Znojenje može biti uzročnik nekih bolesti

Prekomjerno znojenje može izazvati neke bolesti. Ako spadate u kategoriju ljudi koji mjesečno troše ogromne količine novca na dezodoranse kako bi umanjili neugodan miris koji ostaje za njima, poslušajte naše savjete i saznajte više o ovoj pojavi koja ponekad izaziva neugodnosti!

Neke kožne bolesti najčešće nastaju kao posljedica prekomjernog znojenja ispod pazuha. Znoj regulira tjelesnu temperaturu, pomaže tijelu da se riješi toksina, a njegov kiseli PH štiti kožu od bakterijskih i gljivičnih infekcija. Čak 90 posto znoja čini voda, a ostali sastojci su natrij, kalij, klor i urea. Znoj nastaje u žlijezdama znojnicama čiji se izvodni kanal zadržava na površini kože.

Pretpostavlja se da na tijelu postoji oko dva milijuna znojnica, a većinom su smještene na tabanima i na području oko pazuha. Znojenje ispod pazuha može biti nečim izazvano, ali javlja se i tijekom mirovanja. Koža pazuha postaje vlažna i stvaraju se neugodne mrlje na odjeći. Odjeća se na taj način oštećuje, a o neugodnim mirisima ne trebamo vam ni govoriti.

Supurativni hidradenitis (Hidradenitis suppurativa) je kronična upala žlijezda znojnica, najčešće pazušne regije. Nastanku ove bolesti mogu pridonijeti i povećana tjelesna težina i prekomjerno znojenje. Intertrigo je drugi problem koji nastaje na područjima u kojima se koža trlja o drugu. Uslijed trenja, a naročito u vrijeme visokih temperatura, najprije nastaje crvenilo, a zatim se javlja svrbež.

Dakle, uslijed djelovanja znoja u ovakvim područjima, dolazi do vlaženja i mijenja se PH kože koji je pogodan za razvoj bakterija i gljivica. Često puta gljivične infekcije izaziva i korištenje javnih kupališta, bazena i nekih javnih prostorija.

Na prekomjerno znojenje može se djelovati preventivno i terapijski. Odjeća bi trebala biti pamučna i prozračna kako bi koža mogla disati, a znoj s tijela treba uklanjati čestim tuširanjem ili kupanjem dok neugodne mirise možemo spriječiti dezodoransom.

Antiperspiranti su preparati koji smanjuju znojenje tako da određenim tvarima, primjerice aluminijevim kloridom, smanjuju pore kroz koje izlazi znoj. Kod težih slučajeva primjenjuju se čajevi i tablete na bazi kadulje, antikolinergici i sedativi, a ako ni to ne pomogne, ne preostaje vam ništa drugo nego kirurški zahvat. Nedavno je provedeno istraživanje čiji su rezultati pokazali da je lučenje znoja moguće smanjiti upotrebom botoksa.

Veprina

U novije vrijeme ova biljka ima veliku ulogu u liječenju nožnih vena, teških i umornih nogu osoba koje tokom dana najviše stoje, kao i osoba oboljelih od gihta.

Veprinu sam upoznao kad i šparogu i bljušt, u redovitim proljetnim berbama koje su u Primorju tradicija poznata od davnina, kao što su poznate i cestarske metle od veprine. Korijen veprine je tradicionalni lijek kojim se pojačava izlučivanje mokraće, izaziva znojenje, liječe proširene vene i hemoroidi, pomaže kod poremećene cirkulacije u šakama i stopalima, te u mozgu, ublažava svrab u predjelu čmara, ispiru razne kožne nečistoće, pomaže u liječenju žutice, u otklanjanju pijeska u mjehuru i bubregu, kod sindroma karpal tunela, tj. ukočenosti prstiju popraćenih bockanjem, kod artritisa, gihta, reumatizma, kod arterioskleroze, kod prevencije flebitisa, kod tumora prostate i varikoznih vena.

Od tinkture može se napraviti mast za hemoroide. Prašak od osušenog smrvljenog korijena veprine, rabimo za posipanje rana kod proširenih vena ili, pomiješanoga s masti, za liječenje hemoroida.

Kontraindikacije. Pripravke od veprine za unutarnju primjenu ne bi smjele uzimati osobe s povišenim tlakom, te trudnice.

Crna bazga ili zova

Grčki i rimski liječnici bazgu su koristili kao diuretik, kod ženskih bolesti, pri upalama kože i čireva. Od srednjeg vijeka njegovu ljekovitu snagu koristimo za poticanje znojenja i olakšavanje iskašljavanja. Djelovanje bazge zacijelo je odavno poznato; arheolozi su njezine ostatke pronašli među ostacima sojeničarskih naselja.

SAMBUCI FLOS: S cvata poskidamo pojedinačne cvjetiće. Svake godine ubiremo svježe i sušimo ih brzo i oprezno, kako ne bi posmeđili. Čuvamo ih u dobro zatvorenim staklenim posudama. Imaju karakterističan miris. U ustima stvaraju blago sluzav, kasnije trpak okus.

SAMBUCI FRUCTUS: Zrele plodove crne bazge sušimo. Slično borovnici, djeluju protiv proljeva. Od svježih plodova spravljaju se pekmezi i sokovi.

SAMBUCI NIGRAE CORTEX: Osušenu koru obično ne koristimo u čajnim mješavinama, osušeno korijenje još rjeđe.

Stanište i rasprostranjenost: Bazga raste kao drvo ili grm u živicama, svijetlim šumama, uz seoska imanja i u naseljima.

