Vidica

Već i nazivi biljke, kao što su "oči matere božje" - " roža svete Lucije" te "vidovica", govore o u narodu cijenjenoj biljci koja je s pravom stekla svoje mjesto u pučkoj medicini.

Vraćanje vida oboljeloj osobi spada u velika i moćna djela prirode. Vidac je biljka koja izuzetno ljekovito djeluje i liječi bolesti očiju i to od infekcije i upale svih dijelova oka, alergija, iritisa, blefaritisa (zapaljenje ivica očnih kapaka), keratitisa, upale kapaka, upale očne spojnice tj. vjeđa, zelene mrene, upale suznih kanala, slabog vida, očiju umornih od pisanja ili čitanja, raznih iritacija oka, do povišenog očnog tlaka i glaukoma, bolesti dišnih organa (bronhitis, kronični bronhitis, promuklost, gripa, hunjavica, prehlada, sinusitis, rinitis), bolesti želuca i crijeva (slab rad i katar želuca i crijeva, upalna stanja), bolesti prostate, glavobolje i bolove uha, bolesti jetre.

Svježi sok biljke možemo rabiti tako da ga razrijeđenog s destiliranom vodom ukapamo u oko ili stavljamo kao oblog na oko. Obloge treba uvijek pažljivo pripremiti, točno prema receptu. Oblozi se u pravilu stavljaju na zatvoreno oko, na kapak, ili preko oba oka, te se mijenjaju čim se osuše, dakle već nakon 5 minuta. Prašak od suhih listova i cvjetova možemo također koristiti u liječenju i to tako da ga u količini "na vrh noža" u juhi ili soku konzumiramo do dva puta na dan kod spomenutih bolesti.

Bolji vid znači zdravije oči

Većina nas zna da možemo poboljšati svoje zdravlje i živjeti duže tako što ćemo se zdravo hraniti, redovno vježbati, kloniti se stresa i pravilno odmarati. Međutim, kad su u pitanju naše oči, kao da smo naučeni da tu nema pomoći. Rijetko da netko vjeruje da postoji bilo koja stvar koja može poboljšati naš vid i naše oči učiniti zdravijim. Ipak, činjenica je da je ono što pomaže zdravlju našeg tijela, isto tako dobro i za naše oči.

Oko nije tek neko mehaničko oruđe. Poput svih drugih dijelova tijela, i ono potpuno zavisi od stanja našeg uma. Danas je pak popularan stav, za koji ne postoje nikakvi dokazi, da se vid može samo pogoršati, a da se nikako ne može poboljšati. Statistika pokazuje da ljudi sa lošim vidom nikada nisu poboljšali svoj vid kasnije u životu, naime, njihov vid se samo sve više pogoršava. Ali, ova statistika bi se umnogome promijenila da smo učeni kako da vodimo računa o zdravlju svojih očiju, i još važnije, da smo znali da sami možemo poboljšati svoj vid.

Još ćemo pisati o vidu, i zdravlju naših očiju, pa slobodno pretražite ovaj blog u potrazi za tekstom vezanim za organ vida.

Čitanje - Prvi znaci koji upozoravaju na probleme sa očima

Prvi znak koji ukazuje na probleme sa vidom obično se primijeti kada čitate neku knjigu i shvatite da treba da je odaljite od ili približite ka sebi kako biste mogli lijepo da vidite slova. Da bi odredio kolika je oštrina vašeg vida, očni ljekar će od vas zatražiti da pročitate slova sa optometrijske table.

Čitanje je jedna od najosjetljivijih stvari za kratkovide osobe. Tipična kratkovida osoba voli da čita, i to bi radila dok joj „oči ne bi ispale", samo kada bi vrijeme i život to dopuštali. Ono što malo nas obožavaoca knjiga zna jeste to da je čitanje naporna fizička aktivnost jednog para veoma osjetljivih organa. Mi se začitamo dok naš um prima informacije iz neke knjige, ali pritom zaboravljamo koliko teškoća se stvara našim očima.

Čitanje je potencijalno veoma opasno po naše oči, pošto su one stvorene tako da stalno posmatraju nešto što je blizu i nešto što je daleko od nas. Ipak, čitanje ne mora imati štetan efekt; zapravo, čitanjem možete poboljšati svoj vid. Vježbe čitanja stimuliraju naviku pomjeranja očiju, što naročito pomaže kod kratkovidosti, astigmatizma i dalekovidnosti.

