Ovdje ćemo nabrojiti neke adaptogene biljke, koje su zvanično priznate od strane znanosti temeljem istraživanja i znanstvenih radova.
Ružičasti žednjak (Rhodiola rosea)
Započinjemo s ovim adaptogenom, jer je najsigurniji za upotrebu od svih navedenih, a ima najistaknutije adaptogene osobine.
Ima razna imena: zlatni korijen, arktički korijen ili jednostavno rodiola. Postao je poznat na našim područjima nakon što su je počeli koristiti mnogi sportaši i ljubitelji ekstremnih aktivnosti.
Ovi posljednji su ga koristili zbog primijećenog blagotvornog djelovanja na mučnine izazvane visinama i ekstremnim uvjetima.
Pripravak koji se radi iz korijena je prilično kompleksan i sadrži mnoge flavonoide, fenole i fenolne glikozide, koji imaju povoljan učinak na organizam, kao što su salidrozid i rozavin.
Narodna medicina je potvrdila njegov utjecaj na depresije, stimulaciju živčanog sustava, povoljno djelovanje na umore i psihofizičke napore.
U drevnoj medicinskoj dokumentaciji se spominje još u antičko doba. U posljednje vrijeme čuje se da je rodiola, u kombinaciji sa guaranom, postala često korištena biljka kod studenata u fazama učenja.
Upravo zbog malog broja kontraindikacija i interakcija, rodiola predstavlja zanimljiv izbor u ekstremnim situacijama ili pripremama organizma.
Ružičasti žednjak odnosno rodiola vrlo je vrijedna biljka s nesumnjivim potencijalom u adaptogenom smislu.
Ipak, dobro je naglasiti da se radi o endemičnoj vrsti, te savjetujem da je ne berete ako naiđete na nju u prirodi – ekstrakti na tržištu imaju sasvim dovoljno aktivnih supstanci i beru se na područjima gdje rodiole ima puno više – čuvajmo naše primjerke.
Kineski/korejski ginseng (Panax ginseng) - Japanski ginseng (Panax japonicus) - Američki ginseng (Panax quinquefolius)
Ginseng je jedna od najpoznatijih adaptogenih biljaka, ekstrakti se dobivaju iz gore navedene tri vrste ginsenga, iako ih ima preko 10 vrsta.
Samonikli ginseng je zapravo jako rijedak, zbog toga se u posljednje vrijeme koriste kultivirane biljke (P. notoginseng/P. pseudoginseng).
Zato je dobro da uvijek pogledate i latinski naziv na pakovanjima ekstrakata. Bitno je napomenuti da je njemačka Komisija E priznala ginseng kao tonik protiv slabosti i umora, koristan za rekonvalescenciju i oporavak fizičkih i mentalnih sposobnosti i koncentracije.
U literaturi se spominje i kao stimulans, što ginseng zapravo i jest, no ima i adaptogena svojstva.
Snaga ginsenga stoji u triterpenskim glikozidima, nazvanim ginsenkozidi. Ima ih preko 25 vrsta i njihovo djelovanje na tijelo je svestrano.
Istraživanjima je potvrđeno njihovo stimulativno anti-alergijsko djelovanje, koje se očituje u mehanizmu stimuliranja tijela u proizvodnji kortikosteroida putem adenohipofize i povećavanju adaptogenog potencijala tijela.
Takvi „naši“ kortikosteroidi su puno zdraviji i manje štetni od steroida proizvedenih nekim drugim putem.
Osim toga, ginseng se spominje kao sredstvo u borbi protiv raka, te mikroorganizama, a ima i svojstva zaštite od rendgenskog zračenja i ostalih patogenih utjecaja na organizam.
Pošto se radi i o stimulativnom sredstvu, potreban je oprez kod doza i načina uzimanja ginsenga.
Sibirski ginseng – eleuterokok (Eleutherococcus senticosus)
Iako dijeli ime s pravim ginsengom, on mu nije srodan ni po rodu, ni po vrsti, no po djelovanju nisu daleko.
I ovdje imamo grupu aktivnih supstanci, koje se nazivaju eleuterozidi. Uz to, tu su prisutni fenilpropanoidi, lignani i neki polisaharidi.
Eleuterokok se masovno koristi na području bivšeg Sovjetskog saveza za iste bolesti za koje se koristi i pravi ginseng.
Uglavnom je to rekonvalescencija i oporavak od napornih fizičkih i mentalnih stanja. Tako ga opisuje i njemačka Komisija E.
Na njemu su se radila brojna istraživanja, koja su pokazala značajan potencijal u borbi protiv infekcija, gdje je utvrđeno povećanje razine T-limfocita u krvi (imunomodulacija), zatim smanjenje razine šećera u krvi (hipoglikemijsko djelovanje).
