Popularni nazivi: violeta, viola, ljubica, ljubčina
Opis: Mala, zeljasta višegodišnja biljka bez stabljike, sa dugačkim korijenom. Listovi su ovalni, bubrežasto-srcoliki. Cvjetovi su mirisni, ljubičasti, crvenkasti ili bijeli, sa dugačkim drškama, pojedinačno izdvojeni i povijeni nadolje. Plod je čahura sferičnog, tetraedarskog ili heksaedarskog oblika.
Staništa: Raste po vrbacima, livadama, proplancima, čestarima, na periferiji šuma.
Upotrebljivi dijelovi: Listovi, cvjetovi i korijenje.
Uslovi za upotrebu: Listovi se sakupljaju u martu-aprilu, a cvjetovi u aprilu-maju. Sušenje se vrši u sjenci ili toplom zraku. Korijen se vadi u martu-aprilu, ili septembru-oktobru, očisti se od zemlje (može se oprati), odsjeku se nadzemni dijelovi i suši se u toplim prostorijama ili sušarama.
Aktivna svojstva: Sluzaste materije, salicilna kiselina, alkaloid, saponin, etarsko ulje.
Farmakološko dejstvo: Behik (za smirivanje kašlja), ekspektorans (za iskašljavanje), emoliens (za umekšavanje), cikatrizant (za iscjeljenje rana), revulzija (odvodi suvišnu krv od obolelog organa), antireumatik, diuretik (pospješuje mokrenje), laksativ (za prečišćavanje crijeva).
Terapeutske indikacije: Bronhitis (upala bronhija - dušnica), gastroduodenalni čir (čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu), reuma, kostobolja, bubrežna oboljenja, konstipacija (zatvor).
Način upotrebe:
Dekokt: 10 g korena koji se samelje u prah kuhati u 300 ml vode, dok se zapremina ne smanji na 100 ml. Piti u toku jednog dana, zaslađeno medom.
Infuzija: 1 kašičicu cvjetova dodatu na 250 ml vrele vode, ostaviti da odstoji 2 minuta. Procijediti. Piti 3 šalice čaja, zaslađenog medom.
Lišće prokuhano u octu, primjenjuje se kao kataplazma (oblog) na bolna mjesta u slučaju kostobolje, i djeluje kao analgetik (sredstvo protiv bolova).
Svjež sok od ove biljke uzima se kao diuretik (sredstvo koje pospješuje mokrenje) - 3 do 4 žlice na dan.
Nema komentara :
Objavi komentar