Djelovanje bazge i uporaba: Čaj od bazgova cvijeta potiče znojenje (djeluje diaforetički) i izlučivanje bronhijalnih žlijezda. Još nije objašnjeno koji sastojci djeluju diaforetićki. Kao i kod lipe, i kod bazge dio stručnjaka drži da na znojenje utječu isključivo veće količine vruće tekućine koju primamo čajem. Flavonolni glikozidi i eterično ulje trebali bi svojim mirisom i okusom olakšati ispijanje veće količine čaja. U kliničkim ispitivanjima dokazano je da kod zdravih osoba ne dolazi do poticanja znojenja. Pretpostavlja se da samo bolesnici s povišenom tjelesnom temperaturom na podražavanje sastojaka bazge reagiraju izraženim znojenjem. Na pokusima sa životinjama potvrđeno je djelovanje ursolne kiseline protiv upala, kao i hepatoprotektivno djelovanje beta-amirina.

Čaj: Od dviju do triju čajnih žličica osušenih cvjetova načinimo oparak. Triput na dan pijemo po jednu ili dvije šalice vrućega čaja, kojemu samo kod kašlja dodajemo med. Možemo ga koristiti za kuru znojenja.

Moguća neželjena djelovanja bazge: Kod pravilne uporabe cvjetova nisu zabilježene neželjene nuspojave. Bolesnici sa slabim srcem moraju biti oprezni pri kurama za znojenje. Nezreli plodovi, listovi i kora u osjetljivih osoba uzrokuju slabost, povraćanje, proljeve, groznicu, vrtoglavicu i grčeve. Za spravljanje sokova i marmelada sakupljamo samo zrele plodove, kojima odstranjujemo peteljke.

ZOVA (Sambucus nigra) Fam. Sambucaceae

Popularni nazivi: baz, bjelika, crna zova, božovina

Opis: Visoko, razgranato drvo 1-8 m, koje ima belu srž i sivu koru. Listovi su glatki, naspramni, neparno perasto raspoređeni u grupe od po 3-7, ovalnih ili kopljastih, pravilno nazubljenih listića.

Cvjetovi su mali, beli ili zeleno-žuti sa po 5 latica, 5 čašičnih listića i 5 prašnika. Grupirani su u razgranate cvasti i imaju jak miris. Plod je crna, sjajna bobica sa purpurno-ljubičastim sokom i 2-3 jezgre.

Staništa: Raste po šumama, pored ograda, bodljikavog bilja.

Upotrebljivi dijelovi: Cvjetovi, plodovi i kora.

Sakupljanje: Cvjetovi se beru u maju-junu, kada su potpuno formirani. Sječe se cijela cvast, suši se u sjenci ili na suncu, pokrivena hartijom, a zatim se cvjetovi otresu i prosiju u situ. Čuvaju se u sanducima obloženim hartijom i daleko od vlage. Plodovi se beru zreli, u septembru-oktobru i suše se u zagrijanim prostorijama. Sušenje se može obaviti i u pećnici. Kora se skida u septembru-oktobru.

Aktivna svojstva: Plodovi: glikozid, sambunogrozid, kalijum-nitrat u velikim količinama, karotin, jabučna kiselina, limunska kiselina, taninska kiselina, pigment sambukozid. Cvijet: esencijalno ulje, terpen, sluzaste materije, tanin, kalijum-nitrat, holin, glukozid. Kora: tanin, valerijanska kiselina.

Farmakološko dejstvo: Diuretik (pospješuje mokrenje), sudorifik (izaziva znojenje), antireumatizmatik (ublažava reumatske bolove), laksativ (podstiče pražnjenje crijeva), emoliens (sredstvo za umekšavanje), antiinflamator (protiv zapaljenja), galaktogen (sredstvo koje pomaže stvaranje mlijeka), behik (smiruje kašalj).

Terapijske indikacije: Edem (otok), ascites (trbušna vodena bolest), kronični nefritis (hronična upala bubrega), litijaza (kamen u mokraćnoj bešici), cistitis (upala mokraćne bešike), kostobolja, reumatizam, konstipacija (zatvor), konjunktivitis (upala sluzokože oka), blefaritis (upala očnih kapaka), čmičak, ekcem, urtikarija (koprivnjača), furunkul (čir), bronhitis (upala bronhija - dušnica), astma, rubeole (ospice), šarlah, grip.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 kašika cvjetova treba da odstoji u 250 ml vrele vode 3 minuta. Piti 3 šolje čaja dnevno, zaslađene medom, uvijek poslije jela kod bronhitisa, rubeola, šarlaha, reumatizma, kostobolje.

Spolja:

Rastvor za ispiranje kod očnih infekcija, a u slučaju rinitisa (upale nosne sluznice, kihavice) - za inhalaciju. Pripremanje: 50 g cvijeta kuhati 3 minuta u 1 litar vode, zatim ostaviti da odstoji 10 minuta i procijediti.

Sok, dobiven od 20 g plodova, zaslađen jednom kašikom meda, preporučuje se kao laksativ. Pije se ujutro, u mlakom stanju.

Kora sadrži supstance koje imaju laksativno i diuretično djelovanje. U terapeutske svrhe se priprema u obliku dekokta: kuhati koru (2 šake) u 1 litar vode dok tečnost upola ne ispari. Ostatak se pije 3 puta dnevno: ujutro, u podne i uvečer. Ujutro se pije odvojeno na prazan stomak. Uspješno djeluje kod hidropsije (vodena bolest), zadržavanja mokraće, nefritisa sa edemima (upale bubrega praćene otocima), kolika (bubrežnih napada), reumatizma, kostobolje.