Važnost tjelesne aktivnosti za prevenciju i nastanak bolesti

Nema niti jedne medikamentne terapije koja može tako poboljšati i održati zdravlje te osigurati samostalnost i pokretljivost u starijoj životnoj dobi, kao što to može regularna fizička aktivnost i tjelovježba.

Još od prapovijesti, čovjek je bio fizički aktivan. Motivi su stoljećima bili različiti, pa je u početku to bila potreba za preživljavanjem (lov i potraga za hranom).

Prije više od 10.000 godina, pripitomljavanjem životinja, meso i koža se mogla koristiti iz vlastitih izvora, a potreba za lovom je smanjena pa tako i intenzivna fizička aktivnost.

U doba industrijske revolucije 1800-1900 i urbanizacije mijenja se stil života. Otkriven je automobil nakon II Svjetskog rata, dio poslova se počeo obavljati kod kuće, a automobil je zamijenio pješačenje.

1950-tih pojavom televizije, 1970-tih videa ili 1980-tih primjenom kompjutera te 1990-tih otkrićem interneta fizička aktivnost se drastično smanjila i dovela do promjena stila života. Sve više sjedimo, a sve se manje krećemo.

Tako je industrijska i tehnološka revolucija, obrnuto proporcionalno djelovala na našu aktivnost. Slobodno vrijeme koje smo primjenom tehnoloških inovacija stvorili, koristi se nekvalitetno.

To je i doba pojave nekih novih bolesti kao rezultat promijenjenog stila života. Dok je početkom 20-tog stoljeća medicina imala za cilj izliječiti ospice, polio, difteriju, tetanus, gripu, tuberkulozu ili nedostatak vitamina i minerala, u 21. stoljeću najčešće bolesti i uzrok smrtnosti postaju kardiovaskularne bolesti, pretilost, dijabetes tipa 2, osteoporoza i maligne bolesti. Rizik za njihov nastanak pripisuje se promjeni stila života i lošim životnim navikama,pušenju i fizičkoj neaktivnosti. Debljina postaje globalni problem između ostalog baš i zbog neaktivnosti i zahvaća oko 65% muškaraca i 45% žena i čak 22% mladih do 17 god. života. Kod vježbanja od 45-60 minuta dnevno, može se značajno prevenirati nastanak patološke debljine, kod onih s prekomjernom tjelesnom težinom.

Korisni učinci tjelesne aktivnosti

Cilj vježbanja je prije svega uspostava, održavanje i povećanje opsega pokreta i mišićne snage,očuvanje samostalnosti i pokretljivosti. Time se povećava izdržljivost i poboljšava koordinacija i brzina pokreta, održava postura ili prevenira i korigira deformitet. Vježbe pomažu i drugim organskim sustavima u očuvanju i poboljšanju funkcije.

Fizička aktivnost pomaže u prevenciji kroničnih bolesti, prije svega malignoma, dijabetesa tipa 2 i bolesti srca, osteoporoze, inzulta, jer čini organizam snažnijim i otpornijim na stres, daje energiju i pomaže u očuvanju samostalnosti te smanjenju broja padova i prijeloma u starijoj životnoj dobi.

Ona je jednako važna i u ranom djetinjstvu, kako bi se u kasnim dvadesetim godinama života osigurala što veća koštana masa. Regularna fizička aktivnost pomaže razvoju i očuvanju snažnijih kostiju, mišića, boljoj posturi i balansu, poboljšava opće stanje, koncentraciju, snižava stres i potiče bolju socijalizaciju.

Činjenice potvrđuju da s dobi i neaktivnosti dolazi do gubitka mišićne mase i smanjenja funkcije (sarkopenija) i to čak 60% u dobi iznad 80 godina života.

Poznato je da mirovanje dovodi do 10-15% gubitka mišićne mase tjedno ili 1-3% dnevno. Oslabljen mišić vodi ka oslabljenoj koordinaciji pokreta i povećanoj sklonosti padu.

