Popularni nazivi: italijanska salata, mlečić, maslačnik, mlečac, loboda
Opis: Mala, zeljasta, živopisna biljka. Korijen joj je vretenast, malo razgranat, dostiže ponekad i dužinu od 20 cm i debljine je 1-2 cm. Iznutra je bijel, a spolja tamnosmeđ. Listovi su kopljasti, nazubljeni, raspoređeni u rozetu. Iz sredine ove rozete, od lišća se uzdiže cjevasta stabljika, koja na svom vrhu nosi cvjetnu glavu veličine 2-2,5 cm, zlatno-žute boje. Cvjetovi su okruglasti. Plod je ahenija sa kljunom, 2-3 puta dužim od njega i nosi belu dugačku pufnu koja se razvija u periodu sazrijevanja u obliku glave loptastog oblika. Cijela biljka sadrži mliječni sok - lateks.
Cvjeta od aprila do septembra.
Staništa: Raste svuda, od ravničarskih do planinskih predela, po livadama, pašnjacima, pored putova.
Upotrebljivi dijelovi:
Listovi - koji se sakupljaju u proljeće, kada su najizraženija aktivna svojstva;
Drška (sakuplja se i u vrijeme cvjetanja);
Korijen - vadi se u rano proljeće (mart-maj) ili u jesen (septembar-novembar);
Cijela biljka, zajedno sa korijenom, bez cvjetova i plodova. Sakuplja se u proljeće, prije ili u vrijeme formiranja cvjetnog pupoljka, u periodu april-septembar. U ovom periodu, odnosno u proljeće prije cvjetanja, biljka sadrži najveću količinu lateksa (mliječnog soka).
Korijenje koje smo skupili, treba očistiti od zemlje i rasijeći po dužini. Sušenje se vrši u sjenci, u zagrijanim prostorijama ili na suncu, tako što se ovaj dio biljke raširi u tankim slojevima. Možemo ih održavati i u svežem stanju, u podrumima, u pijesku. Osušeno korenje lako može upiti vlagu, ili biti napadnuto od insekata, zato ga treba zaštititi i čuvati na suhom.
Laboratorijska istraživanja pokazuju da u julu-augustu, koren ove biljke sadrži povećanu količinu gorke materije (taraksacin), koja dostiže maksimum u novembru. U augustu korijen sadrži oko 40% inulina, drugog osnovnog aktivnog sastojka. U proljeće se ova supstanca može naći u količini od 1-2%, dok korijen u istom periodu sadrži više holina i mliječnog soka. Sakupljeno korenje se ostavi 2-3 dana na suncu radi sušenja i sanacije oštećenih dijelova prouzrokovanih sječenjem lukovice i tankog korijenja. Pri vađenju iz zemlje, treba posebno voditi računa da koren ostane cijeli (ne skraćivati niti kidati žilice), jer u protivnom mliječni sok iscuri, što smanjuje terapijsku vrijednost biljke.
Aktivna svojstva: Gorka materija - taraksacin, pektin, vitamin i B i C i steroli.
Kemijska struktura korijena: Triterpenski alkoholi, fitosteroli, vitamini B1, S i V, inulin, tanin, holin, taraksacin, nikotinska kiselina.
Farmakološko dejstvo: Holagog (pospješuje izlučivanje žuči), holeretik (pomaže stvaranje žuči), alkalizant (djeluje bazno), laksativ (za prečišćavanje crijeva), diuretik (pospješuje mokrenje), venotonik, adstrigens (izaziva stezanje).
Terapeutske indikacije: Hiperacidni gastritis (upala želudačne sluznice praćena pojačanim lučenjem kiseline), bilijarna diskinezija (otežano pražnjenje žučne kese sa crijevnim poremećajima), gojaznost, kostobolja, reumatizam, ateroskleroza, variks (proširene vene), varikozni čir.
U proljeće je preporučljivo primijeniti terapiju sa svježim drškama maslačka u trajanju od 14 dana, po 6 drški na dan. Cvjetna glava se odstranjuje tek posle pranja drške cvjeta. Ona u početku ima gorak ukus, da bi on kasnije postao sočan i prijatan. U periodu cvetanja biljke, dijabetičarima se preporučuje da jedu 10-15 drški cvijeta na dan.
Ovaj tretman omogućuje eliminiranje žučnog kamenca, što podstiče rad žučne kese.
Način upotrebe: 1 puna kašičica korena se stavi u 250 ml hladne vode; ostavi se da odstoji 12 sati, a ujutro se zagrije do ključanja i procijedi. Ova tečnost se pije pomalo, u rijetkim gutljajima, 30 minuta prije i 30 minuta posle doručka.
Salata: Sprema se od svježeg korijenja i listova.
Drške: Po 6 drški cvijeta dnevno se jede u periodu od 2 sedmice.
Nema komentara :
Objavi komentar