Artičoku su poznavali još i stari Rimljani, no kasnije je njezina uporaba utonula u zaborav. Tek se u 17. stoljeću počela uzgajati kao kvalitetno povrće. Tada je otkrivena i ljekovitost njezinih listova pri jetrenim i žučnim bolestima. Danas su sastojci artičoke dobro istraženi, a njezinu učinkovitost potvrdila su brojna klinička ispitivanja.
Listove beremo neposredno prije cvatnje. Osušeni listovi, odozgor zeleni, s donje strane prekriveni bijelim dlačicama, gorka su okusa i gotovo bez mirisa.
Artičoka je dvogodišnja biljka, a kod nas raste samo u vrtovima. Cvjetovi artičoke poznatiji su kao povrtna poslastica nego kao ljekovita biljka, osobito u primorju. Može se uzgajati u toplijim krajevima, jer je djelomično osjetljiva na mraz.
Vrste srodne artičoki: U narodnoj medicini kod bolesti jetre i bronhitisa često se koristila šumarica jetrenka (Hepatica nobilis Mill.). U svježoj se biljci nalazi oštar alkaloid protoanemonin, koji uzrokuje nadraživanje kože i sluznice te trovanja. Pri sušenju i višim temperaturama raspada se u neškodljivi anemonin. Danas se više ne preporučuje uporaba jetrenke, jer su poznate djelotvornije biljke poput artičoke i biljke osljebad.
Djelovanje artičoke i upotreba u narodnoj medicini: Ni čisti cinarin ni iscrpine iz svježe biljke ne djeluju tako snažno kao vodene iscrpine iz osušene droge. Za farmakološko djelovanje važna je mješavina polifenolnih sastojaka. Standardizirana vodena iscrpina smanjuje sintezu kolesterola u jetri i djeluje snažno antioksidativno. Umanjuje oksidaciju lipoproteina, osobito onih koji sudjeluju pri nastanku aterosklerotičnih promjena, a osobito u početnom stadiju. Tako preventivno djeluje protiv ovapnjenja žila. Smanjuje količinu lipida, i to tako što sprječava sintezu novog kolesterola u jetrenim stanicama te povećanim stvaranjem žuči pospješuje izlučivanje kolesterola. Ima hepatoprotektivni učinak. U kliničkim istraživanjima utvrđeni su i dokazani povećana proizvodnja žuči, bolji rad probavnih organa, antidispeptični učinak kod raznih probavnih poremećaja, kod nastanka plinova i trbušnih bolesti s grčevima, te regulacijski utjecaj na stvaranje lipida i smanjivanje ukupne količine kolesterola i triglicerida u krvi. Droga osobito učinkovito djeluje i kod povraćanja te slabosti. Možemo je koristiti i kod djece, pri kemoterapiji i radioterapijama, čak i u trudnoći. Zbog svojih osobina, artičoka se može koristiti za dugoročno ili čak trajno liječenje jednostavnijih poremećaja metabolizma masnoća te za sprječavanje arterioskleroze i bolesti koje nastaju zbog nje. Popratno je djelovanje zanemarivo.
Koleretici su aktivne tvari koje pojačavaju nastajanje žuči kao i njezino otjecanje. Kolekinetici su tvari koje uzrokuju grčenje žučnoga mjehura i žučnih putova. Dnevno izlučujemo 800-1100 ml žuči, koja sadrži vodu, elektrolite (natrij, kalij, klor, bikarbonat), žučne kiseline, kolesterol, lecitin i žučne boje. Koleretično djeluje cijeli niz biljaka: artičoka, rosopas, osljebad, paprena metvica, kim, aniš, poljska preslica, rotkva, lavanda, timijan, lipovi cvjetovi i brezovi pupoljci. Kolokinezu, odnosno grčenje žučnog mjehura, uzrokuju prije svega prehrambene tvari koje sadrže velike količine masnoća i neke biljke, npr. kim, komorač i paprena metvica. Pospješuju izlučivanje enzima kolecistokinina (CCK), što dovodi do grčenja žučnog mjehura. Droge, koje zbog češćih grčenja žučnoga mjehura djeluju koleretično i kolekinetično, sprječavaju nastajanje žučnih kamenaca.
Čaj od artičoke: Uvijek koristimo drogu, nikada svježe listove. Dvije čajne žličice droge priredimo kao uvarak, koji treba odstajati 10 minuta. Triput na dan pijemo po jednu šalicu čaja, pola sata prije jela ili u manjim gutljajima između obroka.
Moguća neželjena djelovanja artičoke: Kod preporučene uporabe obično nema nikakvih popratnih pojava. Artičoka se preporučuje za dalj-nju uporabu, katkad tijekom cijele trudnoće i za vrijeme dojenja, iako o tome nema kliničkih podataka. Kod svih indikacija, a osobito kod žučnih kamenaca, valja se posavjetovao s liječnikom.
Nema komentara :
Objavi komentar