Smokva kao prirodni lijek - Usporava rast tkiva raka

Smokva se sa svojim nutritivnim sastavom i ljekovitim svojstvima izdiže među mnogim vrstama voća.

Smokva je bolji izvor vlakana od većine voća. 28% vlakna iz smokve su topljiva. Ovaj oblik vlakana pomaže u kontroli razine šećera u krvi te snižava razinu kolesterola vežući ga u probavnom traktu. Naučne studije pokazuju da se konzumiranjem voća s topljivim vlaknima smanjuje energetski unos, a zadržava ista sitost kao i konzumiranjem hrane s višom energetskom vrijednošću. To znači da vlakna mogu znatno pripomoći u snižavanju težine. Netopljiva vlakna povoljno djeluju na zdravlje debelog crijeva.

Neke procjene pokazuju da je oko 70% oboljenja od raka povezano s lošom prehranom. Većina prehrambenih teorija povezuje visoki unos masti i nizak unos vlakana s rakom debelog crijeva. Često konzumiranje alkohola povezuje se s rakom pluća, dojke, probavnog sistema i raka jetre. Niz istraživanja pokazuje da konzumiranje voća i povrća može utjecati na usporavanje pojave raka. Prije se ovo svojstvo pripisivalo djelovanju vitamina i minerala, međutim, otkriveno je da u tome veću ulogu imaju - polifenoli. Oni djeluju kao antioksidansi, blokiraju gene koji uzrokuju rak i usporavaju rast tkiva raka. Osim uobičajenih polifenola, smokve sadrže i benzaldehid i kumarin koji se uspješno koriste u terapiji protiv raka.

Veliki broj epidemioloških studija pokazuje zaštitnu ulogu voća i povrća prema krvožilnom sustavu. Konzumiranjem svježeg voća i povrća značajno se smanjuje rizik od srčanog udara. Zaštitna uloga pripisuje se flavonoidima, kojih u smokvama ima oko 1,1g/100g svježeg ploda, približno udjelu flavonoida u zobi i nekim mahunarkama, a puno više od uobičajenog voća, crvenog vina ili čaja.

Svježa smokva smirujuće djeluje kod upale bronhijalnih putova. Sadrži visok udio vode i prirodnih šećera pa je korisna kod oporavka od iscrpljenosti i detoksikacije. Šećer stimulira rad mozga i pojačava pamćenje. U narodnoj je medicini poznato da su samljevene smokve dobre za čišćenje kože lica, a pomažu i kod akni.

Listovi su smokve jestivi i ljekoviti. Pokazalo se da imaju antidijabetsko djelovanje, snižavaju trigliceride u krvi, a pomažu i kod inhibicije rasta stanica raka.

Čudotvorne koštice: Srce voća koje treba češće jesti

Sjajan okus i miris, te sočan plod obavijen svijetlo-narančastom korom čine marelicu jednom od najpoželjnijih ljetnih voćki. Sastavljena od 77% vode i visoke nutritivne vrijednosti marelica je jedan od najljekovitijih plodova, no ono po čemu se posebno izdvaja je njezino srce - malena ukusna i blagotvorna koštica.

Marelice sadrže velike količine kalija i natrija koji su pogodni za snižavanje krvnog tlaka i odlični u prevenciji kod kardiovaskularnih bolesti. Na zdravlje srca izuzetno povoljan efekt ima i visok sadržaj beta-karotena i likopena.

Vitamin A kojim marelica obiluje je snažan antioksidans koji štiti stanice i tkivo od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima koji nastaju kao posljedica izlaganja organizma različitim štetnim utjecajima.

Marelice su i odličan izvor biljnih vlakana, koja povoljno utječu na probavni trakt te su dobra prevencija protiv konstipacije ili pojave bolesti kao što je divertikuloza. Zahvaljujući celulozi i pektinima služe kao blagi laksativ.

Sočan plod se posebno preporučuje anemičnim osobama zbog visokog sadržaja željeza. Svježi sok od marelice koristi se kao lijek kod groznice i kožnih bolesti, rashlađuje i ubrzava metabolizam.

Unatoč nutritivno bogatom sastavu samog ploda srce marelice ipak je koštica. Izuzetno ljekovite koštice koje okusom podsjećaju na gorki badem najbogatiji su izvor vitamina B17 za koji neki medicinski stručnjaci i neovisni biolozi smatraju da pomaže u liječenju zloćudnih bolesti.

Koštice marelice vrlo su hranjive jer sadrže esencijalne masnoće i aminokiseline, kao i obilje vitamina i minerala. Posebne su i po vrlo rijetkom vitaminu B17 kojim je, zbog upotrebe rafiniranih namirnica, ljudska prehrana osiromašena i koji je u organizam nužno unositi svakodnevno.