S godinama snižava se i nivo hormona (hormon rasta, testosteron, estrogen....) koji su uz smanjenu fizičku aktivnost i smanjenje broj živaca koji inerviraju mišiće, preduvjet za slabiju pokretljivost i povećanu sklonost padu. Time je povećana i opasnost od prijeloma koja može imati za ishod funkcionalnu onesposobljenost. U nekih bolesti i stanja ta je opasnost višestruko povećana (osteoporoza, dijabetes, neke metaboličke i endokrinološke bolesti, debljina).

Kod dijabetesa provođenje odgovarajućih vježbi (najbolje uz opterećenje) poboljšava se otpornost na inzulina u dijabetesu tip 2, održavanje zdravog života i tjelovježba smanjuju prekomjernu tjelesnu težinu i nastanak metaboličke bolesti.

Poznato je da pravilna, regularna, fizička aktivnost može prevenirati novu pojavu dijabetesa tip 2 za 30-50%. Rizik nastanka dijabetesa smanjuje se za 6% na svakih 500 kcal izgubljenih tjednom aktivnošću. Tjelovježba i mobilizacija preveniraju nastanak dekubitusa koji je čest kod dijabetesa ali i dugotrajnog mirovanja.

Vježbe imaju i značajno mjesto u prevenciji i liječenju osteoporoze. Regularne vježbe s opterećenjem poboljšavanju mineralnu gustoću kosti i reduciraju nastanak osteoporotičnih prijeloma koji mogu imati za posljedicu i smrtni ishod, kao kod prijeloma kuka. Poznato je da medu osobama starijim od 65 godina, preko 30% njih padne barem jednom godišnje, a 10% tih padova završi prijelomom.

U malignim bolestima (rak dojke i debelog crijeva), smrtnost je manja u onih koji su ostali fizički aktivni. Inaktivnost nije fiziološka i sjedalački način života je povezan sa 17 različitih bolesti od kojih u četvrtine možemo uspješno prevenirati smrtni ishod.

Bolesti srca i krvožilnog sustava u osoba koje su fizički aktivne (>2000 kcal tjedno) smanjuje za 1/3 rizik nastanka infarkta miokarda. Redovito žustro dnevno hodanje može smanjiti rizik kardiovaskularne bolesti do 32%.

Kod fizički neaktivnih muškaraca srednje životne dobi, rizik za inzult se trostruko povećava. Kod fizički aktivnih osoba (>1200 kcal tjedno) raste nivo HDL (dobar kolesterol) a snižava se LDL (loš) kolesterol. Fizička aktivnost normalizira i povišen krvni tlak.

Koji su nam najčešći izgovori za nevježbanje/tjelesnu neaktivnost

Najčešće se pravdamo nedostatkom vremena, ili motivacije (nisam sportski tip, ne mogu ići sam), mislimo da smo prestari za sportske aktivnosti ili nedovoljno zdravi, a u doba recesije i nedostatkom novaca. Svi ovi izgovori nisu opravdani jer se vježbati može u svakoj životnoj dobi i na različite načine a sukladno individualnoj procjeni zdravlja i sposobnosti.

Postoje li kontraindikacije za vježbe - rijetke su apsolutne kontraindikacije za pravilno odabranu odgovarajuću medicinsku gimnastiku.

Kod propisivanja vježbi vodimo se smjernicama i individualnoj procjeni svakog pojedinca. Ipak je potreban poseban oprez ili kontraindikacija kod slijedećih stanja:

-              sve akutne bolesti i stanja kao i epilepsija

-              jake boli nepoznatog uzroka

-              egzacerbacija kroničnih bolesti, tumori

-              teški oblici kardiovaskularnih bolesti (stenokardije, dekompenzirano srce, trom boza)

-              svježi prijelomi

Današnje preporuke za fizičku aktivnost

Često se pogrešno misli da je za očuvanje i poboljšanje tjelesne aktivnosti potrebno puno slobodnog vremena, adekvatan prostor i oprema. Činjenice govore da ne mora biti tako, jer se danas sve više promovira hodanje, trčanje, vožnja biciklom, plivanje ili plesanje kao oblik svakodnevne aktivnosti. Možemo jednostavno koristiti stepenice umjesto lifta ili dugotrajnu šetnju sa psom. Važno je odabrati i aktivnosti koje dozvoljavaju kreativnost, a možemo uključiti i prijatelje što dodatno stimulira i potiče ustrajnost, a smanjuje neaktivnost - poglavito sjedenje pred ekranom.