Zaštita očiju tokom čitanja

Našim očima najčešće ne šteti sam čin čitanja, već naše loše navike pri čitanju. Evo nekoliko općih pravila čijim ćete pridržavanjem moći da čak i duže čitate bez poteškoća:

- Nikad ne čitajte pri previše jakom ili previše slabom svjetlu. Loše osvjetljenje će umoriti vaše oči brže nego bilo šta drugo. Vaše oči će vam same reći da li je svjetlo dobro: sve što treba da uradite jeste da obratite pažnju na njih. Ako vam je teško da čitate, najprije treba provjeriti da li je osvjetljenje kakvo treba da bude.

-              Isto kao što bi pravili pauze tokom nekog teškog fizičkog rada, tako i svoje oči treba da odmarate od čitanja. Najmanje svakih 20 minuta stanite sa čitanjem i radite vježbu dlanovanja oko 5 minuta.

-              Stalno trepćite da ne biste zurili ili da vam se oči ne suše. Ako vas oči peku tokom ili nakon čitanja, to je možda zbog toga što ste se toliko začitali da ste zaboravili da trepnete. Podsjećajte sebe da trepćete što više.

-              Koliko god je to mogućno, izbjegavajte da čitate ono što sadrži teško čitljiva slova. Mnogo toga je štampano sa slovima koja su toliko nejasna, mala, zbijena ili razvučena, da kod svakog izazovu naprezanje očiju. Izbjegavajte takve stvari. Ako imate poteškoća sa onim što morate da pročitate, kao što su pravni dokumenti ili telefonski imenici, ne naprežite svoje oči, čitajte to onda kada su vam oči odmorne, i pri odgovarajućem osvjetljenju.

-              Dišite. Iako možete mislima biti odsutni, vaše tijelo je i dalje tu, a vašim očima je više nego ikad potreban kisik. Postoji težnja kod mnogih da zadrže dah za vrijeme čitanja, kao što je slučaj kod mnogih aktivnosti, stoga, podsjećajte sebe da dišete isto toliko često koliko treba i da trepćete.

Čitanje i pomjeranje

Često upražnjavanje brzog čitanja vremenom može dovesti do oštećenja vida. Pri brzom čitanju pokušavate da upijete čitave rečenice odjednom ili čak čitave pasuse. Na taj način nesvjesno imitirate vid ljudi koji pate od kratkovidosti: pravite velike, neravnomjerne skokove i pokušavate da odjednom „upijete" veliko vidno polje. Zapamtite da žuta mrlja obuhvata samo mali prostor za gledanje. Prisiljavanje očiju da gutaju čitave rečenice u jednom zalogaju otežava žutoj mrlji da u potpunosti učestvuje u tom procesu - a naravno, što je manje aktivna vaša žuta mrlja, biće zamagljeniji vaš vid.

Čitanje naopačke

Uzmite knjigu i okrenite je naopačke, pa čitajte stranice polako slovo po slovo, dopuštajući svojim očima da lagano i oprezno prate oblik svakog slova ponaosob. Dok to radite, neprekidno trepćite. Ovime ćete postati svjesniji slova koja posmatrate, usredotočiti ćete se na fizički čin posmatranja, a ne samo na značenje određene riječi. Također ćete ovako postati svjesniji toga kako se vaše oči ponašaju tokom čitanja - svjesnost koju obično izgubimo kada se udubimo u ono što čitamo. Ako vam ovo teško pada, to je samo znak da ova vježba ima izuzetnog efekta na vas.

Pomjeranje sa različitom veličinom slova

Pomjeranje sa različitom veličinom slova vam daje mogućnost da posmatrate stvari opušteno i sa dobrim fokusiranjem. Iskoristite pasuse sa različitom veličinom slova iz dodatka B na kraju knjige. Prvo treba da skinete kontaktne leće, odnosno, naočale. Najvažnije je da ostanete opušteni, jer vaše oči funkcioniraju mnogo bolje kada nema nepotrebnog naprezanja. Umjesto da se naprežete da vidite, zadržite neutralno stanje uma, i dopustite onome što gledate da se pojavi ispred vas.

