Malo detalja o pčelinjem vosku i medu

Pčelinji vosak se koristi u raznim industrijskim granama. Jako je cijenjen u medicini, a nezamjenljiv je u kozmetici.

Vosak čini kožu glatkom i elastičnom, te otpornijom na kožne bolesti. Med će bez obzira na razvoj prehrambene industrije ostati jedna od najvažnijih namirnica u ishrani kojom se zadovoljavaju potrebe organizma, ali koja je uvjet za očuvanja dobrog zdravlja.

Pripremite sebi prijatnu laku večeru koja će vam osigurati normalan rad crijeva. Uzmite pola litre mlijeka, tri žlice meda, po 30g. suhog grožđa, suhih šljiva i suhih smokava. Šljive i smokve potopite u vodu i ostavite preko noći. Šljive očistite od koštica. Sitno isjeckajte smokve i šljive, dodajte suho grožđe, zatim sve dobro izmiješajte s medom i mlijekom ručno ili mikserom.

Med je izvor zdravlja i nada u ozdravljenje.

Suvremena nauka je u velikoj mjeri istražila njegova svojstva i označila ga kao hranu koja može utjecati na kvalitetu i dužinu života.

U stranim medicinskim papirusima koji datiraju iz doba 1500 g. prije Krista zapisano je da za liječenje rana treba 'vunu zamočiti u tamjan i med i držati na rani četiri dana'. I Židovi su prije 3000 g. primjenjivali med za liječenje rana kako kod čovjeka, tako i kod domaćih životinja.

Med su za liječenje rana koristili i stari Grci, spominje ga i preporučuje i Avicena i Plinije Stariji. Kirurzi Sovjetskog Saveza su koristeći med (prema kliničkim praćenjima) zaključili da prisutnost meda dovodi do naglog povećanja glutationa u sekretu rane, koji igra važnu ulogu u zalječenju rana.

Antibiotici koji se mogu pronaći u medu povoljno utječu na zarastanje rana. Pod utjecajem meda (osmotsko djelovanje) pojačava se dovod krvi i limfe do rane. Limfa mehanički ispire bakterije, a fagociti iz pojačano ubijaju, što se može vidjeti nakon skidanja medenog zavoja.

Ne tako davne 2000. Godine, Cheryl Dunford (Clinical Nurse Specialist) objavljuje podatke o upotrebi meda u zacjeljivanju rana. U pitanju su rane koje su inficirane i rezistencija uzročnika na klasičnu terapiju je razlog što se prešlo na terapiju medom.

U terapiji oboljenja gornjih dišnih (nos, grlo) putova inhalacija medom također ima dugu tradiciju. Naime, Dr Kizeljštajn 1938. (Vjesnik otorinolaringologije) objavljuje rezultate terapije gornjih disajnih putova inhalacijom.

Pri tom koristi 10-postotni vodeni rastvor meda. Za inhalaciju koristi obične inhalatore za raspršivanje vodenih rastvora. Seanse provodi po 5 minuta i od 20 bolesnika samo kod dva nije nastupilo poboljšanje. Uspjehe u terapiji bilježe i kliničari Bugarske koji izvještavaju o uspješnoj terapiji kroničnih kihavica, upala sluznice grla i bronhija.

Period je u kojem su pojave prehlade česte med je, može se slobodno reći, univerzalno sredstvo protiv prehlada, sam ili u kombinaciji sa drugim prehrambenim proizvodima i lijekovima. Preporučuje se uzimanje meda sa toplim mlijekom (jedna žlica meda na šalicu mlijeka), sa sokom od limuna (sok jednog limuna na 100 g meda) u toplom čaju od lipe, sa sokom od hrena u odnosu 1:1.

Niz autora preporučuje dugotrajnu upotrebu meda 50 g do 140 g dnevno kod srčanih bolesnika. Med dovodi do poboljšanja općeg stanja, povećanja postotka hemoglobina.

Narodnu mudrost "Med je najbolji prijatelj želuca" potvrdila je naučna medicina. Dobro djeluje na proces probave a potiče i rad crijeva, te normalizira stolicu.

Brojnim ispitivanjima djelovanja meda došlo se do zaključka da med može biti korišten kod želučano-crijevnih oboljenja koja su praćena povećanjem kiseline.

Kod čira med djeluje dvojako: lokalno, pomaže zacjeljenje želučane sluznice i jača cijeli organizam.

Naučna promatranja su pokazala da je u navedene svrhe najbolje med uzimati 1,5-2 sata prije jela ili 3 sata nakon jela.

U bolestima jetre poremećena je razmjena materija. Ishrana u kojoj su sve slatke stari zamijenjene medom pokazala je dobre rezultate.