Crveni luk i njegova ljekovitost

Poznat je kao staro kućno sredstvo, kao začin ali i kao ljekovita biljka. Crveni luk je odličan protiv bolova u maternici, trbuhu i želucu.

Za primjenu možete oprobati kuhani luk u mlijeku koji se pije topao po 2 do 3 šalice dnevno. U slučaju upaljenih, suznih i krmeljavih očiju, sa 'oteklim' vjeđama treba 5 do 6 puta dnevno oči ispirati crvenim lukom kuhanim u mlijeku, uz dodatak od jedne žlice meda na jednu šalicu mlijeka. Kada se luk kuha u mlijeku i djeci daje natašte i navečer prije spavanja 4 do 5 žlica, on izgoni gliste.

Kada stane mokraća, kuha se luk u vodi sa dosta meda i pije se svako 2 sata po 3 do 4 žlice.

Protiv vodene bolesti izvrsno je sredstvo kada se kuha crveni luk sa jednom do dvije male grančice ružmarina u pola vina i pola vode i od ovog vina pije svakog sata po 1 žlica.

Protiv vjetra i zatvora jede se pečeni luk, ili se cijedi sok iz luka i pomiješa sa jednakim dijelom rakije te se ova rakija dnevno popije u dozama po 2 do 3 čašice.

Crveni luk isjeckan i pomiješan sa solju i zejtinom (uljem) stavlja se na stopala i šiju kod velike vatre i mijenja se čim se ugrije.

To su neki od savjeta poznatog travara iz Hercegovine, Sadika Sadikovića.

MEČJE GROŽĐE (Arctostaphylos uva ursi) Fam. Ericaceae

Popularni nazivi: divlja maganja, vučja jabuka, medvjeđe uho, medvjedica

Opis: Mali grm sa puzavičastim stablom koje se privija, visine 30-100 cm. Listovi su mali, kožasti, duguljasto-ovalni. Cvjetovi su crvenkasti. Plod je sjajno-crvena bobica.

Staništa: Samonikla biljka, raste u planinskoj zoni.

Upotrebljivi dijelovi: Listovi.

Aktivna svojstva: Arbutin i metil-arbutin, flavon.

Sakupljanje: Listovi se sakupljaju u maju-junu, zajedno sa granama, i suše se u sjenci ili na toplom zraku.

Farmakološko djelovanje: Diuretik (podstiče mokrenje), urinarni antiseptik (protiv infekcija mokraćnih putova), adstrigens (izaziva stezanje).

Terapeutske indikacije: Pijelonefritis (gnojno zapaljenje bubrega i bubrežnog lijevka), renalna kolibaciloza (infekcija bubrega kolibacilom), cistitis (upala mokraćne bešike), uretritis (upala uretre - mokraćne cijevi), nekontrolirano mokrenje, hipertrofija prostate (uvećanost prostate), dijareja (proljev), hemoragije uterusa (krvarenje materice).

Način upotrebe:

Interno:

Infuzija: 1 punu kašičicu biljke dodatu na 250 ml vrele vode, ostaviti da odstoji 3 minuta a zatim procijediti. Piti 3 šalice čaja dnevno, zaslađenom medom.

Čaj se priprema samo u emajliranim ili staklenim posudama.

Tinktura: 20 g biljke dodaje na 100 ml alkohola jačine 70%, ostaviti da odstoji 10-14 dana. Efikasno djeluje kod infekcija urinarnog trakta. Uzima se 20-25 kapi, 3 puta dnevno.

ISOP (Hysopus officinalis) Fam. Lamiaceae

Popularni nazivi: hisop, blagovanj, blagoran, pravi vrisak, vuzak

Opis: Mali grm sa drvenastim stablom, visine 30-80 cm. Listovi su punog oblika, na krajevima uzani i kopljasti. Cvjetovi su plavi, rjeđe bijele boje, raspoređeni u vertikalnom nizu, tako da formiraju jednostrano klasje. Cvjeta u julu, augustu.

Staništa: Ukrasna biljka, raste u blizini obradivog zemljišta.

Aktivna svojstva: Isparljivo ulje, heterozid, guma, gorke sup-stance, sterolni sastojci, triterpenski sastojci, hisopin, saponin, holin, tanin, mineralne soli.

Sakupljanje: Prije ili za vrijeme cvjetanja. Sušenje se vrši u sjenci.