Također se tradicionalno koristio i kod smanjenja masnoće i triglicerida u krvi. Neki autori spominju i potencijalno antioksidativno i antitumorsko djelovanje, no trebat će još istraživanja na tu temu.
Za većinu ovih opisanih djelovanja nije u potpunosti poznat biokemijski i farmakološki mehanizam.
Kako se čini da je eleuterokok nešto moćniji od svog „imenjaka“ - pravog ginsenga, isto tako pokazuje i mnoge nove interakcije i kontraindikacije.
Zabranjena je njegova upotreba kod visokog tlaka, uzimanje zajedno s drugim stimulansima (čak i kavom) i lijekovima za određena psihička stanja, moguća je interakcija s mnogim kardiološkim i antikoagulantnim lijekovima, a poseban oprez se preporučuje osobama koje uzimaju lijekove za smanjenje šećera u krvi.
Eleuterokok je vrlo moćan adaptogen, ali u vezi njegovog korištenja savjetujte se sa stručnjakom alternativne medicine, posebice ako uzimate druge lijekove.
Ashwaganda – indijski ginseng (Withania somnifera)
Ashwagandha je snažna biljka-adaptogen koja raste u sjeverno-istočnom djelu Indije.
Istraživanja su pokazala preko 30 aktivnih supstanci, u koje spadaju alkaloidi, steroidni laktoni i terpenoidi, te željezo kao nutrijent. Iz tog se vidi da ashwagandi predstoji zanimljiva naučna „karijera“.
Ayurvedska medicina je veliki „potrošač“ ove biljke, uglavnom za koštano-mišićne poremećaje, reumatske promjene, protiv stresa, te za oporavak nakon bolesti ili kao prevencija.
Efekt je uočen i kod napora, te sportskih natjecanja, pa su ga koristili u iste svrhe kao i gore navedeni eleuterokok.
Znanstvena istraživanja spominju protuupalna, antioksidacijska i imunomodulatorna djelovanja, te još neka druga, koja su u fazi istraživanja.
Bitan je i efekt koji ashwaganda ima na živčani sustav i povećanje rezistencije na stres, zbog čega se i našla na ovom popisu.
Ne preporučuje se korištenje ove biljke u trudnoći, jer ima blago abortivno svojstvo.
Ostali manje poznati adaptogeni
Šisandra /Wu-Wei-Zi/ (Schizandra chinensis) je poznata u kineskoj tradicionalnoj medicini kao biljka koja štiti od stresa i ubrzava oporavak organizma.
Koristi se sušeni plod, koji se obrađuje na poseban način. Aktivne supstance su više vrsta šizandrina i šizandrola, koje imaju hepatoprotektivno i protuupalno djelovanje.
Debela tikvina (Bryonia alba) je potencijalni adaptogen, a koristi se pripravak od suhog korijena biljke. Aktivne supstance su terpenoidi kukurbitacini, steroidi i neki oblici masnih kiselina.
Kao i ostali adaptogeni, koristi se prvenstveno za fiziološku adaptaciju organizma na stres, te njegovu prevenciju. Nažalost, upotreba ove biljke može imati ozbiljne posljedice, pa je potreban veliki oprez, prvo zbog posebne obrade korijena (koji je toksičan u prirodnom, svježem obliku) pa do doziranja.
Dakle, debela tikvina ipak nije prvi izbor za adaptogen. Zanimljivo je da se pripravci debele tikvine koriste u homeopatiji za neka oboljenja.
Mačja kandža/nokat (Uncaria tomentosa) je efikasna biljka koja djeluje kao imunomodulator, no zapažena su i neka druga svojstva poput protuupalnog i djelovanja na krvožilni sustav. Ima i potencijalno antikancerogeno djelovanje, što je primijećeno u nekim austrijskim istraživačkim krugovima.
Pripravak mačje kandže se također radi od korijena. Od aktivnih supstanci poznati su alkaloidi, triterpenske molekule, steroli i proantocijanidini. Narodna medicina bilježi upotrebu kod reume, poremećaja probave, nekih oblika gastritisa i za zbrinjavanje rana. Također, ima djelovanje na menstrualni ciklus, pa se koristi i kao kontraceptiv. Ova biljka se ne preporučuje trudnicama i dojiljama.
Što reći na kraju osim da su adaptogeni izrazito korisna i zanimljiva grupa biljaka, koja može imati mjesta u našem životu, posebno ako smo izloženi stresu i značajnim psihofizičkim naporima.
Adaptogeni spadaju u grupu ljekovitih supstanci koje nas štite – zato razmislite o zaštiti od nepovoljnih utjecaja iz svijeta. Naravno, uvijek uz konzultaciju stručne osobe.
Nema komentara :
Objavi komentar