Jednostavni prirodni lijekovi protiv raka

Ovom prilikom upoznat ćemo vas sa nekim odličnim prirodnim lijekovima za borbu protiv karcinoma.

Iako se rak smatra kompleksnom bolešću, važno je shvatiti da su kancerogena oboljenja „simptomi“ i vrh ledenog brijega. Da bi tijelo dozvolilo ukorjenjivanje i rast kancerogenih stanica, potrebno je da se oslabi imunološki sistem, poveća toksičnost organizma i također je potreban značajan nedostatak hranjivih sastojaka u tijelu.

Dokazi dobavljeni naučnim istraživanjima pokazuju kako postoji na stotinu poznatih i efektivnih lijekova protiv raka. Evo nekoliko vrlo jednostavnih protokola koji mogu učiniti čudo u liječenju kancerogenih oboljenja.

Soda bikarbona

Jedna jušna žlica sode bikarbone i sok jednog organskog limuna sa dva i po decilitra vode nekoliko puta na dan, uspješno će smanjiti kiselost tijela. Stanice raka ne mogu rasti u lužnatoj (alkalnoj) okolini.

Ljekovita biljka Sanguinaria canadensis

Je višegodišnja biljka koja sadrži alkaloid pod nazivom Sanguinarin. Ovaj alkaloid ubija stanice raka ne uništavajući pri tome zdrave stanice u tijelu. Može se uzimati oralno i nanositi na kožu kao lijek protiv kožnih i drugih vanjskih oblika raka.

Gljiva Chaga ili Čaga

Gljiva koja se u laboratorijima izučava godinama. Pokazalo se da čaga mijenja imunološki sistem i da ima mnoga, antikancerogena svojstva.

Vitamin D je dobar protiv raka

Provjera količine vitamina D u krvi i njegovo balansiranje može pomoći u preventivi kancerogenih oboljenja i kao pomoć u borbi protiv raka. Studija iz 2006. godine je pokazala kako su niske količine vitamina D povezane sa smanjenom stopom preživljavanja raka kod pacijentica koje se bore s rakom u postmenopauzi.

Biljni čaj Essiac

Originalna mješavina čaja je stari recept Indijanaca domorodaca koji se u ovoj populaciji koristio stotinama godina. Kanadska medicinska sestra je od Indijanaca saznala za njihovu čajnu recepturu koju je počela dijeliti s pacijentima koji su se borili s rakom, nakon čega su se pacijenti počeli nevjerojatno brzo oporavljati i liječiti. Čaj je kombinacija nekoliko antikancerogenih biljaka i biljaka koje čiste tijelo. Sve što pacijenti trebaju uraditi je da uzimaju ovaj čaj nekoliko puta na dan.

Kako prevenirati rak dojke?

Rak dojke je drugi vodeći uzrok smrti od raka kod ženske populacije, dok je prvi na listi rak pluća. Ova dijagnoza se svake godine postavi kod više od 200.000 žena, a za više od 46.000 oboljelih ima smrtonosan ishod.

Samo se mali broj slučajeva raka dojke (ugrubo, nekih 6 %) može povezati sa određenim genom. U većini slučajeva uzrok raka dojke je nepoznat. Odnos između načina ishrane i pojave raka dojke pažljivo je ispitan. Slično raku prostate, i rak dojke je učestaliji u zapadnim zemljama, a relativno je rijetka pojava u Aziji i Africi.

Mnogi istraživači smatraju da je ishrana, naročito ona sa visokim sadržajem masti koja je karakteristična za zapadne zemlje, u najmanju ruku faktor koji doprinosi visokom stupnju obolijevanja od raka dojke u zemljama kao što su Sjedinjene Američke Države.

Amerikanci čak 36% svog dnevnog broja kalorija uzimaju u obliku masti i to većinom zasićenih masti iz mesa i mliječnih proizvoda. Mnoge studije izvještavaju o povezanosti ishrane bogate mastima i gojaznosti središnjeg dijela tijela (izbočenosti abdomena), za koji se zna da je faktor rizika kada je riječ o raku dojke.

Pročitajte, koje su to namirnice koje vas štite od raka dojke?