Nađite neko mirno mjesto, poželjno je da na tom mjestu sunčevi zraci mogu da padaju na stranicu koju čitate. Ako ste kratkovidi, držite stranicu knjige ispred sebe na tolikoj udaljenosti da najkrupnija slova možete čitati skoro sa lakoćom. Ako je ta udaljenost veća od dužine jedne ruke, zalijepite stranicu na zid ili okačite na osvijetljenu stranu ograde ako ste napolju. Ako ste dalekovidi, držite stranicu blizu sebe onoliko koliko vam to odgovara.

Počnite sa gledanjem teksta sa većim slovima, jedno po jedno. Dopustite da vaše oči polako pređu preko svakog slova, da detaljno pregledaju njihov oblik i prazne prostore oko njih. Tako se vaš mozak bolje fokusira na stvari oko sebe, zbog pomnog posmatranja tih ivica, kontura i praznih prostora.

Nakratko zatvorite oči i zamislite u glavi jedno slovo - ali neka ima oštrije ivice, da bude tamnije, podebljano, i da pozadina bude jasnija. Otvorite oči i vidite da li je jasnije ono što gledate ispred sebe. Vjerojatno će biti. Nakon što ste pročitali nekoliko redova, pređite na tekst sa malo manjim slovima, koje ne možete baš najbolje vidjeti. Držite se te stranice. Ne brinite se o tome da li je možete pročitati. Ispitajte svaki vama nepoznat, zamagljen objekt, jedan po jedan. Gledajte u konturu, ivice i prostore. Uživajte u toj nepoznanici.

Obrnite stranicu naopačke i pokušajte da gledate u iste redove. Ovo će pomoći da reprogramirate svoje vizualne navike, posle toga ćete vidjeti bolje, nego da ste samo gledali na uobičajen način. Ponovo zatvorite oči i za - mislite da je stranica koju gledate izrazito bijele boje, a da su slova izrazito crne boje.

Izgovorite naglas: „Stranica je bijela, slova su crna." Potom otvorite oči i vidite da li su slova malo jasnija. Vratite se onda na prvi tekst i vidite da li vam njegova slova djeluju veća i jasnija. Vjerojatno hoće.

Zastanite sa vježbom i provjerite da li su vam se oči umorile. Potrebno im je mnogo odmora kada se radi na reprogramiranju vizualnih navika. Nekoliko puta lagano i duboko udahnite, i polako izdahnite. Sada, trepćite očima minut-dva, istovremeno nježno masirajući sljepoočnice. Ako su vam oči i dalje umorne, nakratko uradite vježbu dlanovanja i onda pogledajte negdje u daljinu, analizirajući i najmanji detalj koji možete da vidite -gledanje u daljinu odmara oči.

Sada pređite na tekst sa još manjim slovima, ponovo pređite pogledom preko svakog zamagljenog slova ponaosob, gledajte oblik, ivice, prostore, zamislite slova kao da su jasna i potom provjerite da li ih bolje vidite. Potom se vratite na tekst sa najvećim slovima. Vjerojatno će vam biti lakše da ga čitate i slova će izgledati veće nego onda kada ste tek počeli sa ovom vježbom. Kada posmatrate neku stranicu ili ekran, trudite se da gledate u one manje cjeline na koje vaše oko slabo obraća pažnju. Polako, bez naprezanja da se vidi, prelazite pogledom s jedne tačke na drugu.

Pomjeranje/mahanje sa optometrijskom tablom

Ova i sljedeća vježba pomaže vam da aktivirate i ono slabije oko, tako da pri gledanju postoji ravnoteža u upotrebi kod oba oka. One također potpomažu ravnotežu u upotrebi kod centralnog i perifernog vida.

Uzmite najmanji pravokutnik koji ste koristili pri vježbi sa perifernim vidom i zalijepite ga između svojih očiju. Stavite optometrijsku tablu na zid. Okrenite glavu malo u stranu tako da na tablu gledate svojim slabijim okom. (Da biste bili sigurni da li ste lijepo stali, na trenutak zatvorite slabije oko. Tada bi svojim boljim okom trebalo da vidite onaj mali papirni pravokutnik, a da ne vidite tablu).