No, s košticama marelice treba biti umjeren, spoj amigdalina (vitamina B17) kojem se i pripisuje antikancerogeno djelovanje u većim količinama može biti toksičan. Stručnjaci preporučuju 6 do 10 sjemenki marelice dnevno.

Češnjak čisti jetru i krvne sudove

Češnjak je neizostavna namirnica u svakoj dijeti. On uspješno čisti jetru i krvne žile, smanjuje loš kolesterol i regulira probavu. Također, češnjak potiče rad žuči.

Ako nas je pučka medicina uvjerila u ljekovitost nekih biljaka, onda je to nedvojbeno uspjela s češnjakom. Ponajprije je to sprječavanje nastanka bolesti, kao što su kardiovaskularne moždani udar, tumori, infarkt. Osnažuje obrambeni sustav, što je iznimno značajno kod pojave i liječenja alergija. Ima jako antibakterijsko djelovanje. Alicin uništava bakterije kao što su stafilokoki, streptokoki, coli-bacili, bacili tifusa, paratifusa, E. Coli, kolere, dizenterije, i drugi.

Češnjak je djelotvoran i u liječenju oboljenja izazvanih gljivicama ponajprije Candide albicans, kao što su Herpes simplex tip 1 i 2, te Humani rhinovirus tip 2... Djeluje na fermente truljenja u crijevima, olakšava razmnožavanje bakterija kiselog vrenja što dovodi do normalizacije crijevne flore.

To onemogućuje pojavu plinova u crijevima, grčeva, proljeva, dizenterije, te širenje otrovnih sastojaka u crijevima. Također, bijeli luk je poznato sredstvo za istjerivanje crijevnih parazita, glista, crva i drugih nametnika te protiv svih vrsta zaraznih proljeva. Potiče funkciju žuči, sprječava i liječi upalu žučnih putova i žučne vrećice, te pročišćava jetru od masnoća. Sprječava nastanak arterioskleroze, ali je i liječi.

Preventivno djeluje na zarazna oboljenja kao što su gripa, viroza, prehlada, hunjavica. Ima široku primjenu na liječenje dišnih organa, tuberkulozu, astmu, bronhitis, upalu pluća. Kod pušača suzbija upalu ždrijela i katar, otklanja oštećenja krvnih žila i poboljšava rad srca. Snižava visoki tlak, tjera na pojačano izlučivanje mokraće, utječe na elastičnost krvnih žila.

Oprez: Češnjak u većim količinama može štetno djelovati na bubrege i uništavati crvena krvna zrnca, a može izazvati želučane i bubrežne kolike.

Pšenica

Pšenicu poznamo kao nezamjenjivu krušaricu. Po tome je ona najvažnija žitarica na svijetu. Ali pšenica je i ljekovita biljka, ako se upotrijebi cijelo zrno pšenice koje sadržava 10,2% bjelančevina, 70,7% ugljikohidrata, oko 2% masti, te minerale (kalij, magnezij, kalcij, željezo) i vitamine. Pšenična klica sadrži šećer, škrob, aromatična ulja, visokovrijedne bjelančevine, hormone, fermente i ostale za organizam važne sastojke. Od vitamina tu su vitamin rasta A, vitamin Bi za održavanje zdravlju i za pospješenje optoka krvi, vitamin B2 važan za izmjenu tvari, vitamini B3-B6 važni za rad živaca, antiskorbutni i za stvaranje krvi vitamin C, antirahitični vitamin D, vitamin plodnosti E i ostali.

Po svom sastavu pšenične klice imaju jedinstvenu ljekovitu moć, jer pomažu kod najrazličitijih funkcionalnih smetnji, te raznih problema tjelesne ili duševne prirode (smetnje u rastu, seksualne smetnje, živčana slabost neurastenija, funkcionalne smetnje želuca i srca, kožne nečistoće, osipi, lišaji, cirkulacija). Redovito jedenje pšeničnih klica (svježih ili suhih) ili cijelog zrna pšenice djeluje i preventivno, jer tijelu daje snagu da određene bolesti suzbije već u početnom stadiju.

