U antici i srednjem vijeku čuvarkuća je zbog svojstava hlađenja i adstringiranja bila cijenjena ljekovita biljka kod rana koje bi sporo zacjeljivale, čireva na koži i opeklina te zmijskih ugriza. Plinije je spominjao djelovanje čuvarkuće kod bolova u ušima. U novije se vrijeme koristi rijetko. Tek nakon uspješnog iskušavanja homeopatskih pripravaka, i znanstveni su se krugovi počeli zanimati za tu zaboravljenu ljekovitu biljku. Ponegdje se još od davnine sadi na krovove, radi obrane od gromova.
SEMPERVIVI TECTORUM HERBA: Listove tek rijetko sušimo. Većinom ih koristimo svježe. Zbog trajno zelenih listova, biljka nam je na raspolaganju gotovo cijele godine.
Stanište čuvarkuće i rasprostranjenost: Raste samonikla u raspuklinama stijena u dinarskom i submediteranskom području. Biljka se posvuda kultivira na krovovima seoskih kuća ili u loncima.
Srodne vrste čuvarkući: Istoj porodici pripada i veliki žednjak (Sedum maximum (L.) Hoffm.) koji često raste na sjenovitim kamenitim obroncima i u grmlju. Zbog polisaharida koje sadrži, ta ljekovita biljka, iznimno omiljena u pučkoj medicini, posljednjih je godina pobudila veliko zanimanje suvremene medicine. Osim trjeslovina i sluzi, sadrži puno flavonoida i ponešto alkaloida. Njezini se svježi listovi s uspjehom koriste za zacjeljivanje rana.
Djelovanje i uporaba u medicini: Trjeslovine i sluzi pomažu u liječenju želučanog i crijevnog katara te kod proljeva. Svježe listove stavljamo na rane i kožne čireve koji ne zacjeljuju, na lakše opekline i kod uboda kukaca. Iz narodne medicine poznati su podaci da obje vrste, čuvarkuća i veliki žednjak, djeluju kod čireva na želucu, što je djelomično i dokazano. Homeopatski pripravci koriste se i kod menstrualnih tegoba. Suvremena istraživanja usmjerena su osobito na polisaharide obiju vrsta, jer im se pripisuje djelovanje na imunološki sustav.
Oblozi od čuvarkuće: Na rane koje sporo zacjeljuju stavljamo svježe listove čuvarkuće ili velikog žednjaka kojima smo odstranili pokožicu. Sok istisnut iz svježih listova nakapan na sterilnu lanenu tkaninu ili gazu (dobro izglačanu) polažemo na rane.
Tinktura: Svježe listove obiju vrsta razrežemo i držimo u jednakom dijelu 70%-tnog alkohola ili dobre domaće rakije. Kod čireva ili nakon operacije želuca triput na dan uzimamo po 15-20 kapi u pola čaše vode. Kod uboda kukaca tinkturom mažemo mjesta koja bole ili svrbe.
Moguća neželjena djelovanja: Kada pripravke čuvarkuće ili velikog žednjaka koristimo za liječenje rana valja paziti na čistoću, kako ne bi došlo do dodatne zaraze. Vrlo omiljeni veliki žednjak iznutra uzimamo samo u obliku kure.
Nema komentara :
Objavi komentar