Najmanje jedna studija pokazala je direktnu korelaciju između unošenja masnoća i pojave raka dojke kod žena kod kojih je već jednom bila dijagnosticirana ista ta bolest. Mada su proučavanja koja su pokušavala da povezu konzumiranje masnoća sa rakom dojke ostala nedorečena, pošto već znamo da je ishrana bogata masnoćama faktor rizika kod srčanih oboljenja i kod drugih oblika raka, naročito raka debelog crijeva, sasvim razumno zvuči da treba da ograničite unošenje masnoće na manje od 20% od ukupnog broja vaših svakodnevnih kalorija.

Ograničenje masnoće može da bude samo jedan dio priče. Konzumiranje vlakana izgleda da je isto toliko važno. Na primjer, žene iz Finske jedu još masniju hranu nego američke žene, pa ipak je kod njih stupanj smrtnosti od raka dojke znatno niži. Međutim, za razliku od žena u Americi, Finkinje konzumiraju veoma mnogo vlakana, čime možda neutraliziraju negativno djelovanje ishrane bogate masnoćama.

Vlakna pomažu da hrana mnogo brže prođe kroz stomak i crijeva, olakšavajući na taj način organizmu da se riješi otrova (kao što su insekticidi i druge kemikalije) prije nego što uspiju da mu naude. Uz to, neka istraživanja su pokazala da određeni oblici vlakana, kao što su pšenična vlakna, mogu da pomognu u snižavanju razine određenih potentnih estrogena koji možda iniciraju razvoj tumora na dojkama.

Uzmimo na primjer lan. Tisućama je godina laneno sjeme bilo sasvim uobičajen dio ljudske ishrane. Danas se, međutim, upotrebljava prvenstveno za izradu tkanine. Laneno sjeme bogato je lignanima, spojevima sličnim prirodnom estrogenu koji se proizvodi u organizmu. Vjeruje se da lignani deaktiviraju potentne estrogene koji mogu da iniciraju razvoj tumora. Ulje od lanenog sjemena prodaje se u vidu kapsula ili tečnosti u trgovinama zdrave hrane.

Selen - U „Europskom žurnalu o prevenciji raka" (1991) objavljena je studija po kojoj žene koje konzumiraju najviše minerala selena imaju najnižu stopu smrtnosti uslijed raka dojke. Ovo je prilično logično, pošto znamo da je selen moćan antioksidant koji može da pruži zaštitu od mnogih oblika raka.

Među dobre prirodne izvore selena spadaju bijeli luk, crni luk, riba, ljuskari, crno grožđe, prokelj, integralna pšenica i žitarice, jaja, brazilski orah i piletina. Selen je dostupan i u formi dodataka.

Limonen — Ispitivanja vršena na životinjama pokazala su da ovaj spoj, koje se nalazi u esencijalnim uljima citrusnog voća i limunove trave, može da inhibira razvoj tumora dojke. Nedavno su u jednoj londonskoj bolnici započete probe sa ciljem da se provjeri koliko limonena može da bude koristan u liječenju raka dojke. Dobar prirodni izvor limonena jeste ona mekana bijela potkorica koja obavija citrusno voće.

Melatonin — Jedno zanimljivo istraživanje na temu faktora rizika od raka dojke, ukazuje na to da su žene izložene niskofrekventnim magnetnim poljima podložnije riziku od ove vrste raka, jer izlaganje takvim poljima može da smanji noćnu proizvodnju antikanceroznog hormona zvanog melatonin od strane epifize (pinealne žlijezde). Smanjena koncentracija melatonina u krvi podstiče razvoj stanica raka dojke, kažu istraživači iz jedne Sjeverozapadne pacifičke laboratorije. Istraživanja se nastavljaju, kako bi se utvrdilo da li izlaganje uređajima u domaćinstvu, kao što su mikrovalne peći, televizori i sušila za kosu može da poveća rizik od raka dojke i ostalih vrsta raka.

