Prirodni afrodizijaci


Najbolji afrodizijaci koje ćemo naći u prirodi, biljnog su podrijetla. U svatom slučaju, među voćem i povrćem koje se može kombinirati za napitke, po učinku revitaliziranja spolnih apetita, najpoznatiji su:


Nar: Za Rimljane je ovo jesenje voće bilo simbol plodnosti i obilja. Afrodizijačka svojstva nara opisao je Plinije Stariji. U nekim dijelovima Latinske Amerike sok od nara koristi se kao ljubavni tonik i tonik za pomlađivanje.

Marelica: Od antičkih vremena ovo se voće povezuje sa spolnošću. Kinezi su marelicu povezivali sa ženskim spolnim organom, a Rimljani su njezino stablo povezivali s Venerom, božicom ljubavi.

Smokva: Užitak pri jedenju toga voća razni su autori opisivali kao senzualni užitak i orgiju za nepce. U nekim zemljama smokva se povezuje sa ženskim spolnim organom.

Koštice trešnje: Osim iznimnih pročišćujućih svojstava koje trešnje Imaju, njihove su koštice upotrjebljene kao lijek za nedostatak spolnog apetita i muške impotencije.

Badem: Već su se u XII. stoljeću bademu pripisivala afrodizijačka svojstva, ali i njegovim kombinacijama sa začinima. Tako su se pripremali eliksiri i ljubavni čajevi.

Celer: Homer je prvi opjevao afrodizijačka svojstva celera, biljke koju su Grci smatrah svetom i vjerovali da osnažuje mušku potenciju.

Rajčica: Poznate su već stoljećima po svojim afrodizijačkim svojstvima, možda i zbog visokog postotka kalija, minerala koji revitalizira živčani sustav.

Nema komentara :

Objavi komentar

Google oglasi

Popularni postovi zadnjih 7 dana

Google oglasi