Šta su saponini?

Saponini su triterpenski i steroidni glikozidi koji se u vodenoj otopini pjene poput sapuna (lat. sapo = sapun). Pri hidrolizi s kiselinama ili enzimima razlažu se na aglikon sapogenin i šećer.

Rasprostranjeni su u brojnim biljnim vrstama. Njihovo fungicidno djelovanje, kojim biljke štite od plijesni, vjerojatan je uzrok njihove općenite rasprostranjenosti. Triterpenski saponini česti su kod brojnih porodica dvosupnica. Steroidne saponine nalazimo kod suptropskih i tropskih jednosupnica, a kod dvosupnica samo u pusrikari (Digitalis) i piskavici (Trigonclla).

Zbog specifične građe molekula s izrazito hidrofilnim i hidrofobnim dijelom, saponini smanjuju površinsku napetost heterogenih sustava. Posljedice su pjenjenje, emulgiranje i dispergiranje. Više se ne koriste kao sredstva za pranje. Sapun iz sjemena divljeg kestena nekoć se koristio za pranje osjetljivih tkanina od svile i vune. Danas saponine koristimo u prehrambenoj industriji i kozmetici, kao emulgatore i stabilizatore.

Saponini djeluju hemolitički. Vežu se za proteine i lipide staničnih membrana eritrocita te ih oštećuju, tako da iz krvnih tjelešaca izlazi hemoglobin. Zbog hemolitičkog djelovanja, nikada ih ne koristimo intravenozno. Iznimka je escin, saponinski kompleks iz divljeg kestena. Pri unutarnjoj uporabi organizam saponine gotovo ne resorbira, ali se valja točno pridržavati preporučenih količina.

Farmakološko je djelovanje saponina višestruko. Olakšavaju iskašljavanje jer razrjeđuju gustu sluz. Istodobno podražuju i sluznice, pri čemu refleksno dolazi do povećanja produkcije sekreta iz žlijezda, kako u bronhijama tako i u probavnome traktu (jaglac, glatki sladić, sapunika, bršljan). Zbog podražavanja bubrežnog epitela pospješuju izlučivanje mokraće, a istodobno povećavaju diuretični učinak raznih flavonoiđa (zečji trn, preslica, zlatnica, divlja maćuhica, breza, divizma). Već je dugo poznato antibiotičko, antimikotičko i antivirusno djelovanje saponina, a osobito triterpenskih saponina iz sapunike, divizme, protivka i krivičice (Anagallis). Saponini divljega kestena i veprine sprječavaju nakupljanje tekućine u organizmu i djeluju na venozno ožilje. Saponini glatkog sladića djeluju protiv upala (antiflogistički) slično kao kortikoidi te djeluju kod virusnih oboljenja, osobito kod kroničnog hepatitisa. Saponini iz bršljana olakšavaju iskašljavanje i umiruju bronhijalne grčeve.

PLUĆNJAK (Pulmonaria officinalis) Fam. Boraginaceae

Popularni nazivi: plućnica, medunjak, džigerišnjak, gruđanka, kudravac

Opis: Zeljasta, višegodišnja biljka. Listovi su ovalni ili elipsasti, ponekad sa bijelim mrljama. Cvjetovi su u početku crveni, zatim ljubičasti, a na kraju cvjetanja plavi. Cvjeta u martu - aprilu. Ovo je medonosna biljka.

Staništa: Raste po šumama, vlažnim i sjenovitim mjestima.

Upotrebljivi dijelovi: Cijela biljka bez korijena.

Aktivna svojstva: Kalijumove soli, salicilna kiselina, tanin, spuzaste materije, saponin, alantoin.

Sakupljanje: U vrijeme cvjetanja. Listovi se mogu prikupljati i posle cvjetanja. Dobro je da se sušenje obavi što prije, na suncu ili vrućem zraku.

Farmakološko dejstvo: Emolijens (sredstvo za umekšavanje), ekspektorans (za iskašljavanje), diuretik (podstiče mokrenje), adstrigens (izaziva stezanje sluzokože i kože), hemostatik (zaustavlja krvarenje), sudorifik (podstiče znojenje), vulnerarija (sredstvo za isceljenje rana).