Barem 30 minuta brzog hoda ili vježbanja dnevno (može biti podijeljeno i u dva dijela), osiguravaju minimalno potrebnu aktivnost za očuvanje zdravlja.

Aerobni trening - što je to?

American College of Sports Medicine definira aerobni trening kao bilo koji oblik tjelesne aktivnosti koja se izvodi aktiviranjem velikih mišićnih grupa, relativno dugog trajanja (preko 20 minuta) koja je u osnovi cikličkog karaktera, a intenzitet vježbanja bi se trebao kretati od 60-80% maksimalne frekvencije srca izračunate za svakog pojedinca. To je vrijeme potrebno da bi organizam aktivirao enzime odgovorne za pretvaranje masti u energiju. Dakle, tek nakon desetak minuta aerobnog treninga udio masti u proizvodnji energije se povećava na račun smanjenja potrošnje ugljikohidrata tj. glikogena.

Prirodni oblici kretanja kao što su hodanje, trčanje i planinarenje, vožnja biciklom, veslanje i slično te vježbanje na simulatorima kretanja (ergometri, šleperi trake za trčanje i sl.) predstavljaju aerobni trening. Taj oblik treninga ima za cilj poboljšanje ili održanje funkcionalne sposobnosti, a djeluje na poboljšanju rada krvožilnog sustava, snižava tlak, osnažuje mišiće cijelog tijela, popravlja čvrstoću kosti, njihov rast i razvoj, popravlja i psihofizičke sposobnosti pojedinca, a time i snižava stres. Taj učinak se koristi za prevenciju bolesti povezanih s tim stanjima.

„Lijeka" ima

Brojne su studije dokazale da cjeloživotno vježbanje i tjelesna aktivnost sprječava nastanak niza bolesti i oštećenja. Uz pravilnu prehranu i redovitu tjelovježbu smanjujemo rizik za mnoge bolesti, ali i potrebu za uzimanjem lijekova. Značajno utječemo i na bolju kvalitetu života, kako u mladosti, tako i u starijoj životnoj dobi.

Uloga zraka i fizičkih vježbi u liječenju

Navikli smo da našem sustavu za probavu nudimo čiste i zdrave namirnice koje će zadovoljiti kako želje, tako i potrebe organizma za regeneracijom i energijom. Ako bi nas neko pozvao na večeru i poslužio pokvarenom hranom, mi bismo je sigurno odbili.

Međutim, čini se da ne postupamo tako kada je u pitanju naš disajni aparat, prema kojem se često odnosimo kao da nam i ne pripada, pa nas i ne zanima što ulazi u njega.

Moderna civilizacija je prilično olakšala život ljudima, ali je i zagadila izvor njihovog opstanka - zrak.

Čak i više od toga, mnogo puta mi sami oštećujemo naš disajni aparat udišući dim cigarete, i na taj način remetimo i uništavamo finu strukturu alveokapilarnih membrana, kao i cijeli kardiovaskularni sistem. Zar smijemo da budemo tako ravnodušni prema sopstvenom zdravlju?

U kemijskom sastavu zraka postoje dvije kategorije elemenata: jedni su stalno prisutni, dok su drugi periodično zastupljeni i kao takvi su od sporednog značaja.

Konstantni elementi zraka: kisik (20,95%), ugljen-dioksid (0,03%) i azot (78,09%) su u gotovo stalnom odnosu, dok se ozon (1-2 mg na 100 m3), vodena isparenja, rijetki plinovi (helij, argon, neon, ksenon, itd.), amonijak, (1-15 mg/m3), mogu naći u varijabilnim proporcijama. Ovome treba dodati i dim, kao i fine čestice prašine koji djeluju nadražujuće i traumatski na sluzokožu disajnih puteva, naročito ako su nosioci različitih patogenih klica.

