Prikazani su postovi s oznakom kancer. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom kancer. Prikaži sve postove

Ove stvari su kancerogene, izbacite ih iz upotrebe

Donosimo vam kratki popis kućnih kancerogenih tvari. Spomenuti proizvodi ne moraju nužno izazvati rak, no valja znati odakle vreba opasnost.


Brojni proizvodi koje koristimo u kući sadrže sastojke za koje se smatra da vjerojatno uzrokuju rak, da ne spominjemo one koji uzrokuju alergiju, astmu i druge bolesti.

Razni osvježivači zraka su jako opasni po naše zdravlje. Sladak miris u zraku često dolazi u paketu s naftalinom i formaldehidom, dvjema tvarima za koje se zna da su kancerogene. Pored toga, osvježivači u sebi sadrže i niz drugih toksičnih kemikalija. Ukoliko želite svjež miris u prostoriji u kojoj boravite, počnite s tim da se riješite uzročnika lošeg mirisa. To je uvijek bolje nego kamuflirati ga nekim drugim. Prvo pravilo protiv neugodnog mirisa jeste da češće zračite prostoriju. Budite redovni u čišćenju, a ako nešto ipak ima neugodan miris, tada vam preporučujemo da pokušate te mirise istjerati mineralom zeolitom, koji je poznat kao najboljih prirodni detoksikant. Prostorije možete osvježiti i pomoću eteričnih ulja koja su prirodna.

Drugi opasni proizvodi su boje za slikanje, materijali za izradu ukrasa i slični drugi materijali koji u sebi sadrže znatne količine olova i druge metale koji su štetni po naše zdravlje. Umjesto spomenutih proizvoda koristite boje na bazi biljaka. Koristite ljepila, boja i markere na bazi vode te izbjegavajte opasna otapala, poput onih u „gumenom cementu“ ili markerima koji sadrže aceton, heksan, heptan ili toluen.

Sredstva za održavanje automobila za naše zdravlje mogu biti štetna. Antifriz i tekućine koje sadrže etilen glikol iznimno su toksične, a nisu bolje ni one za čišćenje stakla. Nikad ne bi smjele biti nadohvat djeci koja bi, u slučaju da ih progutaju, mogla umrijeti. Staro motorno ulje također je opasno u dodiru sa kožom. Do zdravstvenih problema obično dolazi nakon dužeg izlaganja. Ako već koristite sredstva za podmazivanje i održavanje automobila, držite ih pod ključem, a ostatke bacajte na odgovarajuća mjesta (odlagališta) s opasnim otpadom.

Odjeća sa kemijskog čišćenja. Kemijske čistionice obično koriste tonu kemikalija kao što su perkloroetilen (tetrakloroetilen), naftalen, benzen, formaldehid i trikloroetilen, a svi su karcinogeni. Ova kemijska isparavanja mogu ostati na odjeći danima. Zato budite svjesni kakvom se riziku izlažete i dobro razmislite sljedeći put kada budete odlučivali dali odjeća baš mora ići u kemijsku čistionicu.

Opasna su i sredstva protiv buha. Izbjegavajte pesticide na bazi lindana. U nekim zemljama proglašeni su karcinogenim sredstvom.

Boje i lakovi. Neki hlapljivi organski sastojci (HOS ili VOCs) koji se koriste u bojama poznati su kancerogeni. Osim toga, boja može godinama nakon nanošenja pomalo isparavati sa zidova. Nikad ne koristite boje koje sadrže hlapljive organske sastojke. Uvijek se raspitajte o manje toksičnim bojama.

Kuglice naftalina. Užasava vas miris naftalina? To je jasan znak koji vam šalje tijelo: loše, loše, loše! Udisanjem naftalina u biti udišete insekticid. Naftalin sadrži gotovo 100 procenata naftalena, koji je karcinogen, ili paradiklorobenzena, otrovne tvari. Mnogi ljudi protiv moljaca koriste lavandu, sušeni duhan i druge prirodne tvari.

Sredstva za čišćenje ne sadrže sva kancerogene tvari, no većina je sumnjiva. Sredstva protiv plijesni često sadrže formaldehid. Radije pokušajte prirodnim pristupom kao na primjer pomoću octa i ulja čajevca.


Rak želuca - Zbog čega nastaje i kako da ga liječimo?