Brzo mašite rukom ili komadićem papira ispred svog boljeg oka. Što se tiče slabijeg oka, ponovite onu vježbu sa pomjeranjem i optometrijskom tablom koju ste prije radili: gledajući u slova koja se nalaze nekoliko redova ispod onog kojeg možete jasno vidjeti, proučavajući njihovu crnu boju i konture, kao i bjelinu pozadine, potom zatvarajući oči i zamišljajući da su slova jasno vidljiva, a onda ih otvorite i provjerite da li malo bolje vidite ista.

Pomjeranje/zamahivanje sa različitom veličinom slova

Radite istu vježbu kao maloprije, samo sa slabijim okom gledajte u različitu veličinu slova, a ne u optometrijsku tablu. Ako ne možete čitati slova koja su u tom dodatku, onda uzmite neku knjigu ili nešto u kojoj se nalazi tekst sa još većim slovima. Čitajte takav tekst oko 5 minuta. Počnite i završite vježbu dlanovanjem, ili posmatranjem kroz prozor detalja u daljini.

Čitanje i periferni vid

Kada čitate, pišete ili radite bilo šta što zahtjeva upotrebu samo centralnog vida, odlično bi bilo da tada stimulirate periferni vid mahanjem, pomjeranjem ruku sa obe strane glave. Takvi pokreti oslobađaju vas naprezanja pri čitanju.

U mnogim prilikama preopterećujemo centralni vid, a zanemarujemo periferni: prepune gradske ulice, uske trake autoputa, kompjuter, knjige i slično sa sitnim i teško čitljivim slovima - sve to šteti našem vidu i smanjuje naše horizonte. Vježbe sa perifernim vidom su jedan od načina da se izborite sa tim problemom.

Stvaranje prilagodljivosti za gledanje na blizu i na daleko

Pronađite neko svoje omiljeno mjesto odakle olako možete da gledate u daljinu. Vrh brda ili bilo kojeg objekta bi bio odličan izbor. Gledajte u najudaljeniju točku na horizontu, i prelazite pogledom sa jednog mjesta na drugo, kao da očima crtate konture onoga što gledate. Možda ćete zbog daljine moći samo da vidite njihove djelomične oblike, boje i jačinu osvijetljenosti. Dopustite svojim očima da uživaju u posmatranju, kao kada biste posmatrali neki apstraktni crtež.

Onda, posmatrajte nešto što je bliže vama, a pritom i dalje pomerajte oči sa jedne tačke na drugu. Možda će detalji koje gledate biti malo jasniji, ali zapamtite da ne smete da fiksirate pogled na nekom od njih, niti da se naprežete da vidite. Samo uživajte u njima i neka vaše oči budu opuštene i prijemčive. Ponavljajte ovaj proces pomjerajući svoj fokus na objekte koji su vam bliži, sve dok ne dođete do prostora koji je tik pred vama: prozorska daska, hrpa lišća na zemlji ili vaša stopala. Kada dođete dotle, posmatrajte i najsitniji detalj koji možete primjetiti. Zapamtite da tokom ove i svih drugih vježbi sve vrijeme trepćete, dišete i da održite oči opuštenim.

Zatim, ponovite vježbu, samo obrnutim redom, postepeno posmatrajući objekte od onih koji su vam najbliži do najudaljenije tačke. Nekoliko puta ponovite cijelu ovu vježbu.

Šta je vid, i koji su uzroci lošeg vida?

Vid predstavlja sveukupnost osjećaja, opažanja i poimanja. Možemo reći da naša mrežnjača posjeduje oko 126 miliona ćelija osjetljivih na svjetlost, koje stvaraju oko milijardu slika svakog minuta. Mozak ne može od svih njih da stvori jednu jasnu sliku, već vrši selekciju. Mozak zapravo odlučuje koliki dio slike ćete vidjeti, a koliki ne. Funkcija mozga je velikim dijelom u tome koliko će vaš vid biti dobar ili loš.

Zapadnjačka medicina teži ka tome da ignorira postojanje ovih složenih interakcija između očiju i mozga. Ona se najviše bavi liječenjem simptoma. Ako imate kataraktu, liječnici će vam otkloniti leće. Ako imate visok očni tlak, oni će ga ublažiti. Ako imate loš vid, dat će vam naočale. Oni ne zalaze dublje u uzroke takvih stanja.

