Ljekovita biljka lazarkinja

LAZARKINJA (Asperula odorata) Fam. Rubiaceae je ljekovita biljka popularna i kao mirisni broč, crvenac ili lazarica.

Ako bi opisivali ovu ljekovitu biljku rekli bi smo da je riječ o zeljastoj, višegodišnjoj biljci, sa razvijenim i razgranatim korijenom. Stabljika lazarkinje je jednostavna, visoka 10-25 cm i ima četiri ivice. Listovi ove ljekovite biljke su kopljasti, sjajni i glatki, odnosno bez vlakana. Imaju hrapave rubove a središnja nervatura je prekrivena oštrim dlačicama, kružno raspoređenim oko stabljike, po 6-8 u grupi.

Cvjetovi lazarkinje su bijeli, sa drškom, štitasto raspoređeni na krajevima stabljike i imaju zvonastu krunicu, dužine 3-5 mm, po čemu se razlikuje od ivanjskog cvijeća (Galium verum). Cvjetovi su ljekoviti a imaju i jako prijatan miris. Suhi plod je pokriven čvrstim i povijenim trepljama.

Staništa na kojima pronalazimo ovu ljekovitu biljku su sjenovita mjesta, šume, naročito bukove šume.

Za liječenje se od biljke upotrebljavaju svi njezini dijelovi, osim korijena. Dakle, ljekoviti su listovi, stabljika, plodovi i cvjetovi lazarkinje.

Lazarkinja se sakuplja u vrijeme cvjetanja, svibanj-lipanj, a suši se u sjenci, ali što je prije moguće. Čuva se u suhim prostorijama. Biljku treba sušiti zajedno sa bijelim cvjetovima.

Aktivna svojstva ljekovite biljke lazarkinja: Glikozid, esencijalno ulje i vitamin C.

Farmakološko djelovanje lazarkinje: Antispastik (protiv grčeva), sedativ (umirujuće djelovanje), tonik (osvježavajuće sredstvo), digestiv (pomaže probavi), diuretik (pospješuje mokrenje), antiseptik (protiv klica).

Terapeutske indikacije: Izražena psiho-vegetativna labilnost, insomnija (nesanica), palpitacije (lupanje srca), anksioznost (uznemirenost, ojađenost), neuralgija (bolest živčanog sustava), dispepsija (otežana probava), insuficijencija jetre (reducirana funkcija jetre), ikter (žutica), renalna litijaza (kamen u bubregu), hidropsija (vodena bolest), edem (otok).

Kako se upotrebljava lazarkinja u narodnoj medicini, u liječenju?

Infuzija: 1 puna žličica treba da odstoji 3 minuta u 250 ml vrele vode. Procijediti i piti po 3 šalice čaja na dan, zaslađene medom.

Vanjska upotreba lazarkinje: Kao rastvor za ispiranje vaginalne šupljine i rana.

LAZARKINJA - Asperula odorata

Ljekoviti dijelovi biljke: Biljka - Asperular herba

Ljekovite i djelotvorne tvari: Kao glavna tvar utvrđen je u lazarkinji kumarin, nadalje tanin i gorka tvar. Također su dokazani rubiklor, limunska i katehu kiselina. Niz elemenata koji se javljaju u tragovima obogaćuju biljku djelotvornim tvarima.

Ljekovito djelovanje: Kumarin, koji je sadržan u biljci, bistri mokraću i vrši antiseptično djelovanje. Pripravci od lazarkinje pospješuju mokrenje, umiruju bolove u trbuhu, reguliraju nepravilan rad srca, uklanjaju nesanicu, djeluju bez sumnje na čišćenje krvi i uzrokuju lagano izlučivanje znoja.

Pripravci od lazarkinje odličan su napitak kod zastoja normalnog rada jetre i kod žutice, a preporučuju se i kod sklonosti stvaranju pijeska i mokraćnih kamenaca.

Konačno, dokazano je da pripravci od lazarkinje djeluju kao sredstvo za umirenje bolova kod migrene i neuralgije, a veoma umirujuće djeluju i kod nemira i histerije.

Recept za majski napitak (s vinom) od lazarkinje

Ljekovitost lazarkinje prvi put je opisao benediktinac Wandalbertus god. 854. Iz toga vremena potječe sljedeći stari samostanski recept za pripremu »majskog napitka«. U tu svrhu potrebno je: 30 g svježe biljke lazarkinje u cvatu, 20 g listova šumske jagode i po 10 g listova crnog ribiza i dobričice. Navedene biljke, odnosno listove, stavi se u umjereno ugrijanu porculansku zdjelu, posipa se 150 g šećera u prahu, pokrije i nakon 2 sata na to se nalije 2 do 2,51 dobrog starog suhog bijelog vina, ostavi se stajati 2 do 3 sata i naposljetku se procijedi. Ovo piće jako osvježuje, jača srce i pospješuje probavu, a treba ga piti poslije jela.

Ako se poznata bola od lazarkinje umjereno uživa, ona je prijatna, osvježuje i pospješuje probavu.

