Što je zapaljenje želudačne sluznice?

Zapaljenje želudačne sluzokože (sluznice) zovemo gastritis. Kada se kaže gastritis, obično se misli na zapaljenje sluzokože želuca izazvane povišenom želudačnom kiselinom. Povezuje se sa gorušicom, nadimanjem, bolovima pri unošenju ili dužem neunošenju hrane.

Zaista, povišena želudačna kiselina jeste najčešći uzrok gastritisa. Želudačnu kiselinu povećavaju razni faktori. Na prvom mjestu - to je stres, zatim iritirajući lijekovi (npr. aspirin, kafetin, brufen), iritirajuća hrana (alkohol, mnogo kave, gazirani sokovi, pržena hrana) i infekcija želudačne sluzokože bakterijom Helicobacter pillory i nekim drugim bakterijama (npr. E.coli, Campilobacter).

Povišena želudačna kiselina oštećuje sluzokožu želuca i može napraviti čir (ulkus, grizlicu). Gastritis može postojati i bez povišene želudačne kiseline.

Takav gastritis je atrofičan i iz njega se može razviti maligno oboljenje. On dovodi do megaloblastne anemije jer onemogućava usvajanje vitamina B12 iz crijeva.

Vitamin B12 nadoknađuje se injekcijama. To popravlja anemiju, ali ostaje uzrok - atrofični gastritis, koga treba redovno kontrolirati zbog rizika od nastanka raka želuca.

Kod atrofičnog gastritisa, uslijed zapaljenja propadaju stanice želuca koje prave kiselinu, zato nema smetnji kao što je gorušica. Postoje nadimanje, mučnina, ali u odnosu na gastritis koji prati povišena želudačna kiselina, ovdje ima manje simptoma. Mjesta na kojima su propale stanice želuca popunjavaju se nekim drugim stanicama (crijevnim), kojima prirodno tu nije mjesto. One se mogu lakše pretvoriti u maligne. Zato se jednom dijagnosticiran atrofični gastritis mora ozbiljno shvatiti i redovno kontrolirati.

Nedostatak simptoma ne smije biti razlog da se ne ide na kontrole. Važno je reći da zapaljenje želudačne sluznice može biti akutno (naglo nastalo) i kronično (sa povišenom želudačnom kiselinom, ili bez nje - atrofični gastritis).

Akutni gastritisi imaju jasno izražene sve simptome i znake, mučnina, povraćanje, bolovi pri uzimanju ili dužem neuzimanju hrane, nepodnošenje razne hrane. Oni nastaju naglo, najčešće posle uzimanja lijekova protiv bolova (nesteroidni antiinflamatorni lijekovi - aspirin, kafetin, brufen), neke hrane (mnogo alkohola, kave, gaziranih sokova) ili teškog stresa. U teškom stresu može nastati više čireva (ulkusa) odjednom, rasutih po cijeloj sluzokoži želuca. Bolovi mogu da liče na bol zbog ulaska želudačne kiseline u jednjak (GERB- gastroezofagealna refluksna bolest) ili na bol pri srčanom udaru (infarktu srca). Isto tako, čovjek koji upravo doživljava srčani udar, može pogrešno protumačiti svoje bolove i pomisliti da ima napad gastritisa, bilo akutnog, bilo kroničnog koji je u pogoršanju. Iste bolove koje daje akutni gastritis (i nekada srčani udar i GERB), daje kronični gastritis u pogoršanju. Samo što je kronični gastritis, sa svojim pogoršanjima, stanje koje je poznato pacijentu, i pacijent već zna koji faktori ga pogoršavaju a koji smiruju. Kronični gastritis sa kronično povišenom želudačnom kiselinom, nagriza sluzokožu želuca i vremenom može napraviti čir. Taj čir se dalje može komplicirati. Kronični gastritis, sa povišenom želudačnom kiselinom ili bez nje (atrofični gastritis), opasan je jer na terenu bilo kog višegodišnjeg kroničnog zapaljenja, pa i zapaljenja želudačne sluzokože, može nastati rak. Zato su redovne kontrole obavezne.

Simptomi gastritisa su: Nadimanje, bolovi u gornjem dijelu stomaka, u toku jela ili nakon dužeg perioda neunošenja hrane, ili prestanak bolova nakon uzimanja hrane. Mučnina, nepodnošenje neke hrane uopće (kava, gazirani sokovi, alkohol, pržena hrana, ljuta hrana), povraćanje (samo kod nekih pacijenata), gorušica (samo kod nekih pacijenata).

