VRIJEME JE ALERGIJA NA AMBROZIJU

Pelud ambrozije je jedan od jačih poznatih alergena. Klasični simptomi su crvenilo očiju,začepljenje nosa, suzenje, kašalj, kihanje, otežano disanje, astma, promjene na koži. 

Od polovice kolovoza do kraja rujna osobe alergične na ambroziju proživljavaju vrlo teško razdoblje u godini. Muku muče s nizom gore navedenih simptoma. Ova neugodna alergija može se pojaviti u svakoj životnoj dobi. Mnogi koji se susreću s tom biljkom, koja je česta u nasadima suncokreta, soje, šećerne repe, kukuruza i krumpira, ali i u urbanim područjima, ni ne znaju uzrok svojih tegoba, a još manje kako biljka izgleda. Najviše je rasprostranjena u Slavoniji, sjeverozapadnoj Hrvatskoj i primorsko-goranskom području. Pelud ambrozije za vjetrovitog vremena rasprostire se i do 600 kilometara, pa se može prenijeti iz Mađarske ili Lombardije, susjednih područja koje također imaju problem s rasprostiranjem ove biljke.

Najveće su koncentracije peludi u ranim jutarnjim satima i prijepodne.Potrebno je svaki dan promijeniti odjeću i oprati je, kao i kosu na koju se hvata pelud. Poželjno je boraviti na visinama iznad 800 metara ili na moru, gdje peludi ambrozije nema ili je prisutna u manjim količinama. Preporučuju se šetnje i boravak u prirodi nakon kiše, jer je tada koncentracija peludi u zraku niska ili je uopće nema. Glavni način uništavanja ambrozije jest čupanje biljke iz zemlje, dakle sa korijenom, čime se smanjuje broj aktivnih biljaka. Međutim, redovito košenje trave svaka tri tjedna također je učinkovit način smanjenja broja peludnih zrnaca u zraku.

U prirodi postoji nekoliko biljaka, koje će vam pomoći u otklanjanju simptoma, ali vas mogu i izliječiti od alergije, ako ih redovno i dugotrajno uzimate :

Tisućljetni crni kim
Ulje crnog kima -S obzirom na njegovo protuupalno, imuno modulacijsko i antihistaminsko djelovanje, jedan je od prvih izbora za ublažavanje i prevenciju alergijskih tegoba. Ublažava sve simptome alergije i olakšava disanje, a antibiotskim djelovanjem sprječava razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija, koje se često javljaju uz alergije.

Pije se u dozi od 20-30 kapi tri puta dnevno, nakon obroka,ili prema uputstvu na pakiranju. Mogu ga koristiti i djeca.

Kvercetin
Prirodni antihistaminik kvercetin ublažava simptome alergije, pogotovo ako se uzima u kombinaciji s vitaminima C, E i B12 i mineralima cinkom i kalcijem.
Ovaj antioksidans nalazimo u bobičastom voću, grožđu, ljubičastom luku, jabukama i crnom čaju.
Preporučena doza iznosi između 200 i 400 miligrama tri puta dnevno.

Kopriva
Dnevna je doza od 600 mg ekstrakta koprive, znanstveno je dokazano, ublažila simptome peludne hunjavice kod 60 % tretiranih pacijenata. Alergiju također možete ublažiti i čajem od koprive.

Ostale korisne biljke: Ulje noćurka i ulje lana, zbog esencijalnih masnih kiselina koje sadrže, također djeluju protuupalno i ublažavaju simptome ako se uzimaju dulje vrijeme.

List crnog ribiza u obliku čaja ili tinkture regulira pretjeranu imunološku reakciju.

Hidrolat rimske kamilice ublažava crvenilo i svrbež očiju, dok će inhalacija eteričnih ulja ružmarina i paprene metvice uvećati prohodnost gornjih dišnih putova.

Repuh ili lopuh može također suzbiti simptome alergija. Ne uzrokuje umor i pospanost pa ga alergični ljudi rado uzimaju.

Ispiranjem usta i nosa čajem od kadulje, također pomaže ukoliko ste alergični, a nosnice mažite domaćim maslinovim uljem.

Iako nam zadaje poprilično muka, ambrozija se u pučkoj medicini upotrebljava za liječenje niza tegoba i bolesti. Sadrži eterična ulja, agmatin, limonen, kvercetin, glikozide i vitamin C. Ulje od ambrozije se pak koristi za liječenje raznih površinskih rana, a mast ili krema od ambrozije primjenjuju se protiv hemoroida i čireva. Pripravci od ambrozije primjenjuju se kod povišene temperature kao dobar antipiretik i antiseptik. Za ženske tegobe, kao naprimjer poremećaj mjesečnog ciklusa, namijenjen je korijen ambrozije.

Repuh

Rijetki su pravi prirodnjaci koji nisu rabili listove repuha za zaštitu glave i tijela kod iznenadnih naleta ljetnih kiša ili kao suncobran. Liječenje tinkturom načinjenom od korijena repuha koju sami pripremamo, smatram vrlo učinkovitim lijekom kod brojnih novotvorina. Na taj jaki lijek netko reagira burno a netko ne.

Zbog takvog jakog djelovanja dr. Alfred Vogel je razradio terapiju tinkturom od korijena repuha. Priprema tinkture opisana je u receptima, a ovdje u tekstu opisujemo tijek terapije tinkturom.