Terapeutske indikacije: Grip, faringitis (upala ždrijela), akutni i kronični bronhitis (akutno i kronično zapaljenje bronhija -dušnica), plućni TBC (tuberkuloza), hemoragija (jako krvarenje), febrilna stanja (groznica), dijareja (proljev), oboljenja urinarnog (mokraćnog) trakta, lezije (povrede).

Način upotrebe: 1 kašičicu (punu) dodati na 250 ml ključale vode. Ostaviti da odstoji 3 minuta. Piti 3 šalice dnevno.

NEVEN (Calendula officinalis) Fam. Asteraceae

Opis: Zeljasta jednogodišnja biljka sa razgranatim, žbunastim stablom, visine 20-70 cm. Donji listovi su pomalo loptasti, a gornji, duguljasti, kopljasti, suženi u osnovi, dugački 15-20 cm, djelomično vlaknasti sa obje strane, na obodu malo nazubljeni ili ravni (bez zubaca). Cvjetovi su žuto-narančasti ili žuto-crvenkasti, raspoređeni u velike cvjetne glave na krajevima stabljike, koje se sastoje od cvjetova sa trozubastim laticama u obliku jezičaka, na marginalnim dijelovima žuto-narančaste boje, centralnih cvjetova cilindričnog oblika. Cvjeta od maja do septembra. Koren je šiljast. Biljka se može naći u baštama, kao i na neobrađenim površinama.

Upotrebljivi dijelovi: Koriste se marginalni (ivični) cvjetovi ili cijela cvjetna glava.

Oba dijela biljke imaju slabo aromatičan miris i gorko-slani ukus. Sakupljaju se i stabljike i listovi. Sakupljanje se obavlja po sunčanom vremenu, kada ljekovita svojstva biljke najviše dolaze do izražaja.

Postoje i drugi oblici ove biljke, sa kapitelima (cvjetnim glavama), koje su potpuno pokrivene laticama, sa prašnicima svijetle i tamne boje. Njihovo ljekovito djelovanje je na istom nivou. Mogu se ubrati u bašti i iskoristiti u svežem stanju. Sakupljaju se od juna do kasne jeseni.

Aktivna svojstva: Saponin, karoten, flavonoid, gorke materije, gume, sluzaste materije, isparljivo etarsko ulje.

Farmakološko djelovanje: Sudorifik (podstiče znojenje), holagog, holeretik (sredstvo za lučenje i stvaranje žuči), cikatrizant (za iscjeljenje rana), sedativ (umirujuće sredstvo), antiinflamator za gastro-intestinalne tegobe (sredstvo koje sprečava zapaljenske procese u probavnim organima), emoliens (sredstvo za umekšavanje), baktericid (uništava bakterije), antitrihomonijazik (protiv trihomonijaze).

Terapeutske indikacije: Diskinezija (otežano pražnjenje žučne kese), čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu, dismenoreja (nepravilan menstrualni ciklus), enterokolitis (upala tankog i debelog crijeva).

Budući da čaj djeluje kao depurativ (pročišćava krv), može biti od velike koristi kod akutnog virusnog hepatitisa (akutnog zapaljenja jetre izazvanog virusom), i to ako se pije 2-3 šalice dnevno.

Kancerozni čirevi, kancerozni tumori, zagnojene rane koje teško zarastaju, ispiraju se čajem od mješavine nevena i rastavića, u istim količinama. Stavlja se 1 puna kašičica ove mješavine na 1/2 litre vode.

Čaj također blagotvorno djeluje u slučaju urinarnih infekcija.

Kod zapaljenja gastro-intestinalnog trakta (zapaljenja želuca i dvanaestopalačnog crijeva, kolitisa - upale debelog crijeva, zapaljenja slijepog crijeva, čireva), treba piti po 3 šalice čaja dnevno.

Čaj, pripremljen od svježih cvjetova nevena je pomoćno sredstvo u liječenju paratifusne groznice i dugotrajnog zapaljenskog oboljenja mozga sa trajnim oštećenjima.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 puna kašičica na 250 ml vode. Piti 4 šalice dnevno.

Spolja:

Sjedeća kupka - 2 pune šake biljke u svežem stanju, ili 100 g osušene biljke za sjedeću kupku.

