Ilirska perunika ili Jadranska blijeda perunika

U medicini se neko vrijeme perunici nije pridavala osobita pozornost. Hlapivo ulje podanka s mirisom koji podsjeća na ljubicu i sluzi, uglavnom su se koristili samo u kozmetici. U starim knjigama o ljekovitom bilju čitamo da perunika potiče izlučivanje urina, tjera kamence, utječe na mjesečnicu, ublažava grčeve u crijevima, donosi dobar san i uništava gliste. Samo se u homeopatiji očuvala uporaba različitih vrsta perunika, i to za ublažavanje migrene. Sveta Hildegarda spominje da ilirska perunika u muškaraca ublažava spolni nagon. Tek je u posljednje vrijeme utvrđeno da, kao i kineske vrste perunika koje koristimo u ginekologiji, i ilirska perunika sadrži aktivne tvari koje djeluju slično kao estrogeni. Tako je njezina uporaba u srednjem vijeku, koja se temeljila isključivo na iskustvu, uistinu opravdana.

Ubiremo podzemne dijelove stabljike. Posto ih ogulimo, dobro ih sušimo. Osušena droga ima slabašan miris, pomalo brašnast, sluzav okus i u grlu stvara osjećaj grebanja.

Jadranska perunika raste na krškim sjenokošama i kamenitim obroncima u priobalju. Druge vrste perunika s debelim podancima, npr. blijedu peruniku, uzgajamo u vrtovima, rijetko ih pronalazimo samonikle.

Srodne su joj vrste: Firentinska perunika (Iris florentina) s bjeličastim cvjetovima cesto se uzgaja u poljima za dobivanje podanka iz kojeg se izdvaja hlapivo ulja koje ima miris kao mirisna ljubica. U srednjem vijeku koristila se kao abortiv, kontracepcijsko sredstvo i kao lijek za aktiviranje menstruacije nakon porođaja.

U homeopatiji se najviše koristi američka vrsta perunike (Iris versicolor), od koje se izrađuju homeopatski pripravci.

Ljekovito djelovanje biljke i upotreba u medicini: Zbog sluzi, droga kod kašlja djeluje vrlo blago, još se i danas ponegdje koriste različite vrste čajnih mješavina protiv kašlja. Upravo se zbog sluzi davala maloj djeci kod upale desni izazvane izbijanjem zuba. Mljevenom drogom posipavale su se rane ili se dodavala suhim šamponima. Nakon novih analiza aktivnih tvari ponajviše se primjenjuje kod ginekoloških bolesti, predmenstrualnog sindroma, u klimakteriju, kod migrene i vegetativnih smetnji te depresija. Predmenstrualni sindrom kombinacija je tegoba koje se javljaju 7-10 dana prije mjesečnice: glavobolja prije ili za vrijeme krvarenja, pojačana razdražljivost, napetost u prsima, probavne tegobe, bolovi u leđima, promjene na koži. Opisane tegobe posljedica su velike količine hormona gestagena i malene količine estrogena, pa stoga kod migrene dodavanje estrogena često ublažava grčevite bolove. U menopauzi ženske spolne žlijezde prestaju proizvoditi hormone. Količina estrogena i gestagena izrazito se smanjuje, a povećaju se količine drugih hormona. Zbog toga, a prije svega zbog snižavanja količine estrogena, dolazi do vegetativnih smetnji kao što su navale vrućine, ubrzavanje rada srca, depresija i nemogućnost koncentriranja.

Pod utjecajem hormona dolazi i do velikih promjena na koži i povećanog taloženja masnoća u tkivima te pojave osteoporoze. Estrogeni imaju osteoprotektivno djelovanje, pa se ženama u menopauzi daju za sprječavanje osteoporoze. I migrena je usko povezana sa spolnim hormonima, pa dodatak estrogena ublažava glavobolju, kao i depresije nakon porođaja i u menopauzi. Loša strana terapije estrogenima jesu nuspojave, npr. tromboze, oštećenja jetre, pojava edema, povećanje tjelesne težine, smetnje krvotoka i moguć utjecaj na nastanak raka dojke. Već je neko vrijeme poznato da i biljni sastojci imaju estrogeno djelovanje. Među njima su najznačajniji izoflavoni. Pripravci od perunike olakšavaju hormonalne tegobe bez neželjenih djelovanja.

Čaj od perunike: Za spravljanje čaja okvirno vrijedi: dvije čajne žličice zdrobljene droge spravljamo kao oparak koji treba odstajati 10 minuta. Pijemo ga triput na dan, u obliku kure, a ako ga dobro podnosimo, možemo ga konzumirati i dulje vremena.