MLEČIKA (sitnocvetna) (Epilobium parviflorum) Fam. Onargaceae

Popularni nazivi: ružičasta mlečika

Opis: Postoje više vrsta ove biljke što izaziva poteškoće kod pojedinih osoba prilikom razlikovanja onih koje imaju ljekovita svojstva. Zbog toga spominjemo vrste koje se mogu koristiti u terapijske svrhe: ružičasta mlečika (Epilobium parviflorum), planinska mlečika (Epilobium montanum), tamno-zelena mlečika (Epilobium obscurum), mlečika sa kopljastim listom (Epilo-bium lanceolatum), brdska mlečika (Epilobium collinum), močvarna mlečika (Epilobium palustre), mlečika koja raste na šljunkovitom terenu (Epilobium fleischeri) i alpska mlečika (Epilobium anagallidifolium).

Mlečika raste po brdašcima, pored tekućih voda, u baštama. Vrste ove biljke koje se mogu upotrijebiti kao lijek, prepoznaju se po svojim cvjetovima. Boja je crvenkasta, blijedo-ružičasta, skoro bijela. Cvjetovi se nalaze na vrhu perikarda (sjemenog omotača mahunastog tipa). Mahune se otvaraju dopuštajući da iz njih izlaze mnogobrojne svilenkasto-bijele trepljice u kojima se, umotane, nalaze male sjemenke. Kod spomenutih vrsta se sakuplja cijela biljka, dakle stabljika sa listovima i cvjetovima, ali treba paziti da se stabljika lomi od sredine, kako bi se omogućilo formiranje novih bočnih izdanaka. Biljka se siječe u svježem stanju.

Postoje dvije vrste mlečike koje se ne koriste: velika, vlaknasta, sa pet puta većim cvjetovima nego kod ružičaste mlečike sa mesnatim lišćem i stabljikom, i Epilobium angustifollium koja raste po čestarima, na skoro ogoljenim terenima, po periferiji šuma i dostiže visinu od 150 cm. Blijedo-crvenkasta stabljika se završava dugačkim lijepim klasom ružičasto-purpurne boje.

Mlečika sa malim cvjetovima (Epilobium parviflorum) liječi hipertrofiju prostate (uvećanje prostate), adenome (žljezdaste izraštaje), tumor prostate, oboljenja mokraćne bešike i bubrega.

Kod disurije (tegoba pri mokrenju), šalica ovog čaja izaziva lakše pražnjenje. Treba ga piti u dužem periodu, radi potpunog izlječenja.

U slučaju raka mokraćne bešike, piti se 2 šalice dnevno. Mnoge osobe koje pate od oboljele prostate mogle bi se izliječiti uz pomoć mlečike. Ipak, preporučljivo je konzultirati ljekara radi lakšeg utvrđivanja terapije.

Ako je bolesnik operiran, čaj od mlečike snižava tjelesnu temperaturu i ublažuje druge tegobe koje prate postoperativno stanje.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 puna kašičica biljke dodata na 250 ml vrele vode, ostavi se da odstoji kratko (pola minuta) i piju se dvije šalice dnevno, jedna ujutro i jedna uvečer, na prazan stomak.

Rak želuca - Zbog čega nastaje i kako da ga liječimo?

Široko rasprostranjena upotreba frižidera u Sjedinjenim Državama uvelike je smanjila broj slučajeva raka želuca u zapadnom svijetu. To je stoga što određena jedinjenja koja su prirodni sastojak namirnica mogu da se pokvare i postanu karcinogena ukoliko se namirnice ne drže na odgovarajuće niskoj temperaturi. Rak želuca je, međutim, još uvijek prilično česta pojava u Kini, gdje frižideri nisu uvijek obavezan dio domaćinstva, pogotovo po malim selima u ruralnim oblastima.

Postoje, pak, dokazi da vitamini, naročito antioksidanti, mogu da doprinesu smanjivanju rizika od raka želuca.