Široko rasprostranjena upotreba frižidera u Sjedinjenim Državama uvelike je smanjila broj slučajeva raka želuca u zapadnom svijetu. To je stoga što određena jedinjenja koja su prirodni sastojak namirnica mogu da se pokvare i postanu karcinogena ukoliko se namirnice ne drže na odgovarajuće niskoj temperaturi. Rak želuca je, međutim, još uvijek prilično česta pojava u Kini, gdje frižideri nisu uvijek obavezan dio domaćinstva, pogotovo po malim selima u ruralnim oblastima.

Postoje, pak, dokazi da vitamini, naročito antioksidanti, mogu da doprinesu smanjivanju rizika od raka želuca.

Antioksidanti — Američki i kineski naučnici su udruženim naporima istraživali djelovanje kombiniranih vitaminskih dodataka na rak (naročito na rak jednjaka i želuca) kod oko trideset hiljada stanovnika jedne ruralne oblasti u Kini. Nakon otprilike pet godina, istraživači su utvrdili da je kod ljudi koji su uzimali specifičnu antioksidantu vitaminsko-mineralnu kombinaciju (beta-karotin, vitamin E i selen) došlo do statistički značajnog opadanja u stopi smrtnosti, i to ne samo u slučajevima kada je u pitanju bio rak. Kod onih koji su uzimali kombinirani dodatak došlo je do smanjenja stope smrtnosti od svih tipova raka u iznosu od 1%, a kada je bila riječ o raku želuca, to smanjenje iznosilo je 21%.

Blokatori nitrosamina - Određeni aditivi koji se dodaju namirnicama prilikom prerade također su osumnjičeni kao uzročnici raka želuca. Na primjer, nitriti, aditivi koji se upotrebljavaju da bi se održale mesne prerađevine, kao što su slanina ili viršle, kombiniraju se sa aminokiselinama koje se nalaze u želucu i formiraju jedinjenja poznata kao nitrosamini, koji su visoko karcinogeni. Nitrosamini mogu da uništavaju DNK i dovedu do kancerogenih promjena u ćelijama.

Mnoge sasvim obične, svakodnevne namirnice koje Amerikanci konzumiraju u stanju su da umanje štetu koju nanose nitrosamini. Prije dvije godine, naučnici sa Kornelovog univerziteta objavili su podatke koji su svjedočili da konzumiranje zelenih paprika, ananasa, mrkve, jagoda i, naročito, paradajza, može da potisne formiranje nitrosamina kod ljudi. Mada je dobro poznato da ove namirnice sadrže mnogo vitamina C, koji sam po sebi umanjuje formiranje nitrosamina, istraživači su se namjerili da pronađu ono za što su osjećali daje još moćniji blokator nitrosamina nego što bi to mogao da bude sam vitamin C.

Istraživači sa Kornela identificirali su dva nova blokatora nitrosamina-p-kumarik i klorogeničnu kiselinu, koji osiguravaju oko četrdeset posto inhibitorske aktivnosti paradajza u odnosu na nitrosamine.

Bijeli luk — Bijeli luk je još jedan moćan razbijač nitrosamina. U jednoj studiji provedenoj Institutu za istraživanje raka u Pekingu, u razgovorima sa 564 pacijenta oboljelih od raka želuca i 1131 zdravim stanovnikom jedne kineske oblasti u kojoj je inače prisutna visoka stopa tog oboljenja, otkriveno je da je rizik za obolijevanje od raka želuca bio značajno manji kod onih koji su jeli mnogo povrća iz porodice Allium, odnosno sve vrste povrća poznate po svome oporom mirisu, u koje spadaju crni i bijeli luk, drobnjak, praziluk i vlasac. Sposobnost bijelog luka da inhibira formiranje nitrosamina potkrepljena je ispitivanjem koje je na Državnom univerzitetu u Pensilvaniji sprovedeno nad pacovima i čiji su rezultati pokazali da dodavanje bijelog luka u prahu u ishranu pacova izaziva značajno opadanje stope pojave raka.
Zeleni čaj - Strasne „čajopije" u Japanu također spadaju među one kod kojih je rizik obolijevanja od raka želuca smanjen. Nekoliko studija, koje su uspoređivale ishranu onih kod kojih je dijagnosticiran rak želuca i ishranu zdravih osoba, pokazalo je da ljudi koji piju zeleni čaj često i u velikim količinama imaju manju vjerojatnoću da obole od taka želuca. Istraživači nagađaju da jedinjenja u zelenom čaju mora da djeluju zaštitno u odnosu na nitrosamine.

