Obični tetrljan ili macina trava

Ova vrlo djelotvorna ljekovita biljka, cijenjena još od antike, danas je gotovo zaboravljena. Egipćani su je koristili kod bolesti dišnih organa a Dioskorid ju je preporučao za brojne bolesti kod kojih je koristimo i danas. Pored dimnjače, maslačka, turice i artičoke, vrlo je djelotvorna kod jetrenih tegoba. Jednako je tako značajna i njezina primjena kod kroničnih katara dišnih organa i pri kašlju.

Zelene dijelove beremo prije nego što se otvore cvjetovi i sa stabljika skinemo listove. Kvalitetna droga sadrži malo dijelova stabljike. Osušena ima tek blag miris. Okus je aromatičan, pomalo oštar i slan, kasnije izrazito gorak.

Stanište biljke i rasprostranjenost: Raste na suhim livadama, uz putove, na siromašnim tlima, po ruševinama.

Srodne vrste: Na toplim kamenitim obroncima i krškim pašnjacima raste njegov najbliži srodnik, bijeli tetrljan (Marrubium incanum Desr.) s vrlo dlakavim listovima i manje gorkih tvari. Ne koristi se u liječenju.

Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Uglavnom djeluju gorke tvari, medu njima prije svega marrubiin. Potiču izlučivanje žlijezda dišnih i probavnih organa. Droga utječe na jetru i pospješuje nastanak žuči. Aktivne tvari običnog tetrljana utječu i na maternicu i poboljšavaju rad jajnika. Poznato je i da obični tetrljan djeluje na srce i žile te normalizira optok krvi. Upotrebljavamo ga i kod bronhitisa. Pri upalama želuca i crijeva pored gorkih tvari djeluju i trjeslovine. Kod slabog rada jetre i žučnog mjehura brzo dolazi do poboljšanja probavnih poremećaja. Obični tetrljan izrazito pomaže pri slabokrvnosti do koje dolazi zbog poremećaja sluznice želuca, jetre i koštane srži. Njegovu primjenu preporučujemo kod preslabe menstruacije, kroničnih kožnih ekcema i srčanih poremećaja na živčanoj osnovi.

Čaj od tetrljana: Od jedne do dviju čajnih žličica droge spravljamo oparak koji treba odstajati 5 minuta. Na dan pijemo po tri do četiri šalice čaja, medom ga sladimo samo kod kašlja.

Moguća neželjena djelovanja biljke nisu poznata.

ODOLJEN (Valeriana officinalis) Fam. Valerianaceae

Popularni nazivi: valerijana, macina trava

Opis: Zeljasta živopisna biljka sa dobro razvijenim vertikalnim rizomom oko 2-5 cm dužine, okruženim mnogobrojnim končastim korenjem. Ono je žuto-smeđe boje spolja i belo iznutra. Kada je u svježem stanju nema mirisa, a posle sušenja dobiva veoma jak i neprijatan miris. Stabljika je prava, šupljikava iznutra, ima uzdužne brazde i visoka je 50-100 cm. Listovi su nepravilno raspoređeni, duguljasti i kopljasti, obično potpunih ivica ili na gore nazubljeni. Cvjetovi su roze ili bijeli, obrazuju štitaste cvasti, sa vrhova biljke se osjeća prijatan miris vanile. Plod je u obliku orašice sa perastim dodatkom. Cvjeta u periodu jun-septembar.

Staništa: Ovo je samonikla biljka koja raste po livadama, pored potoka, na vlažnim mjestima, po ravnicama, na brdovitom terenu i u planinskoj zoni, a također se i kultiviše.

Upotrebljivi dijelovi: Korijen.

Sakupljanje: Korijen se vadi u proljeće, u martu-aprilu, ili u jesen, septembru-oktobru. Prilikom sakupljanja treba birati jače, razvijenije biljke, jer njihov korijen ima veću ljekovitu vrijednost. Korijen se isječe na male komade, očisti se dobro od zemlje i ostataka šupljeg stabla, a zatim se dobro opere i osuši. Može se sušiti u slojevima debljine 2-3 cm, na suncu, toplom zraku, ili u sjenci, na suhim i dobro provjetrenim mjestima.

Korijenje koje je sakupljeno sa suhih staništa ima veću vrijednost od onog sa vlažnih terena.

Aktivna svojstva: Etarsko ulje, bornilski valerijan, bornilski formijat, borneol, alkaloidi, valerijan, bornilski buterat, mravlja i octena kiselina, tanin, glikoza, izovalerijanska kiselina.

Farmakološko djelovanje: Antispastik (protiv grčeva), sedativ (umirujuće djelovanje), antiemetik (sprečava povraćanje), vulnerarija (za iscjeljenje rana), lokalni analgetik (protiv bolova, neuralgija), neurotonik (jača nervni sistem), antidijabetik (protiv šećerne bolesti).

Terapeutske indikacije: Anksioznost (uznemirenost), palpitacije (lupanje srca), ekstrasistolna aritmija (nepravilnost u ritmu, preskakanje srca), tahikardija (ubrzano kucanje srca), konvulzije kod djece (dječji fras), histerija (neurotična anksioznost), epilepsija (padavica), astma, neuro-vegetativna distonija (funkcionalni poremećaj neurovegetativnog sistema, praćen ubrzanim ili usporenim pulsom, znojenjem, poremećajem u probavi, glavoboljom, razdražljivošću) u predklimakteričnom periodu, dijabetes melitus (šećerna bolest), lezije (povrede), kontuzije (uboji).

Način upotrebe:

Dekokt: 1 punu kašiku kuhati 2 minuta u 250 ml vruće vode, a zatim skloniti sa vatre i ostaviti da odstoji 10 minuta. Piti 2 šalice dnevno.

Kao sredstvo za iscjeljenje rana i protiv neuralgija, koristi se u obliku kupke za oboljele dijelove tijela. U takvim slučajevima se za kupku upotrebljava dekokt, spravljen na gore opisan način.