Ipak, kratkovidost, na primjer, očito je rezultat mentalnog stresa i činjenice da vaš mozak svijet vidi kao neko maglovito mjesto.

Većina kratkovide djece dođu u takvo stanje u trećem razredu osnovne škole, kada prvobitno uzbuđenje polaska u školu opada i kada počinju da uviđaju nepromjenljive školske šablone u godinama koje su pred njima. Oni koji ne počnu da nose naočale tada, uglavnom počnu onda kada krenu na fakultet, kada je neizvjesna budućnost pred njima i naizgled vječite studije.

S druge strane, dalekovidnost se obično javlja kod 40-godišnjaka i 50-godišnjaka, kada je najveća stopa razvoda brakova i kada se ljudi pitaju: „Da li bih mogao da živim nekim drugačijim životom?" Nakon trideset godina rada sa problemima vida, nemam nikakve sumnje u to da je očni vid dio vašeg mentalnog stanja. Samo odbacivanje naočala ne može da poboljša vaš vid, već se morate pozabaviti svojim cjelokupnim mentalnim, emocionalnim i fizičkim stanjem.

Uzroci lošeg vida

Problemi sa vidom se obično ogledaju u tome što se ili bliski ili daleki objekti slabije vide. Fizički čin gledanja stvari koje su blizu razlikuje se od onog kod gledanja istih na većoj udaljenosti. Pogledajmo za primjer kako kamera funkcionira. Kada svjetlosni zraci od promatranog objekta dostignu leću kamere, oni moraju da se saberu tako da se fokusiraju na film iza leće. Da bi se to uradilo, treba da dobro podesite razdaljinu između filma i leće. U suprotnom, objekt neće biti fokusiran točno na film i slika će biti zamagljena.

Na isti način i vaše oko treba da sabere svjetlosne zrake objekta koji promatrate i da ih fokusira na mjesto iza leće. Umjesto filma mi imamo mrežnjaču - jednu mrežu nervnih ćelija koja svjetlosne zrake pretvara u neuronsku informaciju. Ona se putem optičkog živca šalje do mozga. Kao što kamera mijenja rastojanje između leće i filma, tako i oko, samo što ono mijenja oblik leće.

Kada je cilijarni mišić, koji podržava leću, opušten, leća je relativno ravna i omogućuje gledanje udaljenih objekata. A kada je objekt koji promatrate bliži od šest metara, taj mišić se grči i leća poprima više sferičan oblik. Ovaj proces se naziva akomodacija.

Kako neka osoba vidi, smatra se, zavisi od još jednog faktora - oblika očne jabučice. Nepravilan oblik očne jabučice smatra se uzrokom dva najčešća problema sa vidom: miopija i hiperopija. Miopija (kratkovidost) znači da osoba ne može jasno vidjeti udaljene objekte, jer je njena očna jabučica previše horizontalno izdužena. Zbog toga leća ne može da fokusira svjetlosne zrake od udaljenih objekata na mrežnjaču, dok to može kad je riječ o bližim objektima. Hiperopija ili hipermetropija (dalekovidost) znači da osoba ne može jasno vidjeti bliske objekte. U tom slučaju očna jabučica je previše sužena. Svjetlosni zraci od udaljenih objekata se fokusiraju na ispravan način, ali leća ne može da sabere zrake prije nego što stignu do mrežnjače. Kada bi mogli da je prođu, zraci bi se vjerojatno fokusirali iza mrežnjače.

Objasnili smo pod kojim uvjetima nastaje loš vid, ali zbog čega nastaju baš takvi uvjeti?

Jednom riječju, odgovor je naprezanje (stres). Oči su osjetljive na stres poput svih drugih dijelova tijela i na sličan način reagiraju. Dvije komponente vizualnog stresa -dugotrajno, napregnuto gledanje bliskih objekata i vršenje radnji koje zahtijevaju velik intelektualni napor - često se javljaju istovremeno u školi i na poslu. Pojavom kompjutera problem se još više iskomplicirao, stvorivši jednu vizualnu/umnu ponavljajuću deformaciju zvanu sindrom kompjuterskog vida (computer vision syndrome ili CVS). Njeni simptomi su: napregnutost očiju, opći umor, bol u vratu i ramenima, suve oči i poteškoće pri koncentraciji. Sam kompjuterski ekran predstavlja vizualni stresor. Pošto oko ni na koji način ne može da odredi fokusno rastojanje kompjuterskih piksela, ono se nađe u takvom stanju da cilijarni mišić neprestano podrhtava bez ikakve svrhe. Vizualni stres CVS-a može da prouzrokuje miopiju ili da je pogorša.