Recept protiv raka na želucu

Antioksidanta kompleksna formula: Preporučujemo antioksidantu kompleksnu formulu koja uključuje alfa i beta-karotin, vitanim C, vitamin E i selen. Uzimajte dvije kapsule na dan, uz jelo.

Zeleni čaj: Pijte dvije do tri šalice zelenog čaja na dan (gledajte da bude oslobođen kofeina), ili uzimajte dodatak u vidu ekstrakta zelenog čaja (također bez kofeina), dva do tri puta na dan.
Bijeli luk: Jedna tableta od 500 mg sirovog, zrelog bezmirisnog bijelog luka na dan.

Rak kože


Ova vrsta raka je najčešća medu muškarcima i ubrzano postaje velika prijetnja za oba spola. Pošto muškarci u prosjeku provode na suncu dvostruko više vremena nego žene, predstoji im i mnogo veća mogućnost da umru od melanoma, najsmrtonosnije forme ovog oboljenja, nego što je to slučaj sa ženama. U stvari, učestalost melanoma kod muškaraca i kod žena je u izraženom porastu posljednjih godina, i nema spora o razlogu za to: gotovo svi se slažu da pretjerano izlaganje suncu može da dovede do raka kože.

Rasprostranjeno je uvjerenje da sunčevi ultraljubičasti zraci mogu da povećaju proizvodnju slobodnih radikala, koji su potom u stanju da unište zdrave ćelije i pretvore ih u kancerozne. Kreme sa zaštitnim faktorima mogu da filtriraju štetne UVA i UVB zrake i da spriječe opekotine od sunca, ali mnogi istraživači vjeruju da je i najmanja preplanulost kože znak oštećenja i da izlaganje suncu treba da bude maksimalno ograničeno.

Antioksidansi — Neke studije također navode na pomisao da antioksidanti, bilo oni iz namirnica, ili oni u formi dodataka, mogu da umanje rizik od raka kože. Na primjer, jedno ispitivanje koje je nedavno sprovedeno u Australiji pokazalo je značajan inverzan odnos između rizika od dobivanja raka kože i konzumiranja povrća kao što su artičoka, bundeva, prokelj, kupus i prokule. Ove namirnice sadrže nekoliko različitih tipova karotenoida, među koje spadaju alfa-karotin, beta-karotin i vitamin C, koji su poznati antioksidanti.

Uz to, istraživači Odjeljenja za nauku o ishrani, sa Univerziteta države Alabame, u Birmingemu, sproveli su neke laboratorijske testove da bi odredili djelovanje antioksidantnih hranljivih sastojaka na rak kože. Rezultati ukazuju na to da povećane oralne doze vitamina E i glutationa smanjuju rizik od raka kože kod pacova.

Drugi potentni antioksidant širokog spektra jeste ekstrakt grožđanog sjemena, koji sadrži jedinjenja zvana proantrocijanodini. Proanrrocijanodini su moćni antioksidanti, koji se nalaze u vinu i soku od grožđa.
Smanjite unošenje masnoća — Ishrana bogata masnoćama također može da ima udjela u povećanom riziku od obolijevanja od raka kože. To je teorija koju su razvili istraživači u Medicinskom centru za pomoć veteranima „Teksas" u Hjustonu, koji kažu da ishrana sa niskim sadržajem masnoće umanjuje rizik od ozlijeda koje dovode do najrasprostranjenije vrste raka među odraslim bijelcima u Sjedinjenim Državama.

Savjet za sprečavanje raka kože

Uvijek koristite djelotvornu zaštitu od sunčevih zraka (zaštitni faktor neka je bar petnaest), kada se nalazite napolju.

Recept protiv raka kože

Antioksidanta kompleksna formula: Da biste se zaštitili od raka kože, preporučujemo sveobuhvatnu antioksidantu formulu koja sadrži alfa i beta-karotin, vitamin C, vitamin E, selen, ekstrakt grožđanog sjemena i ekstrakt zelenog čaja.

Rak prostate - Što je i kako se liječi?


Rak prostate je druga po učestalosti vrsta raka kod muškaraca (rak kože je na prvom mjestu) i veoma je zabrinjavajuća činjenica da broj slučajeva izgleda da raste. Prostata je mala žlijezda veličine oraha, smještena između bešike i penisa, iznad rektuma. Kod više od dvije stotine hiljada muškaraca se svake godine ustanovi rak prostate, a odgovoran je za blizu četrdeset hiljada smrtnih slučajeva godišnje. (Brojčani podaci odnose se na područje SAD-a.)