Faktori rizika za nastanak gastritisa su brojni: Kroničan stres, pretjerano ili dugotrajno uzimanje lijekova protiv bolova (nesteroidni antiinflamatorni lijekovi - aspirin, kafetin, brufen), kortikosterida, sulfonamida (npr. Baktrim), infekcija bakterijom Helicobacter pilory, i drugim nekim bakterijama (Escherichia coli i Campylobacter), prekomjeran unos hrane odjednom (prejedanje), gladovanje.

Kako se izboriti sa problemom

Borba sa gastritisom zavisi od toga da li je u pitanju akutni ili kronični gastritis u pogoršanju, ili je u pitanju kronični van pogoršanja. U prvom slučaju, kada je u pitanju akutni gastritis ili kronični gastritis u pogoršanju, bolest će vas sama navesti da se javite ljekaru - bolovi u gornjem dijelu stomaka, mučnina, povraćanje, nadutost trbuha. Bolovi su jaki i mogu ličiti na bol kod srčanog udara ili gastroezofagealne refluksne bolesti (kada želudačna kiselina ulazi u jednjak).

Može se desiti i suprotno - da je srčani udar u toku a vi mislite da je napad gastritisa. Nemojte oklijevati i javite se ljekaru. U drugom slučaju, u pitanju su stalne smetnje prilikom uzimanja hrane ili nakon dužeg perioda neunošenja hrane: bol, mučnina, nadimanje, ponekad povraćanje. Osobe koje pate od kroničnog gastritisa vremenom nauče da izbjegavaju faktore koji pogoršavaju bolest: stres, neki lijekovi, određena vrsta hrane, ne prejedaju se i ne gladuju.

Zatim nauče da jedu polako i pomalo a češće, da uzimaju hranu koja im prija, a to su uglavnom: jogurt, mlad sir, kuhana, pasirana mrkva i pirinač, kuhani krumpir. Nekada kašičica ulja, pavlake i mladog kajmaka, ublaži tegobe. To je zato što mast smanjuje kontrakcije (grčenje) želuca, pa tako smanjuje bolove. Bitno je da ta mast ne bude pržena, jer ako je pržena njena kiselost je veća, pa će nadražiti sluzokožu želuca.

Svejže voće i povrće uglavnom ne prija, zbog celuloze koja mehanički nadražuje sluzokožu već oštećenu zapaljenjem.

Zato treba praviti svježe sokove od voća i povrća i/ili unositi vitamine i minerale kroz dodatke ishrani.

Hranu ne pržiti, bolje dinstati ili kuhati. Zatim možete koristiti neke čajeve za koje znate da vam prijaju. U modernoj medicini koriste se razni lijekovi, koje ne treba uzimati na svoju ruku (antacidi, H2-blokatori, inhibitori protonske pumpe). Zatim, koriste se probiotici za zaštitu sluzokože cijelog sistema za probavu, jer zapaljena sluzokoža je oštećena i podložnija napadu patogenih bakterija. U narodnoj medicini koristi se polen za ublažavanje želudačnih tegoba nastalih zbog viška želudačne kiseline. Najbolje je posavjetovati se sa ljekarom oko kombiniranja moderne i narodne medicine. Bez obzira da li postoje faze pogoršanja bolesti, treba redovno ići na kontrole jer je kronični gastritis teren na kome se može razviti karcinom želuca.

Kao posljedica bolesti dolazi do razvijanja perniciozne anemije. Tip B je znatno češći oblik i zahvaća antrum, dio želuca koji se ulijeva u crijevo. Ovaj oblik bolesti imaju sve osobe starije od 70 godina.

Jedna stara poslovica kaže: "Med je najbolji prijatelj želuca". U liječenju medom preporuča se uzimanje 1-2 g meda po kilogramu težine podijeljeno u tri dnevna obroka. Kod hiperacidnog gastritisa med se uzima 2 sata prije jela rastvoren u mlakoj vodi. Kod hipoacidnog gastritisa med se uzima 10min prije jela rastvoren u mlakoj vodi. U oba slučaja liječenje traje 20-30 dana. Preporuča se nektarski med. Liječenje propolisom - koristi se 20%-tni alkoholni ekstrakt propolisa. Preporuča se uzimanje 20 kapi u čaši tople vode 3 puta dnevno prije jela. Liječenje traje3-4 tjedna, a bolovi nestaju prvih 6-7 dana terapije. Isto tako se za ublažavanje gastrointestinalni tegoba preporuča se fitoterapija. Pokazalo se da blagotvorno djeluju, kamilica, đumbir, zeleni čaj, korijen sladića, stolisnik matičnjak i sl.

