Popularni nazivi: bakina dušica, divlji bosiljak
Opis: Mirišljava biljka, polu-zeljasta, polu-drvenasta, sa puzavičastim stablom dužine 10-15 cm. Listovi su linearni, ili okruglo-elipsasti. Cvjetovi su ružičasto-purpurni, raspoređeni oko stabljika tako da obrazuju grozdove. Gornji dio krunice je skoro četvrtastog oblika.
Staništa: Raste po pašnjacima, suhim brežuljcima, stjenovitim terenima, na periferiji šuma, po livadama i blizu mravinjaka. Cvjeta od juna do septembra.
Sakupljanje: U periodu cvjetanja i to samo zeljasti dio biljke.
Suši se u sjenci ili u dobro provjetrenoj prostoriji na temperaturi ne višoj od 40°C, kako bi se izbjeglo isparavanje aromatičnih supstanci koje biljka sadrži. Posle sušenja, biljku treba čuvati u platnenim vrećama smještenim u suhim prostorijama.
Uslovi za upotrebu: Lijek pripremljen (u bilo kojem obliku) od ove biljke, ne treba da sadrži korijen i drvenaste dijelove.
Aktivna svojstva: Isparljivo ulje (koje sadrži karvakrol i timol), kofeinska i ruzmarinska kiselina, tanin, i još jedna gorka materija (serpilin).
Farmakološko djelovanje: Holagog (sredstvo koje pomaže lučenje žuči), holeretik (sredstvo koje pomaže stvaranje žuči), helminitik (protiv glista), sedativ (umirujuće djelovanje), antiseptik (protiv klica), diuretik (pospješuje mokrenje).
Spomenuto isparljivo ulje ima svojstvo da olakšava iskašljavanje i umirujuće djeluje na respiratorni trakt kod velikog kašlja, bronhitisa (upala bronhija - dušnica), promuklosti, astme. U slučaju bronhitisa i astme, priprema se mješavina ove biljke sa lišćem podbela, bokvice, sljeza i jagorčevine.
Čaj ima jako antiseptičko djelovanje i djelotvoran je kod zapaljenja jetre i bubrega.
Kultivirane biljke ove vrste (Thymus vulgaris) dostižu visinu i do 50 cm.
Sve podvrste imaju ista ljekovita svojstva.
Interna upotreba: Kod oboljenja respiratornog trakta (disajnih putova), koristi se mješavina majčine dušice i bokvice, od koje se pravi čaj (u jednakim količinama).
Preporučuje se u slučajevima velikog kašlja, bronhijalne astme, produktivnog kašlja (sa iskašljavanjem). Čaj treba piti 4 puta dnevno i to uvijek sveže pripremljen.
Kod upale pluća uzima se po 1 žlica na svaki sat.
Vanjska upotreba: U slučaju facijalne neuralgije (bola u predjelu lica), načini se jastuk od osušenih biljaka (kamilice, majčine dušice i hajdučice) i ostavi se preko noći da djeluje na oboljelo mjesto, dok se u toku dana konzumiraju po 2 šalice čaja koje se ispijaju u intervalima (da bi se osjetilo njegovo blagotvorno djelovanje). Ako se pojave grčevi, koristi se i jastuk ispunjen preslicom.
U periodu rekonvalescencije (oporavka) od tifusne groznice i zaraznih oboljenja, priprema se kupka sa ekstraktima majčine dušice, čijem djelovanju pacijent treba da bude izložen 20 minuta.
Ulje od majčine dušice se koristi kod paralize, infarkta, multipla skleroza, muskularne atrofije (sušenja mišića), reumatizma, luksacija (uganuća), trbušnih poremećaja.
Tinktura od majčine dušice se koristi pri masaži, u cilju jačanja udova kod debilne djece. Djelotvorna je u slučajevima paralize i multipla skleroza.
Kupka sa majčinom dušicom se preporučuje nervoznoj deci, kao i osobama koje pate od depresije i razdražljivosti.
Majčina dušica se također preporučuje u slučajevima kriznih stanja epileptičnih bolesnika - konzumiraju se 2 šalice na dan 3 sedmice. Sa prekidima od 10 dana između kura nastaviti tretman godinu dana.
Način upotrebe:
Infuzija: 1 puna kašičica majčine dušice potopi se u 250 ml ključale vode i ostavi da odstoji pola minuta, a zatim se procijedi.
Kupka: 250 g majčine dušice za kompletnu kupku.
Tinktura: Zeljasti dio biljke (stabljike i listovi), prikupljen u podne po sunčanom vremenu, stavi se - bez pritiskanja - u bocu i preko toga se sipa votka jačine 40% , a flaša se drži na suncu ili u dobro zagrijanoj prostoriji. Ovom tinkturom se vrši masaža mišića udova i kičmenog stuba.
Nema komentara :
Objavi komentar