuje kožu pa ga često koristimo u gotovim pripravama, u kojima je njegova količina određena. Kod unutarnje primjene (3-5 kapi na kocki šećera) i pri inhalaciji ulje smanjuje izlučivanje bronhijalnih žlijezda i djeluje antiseptički. Njegova uporaba preporučljiva je kod katara bronhija i drugih plućnih bolesti, čak i kod tuberkuloze. Kupelji s iscrpinom iz borovih iglica pomažu kod reumatičnih i neuralgičnih tegoba. U narodnoj su medicini šumski radnici i radnici u kamenolomima osobito cijenili domaće masti za zacjeljivanje rana i kožnih naprslina načinjene od borova ili smrekina terpentina sa svinjskom masa.

Moguća neželjena djelovanja bora: Hlapivo ulje snažno podražuje kožu i uzrokuje sve stupnjeve upale, čak i oštećenja kože. Koristimo ga samo u razrijeđenu obliku. Njegov učinak iskušavamo samo na manjem dijelu kože na podlaktici. Kod unutarnje uporabe točno se pridržavamo uputa, jer prevelike količine hlapiva ulja uzrokuju nadraživanje sluznice želuca i crijeva te oštećenja bubrega. Terpentinsko ulje uvijek kupujemo u ljekarni i ne smijemo ga zamijeniti s terpentinskim uljem za razrjeđivanje boja.

Bijeli luk ili češnjak - Ljekovita svojstva

Odlična prevencija od sušice je doza od dva ili tri češnja bijelog luka sa slaninom i kruhom od prekrupe na dan.

Također, bijeli luk se preporuča se i nervno rastrojenim ljudima. Jedenje bijelog luka samo sa kruhom pospješuje mokrenje, a odličan je lijek i od vodene bolesti, bolova u trbuhu, proljeva te kao sredstvo za jačanje želuca.

Protiv kašlja, neuredne stolice, te za jačanje želuca i crijeva jede se bijeli luk istucan i pomiješan sa medom.

Protiv mokraćnog kamena treba piti vina u dozama od 1 do 3 čaše u kojem je kuhan bijeli luk.

Protiv trulosti u ustima kuha se bijeli luk u sirćetu (octu) i ovim se sirćetom grgota te se ispiru usta po 5 do 6 puta na dan.

Tucan i sa sirćetom pomiješan bijeli luk privija se na crni prišt. Iscijeđen sok pomiješan sa zejtinom liječi šugu i kraste, kada ih se dnevno maže po 3 do 4 puta.

Kada se u 1 litru sirćeta, najbolje jabukovog, kuhaju 2 do 3 poveće glavice bijelog luka sa 6 žlica meda, liječi se bol prsa, leđa, živčana glavobolja i živčana rastrojenost, pije se svako 1 do 2 sata po jedna žlica.

Dodatno o liječenju uz pomoć bijelog luka pročitajte na linku.

BIJELI JASEN (Fraxinus excelsior) Fam. Oleaceae

Popularni nazivi: veliki jasen, običan jasen, poljski jasen

Opis: Drvo visoko 10-30 m sa listovima raspoređenim u parovima (sa lijeve i desne strane i jednim neparnim na vrhu), koji se sastoje od 7-13 listića bez drške. Cvjeta prije nego što se listovi razviju, u aprilu-maju.

Cvjetovi su bez cvjetnog omotača. Plod je u obliku sjemenke.

Staništa: Raste po šumama, livadama, vlažnim mjestima.

Upotrebljivi dijelovi: Kora i listovi.

Aktivna svojstva: Manitol, inozitol, kvercetol, jabučna kiselina, gume, isparljivo ulje.

Sakupljanje: Kora sa mladih grana (do četiri godine starosti) i korenja se skida u aprilu-maju. Lišće se sakuplja u maju-junu. Ako se koristi odmah, sveže lišće se može brati u bilo koje doba godine. Sušenje se vrši u sjenci.

Način djelovanja: Sudorifik (pospješuje znojenje), holagog i holeretik (sredstva koja pomažu stvaranje i lučenje žuči), cikatrizant (za zarastanje rana), laksativ (sredstvo za pražnjenje crijeva), intestinalni antiinflamator (protiv zapaljenskih procesa u crevima), protiv kostobolje, reume, diuretik (izaziva mokrenje), adstrigens (steže sluzokožu).