Savjeti za osobe koje pate od osteoporoze

Par savjeta za osobe koje pate od osteoporoze.

Kalcij
Osim građe kostiju, kalcij ima vrlo važnu ulogu u pravilnom radu mišića, srca i živaca, te normalnogz zgrušavanja krvi. Nalazi se u svakoj stanici našeg tijela, premda se oko 99% ukupnog kalcija nalazi u našim kostima, koje služe kao skladište kalcija u organizmu.

Vitamin D
Za njega se kaže da «otključava vrata kalciju» jer održava koncentraciju kalcija u krvi i povećava apsorpciju kalcija iz tankog crijeva. Ako nema dovoljne količine vitamina D, opada koncentracija kalcija u krvi. Za opskrbu vitaminom D najvažniju ulogu ima sunce. Pod utjecajem sunca proizvodi se oko 90%potrebnih količina vitamina D u organizmu. Stručnjaci preporučuju izlaganje lica, ramena i ruku sunčevoj svjetlosti 10-15 minuta dva do tri puta tjedno, bez obzira na godišnje doba.

Fosfor
Prisutan je u većini hrane kao što su meso, perad, riba, jaja, mliječni proizvodi, lješnjaci, mahunarke, žitarice i žitne pahuljice. Fosfor je važan za normalan razvoj i funkciju kosti i tkiva. U posljednjih 20 godina u Americi je porastao unos fosfata u prehrani za više od 15% zbog povećanja potrošnje hrane s aditivima i gaziranih pića (stvaraju se nezdravi fosfati).

Bjelančevine
Bjelančevine su građevni elementi kostiju i važni za građu i obnavljanje tkiva. Potrebne su za zacjeljivanje prijeloma i normalan rad imuno sustava. Preporučena dnevna količina iznosi 44 grama za žene i 56 grama za muškarce. To znači: 56 grama = 2 velike šalice mlijeka i 150 grama mesa.

Korisni savjeti za povećanje unosa kalcija

Saznanje o tome koja je hrana bogata kalcijem koristite u vašoj svakodnevnoj prehrani, te pokušajte uz svaki obrok dodati barem jedan obrok hrane bogate kalcijem. Tri obroka dnevno osigurat će vam najmanje 900 mg, u odnosu na dnevnu potrebu od 1200 do 1500 mg.

a) Porcija od 2 šalice obrane juhe s mlijekom (može i sojinim) osigurat će vam barem 300 mg kalcija
b) Zobena kaša s 1 dcl mlijeka osigurat će vam 150 mg kalcija
c) Običan jogurt (2 dcl) u prosjeku sadrži 450 mg kalcija
d) Jedna šalica kuhanog zelenog povrća (kelj, špinat, crveni kupus) sadrži 200 mg kalcija
e) Dodajući 3 mg mljevenih badema u salate ili variva,osigurat ćete dodatnih 50 mg kalcija
f) Većina jela od soje sadrži mnogo kalcija
g) Jedna šalica sadrži oko 260 mg kalcija
h) Čvrsti tofu sadrži 860 mg kalcija na pola šalice

Hrana bogata kalcijem

Mliječni proizvodi
a) Jogurt, obično, malo masni (1 šalica, 480 mg kalcija, 140 kcal)
b) Sojino mlijeko (1 šalica, 250 mg kalcija, 80 kcal)
c) Mlijeko obično (1 šalica, 300 mg kalcija, 150 kcal)
d) Sir, švicarski (30 grama, 270 mg kalcija, 110 kcal)
e) Mozzarella (30 grama, 205 mg kalcija, 115 kcal)
f) Tofu (pola šalice, 860 mg kalcija, 180 kcal)

Ribe i plodovi mora
a) Sardine u limenci (85 grama (6 sardina), 325 mg kalcija, 177 kcal)
b) Losos ( 85 grama, 180 mg kalcija, 120 kcal)

Voće
a) Sok od naranče (1 šalica, 300 mg kalcija, 105 kcal)
b) Papaja (1 srednja, 70 mg kalcija, 120 kcal)

Povrće
a) Soja (pola šalice, 230 mg kalcija, 125 kcal)
b) Kelj (pola šalice, 130 mg kalcija, 30kcal)
c) Špinat (pola šalice, 120 mg kalcija, 20 kcal)
d) Kupus ( pola šalice, 115 mg kalcija, 25 kcal)
e) Grah (pola šalice, 100 mg kalcija, 80 kcal)

Zbog čega nastaju hemoroidi?

