Popularni nazivi: sabljar, vodeni božur, kalmus, žuti ljiljan, mirišljava trska, tatarsko zelje
Opis: Zeljasta biljka visoka 60-150 cm, sa listovima koji su punog oblika, pravi, kopljasti i liče na listove rogoza. Cvast je grozdasta, u obliku mamuze. Rizom je člankovit, mesnat, položen horizontalno u mulju na obalama voda. Pljosnata stabljika, visoka do 1,5 m, razdijeljena je na četiri ruba koji nose samo jedan list dugačak 20-80 cm. Stablo ima na sredini jedan mali konus (klip) zelenkaste do žuto-kestenjaste boje. Klip nosi mnogobrojne hermafroditne cvjetove koji imaju perigon (unutrašnji cvjetni vjenčić) formiran od 6 zelenih dijelova i muške spolne organe - 6 prašnika. Plod je crvenkasta bobica. Koren je debljine jednog prsta i dužine do 1 m, oštrog i gorkog ukusa kada je u svežem stanju. Kada je osušen, kora je bez ukusa. Raste na obalama reka, bara, jezera ili uz tekuće vode gdje je šljunkovito tlo.
Upotrebljivi dijelovi: Rizom.
Sakupljanje: Korijen se vadi u rano proljeće (mart-april) ili u kasnu jesen (septembar-oktobar). Cvjeta u maju i junu. Koristi se koren koji je prepoznatljiv po trouglastim mrljama na svojoj površini. Spolja je tamno-crvene i bjeličasto-roze boje, ponekad žućkaste, a iznutra aromatičnog je mirisa i gorkog ukusa.
Nakon sakupljanja se opere hladnom vodom, očisti od vlakna i kore, a zatim se suši. Čuva se u platnenim džakovima.
Aktivna svojstva: Etarsko ulje, azaron, aracilni aldehid, eugenol, ugljeni hidrati, triterpenski alkoholi, gorke supstance, tanin, dekstrin, kolin, amidon.
Farmakološko djelovanje: Stomahik (za želudac), aromatizant (začin za jelo), sredstvo za umirenje bolova, antispastik (protiv grčeva), analgetik (protiv bolova), karminativ (protiv nadimanja i gasova), sedativ (umirujuće djelovanje), depurativ (za prečišćavanje krvi).
Terapeutske indikacije: Anoreksija (odbojnost prema hrani), trbušne kolike (bolni napadi u predjelu trbuha), neuroza, nadimanje, dispepsija (loše varenje uslijed poremećaja lučenja želudačnih sokova), enterokolitis (upala tankog i debelog crijeva), gastritis.
U obliku vodenog macerata se koristi da podstakne rad želuca i probavu (s obzirom na svoja gorka svojstva).
Korijen stimulira usporeni metabolizam i ljekovit je u slučaju gastritisa sa smanjenim lučenjem kiseline, spuštenog želuca, gubitka tjelesne težine. Također blagotvorno djeluje u slučajevima opće rehabilitacije bolesnika.
Iđirot pozitivno djeluje na cio gastrointestinalni trakt (organe za varenje), kao i na žlijezde: jetru, slezenu, žučni mjehur, pankreas.
Kod dijareje (proljeva) i dizenterije, 6 žlica (supenih) na dan i 2 šalice čaja od nevena normaliziraju rad crijeva. Sušeno korijenje, kada se žvače polako, pomaže pušačima da ostave duhan.
U slučajevima raka crijeva i pluća, kod pacijenata koji gube tjelesnu težinu, iđirot u kombinaciji sa čajem od hajdučice daje dobre rezultate.
Protiv promrzlina pomažu tople kupke sa iđirotom.
Korijenje se ostavi da stoji tokom noći u hladnoj vodi. Narednog dana zagrijati do ključanja, a zatim se skloni sa vatre i ostavi pokriveno 5 minuta. Ovu infuziju možemo podgrijavati pošto se ohladi i ponovo koristiti do četiri puta. Ovakve kupke, zajedno sa kupkama od koprive pomažu kod slabe periferne cirkulacije (hladne ruke i noge). U ovom slučaju kupka treba da je što toplija.
Način upotrebe: 1 ravna kašičica korijena se stavi u 250 ml hladne vode i ostavi da stoji 12 sati. Zatim se malo zagrije i procijedi.
Pije se 1 (supena) žlica prije jela i jedna posle jela, ujutro, u podne i uvečer, (ukupna dnevna količina je 6 žlica). Ovo važi za odrasle, dok djeca uzimaju (3 puta dnevno) po 1 (kafenu) kašičicu na isti način kao i odrasli.
Kompletna kupka: Oko 200 g korijena iđirota ostaviti preko noći (12 sati) u 5 litara hladne vode, a zatim ugrijati do ključanja i ostaviti 5 minuta na stranu. Dobivena tečnost se dodaje u vodu za kupanje.
Nema komentara :
Objavi komentar