Daikon - Bijela rotkva

Daikon je korjenasto povrće iz porodice rotkvi. Postoje vrste koje imaju korijen duži od pola metra i debljine više od 15 cm. Dugi daikon puno se uzgaja u Japanu i u nas se često naziva "japanska duga bijela rotkva".

Srodnik daikona je naša crna rotkva - povrtnica, a i bijela okrugla rotkva, koja se više uzgaja u Sloveniji. U Austriji i Njemačkoj se mogu naći vrste daikona pod imenom "Retich". Danas postoje brojni hibridi tog ukusnog i ljekovitog povrća, koji imaju prekrasan bijeli korijen u obliku bijelih svijeća.

Daikon se uzgaja kao postrna kultura, što znači da se sije od polovice lipnja, pa sve do kraja kolovoza. Posije li se ranije ne oblikuje korijen, nego odmah potjera cvjetno stablo i procvate. Sije se u redove kao mrkva, a na njivi se može sijati na svježe oranje kao što se sije postrna bijela repa.

Daikon pomaže u probavi cjelovitih žitarica i povrća, a naročito u probavi masnoća. Zbog toga se posebice preporučuje malo svježe naribanog ili kiselog daikona uz pržena jela ili ribu. Također pomaže u odstranjivanju suvišne vode i kolesterola iz tijela, a i za razlaganje tvrdih očvrsnutih masnih naslaga koje postoje negdje duboko u organizmu. Daikon je i dobar diuretik, što znači da potpomaže i rad bubrega. Općenito možemo reći da je daikon jedan od dobrih "čistača" našega tijela.

Daikon je i čistač zemlje. U Japanu su ga upotrebljavali da bi tlo očistili od radioaktivnosti, jer on iz tla upija sve štetne sastojke. Kad se u tu svrhu sije, daikon se mora uništiti. Zbog toga je posebno važno da se daikon za ishranu uzgaja na zdravom tlu, kako ne bismo s hranom pojeli i sve štetne sastojke nezdravog tla.

Daikon se za hranu puno upotrebljava u makrobiotičkoj kuhinji, a također i za razne ljekovite pripravke. Ovo nije nimalo neobično ako znamo da je daikon tradicijsko japansko povrće, a i makrobiotiku su u svijetu popularizirali Japanci. Od suhog lišća daikona pripremaju se ljekovite kupke koje se preporučuju prilikom oboljenja jajnika i maternice, vaginalnog sekreta, bolnog menstrualnog ciklusa i frigidnosti, te kod upale mokraćnog mjehura. Vrele kupke od suhog lišća daikona stimuliraju metabolizam, apsorbiraju neugodne mirise tijela, te čiste organizam rastvaranjem sluznih naslaga i ostataka životinjskih masnoća.

Svježe naribani korijen daikona stavlja se kao oblog na modrice i ostavi da djeluje 15 do 30 minula. Zatim se stavi svježi flaster. Taj flaster ima rashlađujući efekt, gotovo iste jačine kao led. Ne samo daće umanjiti bol, nego će brzo raščistiti bilo kakvo unutarnje krvarenje. Za jaku modricu, veće površine isti postupak treba ponavljati nekoliko dana uzastopno.

Zbog ljekovitih svojstava daikon bi trebalo uvrstiti i u redovitu ishranu zdravih osoba, a naročito bolesnih. U nas se može nabavili svježi, kiseli i suhi daikon kod specijaliziranih uzgajača.

Jela od daikona

Daikon se može upotrijebiti na najrazličitije načine i u kombinaciji sa svim vrstama povrća. Dodaje se juhama, kuha u pari, preliven nekim umakom izvrstan je prilog uz, kuhane cjelovite žitarice. Može se kiseliti isto kao bijela repa i jesti kao salata bez ikakvih dodataka. Tako ukiseljen izvrstan je kada se kuha s grahom. Svježe nariban korijen daikona preliven s nekoliko kapi limuna izvrsna je salata koja se preporučuje uz masna jela, radi lakše probave masnoća. Na isti naćin se može koristiti i crna rotkva (povrtnica), ali je daikon blaži i ljekovitiji.

U makrobiotičkoj kuhinji daikon se koristi u miso juhama, kuhan načinom "nishime" (kuhanje u velikim komadima s malo vode, tako da se povrće više pari, nego kuha), pirjan na malo crnog sezamovog ulja s drugim korjenastim povrćem (mrkva, čičak, luk, pastrnjak, peršin, žuta repa), ukiseljen s morskom solju nariban (pickles) ili cijeli korijen i lišće u pšeničnim ili rižinim mekinjama. Korijen daikona se suši nariban na rezance ili narezan na kolutiće, a i lišće se vezano u male kitice suši u hladu.