Pradomovina kukuruza je Novi svijet. Prošle su tisuće godina dok je kukuruz krenuo na svjetski pohod iz svoje pradomovine ali ga to nije spriječilo da u kratkom roku osvoji svijet.
Danas je kukuruz više životinjska nego ljudska hrana. Pokret za prirodnu prehranu i suvremena znanost nastoje na trpezu zdrave prehrane barem djelomice vratiti kukuruz u njegovom prirodnom obliku. Kukuruz je bogat biološki vrijednim sastojcima, škrobom, bjelančevinama i šećerom. Od kukuruznih klica dobiva se vrlo kvalitetno biljno ulje koje sadržava vrijednu linolnu i linolensku nezasićenu masnu kiselinu, fitohormone i vitamin E. Zbog toga spada u red najvrednijih dijetnih ulja. Groždani šećer za koji se obično misli da se dobiva od grožđa dobiva se razgradnjom kukuruznog škroba. Najljekovitiji dio kukuruza je kukuruzna svila koja se skida prije oprašivanja i suši u hladu. Zbog toga kad kuhamo mladi kukuruz uvijek treba ostaviti svilu i nekoliko slojeva unutarnjih listova. Tu vodu možemo piti kao čaj (koji je dobar diuretik) ih kao temeljac za neku juhu s povrćem.
Čaj od kukuruzne svile liječi grčeve bubrega i veoma je dobro sredstvo za liječenje noćnog mokrenja u djece i starih ljudi. Kukuruzna svila se može uspješno primijeniti kod vodene bolesti, edema i oboljenja mokraćnih organa s naklonošću stvaranja kamenaca.
Kukuruz je dobar za jačanje srca i krvožilnog sustava. Može se jesti u nezrelom (kuhan ili pečen) i zrelom stanju. Kukuruzno zrno se melje na razne granulacije, pa imamo fino kukuruzno brašno, brašno za žgance (sadržava fino brašno i gris), kukuruzni gris i kukuruznu kašu, koja je najkrupnije granulacije i može se kuhati sama ili u kombinaciji s rižom i drugim žitaricama.
Nema komentara :
Objavi komentar