Farmakološko dejstvo: Behik (protiv kašlja), ekspektorans (za iskašljavanje), diuretik (pospješuje mokrenje), holagog (pomaže lučenje žuči), digestiv (olakšava varenje, a također i izlučivanje gnoja), vulnerarija (sredstvo za iscjeljenje rana), revulzija (odvođenje suvišne krvi), tonik (osvježavajuće dejstvo).

Terapeutske indikacije: Bronhitis (upala bronhija), astma, dispneja (otežano disanje), bubrežna oboljenja, diskinezija (otežano lučenje žuči), dispepsija (poremećaj u varenju), aerofagija (gutanje zraka), abdominalni meteorizam (nagomilavanje zraka u želucu, nadimanje), entorzije (uganuća), povrede.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 punu kašičicu dodatu na 250 ml vrele vode treba ostaviti da odstoji 3 minuta. Piti 2-3 šalice na dan, zaslađene medom.

Za osobe povećane nervne razdražljivosti, kao i za djecu, preporučuju se manje doze.

U obliku komprese (obloga od više puta presavijenog platna ili gaze), koristi se u slučaju uganuća. Također se koristi u vidu rastvora za ispiranje usne duplje i ždrijela, kod angine.

Sirup od isopa: Na 100 g isopa, sipati se 1 litru vrele vode i ostaviti da odstoji dok se ne ohladi. Zatim procijediti i dodati se 1600 g meda. Ova smjesa se zagrijava i prije nego što provri, skloni se sa vatre. Ponovo se ohladi i uzima 4-6 žlica na dan u slučaju oboljenja respiratornog trakta (disajnih organa).

Liječenje bijelim lukom

Upotreba ove čudesne biljke, kako u vidu prehrambene namirnice, tako i kao ljekovitog sredstva protiv mnogih bolesti, stara je koliko i povijest ljudskog roda.

Arheološka otkrića pokazuju da se ova biljka nalazila na spisku gastronomskih i terapeutskih receptura Kineza, Egipćana, Feničana, Vikinga i Rimljana.

Nakon izlaska iz Egipta i teškog ropstva, tijekom četrdesetogodišnjeg lutanja pustinjom, izraelski narod se sa čežnjom prisjećao namirnice koja je imala čudesna ljekovita svojstva.

Dioskorid, ljekar grčkog porijekla, koji je bio u pratnji rimskih legija tijekom njihovih osvajanja, znao je za bijeli luk i koristio ga je sa velikim uspjehom u liječenju plućnih oboljenja i bolesti organa za probavu.

Povijest je zabilježila da je za vrijeme kuge u Srednjem vijeku, na hiljade ljudi podleglo ovoj nemilosrdnoj zarazi, dok su oni koji su koristili bijeli luk u svakodnevnoj ishrani, bili pošteđeni.

Ljekovita svojstva bijelog luka sadržana su u njegovom kemijskom sastavu, prvenstveno u derivatima koji sadrže sumpor (na primjer alicin je poznat po svom antibakterijskom djelovanju).

Među mnogobrojnim terapijskim svojstvima bijelog luka spomenimo sljedeća: diuretik (pospješuje mokrenje), ekspektorans (za iskašljavanje), antiateriosklerotik (protiv arterioskleroze), antiseptik (protiv klica), baktericid (ubija bakterije), antiparalitik (protiv paralize), hipotenzor (snižava krvni pritisak), hipoglikemijant (smanjuje nivo šećera u krvi), normalizira intestinalnu (crijevnu) floru, te poboljšava apetit.

Liječenje bijelim lukom moguće je primjenjivati na različite načine, ovisno od vrste oboljenja:

a)            Čaj od bijelog luka kod oboljenja dišnih i probavnih putova

b)            2 - 3 češnja prije jela kao okrepljujuće sredstvo za cio organizam, protiv arterioskleroze, bolesti digestivnog trakta (organa za probavu)

c)            Tinktura od bijelog luka, 3 x 20 - 30 kapi na dan, ili sveži sok, 20 kapi dnevno razblažen sa malo vode protiv hipertenzije (povišenog krvnog pritiska), kardiovaskularnih oboljenja (bolesti srca i krvnih sudova), arteriooskleroze

d)            U vidu inhalacije, protiv oboljenja respiratornog trakta (dišnih putova) - stavi se malo žara na jedan češanj bijelog luka.