Obična zlatnica

U starih je Germana zlatnica bila cijenjena kao najvažnija biljka za zacjeljivanje rana. Veću je važnost ponovno poprimila tek nakon srednjeg vijeka. U starim je zapisima navedeno da ju je Martin Luther koristio kod najrazličitijih tegoba. Dugogodišnjim iskustvom stjecane spoznaje naših predaka o uporabi zlatnice potaknule su istraživanja te biljke suvremenim metodama. Danas je zlatnica dobro istražena ljekovita biljka koja se u zapadnoj Europi često koristi kao diuretik, osobito u obliku gotovih pripravaka. Za njihovu izradu danas se još uzimaju biljke s prirodnih staništa. Malo-pomalo postaje sve rjeđom, pa je zamjenjuju dvije srodne američke vrste koje su se kod nas rasprostranile.

SOLIDAGINIS VIRGAUREAE HERBA: Zelen sakupljamo kad se počnu otvarati prvi cvjetovi, to se obično događa početkom kolovoza. Valja paziti da uzimamo što manje dijelova stabljike, u kojima se nalazi manje aktivnih tvari. Osušena droga ima blago aromatičan miris i trpak, gorak okus.

Raste posvuda, od nizine do predplaninskog pojasa, u svijetlim šumama, na krčevinama i kamenitim, grmovitim mjestima.

Srodne vrste: Kod nas nailazimo na još dvije vrste zlatnice (kultivirane i samonikle) koje potječu iz Sjeverne Amerike. Kanadska zlatnica (Solidago canadensis L.) i velika zlatnica (Solidago serotina Ait.) sada su vrlo rasprostranjene uz vode, na željezničkim nasipima i u blizini naselja. Obje vrste imaju slične aktivne tvari kao i obična zlatnica, tako da se sada koriste jednako i u raznim su farmakopejama uvedene pod nazivom SOLIDAGINIS HERBA.

Djelovanje biljke i upotreba: Droga djeluje diuretićki, spazmolitički (opušta grčeve) i blago antiflogistički (protuupalno). Najviše se upotrebljava kod tegoba s bubrezima i mjehurom, jer potiče izlučivanje urina i tako ispire mokraćne putove. Biljni diuretici koji se danas nazivaju akvareticima količinu urina mogu povećati samo do određene mjere. Drogu koristimo kod upale mokraćnih organa, kod kamenaca i sklonosti nastajanju pijeska i kamenaca u bubrezima i mjehuru. lom djelovanju vjerojatno pridonose saponini, kao i flavonoidi, no djelovanje droge još nije posve objašnjeno. U pučkoj se medicini preporučuje i kod tegoba s prostatom, kod reume i kroničnih kožnih osipa te ekcema. Vanjska primjena kod rana i čireva koji ne zacjeljuju često dovodi do poboljšanja simptoma, pa je stoga valja iskušati.

Čaj: Dvije čajne žličice droge spravljamo kao oparak koji treba odstajati 10-15 minuta. Pijemo ga do tri puta na dan. Koristimo ga i za obloge i ispiranje rana.

Moguća neželjena djelovanja biljke: Kod propisane uporabe obično nema neželjenih djelovanja. Ne koristimo je kod zastajanja vode u tijelu zbog neprimjerenog rada srca i bubrega. Kod kroničnih upala bubrega liječenje svakako mora nadzirati liječnik.