Pravi uzrok nastanka hemoroida nije sasvim poznat. Ipak, uočeno je da od svih sisara jedino čovjek pati od ove pojave.

Objašnjenje leži u uspravnom stavu čovjeka, uslijed čega se, zbog sile zemljine teže, vene završnog dijela debelog crijeva proširuju. Međutim, postoje mnogi predisponirajući faktori za nastanak šuljeva. Često i dugotrajno sjedenja, kao i nepravilna ishrana, jedan su od najvažnijih faktora nastanka bolesti.

Uslijed dugotrajnog sjedenja osobe često pate od neredovne stolice, praćene njenim izostankom i po nekoliko dana. U nekim zemljama Zapada osiguravajuća društva ne osiguravaju profesionalne vozače (jer su hemoroidi jedna od njihovih najčešćih profesionalnih bolesti) ukoliko u svom vozilu nemaju posebno prilagođena sjedišta.

Pojava hemoroida opisuje se kao lokalni venski zastoj krvi u perifernim dijelovima debelog crijeva, do kojeg dolazi od pritiska tvrdih fekalnih masa na njegove sudove pri defekaciji. I kronična opstipacija pogoduje njihovom razvitku. Dok u arterijama vlada arterijski krvni pritisak od 80 do 120 mm Hg u venama je pritisak vrlo nizak. Stoga, da bi krv ipak mogla teći vene su snabdjevene venskim zaliscima - ventilskim zaliscima koje omogućuju jednosmjerno gibanje krvi, prema srcu.

Međutim, ti zalisci mogu vremenom oslabiti, pa i propasti, a u tom slučaju njihova funkcija se gubi. Tada dolazi do staze krvi. To znači sa se krv sporije kreće prema srcu, kumulira se u donjim dijelovima organizma te vrši pritisak na vene udova. Tada može doći do pojave varikoznih vena, odnosno "proširenih vena". Također, jedna od vrlo čestih oboljenja vena jesu i hemoroidi.

U venama ovog područja, kao i uopće u venama portalnog venskog sistema, nema zalistaka, prema tome u njima dolazi mnogo lakše do zastoja krvi nego u ostalim venama, onima koje imaju zaliske. Osim toga je poznato da se vene hemoroidales superiores, koje u svom početku prolaze u zidu crijeva, ispod sluzokože, probijaju u svom kasnijem toku pod sluzokožu kroz sitne otvore u mišićima crijevnog zida. Taj njihov tok pogoduje nastajanju krvnog zastoja u njima. I zastoj krvi u portalnom optoku, kao i sve promjene koje vrše neki pritisak na vene u maloj karlici (trudnoća, tumori), mogu djelovati u istom smislu.

Među činiocima koji pridonose stvaranju ove bolesti na prvom mjestu treba spomenuti promjenu  zidova vena, zbog stečenih uzroka (zbog prethodnih upala vena), osim toga, može postojati određena urođena slabost vena, to objašnjava učestalost nasljednog karaktera hemoroida i nerijetko istovremeno postojanje drugih bolesti vena, kao što su varikoziteti donjih udova i varikokela (proširenje vena testisa).

Neki su autori tvrdili da su hemoroidi novonastali krvni sudovi u smislu angioma (Reinbach, Hartung). Međutim, ova tvrdnja vrijedi samo za opće promjene krvnih sudova u djetinjstvu.

Ima stručnjaka koji kao uzrok za razvoj hemoroida pretpostavljaju da se u defekaciji mijenja smjer strujanja krvi u portalnom području, slično onome što se zbiva u donjim ekstremitetima ljudi s proširenim venama, pa bi ta privremena promjena krvnog strujanja bila odgovorna za nastanak varica u oblasti anusa.

Rasne razlike među ljudima nemaju u postanku hemoroida nikakvu ulogu, iako postoje i takva mišljenja.

Poznato je da postoji predispozicija za ovu bolest. Utvrđeno je da se u nekim porodicama bolest javlja češće. Od velikog je utjecaja i velika količina masti ili povišeni nivo mokraćne kiseline u krvi.

Od hemoroida obolijevaju i djeca, ali se kod njih hemoroidi ne operiraju. Tegobe su često povezane sa zatvorom koji se ne regulira u dužem periodu i zato je vrlo važno spriječiti poremećaje rada crijeva. Treba im davati puno tečnosti i ne dozvoliti da provede puno vremena na noši i naučiti ih da ne "trpe" nego da redovno prazne crijeva.

Što se ishrane tiče, ona je veoma bitna jer, na primjer, u nekim zemljama Azije i Afrike, gdje je zastupljena ishrana sa puno vlaknastih ostataka, populacija ne zna za ovo oboljenje.

