TROSKOT — Polygonum aviculare

Porodica Polygonaceae — troskoti (ptičji troskot, troska, dvornik, ptičji dvornik, kameničac, troskovac, krupnik, molava, ptičji dresen, treskovac, truskavac, crljena rusomača).

Jednogodišnja je zeljasta biljka, sitna, neugledna, najčešće polegla po zemlji, veoma razgranata i člankovita, sa sitnim eliptično-kopljastim listovima na sasvim kratkoj peteljci. Cvjetovi su sitni, ružičasti, zelenkasti ili bijeli. Cvjeta od kraja proljeća do jeseni.

Veoma je rasprostranjena biljka u cijeloj našoj zemlji, od nizina pa do oko 1200 m nadmorske visine. Raste na poljima, niskim travnjacima, pokraj puteva, na stazama, na pustim mjestima — svuda gdje se gazi i gdje stalno gaženje onemogućava drugim travama da se održe.

Mladi listovi i mladi sočniji vršci stabljika mogu da se upotrebljavaju za spremanje miješanih salata, čorbi, variva i sli. Na mjestima na kojima se troskot javlja u većoj količini, jedan čovjek može za jedan sat da nabere do 1 kg sitnih listova i ovršaka stabljika.

Troskot je također ljekovita biljka.

Ptičja trava, troskot, oputina

Polygonum aviculare

Biljka sadrži sluzi, trjeslovine i kremenu kiselinu. U narodnoj medicini se kod lakših katara gornjih dišnih putova i sluznice usta upotrebljava kao oparak (1-2 čajne žličice osušene, isitnjene zeleni/šalica, ostaviti da odstoji 10 minuta), a izvana u oblozima za liječenje rana. Ptičja trava potiče izlučivanje mokraće i zbog toga je sastojak čajeva za čišćenje krvi. Smatra se i da steže krvne žile i kapilare. Ptičja trava je jako otporna biljka i česti pionir u području naseljavanja i u današnje vrijeme rasprostranjena je u cijelom svijetu.

Ljekovita biljka troskot

Troskot dvornik ili ptičja trava

Danas je troskot dvornik još samo dodatak različitim čajnim mješavinama. U Kini je još prije 3700 godina bio vrlo cijenjena ljekovita biljka za čišćenje urina i protiv bolesti trbušnih organa. I u europskim naseobinama iz paleolitika pronađene su biljke i sjeme, što govori da se vjerojatno koristio za liječenje. U srednjovjekovnim knjigama o bilju opisan je kao »najkorisniji među svim biljkama«. Preporučivao se kao svemoguće ljekovito sredstvo kod tuberkuloze i drugih plućnih bolesti. Kako takva očekivanja nikako nije mogao ispuniti, počeo se smatrati neučinkovitim.

POLYGONI HERBA: Beremo cvatuće nadzemne dijelove biljke. Osušena je zelen bez mirisa, ima trpak okus i u ustima je sluzava. Pri branju valja paziti da biljke nisu odviše onečišćene otrovima iz okoline.

Stanište i rasprostranjenost: Biljka koja često raste kao korov po vrtovima i poljima, pa i uz puteve, u šljunku i čak u pukotinama na asfaltu, različita je izgleda. Koji put je prilegla, jako razrasla, s manjim listovima, a u kvalitetnijem je tlu uspravna, tek malo razrasla, s mnogo većim listovima. Cvjetovi su posve neugledni i opažamo ih tek pri detaljnom pregledu.

Djelovanje biljke i upotreba u medicini: Djeluje kao adstringens kod upala u ustima i probavnim organima, pri ranama na dvanaesniku i želucu, kod proljeva, upala želuca i crijeva, a i kod crijevnih katara. Djelomično djeluje i diuretički i potiče metabolizam. Ublažava kašalj i druge plućne tegobe. U narodnoj medicini vrlo je cesta uporaba kod menstrualnih tegoba. Često je koristimo u čajnim mješavinama.

Neželjena djelovanja biljke nisu zabilježena.