Mnoge od naših akcija i reakcija - kao i veći dio naše memorije - rezultat su mentalnih slika, svjesnih i podsvjesnih slika događaja koje imaju za nas određen emocionalni značaj. Naše oči postaju napregnute čak i onda kada se te slike nalaze samo u našoj glavi. Svi događaji na koje se one odnose nalaze se u našem mozgu, čiji su sastavni dio i oči. Zbog toga, i zato što koristimo oči što god da radimo, oči snažno reagiraju na naše misli i osjećaje. Pošto rade bez prekida i sa naporom, one su također veoma osjetljive na fizički bol i umor.

Loš vid nastaje iz složenih uzajamnih djelovanja uma i tijela. To je razlog zbog koga kad počnemo da radimo na poboljšanju svog vida treba da oprezno pristupimo takvom zadatku. To je također i razlog što tada počinjemo otkrivati stvari o sebi kojih do tada nismo bili svjesni.

Voće je dobro protiv zamagljenog vida - katarakte

Borovnice — Ovo voće, koje travari već dugo upotrebljavaju za liječenje najrazličitijih problema, može da pomogne u sprečavanju stvaranja katarakte. U jednom ispitivanju, ekstrakt borovnice, plus vitamin E, zaustavili su progresiju stvaranja katarakte kod 97 posto starijih pacijenata sa tom dijagnozom. Ovu ljekovitu biljku također su koristili britanski piloti — lovci za vrijeme Drugog svjetskog rata, koji su tvrdili da ona pomaže ublažavanje noćnog sljepila.

Savjet za prevenciju bolesti katarakta

Izbjegavajte izlaganje očiju visokoenergetskom zračenju (direktna sunčeva svjetlost), tako što ćete ih zaštititi naočalama za sunce (vodite računa da štite od UVB i UVA svjetlosti) i šeširom sa širokim obodom ako izlazite za vrijeme najjačeg sunca.

Izbjegavajte pušenje, ono pospješuje formiranje slobodnih radikala. Konzumirajte čistače slobodnih radikala, kao što su vitamini E, C i beta-karotin i konzumirajte antioksidante koji potpomažu apsorbiranje ultraljubičastih zraka, među koje spadaju beta-karotin, lutein i zeaksantin.

Voće i povrće su odlični izvori antioksidanta, pogotovo je to povrće tamnozelene boje, kao što su spanak, zelena paprika i prokelj. U povrće bogato vitaminom A spadaju i bundeva i slatki krumpir. Mrkva i jesenja bundeva su izvanredno dobri izvori beta-karotina. Jedna presna mrkva sadrži 13.500 i. j. beta-karotina — više nego što iznosi 250 procenata preporučene dnevne potrebe (RDA). Jesenja bundeva nije samo bogata beta-karotinom već ima i jedan dodatni bonus: obiluje kalijem i krcata je vitaminom C.

Držanje dijabetesa pod kontrolom je od kritične važnosti.Dijabetes može da poveća rizik od razvoja katarakte za više od 400 procenata kod osoba mladih od 65 godina.

Jedan dobar recept protiv katarakte

Kombinacija multivitaminskih dodataka za „razbijanje" katarakte: Na tržištu danas postoji mnoštvo specijalno dizajniranih dodataka za očuvanje zdravlja očiju, koji su kombinacija neophodnih antioksidanta. Ove formule su tipične po tome što uključuju B2, selen, alfa i beta-karotin, lutein, vitamine C i E, B-kompleks i cink. Uobičajena doza iznosi dvije kapsule ili tablete na dan, već prema uputstvu.

Kao dopunu multivitaminskom dodatku, preporučujem i sljedeće.

Glutation: Dvije kapsule od 500 mg na dan, na prazan želudac.

Borovnice: Jedna kapsula najviše tri puta na dan.