Ljekovita svojstva biljke Zečji trn

Zečji trn, čkalj ili gladiš su narodna imena za ljekovitu biljku latinskog imena Ononis spinosa, poznatu i kao Radix Ononidis.

Raste podjednako kako u nižim tako i u brdskim područjima na pjeskovitom tlu, naročito na mršavim pašnjacima, livadama i rubovima šuma. To je trajno zeljasta biljka, a naraste visok do 50 cm. Grane imaju oštre bodljikave izdanke. Na granama ima malo lišća. Dok su mlade, grane su pokrivene svilastim dlačicama. 

Stabljika je žućkasto bijela. Iz pazušca listova tjeraju brojni ogranci — na kraju su snabdjeveni bodljikom — koji također imaju listove. Cvjetovi se nalaze na kraju trnovitih izdanaka i grimizno su crvene ili ružičasto ljubičaste boje. Cvate čitavo ljeto sve do jeseni.

Sabire se korijen višegodišnje stare biljke, podanak i cvijet. Korijen sa podankom se opere, raskoli i dobro osuši na suncu. Suši se u tankim naslagama.

Čaj od korijena i cvijeća tjera mokraću, čisti krv, liječi katar mjehura, reumatizam i giht. Vrlo je dobar protiv bolesti srca, podstiče bubrežna tkiva na rad, uvećava krvni pritisak. Liječi oboljele bubrege, kao i natečene noge i trbuh. Cvijet se bere nešto prije nego se razvije. Stari cvjetovi mogu da izazovu bol u želucu.

Cvijet se priprema u obliku čaja: 3 jedaće žlice na litru ključale vode. Pije se triput dnevno po šalicu.