Među svim elementima koji sačinjavaju kemijsku strukturu zraka, kisik, ozon i negativni joni imaju naročiti značaj, jer od njihove prisutnosti i ravnoteže u zraku koji udišemo, u krajnjoj meri zavisi i ono za čime čovjek veoma žudi: zdravlje i dugovječnost.

Krepkost i dugovječnost prvih generacija ljudskog roda, kao i postepeno slabljenje čovječjeg organizma i skraćivanje životnog vijeka pod utjecajem umjetnog ambijenta koji kreira moderna civilizacija, mogu se sasvim sigurno objasniti i razlikom u kvalitetu zraka koji se udisao nekada i koji se udiše sada.

Kisik, bezbojan plin bez mirisa i ukusa, predstavlja najrasprostranjeniji element u atmosferi, vodi i zemlji koji je neophodan za život. On učestvuje u složenim metaboličkim procesima kod živih bića putem oksidacijskih reakcija, koje su uslovljene prisustvom kisika i omogućavaju organizmu najvažniji izvor energije.

Patologija respiratornog (disajnog) aparata, kao i eksperimentalna istraživanja u ovoj oblasti, ukazuju na činjenicu da duži boravak u sredini sa značajno povišenom koncentracijom kisika u odnosu na uobičajenu, izaziva poremećaje u funkcioniranju i strukturi respiratornog aparata, što na kraju može dovesti i do smrti. Ako razmotrimo ovu činjenicu, shvatićemo da zrak koji udišemo sa kratkim prekidima, a koji se bazira na principu razmjene 16-18 kratkih udisaja u minutu, nije i ne može biti slučajno nastala formula, već je ona Bogom dana i savršeno prilagođena, kako potrebama ljudi, tako i biljnom i životinjskom svijetu.

Ozon, plavičasti plin oštrog mirisa, blagotvorno djeluje na ljudski organizam. Koncentracija ovog plina u atmosferi varira u zavisnosti od nadmorske visine. Tako se u planinskim predjelima nalazi veća količina ozona nego u ravničarskim. Maksimalna koncentracija ozona je zabilježena na oko 30-35 km, gdje je formirana ozonosfera, pravi zaštitni filter naše planete.

Zrak bogat ozonom u planinskim predjelima, stimulativno djeluje na organizam, povećavajući otpornost organizma na hladnoću i toksične supstance, istovremeno on pokazuje oksidacijske i baktericidne efekte, što predstavlja argument više za primjenu terapije planinskim zrakom kada su u pitanju oboljenja respiratornog aparata, kao i kardiovaskularnog i nervnog sistema.

U prirodi, zrak se jonizuje pod utjecajem kozmičkog zračenja, radioaktivnosti tla i električnog pražnjenja iz atmosfere, pod čijim djelovanjem molekuli različitih supstanci u zraku, gubeći ili primajući naelektrisanje, postaju negativni, odnosno pozitivni joni.

Danas je dobro poznato da negativni joni koji nastaju kao rezultat prirodnog procesa jonizacije zraka, blagotvorno djeluju na zdravlje i vitalnost organizma. Efikasnost negativnih jona ogleda se u tome što oni olakšavaju proces hematoze (nastajanja krvi) na nivou alveokapilarnih membrana, a pored toga povoljno utiču na metabolizam nervnih ćelija, što omogućava mirniji san i relaksaciju, a na taj način obnovu i stabilnost psihičkog i fizičkog stanja organizma.

U uslovima današnje moderne civilizacije, čovjek provodi više od polovine svog života u zatvorenom prostoru, dok su putevi kojima zrak dospijeva u ove prostorije takvi da veoma remete i obezvređuju terapijsko djelovanje svježeg zraka.

Poznato je da u planinskoj zoni broj negativnih jona varira od 1000-1500 po cm3, a pri spuštanju ka ravničarskim predjelima opada broj negativnih jona, dok u urbanim, prenaseljenim i zagađenim lokalitetima broj spomenutih jona je 150 po cm3 i manji.

Živeći dinamičnim i razarajućim tempom koji je praćen stalnim nedostatkom vremena, zaboravljamo da za krepko zdravlje nije dovoljno samo da jednostavno dišemo, već i da nekoliko puta dnevno prakticiramo vježbe dubokog disanja, 10-15 minuta, u što manje zagađenoj sredini.

