Ovaj lišaj raste na cijeloj sjevernoj polutki. U narodnoj se medicini njegova uporaba očuvala kod plućnih bolesti te u svojstvu tonika nakon teških bolesti. Znanstvena ga je medicina cijenila manje, iako već dugo poznajemo njegov antibiotični učinak. Danas ponovno postaje cijenjen, osobito u obliku tableta kod kašlja i preopterećenih glasnica.
Steljku (talus) ove biljke ubiremo cijele godine. Ako je suha, namočit ćemo je kako bismo je lakše narezali na komadiće od 3 do 5 mm. Nakon toga je ponovno dobro osušimo. Takvu drogu možemo koristiti više godina. Ima blag, karakterističan miris koji podsjeća na morske alge te gorak okus.
Ovaj lišaj raste u obliku gustih ili rijetkih jastučića. U nas ga ima na višim položajima, u svijetlim crnogoričnim šumama i vrijesištima iznad šumske granice. Najrasprostranjenije raste u tundrama sjeverne Europe i Azije. Za drogu se ubire u Skandinaviji i istočnoj Europi. Naberemo nekoliko šaka, osušimo i čuvamo više godina.
Vrste slične ovoj ljekovitoj biljci: Druge lišajeve za liječenja koristimo rijetko, iako se može očekivati tla će stručnjaci i kod njih pronaći nove aktivne tvari.
Djelovanje i upotreba islandskog lišaja u narodnoj medicini: Kod ove droge djeluju sluzi i gorke tvari. Sluzi blago djeluju na sluznice u ustima, ždrijelu i probavnim organima. Ublažavaju kašalj te upale želuca i crijeva (gastroenteritis). Gorke tvari pojačavaju apetit, potiču metabolizam i kao tonik okrjepljuju tijelo. Lišajne kiseline koje djeluju antibiotički kod unutarnje primjene liječe bubuljičavost (akne), a kod vanjske potiču zacjeljivanje rana. Droga sadrži i jod.
Priprema čaja: Dvije čajne žličice droge stavimo u hladnu vodu, ugrijemo do vrenja i ostavljamo da stoji 10 minuta. U pravilu pijemo po dvije do tri šalice nezaslađenog čaja na dan.
Moguća neželjena djelovanja biljke: Biljku uvijek moramo upotrebljavati u propisanim količinama i kraće vrijeme, jer može nadraživati želudac i crijeva.
Nema komentara :
Objavi komentar