Ispiranje: Vaginalno ispiranje kod infekcija izazvanih trihomonasom (Trichomonas vaginalis) i kao sredstvo za zarastanje rana, antiinflamator u liječenju povreda, opekotina, promrzlina i ulceracija (zagnojavanja, izbijanja čira). Jednu punu kašičicu biljke staviti u 1/2 litre vruće vode, pokriti i ostaviti da odstoji 2 minuta; koristiti kada je umjerene temperature (38°C).

Mast: 500 g margarina ili neke druge masnoće, 2 pune šake biljke (cvijet, stabljika, listovi) sitno isjeckane nožem. Biljka sa stablom i cvjetovima se dobro opere, ocijedi od vode i stavi u istopljenu masnoću (mlaku, ne vruću). Izmiješa se drvenom kašičicom i ostavi da odstoji van dometa vatre, 12 časova. Drugog dana se ponovo ugrije i procijedi kroz platno ili gazu. Ovako dobivena mast se stavi u teglu i čuva u frižideru. Ostatak biljke (ono što je preteklo od cijeđenja), stavi se u drugu teglu također i u frižider, a koristi se u obliku kataplazme i to 3-4 puta.

Mast se koristi u slučajevima: Kontuzija (udaraca, nagnječenja), entorzija (iščašenja), variksa (proširenih vena), flebitisa (upala vena), varikoznog čira (rana na koži uslijed proširenih vena donjih ekstremiteta), hemoroida (šuljeva), teških povreda (smrskanosti), postoperativnih ožiljaka, tumora, adenopatije (bolesti endokrinog sistema), fistula (gnojnih otvora unutar kože), promrzlina, opekotina, uvećanih ganglija, ulceracija na dojci (gnojnih procesa unutar dojke), čak i ako su maligne.

Svjež sok: Listovi, stabljika i cvjetovi se operu i mokri se stave u centrifugu sokovnika. Dobiveni sok se drži u bočici, u frižideru i koristi se za mazanje kože u slučaju pruritisa (svraba kože uslijed upale) i šuge.

Sa uspjehom se koristi i kod raka kože.

Pomoću masti se sa lakoćom mogu otkloniti kraste u nosu.

U svim slučajevima primjene komprese (obloga) sa švedskim aperitivom (švedska tinktura, švedska grančica), najprije se koristi mast od nevena. Kod tumora, može se prethodno nanijeti mast u debelom sloju. Gljivične infekcije u predjelu genitalija (spolnih organa), praćene jakim svrabom, leče se kupkom od dekokta, pripremljenog od biljke u svežem stanju: 5 kašika sušene biljke ili 2 pune šake sveže biljke za kupku stave se u vodu za kupanje i ostave da odstoje 10 minuta. Biljke se mogu koristiti 3-4 puta.

KANTARION (Hypericum performatum) Fam. Hypericaceae

Popularni nazivi: kantarion, žuta metlica, bogorodična ruka, bljuzga, zvončac, gorčac

Opis: Zeljasta, živopisna biljka. Ima pravu, razgranatu i glatku stabljiku, visoku 30-60 cm, sa čvorovima i dva ruba. Listovi su mali, naspramno raspoređeni u paru (na svakom čvoru, bez drške), glatki, duguljasto-ovalnog oblika, sa sitnim providnim točkama. Cvjetovi imaju zlatno-žutu boju i grupisani su u obliku štita na vrhu stabljike i grana. Imaju zašiljene čašične listiće, latice sa crnim točkicama, najviše po ivicama, i mnogobrojne prašnike. Raste po pašnjacima, čestarima, šumovitim terenima, kao i pored puteva. Cvjetovi ove biljke su raspoređeni tako da formiraju štit, a mogu se prepoznati po crvenom soku koji se dobija kada pritisnemo cvjetove prstima. Sakupljaju se cvjetovi, kao i cijela biljka, u junu-julu, kada pupoljci počnu da se otvaraju. Ako bi se sakupljali kasnije, cvjetovi bi pocrnili tijekom sušenja, što ih čini nepodesnima.

Cvjetovi kao i biljka se suše u sjenci, rašireni u tankim slojevima, treba ih čuvati od svjetlosti kako ne bi pocrnili. Poslije sušenja se čuvaju u suhim prostorijama, u džakovima od platna.

Staništa: Raste po suhim livadama i glogovcima.

