Iako je vratić rasprostranjen u Grčkoj i Italiji, kod antičkih ga pisaca ne pronalazimo. Prvi se put pojavio kao »tanacita« u »Kapitularima« Karla Velikog. Neki autori knjiga o ljekovitom bilju njegov su naziv izveli iz grčke riječi athanasia, šio znači besmrtnost. Početkom srednjeg vijeka listovi snažno aromatičnog mirisa polagali su se u lijesove, kako bi »otjerali crve«. U svrhu liječenja obični i majčinski vratić koristili su se kod ženskih bolesti i probavnih smetnji, ali i za istjerivanje glista. Obje se vrste još i danas koriste u homeopatiji, kod grčeva maternice.
TANACETI FOLIUM: Sakupljamo listove. Suhi imaju snažan, aromatičan miris te aromatičan i gorak okus.
Biljka raste na obalama, krčevinama, ruševinama i livadama, od nizine do planinskog pojasa.
Danas ga koristimo samo u gotovim pripravcima. Osušeni cvjetovi istjeruju gamad u ormarima i stanovima. Obični vratić ne smijemo koristiti u kuhinji za spravljanje hrane i dezinfekciju mesa, kao što se to preporučuje u nekim knjigama o bilju.
Djelovanje biljke i upotreba u liječenju: Zbog velike količine tujona u nekim uljima, droga djeluje protiv crijevnih parazita. Povećava prokrvljenost trbušnih organa i time potiče menstruaciju. Kod takve uporabe i zloupotrebe ulja za pobačaje, često je dolazilo do trovanja sa smrtonosnim ishodom. U nekim se zemljama bilježi česta uporaba kod želučanih, žučnih i crijevnih bolesti, bez ikakvih neželjenih djelovanja. Takva se uporaba može objasniti različitim kemijskim formama koje sadrže malo tujona i podosta drugih neotrovnih aktivnih tvari.
Moguća neželjena djelovanja: Zbog mogućih nuspojava, danas ne savjetujemo uporabu droge. Tujon u većim količinama uzrokuje upale probavnog trakta, grčeve, oštećenja bubrega i krvarenje srčanog mišića. Za vrijeme trudnoće ne koristimo ni majčinski vratić. Zbog velike količine seskviterpenskih laktona, kod osjetljivih osoba može doći do alergijskih reakcija.
Nema komentara :
Objavi komentar