Vježbe disanja se mogu prakticirati u pauzi (za vrijeme odmora), dok se nalazimo u prirodi, uz duboko disanje, ili u vidu blok-vježbi koje su jednostavne i imaju za cilj jačanje mišića koji učestvuju u disanju, kao i cjelokupne muskulature tijela, kao što je pokazano na slici.

Fibromialgija

Fizičko vežbanje je od apsolutno vitalnog značaja za one koji pate od simptoma fibromialgije ako žele da povećaju svoj kardiovaskularni kapacitet i poboljšaju čvrstinu mišića. Preporučuju se lakši oblici vježbanja, kao što su plivanje, vožnja bicikla, istezanje, šetnje i blaži vid aerobičkih vježbi. Tokom prvih nekoliko nedjelja vježbanja vjerojatno će vas mučiti bolovi jači od uobičajenih, ali isplati se, pošto se kasnije, sa povećanjem kondicije vaših mišića, bol smanjuje.

Osobe sa fibromialgijom moraju da budu posebno oprezne kada je riječ o kontroli stresa, pošto žene često kažu da im se simptomi pogoršavaju u periodima emocionalnih kriza. Budući da je sam početak bolesti vrlo često vezan za periode velikog stresa, kao što su razvod, promjena radnog mjesta, selidba ili smrt u porodici, kontroliranje stresa moglo bi da ima glavnu ulogu u vraćanju dobrog zdravlja.

Joga, akupresura, terapija porukama, biofidbek, kao i ostale metode za ublažavanje stresa, mogu da pomognu. Pošto mnogi ljekari ili ne prepoznaju poremećaj, ih ne znaju kako da ga lece, morate sami da preuzmete odgovornost za svoju bolest. Zahtijevajte detaljna ispitivanja, koliko da bi se isključila ostala oboljenja, potražite ljekara koji ima iskustva sa bolovima u mišićima i potražite način da normalno prespavate noć.

Pozitivan stav je naročito važan, jer fibromialgija nije bolest sa smrtonosnim ishodom i njeno stanje se obično ne pogoršava. Depresija samo vodi u vrzino kolo bolova, nesanice, umora i još veće depresije.

Izbjegavajte kofein jer on može da pogorša nesanicu i učini vas nervoznim, što samo čini stvari još gorima.

Fibromialgija se teško liječi, ali dodaci koje navodim mogu da budu od pomoći.

Koenzim Q-10: Uzimajte svakodnevno jednu kapsulu od 30 do 60 mg. (Ovaj moćni antioksidant može da vam ublaži bol u zglobovima.)

Vitamin E: Jedna kapsula od 400 do 800 i. j. vitamina E u suhom obliku, uz jelo.

Ekstrakt grožđanog sjemena i zelenog čaja (u kombinovanim kapsulama): Po jedna kapsula, tri puta na dan.

Ulje noćurka: Jedna kapsula od 500 mg, do tri puta na dan.

Kako protiv upale mišića?

Polako, ali sigurno! Kao prvo, ne odlučujte se naprečac na nekakve naporne vježbe, a da prethodno niste o tome dobro promislili. Važno je da malo protegnete mišiće prije vježbanja (ali ne i da pretjerate u tome). Sa vježbama, odnosno sportskim programom, počinjite postepeno, tako da svoje optimalne mogućnosti razvijete u određenom periodu.

Jedna od najvažnijih stvari jeste da uzimate dovoljno tečnosti, odnosno da pijete, pa čak iako ne osjećate žeđ. Potrebno je da ispijete najmanje 5 do 6 decilitara tečnosti na dva časa prije početka vježbanja i dodatnih četvrt litre nekih 15 do 30 minuta po završetku vježbanja. Za vrijeme vježbanja, na svakih 15 do 20 minuta popijte od 1,2 do 1,8 decilitara tečnosti.

Moguće je da izgubite i do 2 1 vode za vrijeme napornih fizičkih aktivnosti — na nesreću, možda čak nećete ni da osjećate žeđ, a što više vremena protekne dok ne nadoknadite izgubljenu tečnost, teže se ponovo uspostavlja ravnoteža tečnosti u vašem organizmu.