Uslovi za upotrebu: Cvjetovi posle sušenja moraju zadržati svoju zlatno-žutu boju i treba da budu bez drške. Dopušteno je prisustvo listića pomiješanih sa cvjetovima. Biljka ne treba da bude duža od 20 cm.

Aktivna svojstva: Tanin katehinske prirode, male količine etarskog ulja smještenog u providnim točkicama listova, flavonski glikozidi kao hiperin, rutin, kvercetin, lokalizovani u laticama i epidermu stabljike i listova, obojene materije (hipericin) koje se nalaze u crnim tačkama na površini biljke, karotin, saponin, askorbinska kiselina, nikotinska, valerijanska kiselina, galaktoza, holin.

Farmakološko dejstvo:

Interno: Antiseptik (protiv zaraznih klica), antiinflamator za jetru i crijeva, holeretik (sredstvo koje pomaže lučenje žuči), adstrigens (izaziva stezanje), cikatrizant (za iscjeljenje rana).

Spolja: Trofik i analgetik kod opekotina (nutritivno i umiru-juće djelovanje), antiinflamator, gingival (protiv upala desni), cikatrizant (za iscjeljenje rana).

Terapeutske indikacije: Akutni hepatitis i progresivni kronični (akutna upala jetre i kronična, sa tendencijom širenja zapaljenskog procesa), kronični kolitis (upala debelog crijeva), čir na želucu, holecistitis (upala žučnog mjehura), insomnija (nesanica), somnambulizam (mjesečarstvo), enurezis (nekontrolisano mokrenje), pavor nokturn (nemiran san), reumatizam.

Kantarionovo ulje je najbolje među uljima za iscjeljenje rana: umiruje bolove, djeluje antiinflamatorno i sanira ozljedu.

Čaj se koristi kod nervnih oboljenja, neuralgije trigeminusa (trogranog živca na licu). Piju se 2-3 šalice dnevno, u rijetkim gutljajima, a bolna zona se masira kantarionovim uljem.

Spolja: Rane, uboji, dekubitus (rane uslijed dugotrajnog ležanja). Protiv opekotina, cvjetovi maceriraju u ulju od lanenog sjemena. Primjenjuje se u slučaju crvenila kože posle sunčanja.

Način upotrebe:

Infuzija: 1 punu žličicu dodati na 250 ml vrele vode, treba da odstoji 30 sekundi (svježa biljka) ili 2 minuta (sušena biljka).

Ulje: Cvjetove sakupljene po sunčanom vremenu staviti u bocu, a preko njih naliti maslinovo ulje. Cvjetovi treba da budu potpuno prekriveni uljem. Dobro zatvorena boca se stavi na sunce ili pored peći, nekoliko tjedna (4-6). Posle određenog vremena ulje će postati crveno. Procijedi se kroz platno, a ostatak cvjetova kantariona se dobro iscijedi i dobiveno ulje se čuva u boci tamnije boje. U ovom postupku možemo koristiti umjesto maslinovog, suncokretovo ulje, a protiv opekotina, treba upotrijebiti laneno ulje. Kantarionovo ulje zadržava svoja ljekovita svojstva do dvije godine ako se čuva u frižideru.

Drugi način pripreme: 20 g sušenog kantariona nakvasiti sa 20 ml koncentriranog alkohola i poslije 12 sati dodati 200 ml suncokretovog ulja. Ova mješavina se drži u vatrostalnoj posudi i zagrijava 3 sata pomoću ključajuće vode (vatrostalni sud sa mješavinom je u drugom - većem sudu djelomično potopljen u ključajuću vodu), uz povremeno miješanje. Posle 2-3 dana se procijedi kroz platno. Poslije jednog dana ponovo se procijedi pri čemu se dobiva bistro ulje, crvenkaste boje. Ulje se čuva na tamnom i hladnom mjestu.

Tinktura: 2 šalice cvjetova, skupljenih po sunčanom vremenu, ostaviti da odstoje u 1 litri votke jačine 40% 3 sedmice, na suncu ili na toplom mjestu, a zatim procijediti.

Sjedeća kupka: 1 kofa puna kantariona (stabljika, listovi, cvjetovi) ostavi se da odstoji u hladnoj vodi preko noći. Sljedećeg jutra se ugrije do ključanja, a tečnost se dodaje u vodu za kupanje. Kupka traje 20 minuta. Blagotvorno djeluje kod nervnih oboljenja.