Terapeutske indikacije: Holecistitis (upala žučnog mjehura), upala žučnih kanala, čir, crijevna oboljenja, dijareja (proljev), bubrežna oboljenja, kostobolja, reumatizam, kožne bolesti.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 kašičicu lišća dodati na 250 ml vruće vode i ostaviti da odstoji 3 minuta, a zatim procijediti. Piti 2-3 šalice na dan.

Dekokt: 50 g kore dodati na 1 litar vode, kuhati 4 minuta, a zatim ostaviti da odstoji 10 minuta. Piti 3 šalice dnevno. Dekokt je veoma djelotvoran kod kostobolje, reume i dijareje.

Liječenje bijelim lukom

Upotreba ove čudesne biljke, kako u vidu prehrambene namirnice, tako i kao ljekovitog sredstva protiv mnogih bolesti, stara je koliko i povijest ljudskog roda.

Arheološka otkrića pokazuju da se ova biljka nalazila na spisku gastronomskih i terapeutskih receptura Kineza, Egipćana, Feničana, Vikinga i Rimljana.

Nakon izlaska iz Egipta i teškog ropstva, tijekom četrdesetogodišnjeg lutanja pustinjom, izraelski narod se sa čežnjom prisjećao namirnice koja je imala čudesna ljekovita svojstva.

Dioskorid, ljekar grčkog porijekla, koji je bio u pratnji rimskih legija tijekom njihovih osvajanja, znao je za bijeli luk i koristio ga je sa velikim uspjehom u liječenju plućnih oboljenja i bolesti organa za probavu.

Povijest je zabilježila da je za vrijeme kuge u Srednjem vijeku, na hiljade ljudi podleglo ovoj nemilosrdnoj zarazi, dok su oni koji su koristili bijeli luk u svakodnevnoj ishrani, bili pošteđeni.

Ljekovita svojstva bijelog luka sadržana su u njegovom kemijskom sastavu, prvenstveno u derivatima koji sadrže sumpor (na primjer alicin je poznat po svom antibakterijskom djelovanju).

Među mnogobrojnim terapijskim svojstvima bijelog luka spomenimo sljedeća: diuretik (pospješuje mokrenje), ekspektorans (za iskašljavanje), antiateriosklerotik (protiv arterioskleroze), antiseptik (protiv klica), baktericid (ubija bakterije), antiparalitik (protiv paralize), hipotenzor (snižava krvni pritisak), hipoglikemijant (smanjuje nivo šećera u krvi), normalizira intestinalnu (crijevnu) floru, te poboljšava apetit.

Liječenje bijelim lukom moguće je primjenjivati na različite načine, ovisno od vrste oboljenja:

a)            Čaj od bijelog luka kod oboljenja dišnih i probavnih putova

b)            2 - 3 češnja prije jela kao okrepljujuće sredstvo za cio organizam, protiv arterioskleroze, bolesti digestivnog trakta (organa za probavu)

c)            Tinktura od bijelog luka, 3 x 20 - 30 kapi na dan, ili sveži sok, 20 kapi dnevno razblažen sa malo vode protiv hipertenzije (povišenog krvnog pritiska), kardiovaskularnih oboljenja (bolesti srca i krvnih sudova), arteriooskleroze

d)            U vidu inhalacije, protiv oboljenja respiratornog trakta (dišnih putova) - stavi se malo žara na jedan češanj bijelog luka.

Rak želuca - Zbog čega nastaje i kako da ga liječimo?

Široko rasprostranjena upotreba frižidera u Sjedinjenim Državama uvelike je smanjila broj slučajeva raka želuca u zapadnom svijetu. To je stoga što određena jedinjenja koja su prirodni sastojak namirnica mogu da se pokvare i postanu karcinogena ukoliko se namirnice ne drže na odgovarajuće niskoj temperaturi. Rak želuca je, međutim, još uvijek prilično česta pojava u Kini, gdje frižideri nisu uvijek obavezan dio domaćinstva, pogotovo po malim selima u ruralnim oblastima.

Postoje, pak, dokazi da vitamini, naročito antioksidanti, mogu da doprinesu smanjivanju rizika od raka želuca.