Ukoliko planirate da redovne fizičke aktivnosti učinite dijelom svog života (a svako od nas bi trebalo da upražnjava nekakvu fizičku aktivnost), tada povećajte u svojoj ishrani udio sirovih namirnica. Na taj način povećava se enzimsko djelovanje, koje će doprinijeti da se premoreni mišići bolje obnavljaju sami od sebe. Pijte sveže pripremljene sokove i biljne čajeve. Izbjegavajte kole, bijeli šećer, prerađeno brašno i prženu hranu, zato što sve to izlaže organizam stresu.

Jedan recept protiv upale mišića

Ukoliko patite od istegnuća mišića, pokušajte sljedeće.

Vitamin E: Jedna kapsula od 400 mg, dva puta na dan.

B-kompleks: Jedna kapsula od 50 mg uz jelo, najviše tri puta na dan.

Kora bijele vrbe: Jedna do dvije kapsule, na svaka tri do četiri časa, ukoliko imate bolove.

Ekstrakt groždanog sjemena: Jedna kapsula od 100 mg, dva do tri puta na dan.

Kompleks bioflavonoida: Jedna kapsula od 1000 mg, dva puta na dan.

Blagotvorno ljekovito bilje i plodovi u borbi protiv dijabetesa

Bijeli luk - Poznato nam je da uzimanje dodataka bijelog luka može da snizi nivo kolesterola u krvi, ali također može i da ima antidijabetičan efekat. Bijeli luk sadrži jedinjenje zvano S-alil-cistein-sulfoksid, aminokiselinu koja sadrži sumpor. Ispitivanja vršena na životinjama pokazala su da ovo jedinjenje znatno smanjuje količinu krvne glukoze i kolesterola.

Ekstrakt borovnice - Jedan od najstrasnijih efekata dijabetesa jeste sljepilo, koje je posljedica dijabetičke retinopatije, uništavanja malih krvnih sudova kojim se pogoršava dotok krvi u oči. Godine 1987. kliničkim ispitivanjem četrdesetoro dijabetičara, talijanski istraživači demonstrirali su značajno poboljšanje vida i izmerljivu mikrocirkulaciju, što je bilo rezultat upotrebe jedinjenja pronađenih u borovnicama.

Savjeti za borbu protiv dijabetesa

Upozorenje. Ukoliko imate dijabetes, ne pokušavajte da budete sami svoj doktor. Dodaci mogu da pomognu, čak i da donekle smanje potrebu za drugim lijekovima, ali vi morate da surađujete sa ljekarom koji se razume u dijabetes ili prirodnim iscjeliteljem koji će nadzirati vaše napredovanje.

Jednom riječju — vježbajte! — Jednim nedavnim ispitivanjem bilo je obuhvaćeno 548 osoba oboljelih od dijabetes melitusa, zavisnih od svakodnevnih doza inzulina. Šest godina dugo proučavanje njihovih navika otkrilo je da su muškarci skloniji sjedenju, koji su manje od 1000 kalorija nedjeljno trošili kroz tjelesno vježbanje, imali trostruko veće šanse da umru od onih aktivnih muškaraca koji su nedjeljno trošili i više od 2000 kalorija.

Istraživanja sprovedena na Taftovom univerzitetu u Bostonu, u Centru za ispitivanje povezanosti ljudske ishrane i starenja, ukazuju na to da redovno aerobičko vježbanje može da smanji rizik od dijabetesa, čak i ako tokom vježbanja ne dođe do smanjivanja tjelesne težine. Ispitivanja koja su tokom tri mjeseca sprovođena nad osamnaestoro starijih muškaraca i žena koji su na testovima tolerancije glukoze imali nivo glukoze veći od normalnog, pokazala su da je osamnaestoro dobrovoljaca uspelo da za jedanaest procenata snizi nivo glukoze u krvi nakon vožnje trenažnog (sobnog) bicikla pet dana u nedjelji.