Tinktura: Prema receptu za tinkture, spravljamo je od 20 g zdrobljene droge sa 100 ml 70%-tnog etanola. Tinkturu uzimamo triput na dan, po 15-20 kapi.

Moguća neželjena djelovanja biljke do sada nisu zabilježena.

PERUNIKA (Iris germanica) Fam. Iridaceae

Popularni nazivi: baštenska perunika, božica, modra perunika

Opis: Zeljasta, višegodišnja biljka, sa debelim i mesnatim rizomom (sa mirisom trave) iz kojeg polazi cilindrično stablo koje se završava mnogobrojnim cvjetovima. Listovi su izduženi, pomalo zašiljeni, imaju oblik sablje i raspoređeni su po 4-6 u buketu. Cvjetovi su veliki, tamno ljubičasti, slabog mirisa. Formirani su od 3 spoljašnje latice, savijeni nadolje, pokriveni na gornjim ivicama žutim dlačicama. Sljedeće tri latice su uspravne. Imaju 3 prašnika i jedan tučak, smješten ispod latice. Plod je u vidu čahure. Cvjeta u maju-junu. Često se gaji u baštama kao ukrasna biljka. Pored ove vrste postoji i perunika sa bijelim cvjetovima, koji su izbrazdani plavičastim linijama (Iris florentina) kao i ona sa svjetlo-ljubičastim mirisnim cvjetovima (Iris pallida).

Sakupljanje: Rizomi se sakupljaju (uključujući sve tri vrste) tek u drugoj, trećoj godini vegetacije, i to počevši od jula, pa do kasne jeseni (oktobra). Izvade se iz zemlje, otresu i operu, a zatim se očiste od korijenja. Mali rizomi i njihovi vegetirajući (živi) izdanci se zakopaju, kako bi se obezbijedilo razmnožavanje biljke. Previše debeli rizomi se rasijeku da budu 5-10 cm debljine. Ponekad je neophodno da budu sa korom. Odstranjivanje kore se obavlja prije sušenja, i to dobro naoštrenim nožem. Pošto se ogule, rizomi se stavljaju u sud sa vodom da ne bi potamnili u dodiru sa zrakom. Kada se izvade iz vode, treba ih odmah staviti na mjesto pogodno za sušenje. Rizomi bez kore treba da imaju bijelo-žućkastu boju.

Sušenje: Dobro je da se obavi na sunčanim mjestima. Ovo će dovesti do određenih kemijskih promjena unutar rizoma. Neprijatan miris, svojstven ovom dijelu biljke nestaje i zamijenjen je prijatnim mirisom ljubičice. Miris se pojačava ako se ovaj produkt (osušen rizom) čuva najmanje dvije godine poslije sušenja.

Ovaj proces se može obaviti i na vještački način, na temperaturi od 30-40°C. Veća temperatura bi prouzrokovala isparavanje prijatnog mirisa ljubičice.

Upotrebljivi dijelovi: Koriste se rizomi debljine 5-10 cm, spljošteni, tamno-smeđe obojeni spolja i bjeličasti iznutra. Na donjem dijelu se mogu zapaziti okruglasti ožiljci tamne boje, koji su posljedica odstranjivanja korijena. Na gornjem dijelu se nalaze nepravilna zadebljanja praćena poprečnim nizovima tačaka koja predstavljaju tragove nekadašnjih listova. Miris je primamljiv, a ukus želatinasto sladak.

Koristi se u obliku dekokta kao ekspektorans (za iskašljavanje), i diuretik (podstiče mokrenje).

Ljekovita biljka – Perunika bogiša

Perunika bogiša, ljekovita biljka latinskog imena Iris germanica, poznata i kao Rhisoma Iridis u stručnim krugovima.

Kod nas raste više vrsta, ali je perunika bogiša najrasprostranjenija. Raste po suhim brežuljcima, po šumskim čistinama i livadama u divljem stanju, ali se i odgaja po našim vrtovima. Naraste i do metar visoko sa sabljasto uskim i uspravnim listovima iznad kojih se razvije stabljika s velikim modrim ili ljubičastim cvjetovima na vrhu.

Sabire se podanak bez korijena, bez prostranog pupoljka i bez kore u rano proljeće ili u kasnu jesen. Sadrži eterično ulje, iridina, glikozida, šećera, sluzi, škroba i pepela. U ljekovite svrhe koristi se pomiješana s drugim travama u jednakim količinama. U obliku čaja žlica na 300 g ključale vode i da poklopljeno stoji 10—15 minuta. Pije se tri puta dnevno po šalicu. Liječi plućne bolesti, kronični kašalj i astmu.