Osljebad u svojstvu ljekovite biljke ima dugu povijest, jer se počeo rabiti još u doba Isusova rođenja, kad se korijen koristio za poticanje povraćanja. Od srednjeg se vijeka intenzivno uzgaja u Srednjoj Europi. Iz 16. i 17. stojeća potječu podaci o povoljnom utjecaju njegovih plodova na jetru. Kako je to jedna od rijetkih vrsta koje štite jetru, bilo bi dobro da se njezina uporaba i kod nas proširi.
CARDUI MARIAE FRUCTUS: Kao drogu koristimo zrele, osušene, smeđe isprugane plodove, kojima odstranjujemo čekinjastu kunadru (papus).
CARDUI MARIAE HERBA: Koristimo svježe ili osušene nadzemne dijelove biljke, koje ubiremo u doba cvatnje.
Stanište biljke i rasprostranjenost: Poprilično često raste na sunčanim kamenitim položajima, obrađenim tlima, uz putove u primorskim krajevima. Unatoč bodljikavim listovima kadšto se uzgaja kao ukrasna biljka. Od sličnih bodljikavih biljaka najlakše ga razlikujemo po bjelkasto mramoriranim listovima. Za dobivanje droge danas se uzgaja u sjevernoj Africi, u Južnoj Americi i u Kini. U nekim se europskim zemljama uzgaja još od srednjeg vijeka.
Srodne vrste: Čakalj (Cnicus benedictus L.) je udomaćen u Sredozemlju. Katkad se uzgaja u vrtovima. Sadrži seskviterpenske gorke tvari knicin i artemizifolin. Knicin zbog svoje kemijske grade djeluje antiflogistički. Suhe zelene dijelove biljke (CNICI BENEDICTI HERBA) koristimo kod probavnih poremećaja, želučanih, žučnih, jetrenih tegoba i kod zatvora. Iscrpine se dodaju različitim biljnim likerima gorka okusa.
Djelovanje biljke i uporaba: Silimarin djeluje protiv brojnih otrova jetre (kao antagonist). Mijenja vanjsku gradu stijenki jetrenih stanica (hepatocita), tako da u nju više ne prodiru otrovi i pospješuje djelovanje enzima polimeraze te povećava sintezu bjelančevina u ribosomima. Inducira, odnosno aktivira enzime koji u jetri razgrađuju strane tvari, potiče obnovu stanica nakon oštećenja, djelomično utječe i na modulaciju imuniteta. Prema mehanizmu djelovanja je višestran. Na staničnim i substaničnim membranama važan je kao lovac radikala, smanjuje lipidnu peroksidaciju i utječe na regeneraciju stanica. Pripravci od sjemenki povoljno utječu na oštećenja jetre, npr. kod masne jetre, ciroze jetre, oštećenja od trovanja različitim lijekovima (npr. fenotiazinima) te na povećanje koncentracije enzima jetre u vezi sa žučnim bolestima. Zelenim dijelovima biljke pripisuje se sposobnost održavanja zdrave jetre te djelovanje kod funkcionalnih poremećaja, žutice, žučnih kolika i sličnih bolesti.
Čaj: Oparak spravljamo od jedne vrhom pune čajne žličice zdrobljenih sjemenki (3 g). Treba odstajati 10-15 minuta. Tri do četiri puta na dan pijemo po šalicu čaja, pola sata prije jela. Taj je čaj samo pomoćna terapija kod jetrenih i žučnih bolesti. Količina silimarina kod takvih pripravaka poprilično je niska. Katkad se za pripravu čaja preporučuje naIjev. Droga se namače nekoliko sati u hladnoj vodi i zatim grije do vrenja.
Čaj od zeleni: Za uvarak uzimamo pola čajne žličice droge, potom treba odstajati 5-10 minuta. Za poticanje probave pijemo po dvije do tri šalice čaja na dan.
Moguća neželjena djelovanja biljke: Unatoč visokoj koncentraciji aktivnih tvari, droga nema nikakvih neželjenih popratnih djelovanja i preporučuje se za daljnje liječenje bolesti jetre.
Nema komentara :
Objavi komentar