Uporaba. Prvih tjedan dana uzima se po jedna kapljica tinkture na 2 dl vode koja se pije u gutljajima tokom dana, drugi tjedan kapljicu tinkture stavimo u 1 dl vode i pijemo tokom dana u gutljajima, a treći tjedan stavimo kapljicu na pola dl vode i pijemo u gutljajima tokom dana. Četvrti tjedan smanjimo dozu za 50%, dok ne steknemo naviku uzimanja te uočimo pozitivnu reakciju organizma. Tinkturu repuha u terapiji uzimamo zajedno s tinkturom imele, i to kod svih patoloških promjena stanica, jer smiruje bolove kad već ni morfij ne djeluje. Tinkturu rabimo i kod liječenja upale pluća, porebrice, kašlja, astme, itd. Razni preparati koji se pripremaju od lista i korijena repuha danas se rabe za liječenje boli, grčeva, glavobolje, migrene, reumatskih bolova, gihta, grčeva kod mjesečnica, povraćanja žuči, bolova živca, za odvikavanje od jakih narkotika i analgetika.

Pučka medicina listove repuha rabi za liječenje plućnih bolesti, bolova i drugih tegoba želuca i crijeva, tegoba jetre i žuči, grčeva.

Svježi list repuha rabimo kod liječenja raznih površinskih rana, čireva, bolova u zglobovima, kod upale zglobova, reumatskih bolova, poliartritisa, tako da zgnječimo list, stavimo ga direktno na ranu i previjemo. Možemo iscijediti svježi sok iz lista koji također rabimo za liječenje raznih rana kao i svježi sok iscijeđen iz korijena repuha kojeg rabimo kod jakog i naglog ispadanja kose ili gubitka kose.

Listovi repuha, ukratko možemo reći, djeluju kod svih gastrointestinalnih tegoba, te tegoba urogenitalnog sustava, respiratornog sustava, kao i kod migrena.

Osušeni korijen repuha je dobar lijek za izazivanje obilatog znojenja i mokrenja, za odstranjivanje sluzi i katara iz svih organa, za pražnjenje crijeva, kod zaraznih bolesti kao što je kuga, kao sredstvo protiv nametnika i parazita u crijevima, za liječenje reume, gihta, reumatoidnog artritisa, poliartritisa, reumatskih bolova.

Zapadna pučka medicina rabi repuh za liječenje artritisa, astme, alergije - rinitisa, akni, bolova, bronhitisa, epilepsije, groznice, grčeva, gihta, iritacija, išijasa, kašlja, komplikacija želuca, kuge, krvarenja, napetog nervnog sustava, prehlade, raznih rana, srčanih bolesti, vena, žučnih bolova i bolesti žuči, želučanih bolova, crijevnih i drugih bolova. Na zapadu je popularan prirodni proizvod od repuha pod nazivom Petasites.

REPUH (Petasites officinalis) Fam. Compositae

Popularni nazivi: veliki podbel

Opis: Zeljasta, višegodišnja mirišljava biljka sa dugim, snažnim i mesnatim korijenom. Stablo joj je pravo, jednostavno, prekriveno sitnim, mekim vlaknima i na sebi nosi male listiće (nalik na krljušti) crvenkaste boje. Bazalni listovi su raspoređeni u rozeti, širine do 1 m u prečniku: imaju srcasto-bubrežast oblik, nejednako su nazubljeni kratkim trouglastim zubcima, na poleđini su vlaknasti, a kasnije glatki. Cvjetovi su cilindričnog oblika, prljavo-bijele do ružičasto-ljubičaste boje, raspoređeni u vidu ansambla sitnih cvjetića na gornjem dijelu drške i to tako da podsjećaju na klip kukuruza. Smješteni su ispred listova. Crvenkasti, purpurni, roze (boja mesa) cvjetovi nam pomažu da razlikujemo ovu biljku od drugih vrsta, koje imaju slične listove, a prije cvetanja ih prepoznajemo po cjevastoj, obloj peteljci, za razliku od podbela kao i od bijelog repuha (Petasites albus), koji imaju rizome bez čvorova i tanke, cilindrične peteljke.

Petasites kabikianus, koji se također ubraja u ljekovite biljke, prepoznaje se po svojim vlaknastim listovima sa donje strane i cjevastim peteljkama.

Korijenje se sakuplja prije cvjetanja.

Stanište: Raste pored potoka, izvora, na vlažnim mjestima, periferiji šuma i u jarku.

Upotrebljivi dijelovi: Listovi i korijen.

Sakupljanje: Lišće se bere od maja do jula, kada je potpuno oformljeno. Korijenje se bere od marta do aprila, a najbolje je u septembru - oktobru. Pošto se očisti od zemlje, tanko korenje se isječe na male komade, ako je neophodno, rasiječe se i po dužini, i suši se na suncu ili toplom zraku.

Aktivna svojstva: Kalijumove soli, inulin, isparljivo ulje, baktericidne supstance (supstance koje uništavaju bakterije).

Farmakološko dejstvo: Diuretik (pospješuje mokrenje), sudorifik (podstiče znojenje), adstrigens (izaziva stezanje), antiseptik (protiv klica).

Terapeutske indikacije: Grip, akne, furunkuloza (čiravost), ekcem (pojava crvenila, otoka i malih mjehurića na koži), respiratorna insuficijencija (slabost organa za disanje), kostobolja, epilepsija, dismenoreja (bolna menstruacija), disurija (otežano mokrenje).

Veliki i mesnati listovi se koriste u svežem stanju kao oblog kod luksacija (uganuća), edema (otoka), opekotina, malignih ulceracija (zloćudnog defekta kože i sluzokože), povreda, čireva.

Način upotrebe: 1 ravna kašičica korenja se ostavi da odstoji u vodi 12 sati; ujutro se malo zagrije i procijedi.

Oblog: Sveže i oprane listove izgnječiti drvenim avanom i koristiti u vidu obloga nekoliko puta tokom dana.