Rizik od pojave raka prostate uvelike raste s godinama starosti. Rijetko se javlja kod muškaraca mlađih od pedeset godina, a neka prosječna starost u kojoj se najčešće pojavljuje iznosi sedamdeset dvije godine. Uzrok raka prostate je nepoznat, ali neprestana istraživanja otkrila su intrigantnu povezanost između te bolesti i načina ishrane. Studija objavljena u „Žurnalu Nacionalnog instituta za rak" (1993), izvještava o rezultatu istraživanja kojim je mjeren odnos između ishrane bogate masnoćama i raka prostate. Za ukupan unos zasićenih masnoća utvrđeno je da se nalazi u direktnoj relaciji sa rizikom od uznapredovanog raka prostate. Do ove asocijacije dovele su prvenstveno masti životinjskog porijekla. Zanimljivo je da crvena mesa koja imaju visok sadržaj zasićenih masnoća, predstavljaju grupu namirnica sa najjačom pozitivnom asocijacijom u odnosu na poodmakli rak. Masnoće iz mliječnih proizvoda, sa izuzetkom maslaca, i one iz ribe, nisu povezane sa rizikom. Rezultati podržavaju hipotezu da su masnoće životinjskog porekla, naročito one iz crvenog mesa, povezane sa povećanim rizikom od uznapredovanog raka prostate.

Likopen — Karotenoidi su jedinjenja koja voću i povrću daju boju, a za mnoga od njih se vjeruje da imaju antikancerozna svojstva. Na primjer, jedan član porodice karotenoida, likopen, može da pomogne u prevenciji raka prostate. Likopen se nalazi u mnogim vrstama voća i povrća, a paradajz, lubenice I palmino ulje su naročito dobri izvori. Sada je dostupan i u vidu dodatka. Nedavno su istraživači sa Univerziteta u Harvardu izvijestili da muškarci koji nedjeljno konzumiraju bar deset porcija obroka baziranih na paradajzu, u veoma velikoj meri smanjuju kod sebe rizik od razvoja raka prostate, pa oni nagađaju da likopen može da bude taj zaštitni faktor. U jednoj drugoj studiji, njemački istraživači su nedavno utvrdili da likopen može da smanji oštećenja uslijed djelovanja slobodnih radikala na ćelijama izloženim kemikalijama koje doprinose stvaranju slobodnih radikala.

Lutein - Lutein je još jedan član porodice karotenoida sa moćnim antioksidantnim svojstvima. Ima ga mnogo u povrću zelene boje, kao što su spanać, kelj i prokelj. Budući da mnogi muškarci ne konzumiraju redovno ove namirnice, preporučujemo uzimanje dodataka luteina.

Rak - Što je rak i kako protiv njega?


Ima mnogo različitih vrsta raka, ali, u osnovi, svi oblici ove bolesti uključuju abnormalno razmnožavanje ćelija. Da biste razumjeli šta je to rak i zbog čega predstavlja takvu prijetnju, tražim od vas da zamislite svoj organizam kao veliku tvornicu koja zapošljava milijarde radnika: u ovom slučaju, radnici su svaka pojedinačna ćelija. Ćelije su tegleći konji organizma, sastavni su dijelovi praktično svih tjelesnih funkcija. Tokom našeg života, ćelije neprestano rastu, obnavljaju se, transformiraju unesenu hranu u energiju i popravljaju štetu nanesenu organima i tkivima organizma. Srž ove aktivnosti jeste smrt i regeneracija miliona ćelija svakog dana. Normalne ćelije se umnožavaju i razlikuju po specijaliziranim individualnim vrstama programiranim za izvođenje specifičnih zadataka unutar određenih tjelesnih sistema. Na primjer, ćelije pluća imaju određenu ulogu u disanju, dok su ćelije srca dizajnirane tako da održavaju neprekidno kucanje ovog vitalnog organa. Unutar ovih sistema, ćelije „gledaju svoja posla", što znači da se svaka ćelija pridržava svog mjesta, veličine i odgovornosti. Kancerozni proces počinje zastranjivanjem jedne ćelije, koja doživljava mutaciju, to jest, podleže promjeni i počinje divlje da se umnožava. Ove „loše" ćelije zaboravljaju na svoju namjenu i, rastući, ugrožavaju susjedne grupe ćelija, lišavajući ih dragocjenih hranljivih sastojaka. Ukoliko se dozvoli da ove abnormalne ćelije nesputano rastu, one naposljetku poubijaju zdrave ćelije, uništavajući tako kompletne sisteme važnih organa. Da se vratimo na analogiju sa velikom tvornicom: to je kao kada bi jedna grupa radnika sa montažne trake krenula da zauzima druge dijelove te trake, ne dozvoljavajući radnicima koji na njima rade da obavljaju svoj posao. U stvarnom životu, montažna traka bi na kraju bila zatvorena i ne bi više radila. U vašem tijelu, rak svojim rasprostiranjem može da napadne različite sisteme organa, čineći nemogućim normalno funkcioniranje vašeg organizma.