Sljedeći recept prenosimo iz knjige "Ljekovito bilje i njegova upotreba" R.Willforta: Terapija pšeničnom kašom je veoma važna za oboljenja probavnih organa. Polazeći od spoznaje da se na stjenkama želučano-crijevnog kanala stalno talože štetne otrovne tvari, koje uzrokuju niz od laganih do najtežih želučanih i crijevnih oboljenja, treba nastojati da se temeljitim čišćenjem želuca i crijeva izluče te otrovne tvari. Dijeta traje, ovisno o zdravlju ili stupnju bolesti 5-20 dana. Pšenična kaša je u tom roku isključiva hrana, koja se svakog dana priprema i to od 1/2 kg za jače osobe, a za slabije osobe od 3/4 do 1 kg pšeničnog zrnja. Pšenično zrnje kuha se u vodi 3 do 3 i pol sata dok ne postane gusta tekuća masa i protiješti se kroz sito, kako bi se odstranila sjemena ljuska. Tijekom kuhanja mora se stalno miješati i nadomještati vodu koja se iskuhala. Jede se samo kroz sito protiještena pšenična sluz i to 4 tanjura tijekom dana, pomiješana s malo meda. Sva ostala jela zabranjeno je uzimati za trajanja kure, a jedino je dopušteno mekano sočno voće pripremljeno kao kompot. Dijeta ne prouzrokuje slabljenje tijela, jer tijelo dobiva dovoljno kalorija. Tijekom trajanja kure ne treba uzimati nikakve tekućine, no unatoč tome količina mokraće je obilna. Želučano-crijevni sustav oslobađa se prije svega taloga, odstranjuje se upala crijevne stjenke, stvara se nova crijevna sluznica te se čitav organizam oslobađa otrovnih tvari. Bjelančevina, koju sadržava zrno, kuhanjem postaje otopina slična lijepku i probavljivija je od svih ostalih bjelančevina. Škrobna zrnca upijaju puno vode i sa škrobnim lijepkom stvaraju idealnu rastvorljivu masu koju na unutarnjim stjenkama crijeva i želuca rastvara temeljito, ali bezbolno sav talog i sve nakupljene otrovne tvari. Ti talozi i nakupljene otrovne tvari su čitavom tijelu znatno škodljive i uzrokuju otrovanja tkiva i razne bolesti želuca i crijeva: probavne smetnje, pomanjkanje apetita, nadutost, pokvarenost želuca, želučane i crijevne grčeve, pojačano stvaranje solne kiseline, podrigivanje, žgaravicu, upalu debelog crijeva, a i čireve na želucu i dvanaestercu.

Posljedice slabog i boležljivog djelovanja želuca i crijeva su oboljenja jetre, žuči, slezene i bubrega, žutica, upala zglobova (artritis), kostobolja, furunkuloza, pijesak u mokraći, ovapnjenje žila (arterioskleroza) i druge bolesti. Ako se tom kurom temeljito odstrane otrovi iz tijela jedna stara pučka izreka kaže da smrt sjedi u crijevima dolazi do ozdravljenja svih organa i ponovo jača snaga cijelog organizma. Terapijom s pšeničnom kašom postižu se ozdravljenja i od bolesti koje su označene kao teške ili čak neizlječive.

Brokula - Ukusna i jako ljekovita biljka!

Brokula spada u porodicu kupusnjača i srodnik je kupusa, kelja i cvjetače (karfiola). Glavicu čine pupoljci cvjetova koji oblikuju krasnu tamno zelenu rozetu sličnu cvjetači. Ako na vrijeme ne odrežemo tu "glavicu", ona će se izdužiti, rasperjati i uskoro se pojavljuju lijepi žuti cvjetići. Cvjetača daje samo jedan "cvijet", a na brokuli izraste još mnogo postranih manjih cvjetova u pazušcima listova, nakon što odrežemo središnji "cvijet". Berba brokule traje do mraza, ali su "cvjetići" sve manji i manji.

Najnovija otkrića uglednog Instituta "John Hopkins" u New Yorku kažu da brokula ima od svih biljaka najviše sulforaphana, koji snaži obrambenu moć organizma. To je ujedno i preventiva protiv nastanka karcinoma, a znanstvenici najavljuju i upotrebu tog sastojka u liječenju karcinoma.

Za one koji znaju ulogu hrane u obrambenom sustavu organizma ovo otkriće nije nimalo senzacionalno. Odavna se zna za ljekovita svojstva kupusa, kelja i drugih kupusnjača. Sve one imaju približno slična svojstva. Zato su ljudi i uzgojili bezbroj varijeteta iz te porodice. Neke vrste imaju više jednih, neke drugih sastojaka. Zato treba jesti umjereno sve raspoložive varijetete.

Brokula se posebice preporučuje u makrobiotičkoj kuhinji. Dobra je za pluća, trbuh i slezenu. Može se kuhati, pariti, pirjati, marinirali za salate i kiseljenje. Najprije stavljajte kuhati stabljiku, prije kraja listove, a nježne cvjetiće posve na kraju.

Brokula se može pripremati jednako kao što se priprema cvjetača ili kelj.