Raž

Raž je osnovna biljka u Skandinaviji i drugim sjevernim područjima, u Europi i Aziji. Kao i pšenica, rjeđe se upotrebljava u cjelovitom obliku: prije svega koristi se brašno u pravljenju različitih vrsta kruha, krekera i ostalih peciva. Također se upotrebljava u pravljenju viskija. Budući da je tvrdog sastava, raž valja dobro žvakati, što je izvrsna vježba za cijelo tijelo. Eksperimentirajući u kuhanju raži, vidjet čete da je vrlo ukusna s rižom i okruglim povrćem.

Raž je žitarica koja je po svojim botaničkim karakteristikama najsličnija pšenici (stabljika, klas, zrno). Raž je istodobno i krušarica koja je s pekarskog aspekta najsličnija pšenici. Dugo je vladalo mišljenje da je lijepak, taj najvažniji sastojak u proizvodnji kruha, svojstven samo bjelančevinama pšenice. Sad se međutim zna da i bjelančevine raži sadržavaju lijepak, manje doduše nego pšenične, ali ga ipak sadržavaju.

Od ukupne svjetske proizvodnje raži više od 90% otpada na Europu i Rusiju, tako da se o raži može govoriti kao o žitu Europe i Rusije, mada se uzgaja gotovo u cijelom svijetu. Od europskih zemalja (bez Rusije) najviše se proizvodi u Poljskoj i Njemačkoj. Površine zasijane s raži i ostvareni prinosi u našoj zemlji, u usporedbi s pšenicom i kukuruzom, gotovo su zanemarivi.

Biokemijski sastav zrna raži sličan je sastavu zrna prosa. Poput svih žitarica i raž ima najviše ugljikohidrata (74.0%), bjelančevina (9,3%) i masti (1,8%). Energetska vrijednost 100g raži iznosi 1465 kJ ili 349 kcal. Raž je bogata mineralnim sastojcima (1,8%) od čega je najviše kalija, fosfora, magnezija i željeza, ali nisu zanemarivi ni ostali: kalcij, natrij, sumpor, mangan, bakar, cink, kobalt, fluor i drugi. U vitaminskoj tablici raži dominiraju vitamini grupe B.

Anemičnim osobama, rekonvalescentima i uopće osobama oslabljenog organizma te djeci preporučuje se uzimanje klica proklijale raži, koje su vrlo bogate mineralima i vitaminima i lako probavljive. Klice se dodaju jelima od povrća ili se jednostavno umiješaju u juhu.