Antioksidanti — Američki i kineski naučnici su udruženim naporima istraživali djelovanje kombiniranih vitaminskih dodataka na rak (naročito na rak jednjaka i želuca) kod oko trideset hiljada stanovnika jedne ruralne oblasti u Kini. Nakon otprilike pet godina, istraživači su utvrdili da je kod ljudi koji su uzimali specifičnu antioksidantu vitaminsko-mineralnu kombinaciju (beta-karotin, vitamin E i selen) došlo do statistički značajnog opadanja u stopi smrtnosti, i to ne samo u slučajevima kada je u pitanju bio rak. Kod onih koji su uzimali kombinirani dodatak došlo je do smanjenja stope smrtnosti od svih tipova raka u iznosu od 1%, a kada je bila riječ o raku želuca, to smanjenje iznosilo je 21%.

Blokatori nitrosamina - Određeni aditivi koji se dodaju namirnicama prilikom prerade također su osumnjičeni kao uzročnici raka želuca. Na primjer, nitriti, aditivi koji se upotrebljavaju da bi se održale mesne prerađevine, kao što su slanina ili viršle, kombiniraju se sa aminokiselinama koje se nalaze u želucu i formiraju jedinjenja poznata kao nitrosamini, koji su visoko karcinogeni. Nitrosamini mogu da uništavaju DNK i dovedu do kancerogenih promjena u ćelijama.

Mnoge sasvim obične, svakodnevne namirnice koje Amerikanci konzumiraju u stanju su da umanje štetu koju nanose nitrosamini. Prije dvije godine, naučnici sa Kornelovog univerziteta objavili su podatke koji su svjedočili da konzumiranje zelenih paprika, ananasa, mrkve, jagoda i, naročito, paradajza, može da potisne formiranje nitrosamina kod ljudi. Mada je dobro poznato da ove namirnice sadrže mnogo vitamina C, koji sam po sebi umanjuje formiranje nitrosamina, istraživači su se namjerili da pronađu ono za što su osjećali daje još moćniji blokator nitrosamina nego što bi to mogao da bude sam vitamin C.

Istraživači sa Kornela identificirali su dva nova blokatora nitrosamina-p-kumarik i klorogeničnu kiselinu, koji osiguravaju oko četrdeset posto inhibitorske aktivnosti paradajza u odnosu na nitrosamine.

Bijeli luk — Bijeli luk je još jedan moćan razbijač nitrosamina. U jednoj studiji provedenoj Institutu za istraživanje raka u Pekingu, u razgovorima sa 564 pacijenta oboljelih od raka želuca i 1131 zdravim stanovnikom jedne kineske oblasti u kojoj je inače prisutna visoka stopa tog oboljenja, otkriveno je da je rizik za obolijevanje od raka želuca bio značajno manji kod onih koji su jeli mnogo povrća iz porodice Allium, odnosno sve vrste povrća poznate po svome oporom mirisu, u koje spadaju crni i bijeli luk, drobnjak, praziluk i vlasac. Sposobnost bijelog luka da inhibira formiranje nitrosamina potkrepljena je ispitivanjem koje je na Državnom univerzitetu u Pensilvaniji sprovedeno nad pacovima i čiji su rezultati pokazali da dodavanje bijelog luka u prahu u ishranu pacova izaziva značajno opadanje stope pojave raka.

Zeleni čaj - Strasne „čajopije" u Japanu također spadaju među one kod kojih je rizik obolijevanja od raka želuca smanjen. Nekoliko studija, koje su uspoređivale ishranu onih kod kojih je dijagnosticiran rak želuca i ishranu zdravih osoba, pokazalo je da ljudi koji piju zeleni čaj često i u velikim količinama imaju manju vjerojatnoću da obole od taka želuca. Istraživači nagađaju da jedinjenja u zelenom čaju mora da djeluju zaštitno u odnosu na nitrosamine.

Recept protiv raka na želucu

Antioksidanta kompleksna formula: Preporučujemo antioksidantu kompleksnu formulu koja uključuje alfa i beta-karotin, vitanim C, vitamin E i selen. Uzimajte dvije kapsule na dan, uz jelo.

Zeleni čaj: Pijte dvije do tri šalice zelenog čaja na dan (gledajte da bude oslobođen kofeina), ili uzimajte dodatak u vidu ekstrakta zelenog čaja (također bez kofeina), dva do tri puta na dan.

Bijeli luk: Jedna tableta od 500 mg sirovog, zrelog bezmirisnog bijelog luka na dan.