Aniš je stara ljekovita biljka čija je domovina Sredozemlje. Proširio se u srednju Europu, gdje ga danas često upotrebljavamo za liječenje i za začinjanje kruha i slastica.
ANISI FRUCTUS: Štitce odrežemo kad su sjemenke smeđaste boje, brzo ih sušimo, a potom skidamo sa stabljika. Obje polovice ploda nerijetko ostaju zajedno ili još uvijek imaju vidljive dijelove peteljki. Možemo koristiti i aniš koji kupujemo kao začin. Droga ima aromatičan, sladak okus i ugodan miris na pravi aniš (badijan). I cijela biljka ima ugodan miris i slatkast okus.
ANISI AETHEROLEUM: Eterično ulje dobiva se vodenom destilacijom iz svježih biljaka. Svijetle je boje, ugodna mirisa i slatka okusa.
Stanište biljke i rasprostranjenost: Kod nas se aniš uzgaja u vrtovima kao jednogodišnja biljka s bijelim, štitastim cvatovima. I cijelu biljku možemo upotrijebiti za aromatiziranje svježih jela.
Vrste srodne Anišu: Mnoge biljke sadrže hlapivo ulje čiji miris podsjeća na pravi aniš. U nas je vrlo rasprostranjena čehulja (Myrris odorata (L.) Scop.). U nekim se zemljama uzgaja za liječenje, a za aromatiziranje salata i voćnih jela koristi se nezrelo sjeme i mladi listovi. Najizraženiji miris na aniš imaju plodovi zvjezdasta aniša, stabla iz porodice badijanovaca koje potječe iz južne Kine. Danas se uzgaja u mnogim zemljama tropskog područja. Njegovo hlapivo ulje (gotovo 10%) koristi se u zdravstvene svrhe kao i anišovo ulje.
Djelovanje biljke i upotreba u medicini: Droga i eterično ulje djeluju sekretolitično, razrjeđuju guste sluzi, ublažuju grčeve i istjeruju vjetrove. Jačaju želudac i poboljšavaju probavu. Pri kašlju, bronhijalnom kataru, astmi, želučanim i crijevnim kolikama te pri slabom apetitu aniš olakšava tegobe. Za poboljšavanje okusa dodaje se pastama za zube, tekućinama za ispiranje usta i, osobito često, kolačima. Od aniša se proizvode alkoholna pića kao što su grčki 'ouzo' i francuski 'pernod' (anisovac). U narodnoj medicini anišov se čaj daje dojiljama. Mljevene anišove sjemenke miješale su se s ribanom mrkvom kada bi se u djece pojavile gliste.
Čaj od aniša: Oparak spravljamo od jedne čajne žličice zdrobljenih sjemenki na šalicu vode. Za djecu uzimamo polovicu količine. Kod kašlja čaj sladimo medom, inače ne. Aniš možemo kuhati i u mlijeku, zasladiti medom i kod kašlja uzimati u žlicama. Umjesto čaja, možemo koristiti i mljeveni aniš. Mljeveni aniš uzmemo vrškom noža, pomiješamo ga s medom i poližemo.
Moguća neželjena djelovanja: Kod nepravilna pohranjivanja hlapiva ulja na svjetlosti i zraku dolazi do promjena anetola. Uvijek koristimo svježe ulje iz ljekarne. I sjemenke uvijek zdrobimo neposredno pred uporabu.
Nema komentara :
Objavi komentar