Navikli smo da našem sustavu za probavu nudimo čiste i zdrave namirnice koje će zadovoljiti kako želje, tako i potrebe organizma za regeneracijom i energijom. Ako bi nas neko pozvao na večeru i poslužio pokvarenom hranom, mi bismo je sigurno odbili.
Međutim, čini se da ne postupamo tako kada je u pitanju naš disajni aparat, prema kojem se često odnosimo kao da nam i ne pripada, pa nas i ne zanima što ulazi u njega.
Moderna civilizacija je prilično olakšala život ljudima, ali je i zagadila izvor njihovog opstanka - zrak.
Čak i više od toga, mnogo puta mi sami oštećujemo naš disajni aparat udišući dim cigarete, i na taj način remetimo i uništavamo finu strukturu alveokapilarnih membrana, kao i cijeli kardiovaskularni sistem. Zar smijemo da budemo tako ravnodušni prema sopstvenom zdravlju?
U kemijskom sastavu zraka postoje dvije kategorije elemenata: jedni su stalno prisutni, dok su drugi periodično zastupljeni i kao takvi su od sporednog značaja.
Konstantni elementi zraka: kisik (20,95%), ugljen-dioksid (0,03%) i azot (78,09%) su u gotovo stalnom odnosu, dok se ozon (1-2 mg na 100 m3), vodena isparenja, rijetki plinovi (helij, argon, neon, ksenon, itd.), amonijak, (1-15 mg/m3), mogu naći u varijabilnim proporcijama. Ovome treba dodati i dim, kao i fine čestice prašine koji djeluju nadražujuće i traumatski na sluzokožu disajnih puteva, naročito ako su nosioci različitih patogenih klica.
Među svim elementima koji sačinjavaju kemijsku strukturu zraka, kisik, ozon i negativni joni imaju naročiti značaj, jer od njihove prisutnosti i ravnoteže u zraku koji udišemo, u krajnjoj meri zavisi i ono za čime čovjek veoma žudi: zdravlje i dugovječnost.
Krepkost i dugovječnost prvih generacija ljudskog roda, kao i postepeno slabljenje čovječjeg organizma i skraćivanje životnog vijeka pod utjecajem umjetnog ambijenta koji kreira moderna civilizacija, mogu se sasvim sigurno objasniti i razlikom u kvalitetu zraka koji se udisao nekada i koji se udiše sada.
Kisik, bezbojan plin bez mirisa i ukusa, predstavlja najrasprostranjeniji element u atmosferi, vodi i zemlji koji je neophodan za život. On učestvuje u složenim metaboličkim procesima kod živih bića putem oksidacijskih reakcija, koje su uslovljene prisustvom kisika i omogućavaju organizmu najvažniji izvor energije.
Patologija respiratornog (disajnog) aparata, kao i eksperimentalna istraživanja u ovoj oblasti, ukazuju na činjenicu da duži boravak u sredini sa značajno povišenom koncentracijom kisika u odnosu na uobičajenu, izaziva poremećaje u funkcioniranju i strukturi respiratornog aparata, što na kraju može dovesti i do smrti. Ako razmotrimo ovu činjenicu, shvatićemo da zrak koji udišemo sa kratkim prekidima, a koji se bazira na principu razmjene 16-18 kratkih udisaja u minutu, nije i ne može biti slučajno nastala formula, već je ona Bogom dana i savršeno prilagođena, kako potrebama ljudi, tako i biljnom i životinjskom svijetu.
Ozon, plavičasti plin oštrog mirisa, blagotvorno djeluje na ljudski organizam. Koncentracija ovog plina u atmosferi varira u zavisnosti od nadmorske visine. Tako se u planinskim predjelima nalazi veća količina ozona nego u ravničarskim. Maksimalna koncentracija ozona je zabilježena na oko 30-35 km, gdje je formirana ozonosfera, pravi zaštitni filter naše planete.
Zrak bogat ozonom u planinskim predjelima, stimulativno djeluje na organizam, povećavajući otpornost organizma na hladnoću i toksične supstance, istovremeno on pokazuje oksidacijske i baktericidne efekte, što predstavlja argument više za primjenu terapije planinskim zrakom kada su u pitanju oboljenja respiratornog aparata, kao i kardiovaskularnog i nervnog sistema.
U prirodi, zrak se jonizuje pod utjecajem kozmičkog zračenja, radioaktivnosti tla i električnog pražnjenja iz atmosfere, pod čijim djelovanjem molekuli različitih supstanci u zraku, gubeći ili primajući naelektrisanje, postaju negativni, odnosno pozitivni joni.
Danas je dobro poznato da negativni joni koji nastaju kao rezultat prirodnog procesa jonizacije zraka, blagotvorno djeluju na zdravlje i vitalnost organizma. Efikasnost negativnih jona ogleda se u tome što oni olakšavaju proces hematoze (nastajanja krvi) na nivou alveokapilarnih membrana, a pored toga povoljno utiču na metabolizam nervnih ćelija, što omogućava mirniji san i relaksaciju, a na taj način obnovu i stabilnost psihičkog i fizičkog stanja organizma.
U uslovima današnje moderne civilizacije, čovjek provodi više od polovine svog života u zatvorenom prostoru, dok su putevi kojima zrak dospijeva u ove prostorije takvi da veoma remete i obezvređuju terapijsko djelovanje svježeg zraka.
Poznato je da u planinskoj zoni broj negativnih jona varira od 1000-1500 po cm3, a pri spuštanju ka ravničarskim predjelima opada broj negativnih jona, dok u urbanim, prenaseljenim i zagađenim lokalitetima broj spomenutih jona je 150 po cm3 i manji.
Živeći dinamičnim i razarajućim tempom koji je praćen stalnim nedostatkom vremena, zaboravljamo da za krepko zdravlje nije dovoljno samo da jednostavno dišemo, već i da nekoliko puta dnevno prakticiramo vježbe dubokog disanja, 10-15 minuta, u što manje zagađenoj sredini.
Vježbe disanja se mogu prakticirati u pauzi (za vrijeme odmora), dok se nalazimo u prirodi, uz duboko disanje, ili u vidu blok-vježbi koje su jednostavne i imaju za cilj jačanje mišića koji učestvuju u disanju, kao i cjelokupne muskulature tijela, kao što je pokazano na slici.
Nema komentara :
Objavi komentar