Riža

Čovjek poznaje rižu više od 5000 godina. Pradomovine su joj Indija i Kina, odakle je prenesena u Siriju i istočnu Afriku. U svijetu se danas uzgaja više od 1000 vrsta riže. Neke sorte zahtijevaju navodnjavanje, drugima je potrebno malo vode, a neke uspijevaju na običnom suhom zemljištu. To znači da se riža može uzgajati u svim krajevima zemlje, no ipak se najviše uzgaja u toplim i vlažnim područjima Azije, Afrike, Srednje i Južne Amerike, Kaliforniji, Italiji, Španjolskoj i Portugalu. Po nekim procjenama smatra se da više od polovice čovječanstva živi isključivo od riže. To je stoga što riža ima visoku biološku, energetsku i vitaminsku vrijednost.

Hranjive vrijednosti: u usporedbi s drugim žitaricama riža ima najveću energetsku vrijednost (1540 kJ ili 368 kcal u 100 g). Sadrži 70-88 % škroba, 6,5 % bjelančevina i 0,7 % masti. Bogata je i mineralnim sastojcima (116 mg% fosfora i 98 mg% kalija). Ima i magnezija, kalcija, mangana, željeza, sumpora, bakra, cinka, kobalta i fluora. Najviše ima vitamina E u klici i gotovo sve vitamine grupe B u ovojnici.

Velika je razlika u hranjivoj vrijednosti između glazirane bijele riže i neglazirane (cjelovite) smeđe riže. Najvredniji biološki sastojci nalaze se u ovojnici koja se odstranjuje prilikom glaziranja. To dokazuje i činjenica da su rižine mekinje jako cijenjena sirovina i farmaceutskoj industriji u izradi preparata za jačanje ljudskog organizma. Stoga treba redovito jesti smeđu (integralnu - cjelovitu) rižu, a samo uz ribu bolje je jesti bijelu rižu.

Među cjelovitim žitaricama smeđa riža je najuravnoteženija. Njena veličina, oblik, boja, sastav i odnos ugljikohidrata, masti, bjelančevina i minerala ide u sredinu spektra od sedam osnovnih žitarica. Zrno pšenice, ječma, zobi i drugih žitarica tankom je urezanom linijom podijeljeno na pola. Riža nema takvu crtu i biološki je najcjelovitija žitarica - pandan čovjeku u biljnom carstvu.

Postoji riža kratkog, srednjeg i dugog zrna, te slatka riža. Kratkozrna riža je najmanja i najtvrđa, a ima i najviše minerala i glutena. Prirodno je slatkog okusa i najpogodnija za svakodnevnu upotrebu. Riža srednjeg zrna nešto je duža i kuhanjem postaje mekša i vlažnija. I ona je dobra za svakodnevnu upotrebu. Riža dugog zrna uska je i duguljasta, te pahuljasta kad je kuhana. Pogodna je u toplim krajevima, a kod nas povremeno u toplim ljetnim danima. Isto tako se može koristiti za pripravljanje pudinga i deserta. Slatka riža sadrži najviše ljepila, dosta proteina i posebno je slatka. Uglavnom je za blagdanska jela, kolače i posebna jela kao mochi i amasake.

Ljekovito djelovanje: Riža je odvajkada bila cijenjena i upotrebljavana kao lijek. Preporučivana je za hranu osobama iscrpljenim krvarenjem. Ženama s preobilnom menstruacijom, plućnim i tuberkuloznim bolesnicima. Zbog visokog sadržaja škroba i kalija, te lake probavljivosti riža se preporuča za dijetetsko liječenje crijevnog i želučanog katara ili proljeva. Potiče izlučivanje mokraće, pa je stogu dobra za osobe koje boluju od porasta ureje u krvi. Osobito umirujuće djeluje na mozak i živčani sustav, naše najrazvijenije organe. Jela i napitci od slatke riže preporučuju se djeci i dojiljama.

Neglazirana riža ima više celuloze, pa u probavnom procesu pospješuje pražnjenje crijeva, potiče izlučivanje probavnih sokova, a njezina biološka uravnoteženost uspostavlja ravnotežu u organizmu.

Moči je veoma dobar izvor energije, posebice za ljude koji se bave fizičkim radom. Jača porodilje i stimulira stvaranje mlijeka. Zato gaje dobro davati mladim majkama u juhi s misom. Jača mišiće mokraćnog mjehura, pa se može u juhama davati djeci koja noću mokre u krevet.

Moči je neka vrsta kolača od slatke riže. Pripravlja se tako da se najprije slatka riža kuha dugo na puri, zatim se kuhačom dobro izlupa da se riža otvori i spljošti i da se zrnu međusobno zalijepe u jednoličnu masu. Moči se može kupili gotov u makrobiotičkim i dućanima zdrave hrane.