Antioksidanti — Američki i kineski naučnici su udruženim naporima istraživali djelovanje kombiniranih vitaminskih dodataka na rak (naročito na rak jednjaka i želuca) kod oko trideset hiljada stanovnika jedne ruralne oblasti u Kini. Nakon otprilike pet godina, istraživači su utvrdili da je kod ljudi koji su uzimali specifičnu antioksidantu vitaminsko-mineralnu kombinaciju (beta-karotin, vitamin E i selen) došlo do statistički značajnog opadanja u stopi smrtnosti, i to ne samo u slučajevima kada je u pitanju bio rak. Kod onih koji su uzimali kombinirani dodatak došlo je do smanjenja stope smrtnosti od svih tipova raka u iznosu od 1%, a kada je bila riječ o raku želuca, to smanjenje iznosilo je 21%.

Blokatori nitrosamina - Određeni aditivi koji se dodaju namirnicama prilikom prerade također su osumnjičeni kao uzročnici raka želuca. Na primjer, nitriti, aditivi koji se upotrebljavaju da bi se održale mesne prerađevine, kao što su slanina ili viršle, kombiniraju se sa aminokiselinama koje se nalaze u želucu i formiraju jedinjenja poznata kao nitrosamini, koji su visoko karcinogeni. Nitrosamini mogu da uništavaju DNK i dovedu do kancerogenih promjena u ćelijama.

Mnoge sasvim obične, svakodnevne namirnice koje Amerikanci konzumiraju u stanju su da umanje štetu koju nanose nitrosamini. Prije dvije godine, naučnici sa Kornelovog univerziteta objavili su podatke koji su svjedočili da konzumiranje zelenih paprika, ananasa, mrkve, jagoda i, naročito, paradajza, može da potisne formiranje nitrosamina kod ljudi. Mada je dobro poznato da ove namirnice sadrže mnogo vitamina C, koji sam po sebi umanjuje formiranje nitrosamina, istraživači su se namjerili da pronađu ono za što su osjećali daje još moćniji blokator nitrosamina nego što bi to mogao da bude sam vitamin C.

Istraživači sa Kornela identificirali su dva nova blokatora nitrosamina-p-kumarik i klorogeničnu kiselinu, koji osiguravaju oko četrdeset posto inhibitorske aktivnosti paradajza u odnosu na nitrosamine.

Bijeli luk — Bijeli luk je još jedan moćan razbijač nitrosamina. U jednoj studiji provedenoj Institutu za istraživanje raka u Pekingu, u razgovorima sa 564 pacijenta oboljelih od raka želuca i 1131 zdravim stanovnikom jedne kineske oblasti u kojoj je inače prisutna visoka stopa tog oboljenja, otkriveno je da je rizik za obolijevanje od raka želuca bio značajno manji kod onih koji su jeli mnogo povrća iz porodice Allium, odnosno sve vrste povrća poznate po svome oporom mirisu, u koje spadaju crni i bijeli luk, drobnjak, praziluk i vlasac. Sposobnost bijelog luka da inhibira formiranje nitrosamina potkrepljena je ispitivanjem koje je na Državnom univerzitetu u Pensilvaniji sprovedeno nad pacovima i čiji su rezultati pokazali da dodavanje bijelog luka u prahu u ishranu pacova izaziva značajno opadanje stope pojave raka.

Zeleni čaj - Strasne „čajopije" u Japanu također spadaju među one kod kojih je rizik obolijevanja od raka želuca smanjen. Nekoliko studija, koje su uspoređivale ishranu onih kod kojih je dijagnosticiran rak želuca i ishranu zdravih osoba, pokazalo je da ljudi koji piju zeleni čaj često i u velikim količinama imaju manju vjerojatnoću da obole od taka želuca. Istraživači nagađaju da jedinjenja u zelenom čaju mora da djeluju zaštitno u odnosu na nitrosamine.

Recept protiv raka na želucu

Antioksidanta kompleksna formula: Preporučujemo antioksidantu kompleksnu formulu koja uključuje alfa i beta-karotin, vitanim C, vitamin E i selen. Uzimajte dvije kapsule na dan, uz jelo.

Zeleni čaj: Pijte dvije do tri šalice zelenog čaja na dan (gledajte da bude oslobođen kofeina), ili uzimajte dodatak u vidu ekstrakta zelenog čaja (također bez kofeina), dva do tri puta na dan.

Bijeli luk: Jedna tableta od 500 mg sirovog, zrelog bezmirisnog bijelog luka na dan.