Najčešće se pojavljuju kod onih osoba koje puno sjede, koja upotrebljavaju jela jako začinjena ljutom paprikom i biberom. Takve osobe nemaju lako pražnjenje crijeva, već se ono izvodi sa velikim naprezanjem i napinjanjem. Pojavljuje se kod muzikanata i duvača stakla koji se napinju pri sviranju i duvanju. Također imaju krojači i obućari koji mnogo sjede. Hemoroide dobivaju i bolesnici koji pate od prostate, jer se jako naprežu prilikom mokrenja.

Predmenstrualni period, kao i trudnoća i porođaj, pogoduju pojavi tegoba. U posljednje vrijeme veliki broj fitnes centara privlači mlade ljude da rade na spravama, naročito onim koje oblikuju trbušne mišiće i dovode do povećanog pritiska u trbuhu, što, također, uslovljava pojavu tegoba i proširenje hemoroidnih vena.

Hemoroidi se često javljaju za vrijeme trudnoće i prilikom samog porođaja. Zbog pritiska uvećane materice na vene trbuha, a prije svega na donju šuplju venu i vene male karlice, usporava se protok venske krvi u predjelu rektuma i donjih ekstremiteta. Tegobe uzrokovane ovim poremećajem uglavnom su vezane za drugu polovinu trudnoće kao i period nakon porođaja.

Naime, rijetko se problemi sa hemoroidima javljaju do 20. tjedna trudnoće (5. mjesec).

Glavni uzrok nastanka hemoroida je opstipacija – zatvor.

Opstipacija (zatvor) je veoma čest zdravstveni problem koji se manifestira kao neredovno i otežano pražnjenje crijeva, uz oskudnu i tvrdu stolicu. Obično se pod opstipacijom podrazumijeva manje od 3 stolice tjedno, ali je raspon normalnog pražnjenja crijeva od 2-3 stolice dnevno do 1 u 3 dana.

Prema svjetskim statistikama skoro svaka treća osoba pati od opstipacije. Učestalost raste sa starošću i žene su više pogođene ovim problemom. Radi se o velikom medicinskom problemu što potvrđuje i veliki broj posjeta ljekaru, kojih je samo u SAD-u 2.5 miliona godišnje, dok su troškovi za laksative 800 miliona dolara!

Gotovo da nema osobe koja nije, barem jednom u životu, imala problem sa opstipacijom. U većini slučajeva to stanje kratko traje i ne zahtjeva specijalne analize i liječenje. Veoma je bitno prepoznati uzroke koji dovode do opstipacije jer tada sebi možemo najlakše pomoći.

Uslijed proširenja hemoroidnih čvorova u sluzokoži čmara nastaju nabori. U udubljenjima između nabora zadržava se pomalo nečistoća, koja se stalno draži i izaziva otok sluzokože. To izaziva osjećaj vreline i punoće u čmaru. Na ovo se vrlo često nadovezuje nesnosni svrab u čmaru. Neprestano češanje prouzrokuje površne ranice i ekcem i pogoršava svrab, koji iščezava tek posle odstranjenja ili ozdravljenja šuljeva. Tvrda stolica izaziva često krvarenje iz hemoroida. Pri naponu za vrijeme vršenja nužde, iz povrijeđenog hemoroida teče krv kapljući ili u mlazu. Vrlo su česte teške malokrvnosti zbog stalnog odliva krvi iz hemoroida.

Vrlo vjerojatno je da razvoju hemoroida doprinosi duži boravak u sjedećem položaju, kada su mišići sjedalne oblasti opušteni i nema prirodne podrške analnih kružnih mišića.

Nastanak i razvoj hemoroida mogu pogoršati:
nedovoljna količina vlaknastih materija u ishrani
sjedeći način života, premalo kretanja
odveć vrele kupke
gojaznost
pušenje
zatvori
teži oblici proljeva
dugotrajan kašalj
naprezanje pri defekaciji
podizanje teških predmeta
trudnoća (osobito posljednje tromjesečje)
porođaj
tumor pravog crijeva.

NAPOMENA kod hemoroida:
- paziti da se ne pojavi opstipacija
- ne nadraživati želudac alkoholnim pićem
- ne upotrebljavati u ishrani slana, ljuta i začinjena jela
- paziti se od prehlade, posebno donji dio tijela
- izbjegavati dugotrajno hodanje i rad u stojećem položaju
- nikad ne sjediti na hladnom, posebno na metalu
- posle svakog toaleta koristiti samo hladnu vodu

Još malo o hemoroidima