Rosika se u nekim dijelovima sjeverne i istočne Europe u narodnoj medicini često koristila kao djelotvorna droga hod kašlja. U nas je bila manje poznata. Danas je zanimanje za nju svakako poraslo, jer joj i stručnjaci posvećuju sve više pozornosti. Biljka je ugrožena i zaštićena, pa je koristimo u gotovim standardiziranim pripravcima.
Za dobivanje droge rosika se ubirala na prostranim močvarnim područjima istočne Europe. Zbog velike potrebe za drogom, danas se koriste i neeuropske vrste. U Finskoj su postignuti veliki uspjesi s kultiviranjem domaćih vrsta. Na važnosti dobiva čak i razmnožavanje kulturama tkiva. Ne ubiremo je sami jer je zaštićena.
U nas raste na cretovima, u tresetištima, na vlažnim tlima. Strogo je zaštićena! Ugrožena je više zbog isušivanja močvara i uništavanja prirodnih staništa, nego zbog ubiranja.
Mogu se naći još dvije vrste rosika koje se botanički razlikuju po obliku listova.
Djelovanje rosike i upotreba u narodnoj medicini: Drozeron i plumbagin djeluju spazmolitički i ublažavaju kašalj. Naftokinoni usto djeluju antibiotički. U pokusima je utvrđena i stimulacija imunološkog sustava, što treba potvrditi kliničkim studijama. Kod katara dišnih organa, astme, hripavca i promuklosti, koristimo je u obliku gotovih pripravaka. U narodnoj se medicini zbog proteolitičkih enzima koristila izvana, kod kurjih očiju i bradavica.
Moguća neželjena djelovanja rosike: Kod propisane primjene nema nuspojava, a pretjerane količine potiču kašalj i katar dišnih organa.
Nema komentara :
Objavi komentar