Svojevrstan miris biljke potječe od kumarina koji nije sadržan samo u cvjetovima nego u čitavoj biljci. Miris biljke naročito se razvija kada se biljka osuši. Sličan je okus kada se biljka namoči u vinu.

Recept za bolu od lazarkinje

Svježe ubrana lazarkinja ostavi se u hladu da malo uvene, pa se šaka uvenute biljke složi u staklenu ili porculansku posudu, na nju se narežu 3 do 4 naranče na tanke kolutiće (koštice se odstrane), te se na tu mješavinu posipa malo šećera (po ukusu) i prstohvat cimeta pa ostavi da stoji 2 sata; zatim se mješavina prelije litrom bijelog suhog vina i macerira (namače) 2 sata na hladnom (na temperaturi do 10°C). Prije uporabe rashlađene bole u čaše se stavi nekoliko jagoda (bolje su šumske jagode) i medu prstima malo svježe lazarkinje, i na to se nalije procijeđena pripremljena bola. Pije se triput dnevno po 1 čaša (1 do 2 dl) poslije jela, tijekom mjesec dana.

LAZARKINJA (Asperula odorata) Fam. Rubiaceae

Popularni nazivi: mirisni broč, crvenac, lazarica

Opis: Zeljasta, višegodišnja biljka, sa razvijenim i razgranatim korijenom. Stabljika je jednostavna, visoka 10-25 cm i ima četiri ivice. Listovi su kopljasti, sjajni, glatki (bez vlakana), sa hrapavim ivicama i središnjom nervaturom, prekriveni oštrim dlačicama, kružno raspoređeni oko stabljike (po 6-8 u grupi).

Cvjetovi su bijeli, sa drškom, štitasto raspoređeni na krajevima stabljike i imaju zvonastu krunicu, (dužine 3-5 mm), po čemu se razlikuje od ivanjskog cvijeća (Galium verum). Imaju veoma prijatan miris. Suhi plod je pokriven čvrstim i povijenim trepljama.

Staništa: Raste na sjenovitim mjestima, po šumama, naročito bukovim.

Upotrebljivi dijelovi: Cijela biljka, bez korijena.

Sakupljanje: Sakuplja se u vrijeme cvjetanja, maj-juni, a suši se u sjenci, ali što je prije moguće. Čuva se u suhim prostorijama. Treba je sušiti zajedno sa bijelim cvjetovima.

Aktivna svojstva: Glikozid, esencijalno ulje, vitamin C.

Farmakološko djelovanje: Antispastik (protiv grčeva), sedativ (umirujuće djelovanje), tonik (osvježavajuće sredstvo), digestiv (pomaže probavi), diuretik (pospješuje mokrenje), antiseptik (protiv klica).

Terapeutske indikacije: Izražena psihovegetativna labilnost, insomnija (nesanica), palpitacije (lupanje srca), anksioznost (uznemirenost, ojađenost), neuralgija (bolest nervnog sistema), dispepsija (otežano varenje), insuficijencija jetre (redukovana funkcija jetre), ikter (žutica), renalna litijaza (kamen u bubregu), hidropsija (vodena bolest), edem (otok).

Način upotrebe:

Infuzija: 1 puna kašičica treba da odstoji 3 minuta u 250 ml vrele vode. Procijediti i piti po 3 šalice čaja na dan, zaslađene medom.

Spolja: Kao rastvor za ispiranje vaginalne šupljine i rana.

Biljka Lazarkinja i njezina ljekovita svojstva

Lazarkinja, mirisni broć, dišeća perla ili po latinski Asperula Odorata, je ljekovita biljka poznata među liječnicima kao Herba Asperulae.

Raste u bukovim šumama. Stabljika joj je uspravna i visoka do 50 cm: U pršljenima ima duge jajaste listove dok su na vrhu stabljike sitni bijeli cvjetići, koji su izrasli u cvatovima; prijatnog je i jakog mirisa. Cvate od svibnja do srpnja. Sabire se cijela biljka čim počne da cvate. Suši se u hladu na zračnom tavanu.

Upotrebljava se za razne bolesti: liječenje živaca, lupanje srca, migrene, pijeska u mjehuru i drugih tegoba. Cvijet miješan sa kamilicom i lipom zamjenjuje ruski i kineski čaj. Može mu se dodati i list od šumskih jagoda. Zbog aromatičnog mirisa neki ga miješaju s duhanom.

U suhom stanju jako miriši na kumarin koji uspavljuje. Osim kumarina sadrži eterično ulje, tanin i gorčine.

Jedna žlica usitnjenog čaja sa 200—300 g ključale vode da stoji poklopljeno 6—8 minuta, zasladi se medom i doda limunova soka; time se liječi nesanica kod djece i starih ljudi. Lazarkinja ima antiseptičko svojstvo zbog prisutnosti kumarina. Kod žutice, bolesne jetre, ili slezene svojom organskom kiselinom povećava mokraću i rastvara  kamence.