Zašto i kako ove kancerozne ćelije podivljaju, jeste pitanje vrijedno 64.000 dolara. Postoji mnogo teorija o tome zašto ćelije postaju maligne (zloćudne), ali tek nekoliko konkretnih odgovora. Znamo da su neki tipovi raka nasljedni. Kod žena, na primjer, gen poznat kao BRAC 1 i 2, identificiran je kao pokazatelj povećanog rizika od raka dojke, a isti taj gen povezuje se i sa rakom prostate kod muškaraca. Međutim, za većinu slučajeva raka se vjeruje da nemaju veze sa genetskim nasljeđivanjem. U stvari, Nacionalni institut za rak procjenjuje da je najmanje polovina svih slučajeva raka prouzrokovana faktorima iz životne sredine, kao što su pušenje, prekomjerno piće, ishrana i način života. Ono što je naročito intrigirajuće jeste činjenica da je tokom posljednjih pet godina sprovedeno veoma mnogo istraživanja posvećenih ulozi koju razne vrste namirnica i dodataka mogu da imaju u držanju raka na odstojanju.

Hrana kao lijek - Postoje novi, uzbudljivi dokazi o tome da vitamini, minerali i jedinjenja koja su prirodan sastojak voća i povrća, fitohemikalije, mogu da spriječe mnoge različite bolesti, uključujući i razne oblike raka. (Za više informacija, upućujemo vas na Eri Mindelovu ishranu kao lijek, izdanje „Fajersajda" 1994.) Na primjer, mnoge namirnice sadrže prirodne antioksidante koji mogu da doprinesu zaštiti od kancerogenih elemenata u našoj životnoj sredini, koji podstiču formiranje slobodnih radikala u organizmu. Kao što sam već ranije objasnio, slobodni radikali su nestabilni atomi kisika koji se spremno vezuju za druge atome. Kad se slobodni radikali vežu sa drugim atomima, emitiraju energiju koja može da nanese štetu zdravim ćelijama i navede ih na mutaciju. Postoje dvije vrste antioksidanta, neki se umiješaju u različitim stadijima kako bi spriječili formiranje slobodnih radikala, dok drugi, zvani skupljači otpada slobodnih radikala, pročešljaju sve ono što bi slobodni radikali mogli da pronesu kroz organizam prije nego što uspiju time da mu nanesu štetu. Za duhanski dim, zagađivače, rastvarače i pesticide se vjeruje da doprinose formiranju slobodnih radikala. Armija antioksidanta puna je poznatih imena, kao što su vitamin C, vitamin E, selen, cink i bakar, kao i neka jedinjenja sa nazivima egzotičnog prizvuka, kao što su likopen i lutein, oba članovi porodice karotenoida, grupe koja sadrži više od 600 jedinjenja koja se u prirodnom stanju nalaze u voću i povrću. U namjeri da prirodnim putem uzimate što više antioksidanta, dnevno morate da konzumirate bar pet obroka koji sadrže voće i povrće. (Kada je riječ o voću, kao jedan obrok uzima se voćka srednje veličine ili 2 decilitra sveže pripremljenog voćnog soka. Što se tiče povrća, jednim obrokom smatra se šalica sirovog lisnatog povrća ili 2 decilitra soka od povrća). Mnogi antioksidanti kojih ima u namirnicama sada su dostupni i u formi dodataka. Vjerujemo da bi svako trebalo da uzima jedan vitaminsko-mineralni dodatak sa antioksidantima, širokog spektra, koji sadrži alfa i beta-karotin, vitamine C i E, selen i glutation, aminokiselinu. Uz to, u zavisnosti od vaših godina, spola, osobne medicinske povijesti i genetskog nasljeđa, možda ćete htjeti da dodate toj kombinaciji određene dodatke koji mogu da pomognu u prevenciji specifičnih oblika raka.

Google oglasi

Popularni postovi zadnjih 7 dana

Google oglasi