Poslije dvije nedjelje, vježbanje je povećalo sposobnost njihovih ćelija da reaguju na inzulin, dozvoljavajući im tako da djelotvornije prerađuju glukozu. To otkriće podržava i rezultate drugih istraživanja, pokazujući da vježbanje samo po sebi poboljšava ljudsku osjetljivost na inzulin. To je dobra vest, zato Što gubitak tjelesne težine nije uvijek trajan, ali vježbe mogu uvijek da se rade.

Izotonične vježbe, poznate takođe i kao vježbe istezanja, vježbe pod opterećenjem, ili vježbe otpornosti, povećavaju mišićnu masu. Povećana mišićna masa ubrzava metabolizam, Što znači da sagorijevate veći broj kalorija. Veća mišićna masa zahteva više kalorija da bi se održala nego što mogu da joj pruže samo tjelesne masnoće, što znači da možete da gubite masnoće, a da ne jedete mnogo manje. Još jedna korist od povećanja mišićne mase je to što se smanjuje rizik od dobijanja dijabetesa. Sto više mišićne mase ima u otganizmu, to je manje inzulina potrebno da odvuče šećer, glukozu, iz krvi u tkiva, gdje je i potrebna za pretvaranje u energiju. Na taj se način smanjuje vjerojatnoća da organizam pretjera sa upotrebom insulina, što znači i smanjene šanse za razvoj dijabetesa tipa II.

Već nam je poznato da su vježbanje, rano konstantovanje problema sa očima, ishrana sa smanjenim sadržajem masnoća i šećera, kao i zdrav način života, veoma važni za kontrolisanje komplikacija izazvanih dijabetesom. Odricanje od cigareta je još jedna bitna promjena u načinu života koja pomaže u prevenciji nervnih oboljenja. Nervi se hrane putem kapilara. Kada su kapilari oštećeni, nervima je uskraćen kiseonik i na taj način dolazi do njihovog oštećivanja. Pušenje povećava rizik od razvijanja neuropatije i, kada taj proces jednom započne, stanje se pogoršava, jer uslijed pušenja dolazi do daljeg oštećivanja krvnih sudova, koji su već oštećeni zbog dijabetesa.

Pokazalo se da alkohol povećava rizik od oboljenja živaca kod dijabetičara, stoga se njima savjetuje da piju veoma umjereno, ili da uopće ne piju.

Pošto dijabetičari imaju velike Šanse za razvoj nekog očnog oboljenja, a za antioksidanse se pokazalo da smanjuju rizik od oboljenja očiju, svakako ima smisla da dijabetičari povećaju unošenje namirnica koje sadrže antioksidanse. Voće i povrće, a naročito tamnozeleno povrće, kao što su spanać, paprike i prokelj, veoma je dobar izvor antioksidansa; citrusno voće je odličan izvor vitamina C.

Savjeti u vezi sa ishranom. Hranljivi sastojci koji se sporije oslobađaju, kao Što su oni koji se nalaze u mahunarkama, mogu da spriječe nagli skok šećera u krvi koji bi mogao da predstavlja problem za organizam, utoliko što ne bi mogao da ga iskoristi u odgovarajućem roku. U takve mahunarke spadaju pasulj, sočivo, grašak i sojino zrno. Smanjeno uzimanje prostih ugljenih hidrata (raznorazne slatke grickalice) i povećavanje hranljivih vlakana, naročito rastvorljivih vlakana, djelotvorno je za normalizovanje blago do umjereno povećanog nivoa glukoze u krvi. Dijabetičarima se obično preporučuje ishrana koja obezbjeđuje 50 do 60 procenata kalorija koje potiču od ugljenih hidrata i 20 do 35 gr hranljivih vlakana na dan, a to je dobar način ishrane i za ostale.

Par recepata protiv dijabetesa

Krom-pikolinat: Jedna do tri tablete od 200 mcg na dan.

Magnezij: Jedna tableta od 500 mg na dan.

Vitamin E: Jedna ili dvije kapsule od 400 i. j. (suhi oblik) na dan.

Vitamin B6: Uzimajte svakodnevno 50 do 100 mg.

Bijeli luk: Jedna kapsula sirovog bezmirisnog bijelog luka na dan.

Bakar: Uzimajte na dan jednu tabletu od 2 ili 3 mg.